Foto: Geordie WoodFoto: Geordie WoodSaul Williams, gost ovogodišnjeg Super Uho Festivala, u intervjuu za H-Alter: "Ako si inspiriran slavom i bogatstvom, a ne svrhom i misaonim putovanjem, onda je izglednije da ćeš se naći u situaciji u koji si spreman prilagoditi se da bi postigao krajnji cilj. Misliš da ćeš bolje proći ako imaš plavu kosu pa je odmah i bojaš, trend je da valja pratiti sve najnovije u svijetu droge, pa zaroniš i u to."

Saul Williams je američki pjesnik, reper i glumac, jedan od najzanimljvijih umjetnika na globalnoj hip hop sceni. Legenda je slam poezije, a šira javnost imala ga je prilike upoznati 1998. godine, kada je izišao film Slam, redatelja Marca Levina, u kojem Williams glumi Raya, mladog pjesnika koji želi biti reper, ali se teško izvlači iz nasilja i beznađa koje ga okružuje i završava u zatvoru (naziv filma Slam označava poveznicu s poezijom, ali i naglo zalupljena zatvorska vrata). Williams je od Slama do danas objavio pet hip hop albuma, četiri zbirke poezije, nastupao u hip hop mjuziklu Holler If Ya Hear Me inspiriranom glazbom Tupaca Shakura te u senegalskom filmu Tey (Today) redatelja Alaina Gomisa. Lista glazbenika i pjesnika s kojima je surađivao uistinu je respektabilna: Nine Inch Nails, Nas, The Fugees, Christian Alvarez, Blackalicious, Erykah Badu, KRS-One, Zack De La Rocha, De La Soul, DJ Krust, Sage Francis, Janelle Monae, Allen Ginsberg, Sonia Sanchez, A Tribe Called Red.

Williamsov novi album MartyrLoserKing izišao je početkom ove godine, impresivno muzičko ostvarenje koje je već obilježilo 2016. godinu. Inspiraciju crpi iz rapa, slam poezije, avangardne elektronike, industrijskog rocka. Konceptualni album o imaginarnom hakeru iz Burundija ne nudi samo glazbu koju je lijepo slušati – Williamsovi albumi su uvijek direktno politički, kritični, revolucionarni, nabijeni značenjem. U dobu u kojem se popularna glazba, uključujući gotovo sve mainstream hip hop glazbenike, predaje indiferentnosti, proračunatosti i milovanju statusa quo, Williams je istinski revolucionar, glas koji valja poslušati.

S Williamsom smo razgovarali o novom albumu, transformaciji hip hopa, popularnoj glazbi, rasizmu i kapitalizmu. Hrvatska publika imat će priliku Williamsa vidjeti uživo već ovog ljeta, na SuperUho festivalu koji se održava u Primoštenu od 1. do 3. kolovoza.

Vaš novi album, MartyrLoserKing, izišao je početkom ove godine. Album prati priču hakera iz Burundija, koji potakne revoluciju putem To da se ljudi koji nemaju ništa uzbuđuju idejom da imaju sve nije ništa iznenađujuće, ali kada se to udruži s još prisutnom idejom o američkom snu, stanje uma "obogati se ili umri pokušavajući se obogatiti" čini se opravdano, čini se ispravnointerneta. Što vas je inspiriralo za album, je li on pozdrav, pohvala onima koje nazivate "drugi jedan posto" – mučenicima gubitnicima kraljevima?

Da, album je krik, povik za onaj osjećaj usmjerene pobune koji se krije u svima nama i daje nam hrabrosti da preispitujemo autoritete, uvjerenja i vrijednosti u kojima smo odrasli. Takva, usmjerena i osviještena pobuna, pomaže nam da uništimo manipulativnu i supresivnu moć koja dominira i koja nas tjera da radimo protiv najboljeg interesa svih nas kao kolektiva.

Današnja popularna glazba (primarno iz SAD-a) je poprilično indiferentna kada su u pitanju politički i društveni problemi s kojima se suočavamo, i lokalni i globalni. Rijetko je pronaći mainstream glazbenike koji su spremni  otvoreno iznijeti svoje stavove o gorućim pitanjima našeg vremena, bilo kroz glazbu, bilo kroz javne nastupe. Svjedoci smo povremenih, malih trenutaka, ali i takvi se čine veoma proračunati i osmišljeni na način da ne uzdrmaju stvari previše. Zašto se to događa?

Većina umjetnika kroz svoj rad odgovara na pitanje što ih je inspiriralo i motiviralo da započnu svoj umjetnički rad. Ako si inspiriran slavom i bogatstvom, a ne svrhom i misaonim putovanjem, onda je izglednije da ćeš se naći u situaciji u koji si spreman prilagoditi se da bi postigao krajnji cilj. Misliš da ćeš bolje proći ako imaš plavu kosu pa je odmah i bojaš, trend je da valja pratiti sve najnovije u svijetu droge, pa zaroniš i u to, i slično – pratiš sve poslušno, u nadi da ćeš doći do onog prvotnog cilja, slave i bogatstva. Stvari se tu ne mijenjaju, većina popularnih glazbenika uključit će se u razgovor o politici samo u trenutku u kojem takav razgovor postane popularan, tada će eventualno napraviti taj iluzorni pomak.

Uloga koju je CIA odigrala u smještanju droga poput cracka u crnačke zajednice dovela je do toga da su reperi počeli repati o cracku. Kada su se reperi počeli hvaliti svojim "korištenjem" nisu shvaćali da idu niz dlaku upravo protuobavještajnim službamaStvar je u tome da problemi s kojima se suočavamo postoje već jako dugo, i naravno da moramo preispitati zašto ih netko adresira tek u određenom, povoljnom trenutku.

Okrenimo se konkretno rapu i hip hopu. Osamdesetih i devedesetih mainstream rap i hip hop je bio glazbeno bojište, način da se pokaže gdje i što nas boli, da se razbiju nametnute barijere, pozove na otpor. Reperi su bili na barikadama, od Public Enemya do N.W.A., i svi su znali za njih, znali su njihove pjesme. Čini se da današnja mainstrem hip hop glazba samo podilazi statusu quo, pogotovo sa svojim odama kapitalizmu, bogatstvu, materijalizmu i egu. Kako se to dogodilo, kako objašnjavate tu promjenu?

Krećemo se u krugovima. Postoje krugovi interesa i popularnosti. Na dijelove tih krugova utječu industrije koje okružuju umjetnike, ali i ustrajnost samih umjetnika. Već smo dugo u krugu u kojem su industrije igrale puno veću ulogu nego sami umjetnici. Moramo uvidjeti i ulogu koju su protuobavještajne i sigurnosne službe odigrale u našim zajednicama i način na koji je to utjecalo na strah i stvaralački izraz. Kada su određeni glasovi bili zabranjeni, to je utjecalo na slušatelje te posljedično na sljedeću generaciju umjetnika. Primjerice, uloga koju je CIA odigrala u smještanju droga poput cracka u crnačke zajednice dovela je do toga da su reperi počeli repati o cracku. Kada su se reperi počeli hvaliti svojim "korištenjem" nisu shvaćali da idu niz dlaku upravo protuobavještajnim službama, da zapravo pokreću isti krug koji su im ovi zadali.

Povezano s prethodim pitanjem, mislite li da je manjak svjesnosti o opresiji koja dolazi kroz kapitalizam, ne samo kao ekonomski sustav, već način organiziranja misli i života generalno, dio razloga zašto Donald Trump uspijeva dobiti toliko glasova diljem SAD-a? Kroz Većina popularnih glazbenika uključit će se u razgovor o politici samo u trenutku u kojem takav razgovor postane popularan, tada će eventualno napraviti taj iluzorni pomaksvoju ste glazbu i poeziju govorili o višestrukim slojevima opresije koji tvore kompleksnu stvarnost u kojoj živimo – biste li se složili da u SAD-u kapitalizam još uvijek nije generalno viđen kao problem?

Da. Tu zbrku oko kapitalizma možete jasno vidjeti u glazbi. Ljudi su prije znali pisati pjesme o tome kako su švorc i kako su zasićeni, kako im je dosta. Sada imamo hrpu pjesama u kojima se ljudi hvale svojim bogatstvom, stvarima koje posjeduju. To da se ljudi koji nemaju ništa uzbuđuju idejom da imaju sve nije ništa iznenađujuće, ali kada se to udruži s još prisutnom idejom o američkom snu, stanje uma "obogati se ili umri pokušavajući se obogatiti" čini se opravdano, čini se ispravno. Naravno da je to onda opasno – ako se ljude ne obrazuje, ako nisu odrasli preispitujući norme, postoji veliki rizik da će se stalno ponavljati takvi obrasci ponašanja.

Vaša nova zbirka poezije, US(a.) objavljena je prošle godine. Nakon četiri godine života u inozemstvu, vratili ste se u SAD. Pišete kako je Amerika veoma vezana uz percepciju. Kakve su bile vaše misli pri povratku, refleksije o rasizmu, Obami, promjeni?

Razmišljao sam o tome kako je ljudima lako manipulirati, kako religija često služi kao predložak koji stavlja moć u nevidljive ruke i raspiruje snove o privilegiranosti. Shvatio sam da dosljednost mora biti teško zarađena, pobunjeničkom ustrajnošću i radom, da ako si usmjeren samo na sebe, svoje interese i kulturu, lako se može dogoditi da imaš iskrivljenu percepciju svijeta i stvarnosti. Uvidio sam da ljude zbunjuje moć, a moć zbunjuje novac, i da simbolična promjena ne dovršava posao. I naposljetku, da posao jednog života ponekad traje više života, i da čak i to zbunjuje mnoge koji to izjednačavaju s uzimanjem mnogo života.

Toni Morrison je često u svojim intervjuima govorila o tome kako joj  je čitanje afričkih autora, poput Chinue Achebe i Bessie Head, pomoglo da piše o rasi, odnosno o odsustvu rase, zato što su oni mogli prisvojiti svoje identitete van bjelačkog pogleda, nisu pisajući sebe morali objašnjavati bijelcima i prilagođavati se rasističkom okviru. U jednom od intervjua kažete kako se ponekad osjećate više kao američki Afrikanac, nego afrički Amerikanac. Zašto se tako osjećate, ima li to veze s ovime o čemu Morrison govori?

Da. U Americi je tema rase binarna, kao što je i rod dugo bio, u širem smislu. Uvijek je posebno nagrađujuće podsjetiti se da postoje svjetovi izProblemi s kojima se suočavamo postoje već jako dugo, i moramo preispitati zašto ih netko adresira tek u određenom, povoljnom trenutkunad riječi koje koristimo i unutar riječi druge priče koje možemo ispričati... To samo poboljšava moju sposobnost da pišem o rasi, ali i izvan i iznad rase.

Jako puno pišete o društvenim mrežama, ideji (ne)povezanosti, načinu na koji to utječe na ono što jesmo i što radimo. Nedavno ste na Instagramu objavili fotografiju na kojoj piše "Orwell je propustio predvidjeti da ćemo sami kupovati kamere i da ćemo biti tužni ako nitko ne gleda". Nakon svega, koji je vaš sud o društvenim mrežama?

Jednostavno – sudjelovati, ali pažljivo.

U The Noise Came From Here, jednoj od pjesama s novog albuma, prekrasni su stihovi: "We won't be silenced, no, the noise came from here, Your never ending war will not be waged from here, You'll never touch my love".  Kakve su vaše nade, promišljanja, gledajući naprijed – po pitanju glazbe i aktivizma?

Gurat ću i dalje za promjenu u krugovima. Nacionalni i globalni dijalozi kojima svjedočimo znak su da smo u procesu pomicanja pažnje i svjesnosti. Mogućnost da se povežemo i komuniciramo ubrzava i poboljšava taj proces. Neka se samo kreće i dalje.

Ključne riječi: nezavisni glazbenici, glazba
<
Vezane vijesti