Foto: PixabayFoto: PixabayUmjesto sretna nova - treba reći - aktivna, nelagodna, životna, kaotična nam nova godina.

Stigla nam je nova 2020., sretna nam svima bila. Tako se kaže, lijep običaj, nije li, zaželimo si sve najbolje. Trebat će nam sreće svakako, no koliko je ona uistinu relevantan faktor u ovoj već pristigloj godini? Dojma sam da niz izazova nije u domeni sreće.Sreća prati hrabre, anonimni je narodni mudrac davno izrekao, no jesmo li ikad stali minutu i sagledali značenje? Sreća prati – one koji se ne boje, one koji izlaze iz područja udobnosti, one koji preuzimaju rizik, one koji ne igraju na sitno

Kako mi je nedavno rekao pronicljivi službenik na bečkom aerodromu kada sam rasteretio ranac od nedozvoljene težine. Na moje "zaželite mi sreću" (pred novo mjerenje težine ranca), odgovorio je sa smiješkom - "ne trebate sreću, samo lakši ranac".

Hoće li nam predsjednika/cu odabrati (ne)sreća ili organizirani prijevoz birača, nazivanje starijih osoba i laganje da su pritiskom na tipku jedan već glasali te ne trebaju izaći u nedjelju, naknadna zaokruživanja u Odborima gdje nema kontrole, ali ima zavjeta šutnje, stranačka stega, ucjene, pritisci?

Hoće li klima znati cijeniti naše uzdanje u sreću dok i dalje biramo političare koji pojma nemaju da nam klimatski sat odbrojava, dok nas najbolji među nama stalno upozoravaju?

Hoće li sreća razumjeti da mlade ignoriramo, zaustavljamo, zgražamo se nad njihovom pasivnošću, indoktriniramo ih srednjevjekovnim ritualima, slavimo njihovu konzervativnost, njegujemo njihovu lojalnost svemu onome čime se mi stariji ponosimo: rat, vjera, nacija, tlo, krv? Koliko će sreća razumjeti da su glavnom tajniku UN-a mladi u svijetu (jedina prava) nada, a nama su u najboljem slučaju novčić koji ćemo na štednju u Irsku poslati, da pere tanjure, a ne da istražuje tajne Svemira?

Kako sreća gleda na našu normalizaciju primirja nakon ratova u devedesetima, naše aktivno pristajanje na "zamrznuti rat", odbacivanje pomirenja koje će nas iz mržnje izbaviti? Hoće li sreća htjeti preuzeti odgovornost za svaki komad plastike koji (od)bacimo, svaku nepotrebnu vrećicu, svako prihvaćanje slojeva ambalaže u (nužnim?, pa u žurbi smo) objektima brze hrane?Ova godina ima potencijal promjene, već sada u nedjelju. Nikada taj potencijal ne izgleda glamurozno, a ako izgleda sjaj jest lažan. Promjena stiže polako i najčešće odakle ju ne očekujemo. U nedjelju je, recimo, test

Koliko nam stvarno sreća treba da shvatimo da smo puni straha od svega, od siromaštva recimo, od "drugih, drugačijih, različitih"? Hoće li nas sreća izbaviti iz poslušnosti, navodne pristojnosti kada šutimo dok u ime našeg komfora tuku ljude na granici, otpuštaju zviždače, uzimaju si basnoslovne naknade u raspadajućim "Agrokorima"?

Lijepo je imati sreće u životu, izbjeći da te golub posere, odabrati bržu traku na graničnom prelazu, dobiti slobodan dan baš kada ti treba.

Sreća prati hrabre, anonimni je narodni mudrac davno izrekao, no jesmo li ikad stali minutu i sagledali značenje? Sreća prati – one koji se ne boje, one koji izlaze iz područja udobnosti, one koji preuzimaju rizik, one koji ne igraju na sitno, njih, da. Ne uvijek, ali ih prati, jer ima što pratiti, čak i statistički je na njihovoj strani.

Znam da ove kolumne čitaju većinom ljudi koji jesu takvi, no razmislimo malo o ljudima oko nas, većini koja će radije na skijanje nego na glasanje (može se uzeti potvrda lako preko e-građanina), koje jako vesele kupovine bez i sa snjiženjima, ljudima koji žive tuđe živote preko TV-a, sapunica, Storyja, zavirivanja u tuđe prozore, stručnjacima za sve i svašta koji nikad nisu niti u općinskoj ligi nečega zaigrali.

Imamo privilegiju živjeti u takozvanom razvijenom svijetu i baviti se apsolutno nevažnim, naizgled privlačnim naravno, stvarima, novim liposukcijama ljudi koje ne poznajemo i emotivnim problemima njihovih kolegica.

Sretna Vam Nova jest lijepo reći, ono znači "Stalo mi je do Tebe", no dodajmo – aktivna nova, neudobna nova, životna nova, nemirna, turbulentna, nepredvidljiva, kaotična – da, i kaotična. Kaos je juha života, nered koji proizvodi novosti, novi život, novi red, nove redove točnije.
Kaos je ljepota kojoj se divimo dok gledamo igru oblaka na nebu, gibanje kamenja u Saturnovim prstenovima – prelijepima gledanim izdaleka, poput prometa u prenapučenim gradovima koji imaju svoju unutrašnju što - logiku? Možda da, a možda i ne.Sretna Vam Nova jest lijepo reći, ono znači "Stalo mi je do Tebe", no dodajmo – aktivna nova, neudobna nova, životna nova, nemirna, turbulentna, nepredvidljiva, kaotična – da, i kaotična

Stigle su nam dvadesete, prvo pravo desetljeće odmaknuto od smjene milenija, periodi novih (ne)predvidljivosti, budućnost je stigla. Drugačija je od one koju smo zamišljali no ne svima, samo nama stari(ji)ma, mladima nije, njima je ovo jedina stvarnost, no to mi ne shvaćamo. Svijet se drastično mijenja, brzo, tko se još sjeća fax-ova, magnetofona s vrpcama, automobila koji se pale na kurblu?

Kvantna medicina je tu, pomaže mojoj susjedi, genetske mape su jeftine, razgovori skajpom su skoro pa već "out", no to mi nismo zabilježili. Bojimo se tih promjena. Tu čak imam simpatija prema našim političarima koji su zaglavljeni u 91-oj. Tamo je toplo, makar i od krvi, ali su gabariti zadani (to i jest problem, no o tom potom), sve se zna (ne zna, ali tako vjerujemo), Dobro (mi) i Zlo (oni) je odvojeno (infantilno, nije li?), nema izazova navodno hladne i bezosjećajne znanosti, samo Vjera, što tradicionalnija to bolja.

Sreća nam treba u tako velikim količinama da je bolje da nikada i ne dođe. Sve od nje očekujemo, Mesiju, rješenja, pravdu, slobodu, blagostanje, sve ono što sa srećom nikakve veze nema. Nema, jok, nama sreća zapravo i ne treba no ako to priznamo. Ostajemo goli, sami sa sobom, s nužnosti priznanja da čekamo, puštamo druge da nam određuju živote, da nas kradu i smiju nam se u lice. To je dobro, tako ih možemo kriviti, da oni su krivi, ne mi.Sreća nam treba u tako velikim količinama da je bolje da nikada i ne dođe. Sve od nje očekujemo, Mesiju, rješenja, pravdu, slobodu, blagostanje, sve ono što sa srećom nikakve veze nema

Ova godina ima potencijal promjene, već sada u nedjelju. Nikada taj potencijal ne izgleda glamurozno, a ako izgleda sjaj jest lažan. Promjena stiže polako i najčešće odakle ju ne očekujemo. U nedjelju je, recimo, test.

Pravi ispit će biti na parlamentarnim izborima, kada ćemo moći birati one koji znaju da se moramo jako, ali baš jako promjeniti, koji će moći to jasno i reći, koji nam neće obećavati ništa do znoj, krv i suze, to su sastojci koji vode iz mraka. 

Mraka koji je također izgledna budućnost - lagali su nas da je fašizam pobijeđen. Nije im zamjeriti, i mi bismo od ushita vjerovali isto, no fašizam je oduvijek tu, vreba, čeka svaki trenutak kada podjela na vrednije i manje vrijedne ljude pada na plodno tlo.

Onaj čas kada počinjemo misliti da smo bolji od drugih to je mig fašizmu. Nismo bolji, ali nismo ni lošiji, tu je kvaka. Vjerujem(o) u sebe, ali vjerujem(o) i u druge, jer drugih nema. Svaka podjela među ljudima je znak slabosti, ispit, prepreka blagostanju.

Život je jedan, uključuje i nas, ljude, životinje, biljke, Geu i Svemir. Ništa od toga nije vrijedno uništavanja. Sve je to nužnost očuvanja. To je tajna života. Tajna sreće.

<
Vezane vijesti