H-Alter
Foto: ytb_prtscFoto: ytb_prtscHrvatska, uz Estoniju i Sloveniju, bilježi najveći udio nezaposlenih mladih koji su se zbog posla spremni preseliti u drugu zemlju EU. Njemačka je zemlja koja desetljećima ima prvenstvo privlačenja hrvatskih emigranata. "Njemačka možda izgleda kao dobar primjer, ali zapravo se suočavamo sa sve većim problemima po pitanju radničkih prava i nesigurnih oblika rada. Mladima se po izlasku na tržište rada nude pretežno ugovori na određeno, a s posebnom se diskriminacijom susreću žene i osobe migrantskog porijekla", govori nam Sandra Kasunić, aktivistkinja njemačkog sindikata Ver.di.

U najnovijoj kvalitativnoj studiji autorica Dunje Potočnik i Mirjane Adamović s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu o iskustvima migracija mladih i planiranim odlascima mladih iz Hrvatske, ističe se kako dvije trećine mladih razmišlja o preseljenju u inozemstvu na dulje vrijeme ili zauvijek ako ne uspiju u ostvarenju svojih privatnih ili profesionalnih ciljeva u Hrvatskoj. Ipak, ističe se kako mladi koji odlaze u inozemstvo u potrazi za "boljim životom" pristaju na niz kompromisa o kojima se često ne priča.Sandra Kasunić, aktivistkinja Sekcije mladih sindikata Ver.di u Münchenu: "Međumigrantska diskriminacija je u suštini ekonomski problem, iako se može plasirati drugačije. U Njemačkoj ipak imamo klasno društvo, postoje Nijemci i ne-Nijemci. To je problem i sindikata. Sindikati se ne bave dovoljno radničkim pravima migranata"

Uobičajeni medijski izvještaji, kako se navodi u istraživanju, pokrivaju tek jednu skupinu mladih, one koji bi se "spakirali i otišli zauvijek, bez obzira na sve". No, mladi skloni ovoj opciji, pokazuju istraživanja, najmanje su brojna podskupina. Najviše je onih koji bi otišli na duže vrijeme, ali ne zauvijek.

Kako navode i novi podaci iz Eurostata, Hrvatska je, uz Estoniju i Sloveniju, u 2016. godini bilježila najveći udio nezaposlenih mladih koji su zbog posla bili spremni preseliti u drugu zemlju Europske unije. 26 posto nezaposlenih mladih bilo je spremno preseliti u drugu zemlju Europske unije. Prostora za odlazak ima, naročito od početka ekonomske krize 2008. godine, od kada poslodavci teže snižavanju troškova proizvodnje, čime se otvara više mogućnosti za ulazak mlade radne snage s europske poluperiferije i periferije, u koju spada i Hrvatska.

U studiji Iskustvo migracije i planirani odlasci mladih iz Hrvatske ističe se da čak i nakon početka ekonomskog oporavka dolazi do porasta nezadovoljstva među građanima jer gotovo redovito brzina očekivanih promjena nije dovoljna da bi nadoknadila sve prethodne gubitke iz recesije.

Njemačka je zemlja koja već desetljećima ima prvenstvo privlačenja hrvatskih emigranata. U 2016. godini 58,4 posto ukupno odseljenih osoba iz Hrvatske otišlo je u Njemačku. Zemlja je to koju, čini se, i dalje prati glas obećane. No, realnost je ipak malo drugačija. O situaciji u Njemačkoj pričamo sa socijalnom radnicom i dugogodišnjom aktivistkinjom njemačkog sindikata uslužnih djelatnosti Ver.di, Sandrom Kasunić.

"Njemačka možda izgleda kao jako dobar primjer, ali zapravo se suočavamo sa sve većim problemima po pitanju radničkih prava i nesigurnih oblika rada. Mladima se po izlasku na tržište rada nude pretežno ugovori na određeno, a s posebnom se diskriminacijom i manjkom prilika susreću žene i osobe migrantskog porijekla, posebno izbjeglice", govori nam Kasunić. 26 posto nezaposlenih mladih u Hrvatskoj bilo je spremno preseliti u drugu zemlju Europske unije. Prostora za odlazak ima, naročito od početka ekonomske krize 2008. godine, od kada poslodavci teže snižavanju troškova proizvodnje, čime se otvara više mogućnosti za ulazak mlade radne snage s europske poluperiferije i periferije

Podaci Eurostata pokazuju kako je Hrvatska rekorder EU-a po brzini rasta prekarnog rada, iako se slični trendovi mogu uočiti i u drugim europskim zemljama, pa tako i u Njemačkoj, gdje statistike ponekad lijepo maskiraju nesigurne oblike rada i eksploataciju.

"Posljedice mjera zapošljavanja poput mini jobova, poslova do 450 eura mjesečno, su te da se statistike o nezaposlenosti jako uljepšavaju. Svaka osoba koja ima bilo kakav ugovor o radu, odnosno biva prijavljena, evidentira se kao zaposlena. Često mini jobove rade majke, pogotovo samohrane majke kojima to služi kao dodatan posao, ali i takozvane domaćice, kojima to služi kao povremeni izvor prihoda. Sve češće se događa da ove poslove rade i umirovljenici, jer im mirovine nisu dovoljan izvor prihoda za život. Problem je što se kroz ove poslove zna dogoditi da se jedno full time radno mjesto iscjepka na više, i time se za manje novca, jer poslodavac plaća minimalne doprinose za socijalno osiguranje, zaposli veći broj ljudi, pa se statistike čini pune bolje. A još se stvara i problem zbog manjka uplaćivanja novca za mirovinski sustav", objašnjava Kasunić.

I Hrvatska posljednjih nekoliko godina provodi niz mjera aktivnih politika zapošljavanja, ali svi pokazatelji i istraživanja, pa i ona Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, pokazuju kako su najpopularnije mjere promašene, čak i kada se, što se često događa, "rebrandiraju". Nijedna mjera u konačnici ne rezultira zadržavanjem mladih na radnom mjestu, tj. stalnim i sigurnim oblicima rada, već vječnim rotacijskim ciklusom koji pogoduje isključivo poslodavcima.Podaci Eurostata pokazuju kako je Hrvatska rekorder EU-a po brzini rasta prekarnog rada, iako se slični trendovi mogu uočiti i u drugim europskim zemljama, pa tako i u Njemačkoj, gdje statistike ponekad lijepo maskiraju nesigurne oblike rada i eksploataciju

Zato mladi nerijetko razmišljaju o odlasku iz zemlje. Indikativno je kako istraživanja o odlascima mladih ukazaju na to da se mladi, kada govore o posljedicama (eventualnih) migracija, u najvećem dijelu referiraju na posljedice na osobnoj i obiteljskoj razini. Posljedice za širu društvenu zajednicu ostaju izvan dometa njihova razmišljanja. Manjak prosperiteta kojem kontinuirano svjedoče dovodi do toga da je njihov interes za pitanja zajednice i društveni angažman izuzetno nizak.

Kasunić nam govori kako je taj manjak društvenog angažmana velik problem i u Njemačkoj. Stopa sindikalnog organiziranja u Njemačkoj je 18 do 19 posto (u Hrvatskoj je 25 posto), a kada se radi o mladima, postotak je još niži - tek 14 posto. Sve to iako, primjerice, 15,5 posto mladih u Njemačkoj uz posao mora primati socijalnu pomoć da bi mogli živjeti dostojanstven život, a uz primanje socijalne pomoći ide i poseban sustav monitoringa.

Sandra Kasunić: "Suočavamo se sa sve većim problemima po pitanju radničkih prava i nesigurnih oblika rada" Sandra Kasunić: "Suočavamo se sa sve većim problemima po pitanju radničkih prava i nesigurnih oblika rada"

"Jedan od razloga je svakako usmjeravanje mladih unutar sveprisutne šefovske i poduzetničke klime. Mladima se poručuje da se trebaju boriti za sebe, da na druge gledaju kao na konkurenciju, i da, ako dovoljno jako nešto žele i rade na tome, ne postoje granice. Prema našim procjenama U studiji Iskustvo migracije i planirani odlasci mladih iz Hrvatske ističe se da čak i nakon početka ekonomskog oporavka dolazi do porasta nezadovoljstva među građanima jer gotovo redovito brzina očekivanih promjena nije dovoljna da bi nadoknadila sve prethodne gubitke iz recesijeoko 98 posto mladih naučnika s kojima radimo edukacije neće biti na upravljačkim pozicijama, kod njih je i dalje prisutan taj duh, vjerovanje u američki san. Unutar takve društvene atmosfere, naravno da mladi pretežno ne traže načine za organiziranje i solidarnu borbu za zajednička prava. Opće tendencije individualiziranja i pasivizacije daju nam do znanja da se stopa solidarnosti smanjuje. Kroz zadnjih dvadeset godina reformi u Njemačkoj, liberalizacije i fleksibilizacije tržišta rada, nismo više solidarno društvo kakvo bi trebali biti", kaže Kasunić.

Kako pokazuje studija Iskustvo migracije i planirani odlasci mladih iz Hrvatske, jedan od razloga koji odbija mlade od pomisli na emigraciju vezan je uz status stranca i odnos domaćih stanovnika prema osobama iz drugih zemalja, od osobne distance u svakodnevnoj komunikaciji do iskorištvanja na poslu jer poslodavci bolje tretiraju domaće radnike. Radi se o problemu koji se posebno osjeća u Njemačkoj, društvu s velikim priljevom izbjeglica i migranata.

"U naučničkim školama u kojima radimo edukacije nerijetko postoje posebni izbjeglički razredi, što je razumljivo zbog jezičnih barijera i posebno prilagođenih programa. Međutim, u tim razredima kroz edukacije dobivamo uvid u diskriminatorne i prekarne oblike dualnog obrazovnog sustava. Često dolazi do prekovremenog naučničkog rada koji nije plaćen, a poslodavci iskorištavaju situaciju u kojoj izbjeglice nisu upoznate sa svojim pravima. Kada ih informiramo i čuju za takva kršenja prava i prevare, šokirani su jer je za njih Njemačka sinonim za vladavinu prava", govori Kasunić.

Poseban problem je i međumigrantska diskriminacija. Već slabije plaćeni poslovi koje uglavnom obavljaju migranti se priljevom novih migranata često spuštaju na razinu minimalca, pa dolazi do prijezira od strane migrantskih skupina koje su duže u Njemačkoj i s vremenom su ovisile o tim nisko plaćenim poslovima (koje drugi građani nisu htjeli raditi). Borba je to za mrvice sa stola.

"Međumigrantska diskriminacija je u suštini ekonomski problem, iako se može plasirati drugačije. U Njemačkoj ipak imamo klasno društvo, postoje Nijemci i ne-Nijemci. To je problem i sindikata. Sindikati se ne bave dovoljno radničkim pravima migranata jer se to često ne percipira kao problem koji zahvaća Nijemce. Dužni smo, kao članovi sindikata, baviti se više tim temama. Naravno, to nije samo pitanje odnosa sindikata, već čitavog društva prema migrantima", objašnjava Kasunić.Poseban problem je i međumigrantska diskriminacija. Već slabije plaćeni poslovi koje uglavnom obavljaju migranti se priljevom novih migranata često spuštaju na razinu minimalca, pa dolazi do prijezira od strane migrantskih skupina koje su duže u Njemačkoj i s vremenom su ovisile o tim nisko plaćenim poslovima

Ipak, postoje nastojanja da se ti odnosi promjene i da se uoči važnost migranata i izbjeglica i potreba njihova punopravnog bivanja u društvu.

"Kolega iz Hamburga je prije nekoliko godina učlanio 100 izbjeglica iz Lampeduse u sindikat, unatoč odredbi u statutu koje vezuje članstvo za boravak. Dobio je opomenu, ali i podršku i solidarna pisma iz drugih sindikata, te je nakon toga 2014. godine promijenjen statut i prema novom statutu se i izbjeglice mogu učlaniti, bez obzira na njihov status. Njemačkoj trebaju migranti, da bi se održala gospodarstvena i ekonomska razina koju trenutno imamo. Taj broj radnika koji je potreban ne može se riješiti aktivnim demografskim politikama i to polako biva prepoznato u društvu. Naravno, ti radnici ne smiju biti eksploatirani i za to se svi moramo boriti", priča Kasunić.

Kada pričamo o budućnosti, ponavlja kako nigdje nije idealno i neće biti ako se sami ne izborimo za bolje. Obećanih zemalja više nema.

"Problem koji moramo nadići je taj što prevladava borba za vlastito, a ne borba za zajedničko. To nas koči u situacij u kojoj se moramo ponovno boriti za ono što je davno izboreno, a sada to gubimo i to rapidno. To se događa i u Hrvatskoj i u Njemačkoj, i zato se svi, a posebice mladi, moramo organizirati i boriti za bolju budućnost", zaključuje.

 

aem_copy29583.jpg
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
<
Vezane vijesti