H-alterova novinarka postavila je ovo pitanje profesorima ustavnog i međunarodnog prava Branku Smerdelu, Siniši Rodinu i Saši Šegviću. Mišljenja o tome ima li Hrvatska ili nema ustavnu obavezu raspisivanja referenduma razilaze se, ali na putu ulaska Hrvatske u NATO nalazi se i članak Ustava po kojem je mirotovorstvo najviša vrednota Republike Hrvatske. Ustavnu odredbu kojom se nalaže raspisivanje referenduma profesori smatraju pomalo apsurdnom

Politika jedine opcije ili proamerička demagogija kojom nas Ivo Sanader obasipa zahtijeva puno više ozbiljnosti od one koju naše vodstvo pokazuje. Nakon, sad već u naše umove vječno urezanog trijumfa ništa više nije isto. NATO je postao realna stvar, što god mislili o tome. A o realnim stvarima nužno je progovarati. Međutim od prošlomjesečnog posjeta Georgu Bushu od naše vladajuće garniture ni riječi o iole ozbiljnijem pristupu pružanja informacija našoj javnosti. Kada je Slovenija odlučivala o ulasku, odvijala se jaka kampanja, o svim mogućim aspektima, prednostima i manama ulaska, svemu onome što naš vrh drži čvrsto za zubima. I dok je primjerice u Poljskoj priručnik o NATO-u tiskan u stotine tisuća primjeraka, u nas je isti tiskan u - 300 komada, i to s oznakom vojna tajna. Ministrica Grabar Kitarović stalno spominje kampanju informiranja građana i objavu te čuvene strategije kojom se namjerava popularizirati NATO, ali i svaki put zagonetno nadoda kako je ona još uvijek tajna.

Sanader i Bush Sanader i Bush


Referendum – da ili ne?
A što je sa glasom naroda? Koji i bez kampanje već ima stav. Uglavnom protiv jedine opcije. Hoće li biti raspisan referendum? Teško. Barem okolnosti navode na taj zaključak. U prilog tome ide činjenica da nitko još dosad na referendumu nije odbacio ulazak u NATO. U Sloveniji i Češkoj javnost je bila izrazito antinatovski orijentirana, pa se vlast domislila rješenju: Slovenci su spojili referendum za NATO i EU, a Česi su ga jednostavno izbjegli. Sudeći po dosadašnjim istupima, naše je vodstvo najviše zainteresirano za tzv. češki model. Sanader od posjeta Washingtonu ni jednom izjavom nije dao naslutiti da ima namjeru narodu dati priliku da sam odluči. Kako je i za očekivati, opozicija bi referendum željela, ali čini se, ne iz nekih strasnih pobuda za zaštitu nacionalnih interesa, već onih kojim na bilo koji način želi diskreditirati vladajuću stranku i stati joj na žulj. I sam predsjednik Mesić navodno je naklonjen referendumu. Što se NATO-a tiče, njima je apsolutno svejedno, referendum ili ne. Kako je jednom prilikom pojasnio Robert A. Bradtke, američki veleposlanik u Hrvatskoj: NATO nema pravila po kojem bi bilo potrebno raspisati referendum. U nekim je državama referendum bio potreban, ili zato što su to željele same vlade, iz političkih razloga, ili zato što je to zahtijevao ustav.
Nejasan karakter NATO pakta
A što kaže naš Ustav? Prema članku 141., odluke o udruživanju RH u saveze s drugim državama donose se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi, a na temelju prethodne odluke Sabora dvotrećinskom većinom zastupnika. Iako naoko vrlo jasna odredba o obveznom raspisivanju referenduma, sporan je ovdje pojam savez država i izaziva zbunjenost ne samo kod laika, već i pravnih stručnjaka. Naime, ni sama struka koja se bavi ustavnim pravom nije često sigurna u karakter NATO-a. Jer ukoliko je riječ o savezu država, ustavna obveza postoji. Ako je pak riječ o međunarodnom ugovoru, nema pravne obveze raspisivanja referenduma. Prof. dr. sc. Siniša Rodin, predstojnik Katedre za europsko javno pravo na Pravnom fakultetu tvrdi kako NATO spada pod međunarodni ugovor: U praksi njemačkog ustavnog suda rečeno je da je NATO obični međunarodni ugovor. A da li je politički pametno raspisivati referendum odlučuje se temeljem članka 86. Ali pravna obveza raspisivanja referenduma ne postoji. Sa time se slaže i pročelnik Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Splitu Doc. dr. sc. Saša Šegvić: Obveza za referendum ne postoji, jer vojni savez nije ono što je EU – zajednica država. A vojni savez je samo povezivanje određenog broja zemalja da bi, u interesu organiziranja kolektivne obrane, jedni drugima mogli pomagati i jamčiti u slučaju da budu napadnute. Međutim, ono što Šegvić ističe kao ključno, nije problem procedure, tj. referenduma, već sadržaja koji kroz čitav niz argumenata daje uvid u to što stvarno NATO jest. I koji istovremeno nisu u skladu sa Ustavom te za sobom povlače posljedice.
Mrtvo slovo na papiru
Da je veliki problem gubitak jednog dijela suvereniteta, naglašava prof. Dr. sc. Branko Smerdel, predstojnik Katedre Ustavnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu: NATO je nesumnjivo više od običnog vojnog saveza, što proizlazi iz njegovih dokumenata, ali i iz niza zahtjeva koje postavlja kandidatima za pridruživanje. Temeljna odredba Ugovora po kojoj se napad na jednu članicu saveza uzima kao napad na sve zajedno, nesumnjivo podrazumijeva prenošenje bitnog djela državnog suvereniteta (odlučivanje o ratu i miru) na tijela saveza. To direktno narušava članak 2. iz Ustava prema kojem je suverenitet republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. No, ako se osvrnemo još malo na Ustav, očito je da, pored ove, postoji još niz vrijednosti koje se narušavaju prihvaćanjem Washingtonskog ugovora. Tako primjerice članak 3. ističe mirotvorstvo kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Dakle s jedne se strane zalažemo za miroljubivu politiku i mirno rješavanje sporova, a s druge pristajemo na ugovor koji nas obavezuje da ako bilo tko iz saveza bude napadnut proglašavamo ratno stanje i ulazimo u rat.
Kada se pogledaju svi ti članci, onda se otkriva što je tu tajna. Jer nije problem samo ući. Nego što se iza svega toga dešava, ističe Šegvić. A očito se dešava puno toga.

prof. dr. sc. Branko Smerdel prof. dr. sc. Branko Smerdel

No da se vratimo ponovno na referendum. Ustavna odredba o referendumu čini se kao prazno slovo na papiru. Naime, sporni je stavak u odredbi o referendumu u kojoj se navodi da je za izglasavanje potrebna većina glasova, i to ne broja birača koji su pristupili referendumu, već ukupnog broja birača u državi. Što je apsolutno irealno. To je vrlo teško postići. Vlast uvijek traži rješenja koja su za nju sigurna i povoljna. Osobno sam još davno ukazivao da je navedenu odredbu potrebno promijeniti, to jest zahtijevati većinu birača koji glasuju na referendumu, pod uvjetom da glasa više od polovice svih birača. Razlika je bitna, kaže Smerdel. Šegvić pojašnjava da je ta odredba donešena u doba raspada Jugoslavije, kako nitko više nikad ne bi došao u napast da sam odlučuje o takvim pitanjima bez da se narod pita. Dakle, formirana odredba praktički je onemogućila bilo kakav ulazak u saveze. Htjelo se reći da ovako postavljenim kriterijima više nikada nitko neće, osim ako narod nije lud, pristati da nas uvuče u nekakvu zajednicu iz koje smo bili izašli, kaže Šegvić.
Sudbonosna odluka o ratu i miru
I ovo Sanader i ekipa mogu obrnuti u svoju korist. Jer, ukoliko netko bude forsirao referendum, oni odjednom mogu odlučiti mijenjati ovu spornu odredbu. A revizija Ustava je zahtjevan, dugotrajan, samim time nepoželjan proces, koji politika opet može podrediti sebi. Dakle, kad se zagrebe ispod površine, vidi se da imaju hrpu argumenata kojima će jako lako pobiti alternativne pokušaje . Sve vodi k tome da će izgurati svoju nakanu od početka, te da će čitava priča ostati zatvorena unutar saborskih zidova. Kako uopće očekivati da će nama, kada nikome prije nije, poći za rukom, donijeti odluku protiv ulaska?
A do tada će vladati toliko očito jednoumlje i bahatost naših vodećih u provođenju politike jedine opcije. Koji ne samo da ne puštaju istinite informacije, već ne poštuju ni mišljenja struke, a ponajmanje svih građana. Kojima čak niti ne priznaju anti-NATO stav, već kalkuliraju nekim svojim brojkama u vezi popularnosti pakta. Sve vodi k tome da se odluka o ulasku u NATO donese dvotrećinskom većinom kao rezultat politike političke elite na vlasti. Ništa više. Raditi sve to, bez da se proanalizira, u najmanju je ruku neozbiljno. Jer radi se o temeljnom nacionalnom interesu. A u ustavnom pravu kažemo da je to sudbonosna odluka - o ratu i miru ili o životu i smrti, mišljenje je profesora Šegvića.

Referendum Referendum

No ta će se ista politika opet vratiti na staro te nam po tisućiti put kao običnim idiotima prodavati maglu kako je za ulazak u EU neophodan pristup NATO - paktu. To je naša budalaština, da ćemo tako brže ući u EU. To su floskule. Stanje je danas takvo da vas Amerika može uvući u svaki rat jer u ugovoru piše da ako oni s nekim uđu u rat i vi morate. Kad jedan uđe, sve povuče. A pitanje je bi li mi htjeli da nas George Bush povuče?, pita se Šegvić.

Pitanje na koje svatko za sebe zna odgovor. Sanader će nam i dalje svim silama nametati demagogiju o kolektivnoj sigurnosti i sličnim terminima, a ono što se mi možemo pitati, bez obzira na predznak odgovora na prijašnje pitanje, je li ikome od njih palo na pamet da, bez obzira na obvezu, mi ipak plaćamo porez ovoj državi? Nije li bar to dovoljan argument da nas pitaju za mišljenje, daju nam papirić da sami zaokružimo - da ili ne?

Ključne riječi: nato, referendum
<
Vezane vijesti