ulaznica_ip.jpgJučer je u Gostoviću kod Vrbovca održano natjecanje bikova bodača, a uz bikijadu je upriličena i štraparijada - natjecanje konja u potezanju trupaca. Borbe bikova u Hrvatskoj uglavnom vezujemo uz Dalmatinsku zagoru, ali čini se da i u središnjoj Hrvatskoj postoje nastojanja da se izmisli tradicija hrvatske koride. Čak su i u Zagori, u kojoj se pozivaju na veliku tradiciju, borbe bikova doživjele procvat tek devedesetih.

Jučer je u Gostoviću kod Vrbovca održano natjecanje bikova bodača, a uz bikijadu je upriličena i štraparijada - natjecanje konja u potezanju trupaca.  Borbe bikova u Hrvatskoj uglavnom vezujemo uz Dalmatinsku zagoru, ali čini se da i u središnjoj Hrvatskoj postoje nastojanja da se izmisli tradicija hrvatske koride. Čak su i u Zagori, u kojoj se pozivaju na veliku tradiciju, borbe bikova doživjele procvat tek  devedesetih.

Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je sljedeće: povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama, huškati životinje na druge životinje ili čovjeka ili ih dresirati na agresivnost (osim pri dresuri službenih i lovačkih pasa pod vodstvom osposobljenih osoba), obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s tim organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju.

Zašto je onda moguće ogranizirati borbe bikova? Zato što su Zakonom izuzeta "tradicionalna natjecanja bikova". Izuzetak od ostalih borbi životinja donesen je amandmanom neposredno prije usvajanja Zakona o zaštiti životinja 2006. godine, u želji da se Zakonom reguliraju bikijade u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori. Pritom valja spomenuti kako je Bosna i Hercegovina, gdje bi se borbe bikova i mogle nazvati tradicijom, iste zakonom zabranila. No, zato je redovita pojava da se bikovi iz Bosne i Hercegovine dovoze na bikijade u Hrvatsku.

plakat.jpg

Bikijada koja je održana u Vrbovcu ne spada u kategoriju dalmatinskih bikijada, ali izgleda da to nitko ne smatra problematičnim i ilegalnim - u Vrbovcu se bikijade bez problema održavaju već nekoliko godina. Jučerašnja Seoska olimpijada u Gostoviću organizirana je od strane braće Tubića (kod organizacije  bikijada su gotovo uvijek u pitanju braća), a privukla je oko 700 gledatelja.

U selu svega nekoliko kilometara udaljenom od Vrbovca ovo je bio velik događaj. Izdaleka se čuo razglas i glas spikera koji je najavljivao borbe, a ispred kuća na ulazu u selo tražilo se parkirno mjesto više. Za parking je bilo zaduženo nekoliko dječaka u florescentnim prslucima, koji su se pobrinuli da svi koji se žele parkirati parking plate dvadeset kuna. Zapanjujuće je koliko je parkiranih automobila imalo njemačke registracije - ovakva natjecanja valjda privlače gastarbajtere, koji u velikoj mjeri trpaju kune i eure pjevačicama cajki i klade se na svoje omiljene bikove - Zeću, Kukana, Agresora, Sabljara, Šveđana, Vilaša. Ima čak i jedan bik Katarina, ali jučer mu nikako nije bilo do borbe.

Sama ulaznica za bikijadu koštala je četrdeset kuna, a uključivala je i gratis porciju pečenog vola, za koju su kroz čitav dan ljudi stajali u reInzistiranje na "tradiciji" ovakvih natjecanja posve je promašeno. Uloga zakonodavca trebala bi biti zaštita životinja, a ne subjektivnog viđenja zabave i zarade pod krinkom tradicijedovima. Spiker je nekoliko puta naglasio kako se radio o velikoj gesti braće Tubića, jer se na drugim natjecanjima takvo nešto ne dijeli besplatno. Braća su se pobrinula i za glazbeni dio - na početku natjecanja publika je imala priliku uživati u hitovima Colonie, Thompsona, Miroslava Škore i Severine, a kasnije u danu i slušati live nastupe nekoliko pjevača, čiji se repertoar uglavnom sastojao od cajki. Za djecu su, nedaleko od ograđenog prostora za bikove, postavljena dva ringišpila, te šarenilo balona i igračaka.

Vrtili su se janjci, sočne psovke pratile muzičke note, a borbe bikova otegnule su se od podneva do večeri. U nekoliko borbi nije ni došlo do okršaja jer se bikovi jednostavno nisu htjeli boriti, ma koliko ih vlasnici pokušali natjerati na to. Jedan je bik u dva navrata bježao iz ograđenog prostora, a u drugom naletu je došao skroz do pečenih janjaca, uletio je u publiku - što je rezultiralo malim kaosom. Ljudi su se razbježali jer biku očigledno nije bilo do zezancije, iako su ga naposljetku vlasnici uspjeli obuzdati i odvesti natrag u boks.

"Vrhunci" dana, sudeći po komentarima publike, bili su trenuci kad su pojedini bikovi bilo toliko isprovocirani da su se čak izboli i raskrvarili si glave. Ali sve u svemu, izgleda da za mnoge ni to nije bilo dovoljno uzbudljivo, u prolazu su komentirali kako "i nisu baš dobre borbe" i "može to puno bolje". Po nemilosrdnom suncu bikovi su, u maniri pravih filmskih zvijezda, odbijali igrati ulogu na koju su ih tjerali njihovi redatelji i nezaUći u ring svakako nije njihov prirodni nagon - nijedan bik se nije jučer s oduševljenjem ušetao u ograđeno područjesitna publika. Baš čovjeku dođe da bude ponosan na bikove.

Valja pritom uzeti u obzir kako je mnogo stvari koje se događaju u pozadini ovakvih borbi, koje nisu toliko jednostavne kao sljedeća postavka: bik ne želi sudjelovati u borbi = bik ne sudjeluje u borbi. Brojne su metode kojima vlasnici pokušavaju natjerati bikove da se bore, česte su priče kako bikove izgladnjuju i daju im manje vode dan prije borbe, ili im u gubicu trljaju sol, kako bi se životinja razjarila i bila agresivnija, a također im oštre rogove, da bi jače uboli protivnika.

Udruga Prijatelji životinja na poražavajuć odnos prema zaštiti bikova upozorava već godinama. Na njihovu incijativu Mirela Holy je 2012. godine Vladi uputila pitanje kojim je tražila očitovanje o izuzeću bikijada iz Zakona o zaštiti životinja te izrazila potrebu da se izrijekom zabrani borba bikova.  Holy je istaknula i kako se radi o praksi koja je u potpunoj suprotnosti sa suvremenim zakonskim trendovima u EU i okolnim zemljama.

Njen je prijedlog odbačen, a na pitanje je odgovoreno, između ostalog, kako je "navedeni običaj zanimljiv u turističkom i kulturnom smislu te ga je potrebno zaštiti u svrhu održanja uzgoja jedinstvene vrste bika specifičnih karakteristika i ponašanja, koji u međusobnom nadmetanju odmjerava snagu s drugim bikom, ali bez ranjavanja, pri čemu poražena životinja jednostavno slobodno napusti područje nadmetanja".

<p>Po nemilosrdnom suncu bikovi su, u 
maniri pravih filmskih zvijezda, odbijali igrati ulogu na koju su ih 
tjerali njihovi redatelji i nezasitna publika. Baš čovjeku dođe da bude ponosan na bikove.</p>

Po nemilosrdnom suncu bikovi su, u maniri pravih filmskih zvijezda, odbijali igrati ulogu na koju su ih tjerali njihovi redatelji i nezasitna publika. Baš čovjeku dođe da bude ponosan na bikove.

Nakon svega viđenog na bikijadi, jedno je posve sigurno - nema ničega što bi se u ponašanju i životu borbenih bikova moglo okarakterizirati kao "slobodno". Bikove se neprestano tjera, provocira, gura, na njih se viče, "trenira" ih se i maltretira. Oni su prisiljeni ući u ring i "zabavljati" publiku. Ući u ring svakako nije njihov prirodni nagon - nijedan bik se nije jučer s oduševljenjem ušetao u ograđeno područje.

Je li to zbilja jedini način za održavanje uzgoja ovih vrsta bikova? Može li se uzgoj nastaviti, može li se na njima i dalje zaraditi (jer znamo da je zarada zapravo misao vodilja) - primjerice održavanjem izložbi bikova? Izložbe također nisu idealno rješenje, dapače - veoma su sporne, ali ako već moramo birati, prihvatljivije su od ovakvih borbi. Zašto su potrebne borbe? Volimo li toliko nasilje, krv, nabijanje na rogove? I bacanje tisuću eura na stol, uz popratnu riku životinja koje su bijesne?

Da, klađenje je važan element bikijada, iako se o tome ne govori, jer nije legalno. Nagradni fondovi bikijada su značajni, obično se radi o nekoliko desetaka do sto tisuća kuna, pa pobjednički bik može vlasniku zaraditi i 30 tisuća kuna u jednom danu (a pobjedama i raste cijena samog bika, ako ga jednog dana poželi prodati), a ni robovanje konja koji vuku trupce nije zanemarivo - jučerašnji pobjednik učinio je svog vlasnika bogatijim za četiri tisuće kuna.

No sve je to gotovo zanemarivo naspram novca koji se zna skupiti od klađenja "ispod stola". Ilegalne oklade na ishod turnira česta su pojava na Zapanjujuće je koliko je parkiranih automobila imalo njemačke registracije - ovakva natjecanja valjda privlače gastarbajtere, koji u velikoj mjeri trpaju kune i eure pjevačicama cajki i klade se na svoje omiljene bikovebikijadama, ali njih nam nitko nije htio komentirati. Ne kladi se samo na bikove, već i na konje koji vuku trupce. Iako je zabranjeno korištenje biča na samoj stazi u natjecanju, konje vlasnici udaraju rukama, a jasno je kako doma vjerojatno i dalje "vježbaju" bičevima - većina konja prepuna je ožiljaka koji to potvrđuju.

Inzistiranje na "tradiciji" ovakvih natjecanja posve je promašeno. Uloga zakonodavca trebala bi biti zaštita životinja, a ne subjektivnog viđenja zabave i zarade pod krinkom tradicije. Sudionici ovakvih običaja nisu ravnopravni, sudjelovanje životinja nije odraz njihove volje, životinje se ugrožava; to je ono što bi napokon trebalo uvažiti.

Ono što je indikativno u ovom slučaju jest pokušaj fokusiranja na one zemlje unutar EU (u manjini) koje još uvijek nisu zabranile slične prakse, pa se primjerice poziva na borbe krava koje se u nekim zemljama održavaju na sličan način. Valja i ovdje primijetiti tendenciju Vlade da Hrvatska bude posljednja zemlja koja će donijeti neke pozitivne zakonske promjene (tek kad su svi, inače ništa), i našoj Vladi posve stranu ideju da bi jednom mogla prva inicirati nešto dobro (kako znaš da je dobro, ako nisu drugi to napravili).

Naposljetku, čak i kad bi se radilo o tradiciji, trebalo bi biti jasno kako nije svaka tradicija dobra ni vrijedna očuvanja. Neke tradicije se mogu i moraju mijenjati, a čovjek može i mora evoluirati.

Ključne riječi: zaštita životinja
<
Vezane vijesti