Iznenađena sam ovakvom presudom Haaškog tribunala protiv Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića. Ovom presudom vukovarskoj trojci Haaški sud daje standard sucima na domaćim sudovima. Znači, ako je starješina upoznat o počinjenom zločinu, a on ipak ništa ne poduzme, nema kazne jer taj starješina nije sudjelovao u likvidacijama, tvrdi izvršna direktorica beogradskog Fonda za humanitarno pravo
O presudi za vukovarsku trojku razgovarali smo s Natašom Kandić, borcem za ljudska prava u Srbiji, koja je još od 1992. godine izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo, nevladine organizacije koja istražuje ubojstva, mučenja, logore i nestanke ljudi tijekom sukoba na teritoriju bivše Jugoslavije.

Kako komentirate presudu Haškog suda Veselinu Šljivančaninu, Mili Mrkšiću i Miroslavu Radiću?

Bila sam iznenađena. Nisam očekivala da se može dogoditi da bude oslobađajuća presuda za jednog oficira, a da se odgovornost Šljivančanina, dakle nekoga tko je odlučivao, mjeri s pet godina zatvora. Promatrala sam beogradsko suđenje pripadnicima Teritorijalne obrane i Šešeljevih jedinica za zločine na Ovčari i iz suđenja se vidi kako je tekao postupak odvajanja ljudi iz vukovarske bolnice. To odvajanje su pratili i europski promatrači. Svjedočio je jedan tadašnji vojnik koji je bio na redovnom odsluženju vojnog roka, i sam je sudjelovao u likvidacijama. On se poslije toga uvečer vraća u Vukovar i izvještava svog starješinu, kapetana Radića, o tome što se tamo dogodilo. I od njega znamo da Radić ništa nije poduzeo, nije prijavio svog vojnika i nije ga zanimalo što se tamo dalje događalo. Ovom presudom vukovarskoj trojci Haaški sud daje standard sucima na domaćim sudovima. Znači, ako je starješina upoznat o počinjenom zločinu, a on ipak ništa ne poduzme, nema kazne jer taj starješina nije sudjelovao u likvidacijama.
Ali svjedočenje tog vojnika govori i o uskoj povezanosti i zajedničkom djelovanju oficira i vojnika JNA, teritorijalaca i dobrovoljaca?

natkandic.jpg

Prošlog vikenda bile su u Sarajevu organizirane regionalne konzultacije s novinarima o utvrđivanju činjenica o ratnim zločinima. Jeste li zadovoljni tim razgovorima s novinarima?

Drago mi je što smo stvorili jednu potrebu za razmišljanjem o stvaranju javnog mnijenja koje bi utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima smatralo značajnim procesom zbog sprječavanja ponavljanja zločina. To utvrđivanje činjenica važno je ne samo zbog prošlosti, nego zbog budućnosti. Imamo prijedlog da se pokušaju razmjenjivati informacije televizijskih javnih servisa o ratnim zločinima. Naprimjer, da javnost u Hrvatskoj ima uvid kako novinar ovdje izvješćuje o suđenju za Ovčaru, ili da se vidi u Srbiji kako hrvatski novinar izvješćuje o suđenju Ademi – Norac. To stvaranje javnog mnijenja je važno za utvrđivanje činjenica o zločinima u regionalnom kontekstu.


Marinko Čulić: HAAŠKI KARAMBOL

Presudom vukovarskoj trojki Haaški sud napravio je teški kiks zbog kojeg je Hrvatska nepotrebno vraćena u psihozu sličnu onoj u kojoj se nalazila u devedesetim godinama, upozorava komentator Feral Tribunea