Prije osam godina jednoj djevojčici život se preokrenuo naglavce. Ako se tih nekoliko četvornih metara uopće može nazivati životom. Odsječena od svih mogućnosti, u svom skučenom svijetu provela je čitavo djetinjstvo. S druge strane, od kraja kolovoza, u našem, vanjskom svijetu pojavila se Natascha Kampusch. Ne osoba, brand. Nova marka. Firma koja je u rekordnom roku pomela popriličan profit

Firma koju su mnogi jako brzo prepoznali i žustro se prikačili. Odmah po saznanju senzacionalne vijesti o bijegu mlade djevojke, kao da je svima pala sjekira u med. Mediji su pomahnitalo krenuli u lov. Uhvatiti Nataschino oko, komad lica, ruku, pramen kose.

Zavladala je opća histerija, svi su pohlepno zasukavali rukave nestrpljivo čekajući naličje Natasche. Ekskluziva, ekskluziva, vrištale su ama baš sve moguće naslovnice, nakon njenog izlaska u javnost. Jedini problem bio je što su pojedina pitanja i teme bile zabranjene.

U nedostatku štofa, i to su preokrenuli u svoju korist. Pa su počela razglabanja, kako nije reagirala kako je trebala. Da je desnom obrvom previše titrala. Da nije dovoljno plakala (sram ju bilo). Da je facijalne mišiće previše zatezala. Stiskala prste. Pa su angažirali svu silu stručnjaka, psihijatara, a oni su češkali bradicu i filozofirali nad neverbalnom komunikacijom, pozama i tikovima. Poneki čak tvrdili da su izrazito zadovoljni nastupom glavne zvijezde. A tiraža je rasla i dalje.

Jesu li tu stali? A zašto bi? Počeli su komentari kako je Natascha ovim izlaskom u javnost osigurala budućnost za tri života, u jednom je dnevniku stajalo da je za 45 minuta dobila milijun eura. Kada su se već krenuli nabacivati kalkulacijama i brojkama, mogli su biti malo precizniji i dodati 8 godina toj minutaži.

Al tiraža je rasla i rasla. Raj za sve. Servisi vrte hrpu love, javnost guta sočne priče, a Natascha postaje slavna i bogata. Neće trebati raditi do kraja života. Nude joj prodaju prava na priču, iz Hollywooda pljušte ponude, a možda čak objave i knjigu.

Pa možda je ona sve to i namjerno napravila. Sa 10 godina jedno je jutro ustala iz kreveta, krenula u školu, a na putu izračunala kako će joj točno 8 godina i 45 minuta biti dovoljno da pobere lovu i postane slavna.

Nije ni bitno. Niti je ona ikome bitna. Mediji halapljivo gutaju i gutaju, tražeći materijal za svoje stupce. Pa im se ponekad dogodi kakva Natascha. Poput kakve lutrije. Pitanje je samo kakvi su kriteriji u biranju nove medijske lude? I zbog čega im je ova djevojka toliko privlačna da su baš nju odabrali? Jer stvarnost svakodnevno pljune na tisuće strašnih sudbina.

Jedan naš dnevnik ponudio joj je ljetovanje na našoj obali. Kako humano. Na taj joj način žele pomoći u oporavku. I imati ekskluzivitet, Nataschino lice pod svojom paskom. Vrlo domišljato. Pa opet, zbog čega nude ljetovanje nekoj Nataschi? Razmišljaju li možda da ponude odmor Ani Magaš, nakon što iziđe iz zatvora? I nju čeka osam godina, u jednom drugačijem, ali opet skučenom i tužnom svijetu. Ili da učine sličnu gestu nekoj nepoznatoj žrtvi, anonimnoj? Ili njeno/njegovo ime nema istu vrijednost jer nije prešlo granicu popularizacije?

Sav ovaj medijski klinč postaje toliko degutantan da izaziva poriv na povraćanje nad društvom kakvo postajemo. Pa se svi zgražaju nad postupkom zloglasnog Wolfganga Priklopila, koji je zatvorio Nataschu unutar četiri zida i tjerao ju da igra po njegovim pravilima. A što mi radimo? Mi ju ne tjeramo, mi podrazumijevamo. I u čemu je onda razlika. Da, njegovo opravdanje je bolest, opet kao posljedica društva u kojem živimo. A naša isprika? Djelovanje u službi javnog mnijenja. Drugim riječima, čisto licemjerje.

Ključne riječi: Natascha Kampusch