Mirela Holy, inicijatorica nove političke stranke koja će se temeljiti na konceptu održivog razvoja: Ideja kapitalističke države počiva na ideji hegemonije, a hegemonija sama po sebi podrazumijeva neravnopravnost - kako u području spolova, tako i klasnu, rasnu, etničku, vjerska, seksualnu...

EU je interesna zajednica u kojoj najveću važnost imaju najrazvijenije i najveće države, a Hrvatska od nje može imati puno koristi, ali može imati i štetu.

"Iz današnje perspektive potpuno je jasno da je onaj mail bio samo izlika da me se makne iz Vlade jer moje insistiranje na provedbi politike zaštite okoliša i prirode iz 'Plana 21' nije odgovaralo bivšim kolegama u vrhu Vlade", kaže u intervjuu za "H-Alter" Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša i prirode. Osim o okolnostima odlaska iz Vlade i prijetnjama koje je imala kao ministrica zaštite okoliša, Mirela Holy govori o nadolazećim političkim planovima i osnivanju nove stranke, izazovima Hrvatske u EU te otvoreno kritizira aktualnu politiku izvršne vlasti glede zaštite prirode.

U kojoj je fazi priprema za pokretanje stranke? Zasad je poznato da će stranka biti zasnovana na održivom razvoju s ljudskim pravima, gospodarskom razvoju i zaštitom okoliša u fokusu.

Mislim da ljudi nisu motivirani da glasaju za zelene stranke jer smatraju da su one uvijek protiv svega, a ne nude konkretna alternativna rješenja

U ovo trenutku mogu samo potvrditi informaciju da sam tijekom ljeta u suradnji s grupom ljudi koji razmišljaju slično intenzivno radila na pripremama za osnivanje stranke te da su napisani nacrti prijedloga Statuta te Programa stranke. Spomenuti dokumenti u ovom se trenutku nalaze na raspravi u okviru uže skupine. Dogovoreno je da će stranka svoj program temeljiti na konceptu održivog razvoja što podrazumijeva da će jednaka važnost biti posvećena problematici gospodarskog oporavka i razvoja Hrvatske, ljudskim pravima i društvenoj pravdi te zaštiti okoliša. U ideološkom smislu stranka će imati progresivni predznak.

Zbog čega u Hrvatskoj svih ovih godina nije izrasla relevantna zelena stranka koja bi mogla ozbiljno računati na ulazak u parlament?  

Zbog cijelog niza razloga - neprepoznatljivih lidera, nedovoljno širokog programa koji zahvaća u sve segmente društva i ključnih problema društva, nedostatka novca, rascjepkanosti političkog spektra na preveliki broj zelenih stranaka, to su neki od razloga. Mislim da ljudi nisu motivirani da glasaju za zelene stranke jer smatraju da su uvijek protiv svega, a ne nude konkretna alternativna rješenja.

Trenutno su u njemačkoj pokrajini Baden Wurttemberg na vlasti njemački Zeleni. Oni su osvojili izbore nakon slučaja Stuttgart 21, što je bila pobuna građana i aktivista slična onoj u Varšavskoj. Jesu li u tom kontekstu prostorne borbe u Hrvatskoj - poput slučaja Varšavske ili Srđa - senzibilirale građane i približile ih zelenoj politici?

Neke građane jesu senzibilizirale, ali ovi slučajevi nisu problematični toliko iz pozicije zaštite okoliša, koliko iz pozicije temeljne društvene nepravde i opravdane sumnje u pogodovanje interesnim grupacijama koje u sprezi s političkim elitama manipuliraju strateškim dokumentima razvoja - prostornim planovima te kojima se pogoduje izgradnjom komunalne infrastrukture javnim novcem. 

Nedavno ste kazali kako biste i dalje bili članica SDP-a da ste zadovoljni načinom na koji se stranka odnosi prema zakonima o zaštiti prirode. U kojem je točno kontekstu SDP iznevjerio obećanje biračima kada je riječ o zaštiti prirode?

U Zakonu o zaštiti prirode odustalo se od te reforme i tako je SDP, u stvari nastavio provoditi neučinkovitu i netransparentnu HDZ-ovu politiku zaštite prirode

Glavna reforma u području zaštite prirode u Planu 21 odnosila se na promjenu modela upravljanja zaštićenim područjima na nivou države, dakle nacionalnim parkovima i parkovima prirode sa sadašnjeg modela organizacije s 19 javnih ustanova na jednu ustanovu - Nacionalnu parkovnu agenciju. To bi dovelo do uspostave stabilnog i izdašnog financijskog instrumenta koji je neophodan za provedbu bilo koje politike, pa tako i politike zaštite prirode. Kada smo u okviru stranke raspravljali o različitim modelima upravljanja i financiranja zaštite prirode shvatili smo da je zbog objektivno teške gospodarske situacije jedina mogućnost za održivo financiranje politike zaštite prirode bolje, sustavno i promišljeno korištenje sredstava koje već postoje u sustavu zaštite prirode, a to je nekih 400 milijuna kuna na godišnjoj razini. To nije malen novac i ako ga se planski i promišljeno koristi mogu se realizirati mnogi projekti i mjere iz Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite krajobrazne i biološke raznolikosti. U Zakonu o zaštiti prirode odustalo se od te reforme i tako je SDP, u stvari nastavio provoditi neučinkovitu i netransparentnu HDZ-ovu politiku zaštite prirode.

Koje su reperkusije neuvrštavanja ovog vašeg prijedloga za Republiku Hrvatsku?

Temeljna intencija Zakona o zaštiti prirode mora biti učinkovito i održivo upravljanje prirodom, a ne poboljšanje investicijske klime No, učinkovito upravljanje u svim sektorima, pa tako i sektorom zaštite prirode, dovodi i do poboljšanja investicijske klime

To nije bio moj prijedlog, već temeljna reforma iz politike zaštite prirode SDP-a i Kukuriku koalicije. Smatram da se politička obećanja moraju održati jer je politika posao u javnom interesu, a program na temelju kojeg ste dobili izbore je ugovor s građanima koji su naši poslodavci. Zbog toga je obaveza političara da provode politiku koja je dobila potporu većine građana. Sve drugo je prevara birača. Nacionalna parkovna agencija je važna kao transparentan financijski instrument za provedbu politike zaštite prirode i obaveza iz EU direktiva. NPA bi omogućila jednostavnu kontrolu sredstava iz sustava zaštite prirode i trošenje tog novca prema listi prioriteta iz spomenute Nacionalne strategije, a ne za svrhe koje nemaju nikakve veze sa zaštitom prirode. No, očigledno uvođenje transparentnosti u trošenje tog ne tako malog novca nažalost ne odgovara ni SDP-u, kao što nije odgovaralo ni HDZ-u. Odustajanje od NPA nije malo odstupanje od programa, već je ono prihvaćanje konceptualno potpuno drugačije  politike, politike koja u suštini predstavlja nastavak HDZ-ove politike, a to je za mene bilo neprihvatljivo.  Bojim se da ćemo zbog nepoštivanja EU direktiva iz područja zaštite prirode, a nećemo ih poštivati jer nećemo imati financijski instrument za učinkovitu provedbu te politike, plaćati penale.

Zašto ste onda uopće pristali biti ministricom? Naime, u Planu 21 je stajalo i obećanje da će Ministarstvo zaštite prirode i okoliša uključivati i prostorno uređenje, a ono je na kraju ostavljeno s građevinom. Dakle preuzeli ste ministarsko mjesto iako je već tada prekršeno predizborno obećanje.

Ja sam političarka, i to vrlo ambiciozna političarka. Vjerujem da svi koji se bave politikom imaju ambiciju doći na funkciju koja im omogućava upravljanje sustavom i praktičnu provedbu politike za koju se zalažu. Funkcija ministrice zaštite okoliša je najviša funkcija koja omogućava operativno upravljanje ovim sustavom i moja politička ambicija bila je doći na tu funkciju kako bih mogla provesti našu politiku. Bila sam zabrinuta kada je SDP popustio koalicijskom partneru i odustao od koncepta funkcionalnog ministarstva koje će pokrivati sve sastavnice okoliša i prirode, pa tako i prostor kao najvredniji resurs države. No, sama činjenica izostavljanja prostornog planiranja iz obuhvata Ministarstva zaštite okoliša nije značila nužno i odustajanje od sadržaja i načela prostorno-planske politike. Hoće li Vlada odustati ne samo od forme već i od sadržaja te politike tek će se vidjeti kada zakon o prostornom uređenju i zakon o gradnji uđu u saborsku proceduru. Za sada Vlada drži smjer jer je razdvojila ove dvije problematike u dva zakona, ali naravno da će se tek iz samog zakona vidjeti hoće li prostorno planiranje postati strateški instrument provedbe dugoročne politike razvoja u javnom interesu, a ne u interesu partikularnih grupa kao što je sada, nažalost, najčešće slučaj.

Predstavljajući prijedlog Zakon o zaštiti prirode, ministar Zmajlović kazao je kako će isti uvjetovati "poboljšanje investicijske klime", što je u više navrata ponovio nakon toga. Kako to komentirate?

Očigledno uvođenje transparentnosti u trošenje ne tako malog novca namijenjenog zaštiti prirode nažalost ne odgovara ni SDP-u, kao što nije odgovaralo ni HDZ-u

Temeljna intencija Zakona o zaštiti prirode mora biti učinkovito i održivo upravljanje prirodom, a ne poboljšanje investicijske klime. No, učinkovito upravljanje u svim sektorima, pa tako i sektorom zaštite prirode, dovodi i do poboljšanja investicijske klime. No time bi se trebala baviti cijela Vlada, a posebice ministar uprave provedbom temeljite reforme državne uprave u efikasan servis građana.

Javnost je upoznata s vašim stavovima o projektu hidroelektane Ombla, a zbog projekta termoelektrane Plomin bili ste podvrgnuti i kritikama da je Ministarstvo s vama na čelu bila kočnica za realizaciju investicija. U oba slučaja ste u više navrata izjavili kako se radi o po prirodu rizičnim, loše pripremljenim  i ekonomski neodrživim projektima. Koliko su ovi planovi i političko inzistiranje na njima nastali kao posljedica bombastičnih, a sve manje ostvarivih najava o pokretanju velikog investicijskog ciklusa, a koliko se radilo o pogodovanju krupnim igračima, nečemu što bi moglo graničiti s političkom korupcijom?

Moj dojam je da se nije radilo toliko o pogodovanju koliko o želji da se što prije realiziraju veliki projekti kakvi god oni bili. Vrijeme je pokazalo da sam bila potpuno u pravu kada sam upozoravala kolege da je najavljena i obećana dinamika realizacije ovih projekata potpuno nerealna, da ne govorimo o (ne)kvaliteti pripremljenosti tih projekata. Evo, nisam ministrica već godinu i tri mjeseca, a nisam vidjela da su se bombastične najave o pokretanju investicija realizirale ili da će se uopće realizirati. Neće se realizirati prvenstveno zbog toga što, da biste imali bilo kakve rezultate, prvo morate vrijedno raditi. Bez rada jednostavno nema rezultata. Oni ministri poput Slavka Linića koji vrijedno rade imaju i rezultate, slagali se mi sa sadržajem njegove politike ili ne. Oni ministri koji ne rade nemaju ni rezultate. Neće ih ni imati, koliko god dugo sjedili u ministarskim stolcima.

Kakvu bi gospodarsku politiku, prema vašem osobnom mišljenju, trebala provoditi Republika Hrvatska i po čemu bi se ta politika razlikovala od aktualne?

Odustajanje od NPA nije malo odstupanje od programa, već je ono prihvaćanje konceptualno potpuno drugačije  politike,  koja u suštini predstavlja nastavak HDZ-ove politike. To je za mene bilo neprihvatljivo

Najviše prostora za rast gospodarstva vidim u tri ključna područja: energetici, poljoprivredi i vodnom sektoru jer se samo ona država koja je samodostatna u ova tri ključna strateška područja može zvati samostalnom. Hrvatska, nažalost, uvozi 50% i energije i hrane i na taj način gospodarski pomaže, tj. subvencionira, gospodarstva drugih država. Kada bismo većim dijelom postali samodostatni u ova dva područja imali bismo rast BDP-a jer bi novac ostajao u Hrvatskoj i otvarao nova radna mjesta, umjesto da ga šaljemo van. Paralelno s time treba provoditi aktivne mjere gospodarske politike usmjerene prema očuvanju i spašavanju postojećih tvrtki i radnih mjesta jer je u ovako katastrofalnoj ekonomskoj situaciji doslovno svako radno mjesto važno.

Na koji način to onda ostvariti?

Država se treba mijenjati tamo gdje se može i mora mijenjati - u području državne uprave. Naime, možete imati najbolje moguće zakone, politike i strategije, no ukoliko nemate učinkovitu administraciju koja će provoditi te propise i planove nemate ništa i možete u potpunosti zaboraviti na investicije. Država treba biti regulator koji mjerama državnog intervencionizma određuje strategiju gospodarskog razvoja i sektorske strategije te nadzire provedbu pravedne tržišne utakmice između investitora koji realiziraju pojedinačne projekte iz planova i strategija. Država može biti gospodarski uspješna samo ako zna koji joj je cilj te na koji će način, s kojim sredstvima i u kojim rokovima doći do tog cilja. Nema uspješnog društva i države koja ne zna što hoće, koja svoje ciljeve ne pretoči u realne strategije i koja sustavno i odgovorno ne radi na provedbi usvojenih strategija i planova. Smatram da treba ukinuti županije, osnovati četiri regije i drastično smanjiti broj jedinica lokalne samouprave i to prema principu fiskalne samostalnosti. Ova reforma lokalne i regionalne samouprave zahtjeva i cjelovitu financijsku decentralizacija koju mora slijediti i financijska odgovornost za upravljanje decentraliziranim sredstvima od strane jedinica lokalne samouprave i novoosnovanih regija.

Kako sada, s vremenskim odmakom, gledate na onaj famozni mail, čija se objava u medijima povezivala upravo sa vašim stavovima prema projektima poput Omble i Plomina?

Evo, nisam ministrica već godinu i tri mjeseca, a nisam vidjela da su se bombastične najave o pokretanju investicija realizirale ili da će se uopće realizirati

Napravila sam političku pogrešku i za tu pogrešku snosila političku sankciju - ostavku na mjesto ministrice. Iako se u javnosti moj mail prezentirao kao nepotizam i zapošljavanje po stranačkom ključu, iz sadržaja maila je vidljivo da se ne radi o nikakvom zapošljavanju jer je gospođa već radila u HŽ-u - i tamo je zaposlena u vrijeme vladavine HDZ-a - već o pokušaju zaštite obične činovnice od šikaniranja na radnom mjestu. No, način na koji sam to napravila je pogrešan. Trebala sam koristiti službene kanale i službenim dopisom s klasom i urudžbenim proslijediti ovu predstavku na nadležno postupanje resornom ministru. Iz današnje perspektive potpuno je jasno da je ovaj mail bio samo izlika da me se makne iz Vlade jer moje insistiranje na provedbi politike zaštite okoliša i prirode iz Plana 21 nije odgovaralo bivšim kolegama u vrhu Vlade. To je potvrđeno sadržajem Zakona o zaštiti prirode, ali još više sadržajem Zakona o održivom gospodarenju otpadom koji nastavlja s netržišnim i koruptivnim modelom gospodarenja posebnim kategorijama otpada.

Jeste li doznali tko je izašao s vašim mailom u javnost i da li vas je policija obavjestila o rezultatima njihove istrage?

Nisam saznala tko je mail pustio u javnost, a uvjerena sam kako to nikada ni neću saznati, baš kao što nikada neću saznati tko mi je prijetio kada sam bila ministrica. Od policije nisam dobila nikakvu informaciju. Iz DORH-a sam, nakon ljetnog intervjua Večernjem listu u kojem sam kritično govorila o postupanju nadležnih institucija, dobila šturu informaciju o njihovom dosadašnjem postupanju koja je, ustvari, potvrdila ono što sam izjavila u intervjuu - a to je da DORH-u i policiji moje prijave nisu, da se diplomatski izrazim, na listi prioriteta. To me uopće ne čudi jer su mi neki bivši kolege, nakon što sam dala ostavku na mjesto ministrice, 'blagonaklono' savjetovali da ne podnosim kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja jer bi se moj mail Reneu Valčiću, u kojem ga molim da ne šikanira tajnicu, mogao smatrati kao zloupotreba položaja i ovlasti.

To su vam rekli bivši kolege iz Vlade, odnosno resornog Ministarstva?

Ako me pitate je li bio neki ministar, nije. Nije bio ni premijer.

Je li ta osoba zaposlena u Vladi  i znači li to da neki visokopozicionirani dužnosnici znaju o kome se radi?

Radi se o osobi iz Vlade, ali to ne znači i da ta osoba zna tko je mail dostavio novinaru HTV-a.

U interjuu za Novi list izjednačili ste HDZ i SDP, odnosno izjavili kako između ove dvije stranke nema političke razlike. Koliko se u toj izjednačenosti koju ste spomenuli može okriviti dezideologiziranost političkih stranaka u Hrvatskoj i njihovo svođenje na bezbojni centrizam? Fali li kod nas jasne ideološke distinkcije između ljevice i desnice i u kojem kontekstu?

Najviše prostora za rast gospodarstva vidim u tri ključna područja: energetici, poljoprivredi i vodnom sektoru jer se samo ona država koja je samodostatna u ova tri ključna strateška područja može zvati samostalnom

To je tako stavljeno u naslov, ali nisam izjednačila SDP i HDZ već sam rekla da u području politike zaštite okoliša u ovom trenutku nema razlike između ove dvije stranke. Mislim da je hrvatskim građanima dosta jalovih rasprava o ljevici i desnici, o ustašama i partizanima. Stalno vraćanje u prošlost i dizanje retoričkih kostura iz grobova ne služi ničemu drugome no zabavljanju javnosti i odvlačenju pozornosti od stvarnih problema društva. Nikada nećemo postati uspješni ukoliko ne počnemo živjeti u sadašnjosti i za budućnost. U tom smislu mi se sviđa misao Petre Kelly, nažalost pokojne njemačke zelene političarke: "Mi nismo ni lijevo, ni desno. Mi smo ispred." Mislim da je vrijeme da Hrvatska napokon krene naprijed, a ne unatrag.

Ima li, međutim, prostora za neku relevantniju lijevu opciju koja će imati jasne i artikulirane stavove o, primjerice ljudskim i radničkim pravima te pravima LGBT populacije, lišene pritom populističkih eskapada, pogodovanja krupnom kapitalu i svega ostalog što obilježava hrvatski politički prostor?

Nadam se da ima prostora za opcije koje vrijedno, savjesno i artikulirano rade u javnom interesu.

Kako komentirate događaje u Vukovaru? Ispada da se Vlada nije napravila ni minimalne pripreme da se spriječe ovakvi incidenti, dok s druge strane Karamarkov HDZ i Crkva faktički - bilo šutnjom ili neprimjerenim izjavama - podržavaju razbijačke pohode i nasrtaje na pravnu državu?

Tužno je da se hrvatski građani lakše motiviraju na akciju na temama poput ploča na ćirilici, a ne na borbi za bolji standard dostojan čovjeka. Možda je razlog tolikoj količini emocija upravo to što su ljudi očajni, siromašni i beznadni. Kada bi ljudi u Hrvatskoj imali viši ekonomski standard vjerojatno bi bilo manje onih koji tako emotivno reagiraju na ovu temu. Hrvatskoj nedostaje dijaloga i poštivanje različitosti. Mislim da mnogim ljudima u Hrvatskoj ne smetaju ploče na ćirilici, jer se radi o pismu, ali je pismo ovim tenzijama uzdignuto na razinu simbola, što je društveno jako opasno.

Kako ste iz pozicije osobnih uvjerenja gledali na politiku Milanovićeve vlade prema Crkvi, koja je, isključimo li povremene izmjene verbalnih uvreda na relaciji izvršna vlast/Crkva, bila i jest izrazito pragmatična, uzmemo li kao primjer postojanu neupitnost i "sakralnost" Vatikanskih ugovora, sve veće popuštanje oko spolnog odgoja i tomu sličnoga?

Poštujem vjerske osjećaje svih ljudi, ali Hrvatska je sekularna država i vjerska pitanja moraju biti odvojena od državnih. Pravo svih vjerskih zajednica je da se u okviru zakona bore za svoja uvjerenja i svjetonazor, ali sekularna država mora štititi jednakopravnost svih građana pred Ustavom i zakonima. Tu nema kompromisa.

Što kažete na trenutnu situaciju s radnicima u Hrvatskoj, čija prava sve više iščezavaju pod zakonodavnim rješenjima koji idu na fleksibilizaciju tržišta rada i sve "liberalnija" rješenja po uzoru na razvijene zapadne zemlje?

Hrvatska ima kvalitetan Zakon o radu koji se ne provodi. Nisam primijetila da poslodavci, osim države, imaju problema s otpuštanjem radnika bez obzira na sve zaštitne odredbe iz Zakona o radu. Sve dok nećemo imati sustav koji će stvarno štititi i provoditi zakone neće nas spasiti nikakav zakon.

srdj-10_srdjjenas.jpg srdj-10_srdjjenas.jpg

Sada će se to još više mijenjati ulaskom u EU. Sve je vidljivija podjela zemalja u EU na centar i periferiju. Hrvatsku neminovno zapada pozicija u potonjoj skupini država.

Europska Unija je interesna zajednica u kojoj najveću važnost imaju najrazvijenije i najveće države, a daleko manju ulogu i značaj imaju države poput Hrvatske. Hrvatska od EU može imati puno koristi, ali može imati i štetu. Ovisi o tome koliko ćemo kao država biti uspješni u borbi za naše interese. No, da bismo se uspješno borili za naše interese prvo moramo znati koji su to naši strateški interesi za koje ćemo se boriti. Moj je dojam da hrvatska politika do sada nije bila uspješna u borbi za svoje interese zato što se europska, ali i općenito vanjska politika vodi stihijski, a ne proračunato i planski. Tome nije kriva EU, već smo za to odgovorni sami jer ne znamo što bismo htjeli, i kako da to dobijemo. Hrvatskoj politici, ne samo u području međunarodnih odnosa, već i općenito, jako nedostaje planski, strateški pristup i disciplina u realizaciji tih planova. Bojim se da se takav nasumičan odnos prema poslu prenio i na društvo u cjelini, pa je strateško planiranje područje na kojem svi mi u Hrvatskoj, a posebice mi koji se bavimo politikom, moramo ozbiljno raditi.

U jednom ste se intervjuu iz pozicije doktorice ekološkog feminizma kritički osvrnuli na liberalne feministkinje, jer da smatraju kako "je zapadno društvo u kojem živimo skrojeno u redu, jedino treba izjednačiti položaj muškaraca i žena u društvu" odnosno da "taj feminizam ne vidi da je cijelo društvo u svojoj srži nepravedno." Tu ste mislili na kapitalističko društvo? U kojem kontekstu?

Ideja kapitalističke države počiva na ideji hegemonije, a hegemonija sama po sebi podrazumijeva neravnopravnost. To nije samo neravnopravnost u području spolova, već je to i klasna, i rasna, i etnička, i vjerska, i seksualna i svaka druga neravnopravnost. Živimo u patrijarhalnom društvu u kojem vlada podjela prema binarnom modelu Ja - Drugi. U položaju Drugog su i žene, kao i mnoge druge skupine, i svoditi pitanje rodne ravnopravnosti samo na spolno obilježje znači zatvarati oči pred činjenicom da je cijelo društvo sazdano na nejednakosti i nepravdi. Zbog toga progresivne snage moraju jednako raditi edukacijom i promjenama propisa na suzbijanju svih nepravdi, a ne samo na suzbijanju one nepravde koja nas osobno najviše pogađa.

<
Vezane vijesti