Foto: Joe DilworthFoto: Joe DilworthŽedno uho započelo je godinu premijernim hrvatskim nastupom revolucionarnog Algiersa.

U zagrebačkoj Močvari 26. siječnja odvio se premijerni hrvatski nastup Algiersa, benda koji se opisuje kao inovativan, revolucionarni, transžanrovski, originalan, distopijski soul...Ovo je bend koji je preporučljivo gledati iz prvih redova – jer šou koji rade na sceni već je sam dovoljan da vas zabavi

Brojne se usporedbe i utjecaji tu ne iscrpljuju, navode se osim soula ili neo-soula i gospela, za što je najzaslužniji izvanserijski vokal Franklina Jamesa Fishera, i post-punk, industrial, noise, afro-beat… i mnogo toga drugog, što upravo govori u prilog nemogućnosti da ih se utrpa u neku ladicu.

Koncert u sklopu turneje kojom predstavljaju svoj drugi album, The Underside of Power iz 2017., čiji je europski dio započeo u Műnchenu 24. siječnja, a obuhvatila je i nastup u riječkom Palachu u subotu 27. siječnja., započeo je točno u planiranih 21 i 30, puštenim introm te pjesmom Cry of the Martyrs. Upotreba citata i inače je čest dodatak njihovih pjesama (i spotova), tako naprimjer Walk Like a Panther, započinje citatom Freda Hamptona, američkog aktivista Crnih pantera ubijenog 1969. godine.

Bend koji ime posuđuje od glavnog grada Alžira kao simbola antikolonijalističke borbe, moćnom svirkom i scenskim nastupom od samog početka potvrdit će moj dojam s prvog susreta s njima na Primavera Sound Festivalu u Barceloni 2016. – na preporuku prijatelja za "bend koji se mora vidjeti" i uzevši u obzir relativno rani, ali termin na glavnom stejdžu.Sasvim dovoljno za zabavu, reklo bi se. No ovo nije bend koji će vas samo zabaviti, niti im je to jedini cilj, u što se možemo uvjeriti – i zapravo tek tada shvatiti svu njihovu veličinu

A taj je dojam da svojom zaraznom energijom mogu trenutačno pridobiti pažnju ne samo poznavatelja njihova nevelikog, ali hvaljenog opusa – osim spomenutog albuma iz 2017., za glasoviti Matador objavili su 2015. i prvijenac Algiers – nego i one koji su na koncert došli na "nečuveno".

Ovo je bend koji je preporučljivo gledati iz prvih redova – jer šou koji rade na sceni već je sam dovoljan da vas zabavi. Uz frontmena Franklina Jamesa Fishera, s gitarom, maestralnim dionicama na električnom klaviru i jednim od najimpresivnijih vokala zadnjeg desetljeća, tu je Ryan Mahan na bas gitari i sintesajzeru čiji euforični stil sviranja budi asocijacije na nekadašnji Handsome Furs, čiju nam polovicu, Dana Boecknera, Žedno uho ponovno dovodi u Zagreb s njegovim matičnim bendom Wolf Parade u lipnju.

Za njima ne zaostaje ni Lee Tesche na gitari, koju povremeno svira gudalom, a na trenutke operira i na dva ova instrumenta – jednom od njih na podu, nogom. Pored ove trojice, koji su odrastali zajedno u Atlanti, pa se taj grad navodi i kao mjesto porijekla benda, iako su ga osnovali živeći na raznim stranama svijeta – danas su to New York, London i Atlanta – tu je još bubnjar Matt Tong, nekad član Block Partyja.Njihove teme nisu nimalo lakonotne – oni progovaraju o (post)kolonijalizmu, antikapitalizmu ili fašizmu, secirajući boljke suvremenog društva i pozivajući na promjene

Osim scenskog nastupa, u sljedećih sat i pol, u kojima su izveli većinu pjesama sa spomenuta dva studijska albuma, pokazalo se i da glasnogovornici novog, mračnog vremena itekako mogu rasplesati publiku u ispunjenoj Močvari – kao naprimjer na Black Eunuch – o čijim su se reakcijama pozitivno izrazili kasnije na Twitteru.

Sasvim dovoljno za zabavu, reklo bi se. No ovo nije bend koji će vas samo zabaviti, niti im je to jedini cilj, u što se možemo uvjeriti – i zapravo tek tada shvatiti svu njihovu veličinu – tek malo pomnijim uvidom u vrlo pametne i angažirane stihove pjesama kao što su Irony. Utility. Pretext. ili The Underside of Power, za koje najveće zasluge idu Fisheru kao glavnom autoru. Njihove teme nisu nimalo lakonotne – oni progovaraju o (post)kolonijalizmu, antikapitalizmu ili fašizmu, secirajući boljke suvremenog društva i pozivajući na promjene, uz nerijetke religijske reference.

Ovo je bend koji će vas natjerati da mislite i postavljati vam pitanja, baš kao u Hymn for an Average Man: You think nothing has changed / Horrified to find that what you made has risen up.

I to ne samo stihovima već i vizualno – nastupajući ispod plakata s uzdignutom pesnicom i natpisom All Power to the People ili pak objavljivanjem fotografija na Twitteru poput one svojih plakata u Zagrebu prigodno zalijepljenih ispod natpisa "smrt fašizmu" ili spomenika žrtvama fašizma na Grobničkom polju obilježavajući Dan sjećanja na holokaust.

<
Vezane vijesti