H-Alter
Foto: Kristijan VučkovićFoto: Kristijan Vučković"Ja sam metalac, ali imam problema s metalcima koji ne dozvoljavaju promjene. Naša krilatica je od početaka bila Smrt ozbiljnom metalu. To je više u smislu – možemo propitivati metal, nije metal dogma. U glazbi se treba i uživati. Volim doći na bend koji se smije dok svira. Metalci kao da se toga srame, uzimaju to kao znak neozbiljnosti. Postoji isforsirani gard opakosti koji je nama nepotreban”, priča Armageljon Espaljon iz Po' Metra Crijeva, benda koji na hrvatsku scenu pionirski donosi ča metal. Bitno im je reagirati i na fašizaciju, pa tako na novom albumu pjevaju - Vrnuli su se Partizani.

Za pravo čudo, nebo nad Rijekom ne prekrivaju tmurni, teški oblaci. Topla je i ugodna večer, dovoljno za zavarati se da je kasno ljeto. Jasena iz jedinog čametalskog benda Po' Metra Crijeva upoznajem u Palachu, a utočište nalazimo u skrivenom kutku Dnevnog boravka, kako bi u tišini pričali o najljepšoj glasnoj glazbi. Pridružuje nam se i njegova partnerica Sanja, donosi friško pečene marune. Vrsta kestena koja raste na obroncima Učke, kažu mi.Metal je, kad je o široj javnosti riječi, vjerojatno najdegradiraniji, najneshvaćeniji odnosno najviše krivo shvaćen žanr, ali i sama je metal zajednica često u otporu prema drugom i drugačijem. "Metal zajednica često je iznenađujuće konzervativna, fleksibilni su kao keramičke pločice... Zajednica je izolirana, zbog toga je još više u otporu i odbija kontakte i to je začarani krug", kaže Armageljon

Svjetla su prigušena, dopire blagi žamor iz susjedne prostorije. Jasen mi priča kako je iz rodnog Osijeka, u kojem nije bilo perspektive, 90ih došao u Rijeku. Pričat ćemo o muzici, pa bolje da koristim njegovo bendovsko ime – Armageljon Espaljon. Svi u bendu imaju bendovska imena, nešto kao alter ego koji omogućava dodatan prostor za igru i istraživanje.

Bend je nastao 2003. godine, a početkom ove godine su, nakon sedam godina duboka sna, dopustili da novi album Ča Metal ugleda svjetlo noći. No, vratimo se na početak. "Bend je nastao tako što smo bili na kupanju i netko je izletio iz vode ispuštajući black metal vrisak opsovao. Smijali smo se i skužili da nema bendova koji furaju čakavske psovke kroz žestoku glazbu. Našli smo se, brzo napravili pjesme, išli snimit i to je bilo to, dosta lagano od samih početaka", priča mi Armageljon.

Neko vrijeme su snimali dosta, album za albumom, a nakon toga su se odlučili za dugu pauzu. Nakon pauze se promijenilo puno toga, od članova benda do samog zvuka. Na novom albumu Ča metal uz čakavsko narječje, mistična bića istarskog folklora i žestoke gitare, dominira zvuk sopile, tradicionalnog primorskog instrumenta – sve u svemu, neobična, iznenađujuće ugodna i "logična" metal kombinacija.

"Slušao sam istarsku muziku u školi, na kazetama, pjevao u zboru... Često bi izvodili skladbe od Kaplana, od Ronjgova, ljudi koji su kužili narodnu glazbu", priča Armageljon dok guli vruće marune. Zaljevamo ih pelinom. Paše.

Objašnjava mi kako je do ideja za novi album došlo nakon što ih je pokojni Criss Kolacio pitao da naprave komad muzike za njegov film Je Lektrika Ubila Štrige, priču o fantastičnim bićima Istre - štrigama, štrigunima, morama, štroligama, krsnicima, vilama, vukodlacima.Dodatan je problem degradacija muzičkog pisanja i autorstva generalno – dobiti prostor na javnoj televiziji je teško, adekvatnih formata i emisija nema, na radiju je donekle bolja situacija, postoje urednici koji su još voljni malo pogurati stvari

"Jedna od naših stvari je završila na odjavnoj špici filma. To nas je potaknulo da sviramo i stvaramo dalje. Tjedan dana nakon premijere u Puli, Criss je umro, što nas je pogodilo. Već je bila dogovoreno premijera filma u Rijeci i tamo smo na kraju imali svirku. Iznenadilo nas je što je velik dio publike bio zainteresiran za samu glazbu. Pjevač Čru i ja smo se našli i vrlo brzo imali novi album", govori.

"Tu je posebno značajnu ulogu odigrao naš klavijaturist, naš Šaman, jedini formalno glazbeno obrazovan. On cijeli život svira primorsku glazbu i ima o njoj ogromnu koliličinu znanja, sposoban je brzo harmonizirati bilo kakvu melodiju i zvuči originalno. Uz električni, primarni metal oblik, pomoću Šamana, zvuk se transformira u ovu našu specifičnu kombinaciju. Čakavsko narječje je prirodni nastavak primorske glazbe, koja paše uz metal jer je molska i ima tu zlu disonancu, zvuči autentično", objašnjava mi.

Čakavski, ističe, ima i posebnu vrstu humora, a istraživanje folklornih motiva i legendi i bića traži i autentično korištenje jezika. Kako kažu u pjesmi Svarog: "Črnobog i Bjesomar, od vas neće ni drek ostat!""To je važan dio nas kao benda. Priče o mitskim bićima dio su zabave, pogled na svijet koji je izmišljen, a opet bio bitan za naše društvo, a ovo dnevnopolitičko nam često dođe kroz psovke. Vrnuli se se partizani je naša reakcija na prikrivene fašiste koji su na vlasti i dobivaju sve više medijskog prostora, htjeli smo pokazati otpor. Treba postojati reakcija na fašizaciju u državi, vlasti, medijima. Mi smo apsolutno nastrojeni kao antifašisti", zaključuje Armageljon

U kafić lagano pristižu ljudi željni lakoće večernjeg druženja, eterično komešanje kreće oko nas. Približavamo se mobitelskom snimaču, bacam pogled, tražim milost od uređaja što je stigao iz daleke Kine – neka sačuva sve ove zvukove.

Pitam Armageljona koliko se oni muče s opremom i infrastruktorom. Kaže mi kako su sav materijal snimali u vlastitom studiju, prostoru u kojem su već dugo i adaptirali su ga prema vlastitim potrebama. Uglavnom stvar funkcionira tako da Grad izdaje prostore koje nitko ne želi i u koje se treba ulagati vlastitim sredstvima, i onda se ugovor obnavlja svakih pet godina. Armageljon objašnjava kako im je takav prostor užasno bitan, cijelo vrijeme su tamo, snimaju spotove, snimaju muziku. Bend se uvelike oslanja na DIY filozofiju, kao i većina alternativnih bendova kod nas.

Dodatan je problem degradacija muzičkog pisanja i autorstva generalno – dobiti prostor na javnoj televiziji je teško, adekvatnih formata i emisija nema, na radiju je donekle bolja situacija, postoje urednici koji su još voljni malo pogurati stvari. Na portalima je najlakše doći do nekog prostora, iako zna upitna biti kvaliteta napisanog.

Pričamo i o inspiracijama i referencama. Ističe kako su Školjke bend koji je imao najveći utjecaj na njih, a tu je i Slayer, kao i klasični istarski skladatelji. Međutim, bitno im je raditi i drugačije stvari, pomicati granice.

"Metal je toliko izolirana zajednica. Nama se događa da nas slušaju ljudi i izvan te zajednice, ljudi koji su više u ča valu i etno muzici. Zovu nas u različite emisije, da držimo nastupe na mjestima koja se ne vežu nužno uz metal... Lijepo je da se metal makne s margina. Puno nam je lakše u tom smislu nego ostalim metalcima, pogotovo onima koji pjevaju na engleskom jer oni imaju jako malo prilika, ne mogu se boriti s mašinerijom vani, a ne mogu ni uspjeti ovdje", komentira Armageljon.

Metal je, kad je o široj javnosti riječi, vjerojatno najdegradiraniji, najneshvaćeniji odnosno najviše krivo shvaćen žanr, ali i sama je metal zajednica često u otporu prema drugom i drugačijem. "Metal zajednica često je iznenađujuće konzervativna, fleksibilni su kao keramičke pločice... Zajednica je izolirana, zbog toga je još više u otporu i odbija kontakte i to je začarani krug", kaže Armageljon.

Problem kojemu metal u nas (trenutno) ne može pobjeći je sljedeći - kada su ljudi previše kruti, čitava scena stagnira, na svim razinama. Muzički pak previše stvari zvuči jednako ili kao referenca na nešto što sam već čula. Zato je pravo osvježenje bilo prvo slušanje albuma Ča metal, veselje i živost koja je iz njega proizišla. Čak i da vam se ne sviđa muzički, drugačije je i iskreno, organsko i autentično, što znači da je dobro za razvoj scene i pomicanje mentalnih barijera.

"Ja sam metalac, ali imam problema s metalcima koji ne dozvoljavaju nikakve promjene. Naša krilatica je od početaka bila Smrt ozbiljnom metalu. To je više u smislu – možemo propitivati metal, nije metal dogma. U glazbi se treba uživati. Želimo se dobro osjećati i želimo to i pokazati. Volim doći na bend koji se smije dok svira. Ako su veseli dok sviraju to se osjeti. Metalci kao da se toga srame, uzimaju to kao znak neozbiljnosti, kao da im je bed nasmijati se, postoji isforsirani gard opakosti koji je nama nepotreban", priča Armageljon.

A izgleda da ih ljudi zaista i doživljaju, imaju osjećaj da rade nešto iskreno. Na svirke im dolaze i ljudi koji znaju tekstove, što im je prije bilo nevjerojatno. Na promociji albuma Ča metal u Rijeci u siječnju Palach je bio rasprodan. Lijepo je čuti da je domaći metal bend rasprodao koncert.

Najviše sviraju po Istri i Sloveniji, a više će svirati i u drugima dijelovima Hrvatske, u Bosni Hercegovini, ali i po etno i metal festivalima. 30. studenog sviraju u zagrebačkom Attacku, a kao lijep poziv na koncert valja spomenuti da publiku očekuje i pomno pripremljena vizualna prezentacijaa - na koncerte furaju barem jedno čudovište i svi su maskirani. Izrađuju i osmišljavaju vlastita čudovišta. Armageljon priča kako odlaze u šumu i traže lijepe komade drveća, stare kosti, sklapaju kostime.

Foto: Kristijan Vučković Foto: Kristijan Vučković

Uz pjesme koje su folklorom inspirirane pa zatim sadržajno transformirane, na novom je albumu evidentna i društvena i politički angažirana tematika, reference na teroriste raznih vrsta, poziv antifašistima u pjesmi Vrnuli su se Partizani - "Katolibani – adio, okupatori – adio, fašisti – adio...".Bend je nastao 2003. godine, a početkom ove godine su, nakon sedam godina duboka sna, dopustili da novi album Ča Metal ugleda svjetlo noći

"To je važan dio nas kao benda. Priče o mitskim bićima dio su zabave, pogled na svijet koji je izmišljen, a opet bio bitan za naše društvo, a ovo dnevnopolitičko nam često dođe kroz psovke. Vrnuli se se partizani je naša reakcija na prikrivene fašiste koji su na vlasti i dobivaju sve više medijskog prostora, htjeli smo pokazati otpor. Treba postojati reakcija na fašizaciju u državi, vlasti, medijima. Mi smo apsolutno nastrojeni kao antifašisti", zaključuje Armageljon.

Kreće muzika u prostoru do, ugodni jazz ritmovi, svi odjednom svjesno i nesvjesno cupkamo stopalima, ponetko blago naginje glavu. Uskoro će razgovor nadglasati muzika, ljudi će zabaciti glave unatrag i plesati. I neka je tako, dosta je bilo.

Još ćemo jednu anegdotu o varijablama interpretacije i različitim pojedinačnim učitavanjima, uvijek prisutnima u glazbi i umjetnosti. "Ali i životu", upozorava me Armageljon. On i Sanja pričaju kako su nedavno sa zborom bili pjevati u Hvaru, a pop im je, u sklopu šireg blagosljivanja voznog parka mještana, blagoslovio autobus.A izgleda da ih ljudi zaista i doživljaju, imaju osjećaj da rade nešto iskreno. Na svirke im dolaze i ljudi koji znaju tekstove, što im je prije bilo nevjerojatno. Na promociji albuma Ča metal u Rijeci u siječnju Palach je bio rasprodan. Lijepo je čuti da je domaći metal bend rasprodao koncert

Na povratku za Rijeku pukla im je guma na autocesti. Događaj su ljudi u busu na licu mjesta različito interepretirali. Jedni rekoše – to je zato što nas je pop blagoslovio. Drugi kazaše – a što bi tek bilo da nas nije blagoslovio. Treći - nikakve veze nema pop i njegov blagoslov.

Možda bi neka poanta bila - maknimo kadilice s metal scene, nema adekvatnog blagoslova, neka ne bude ni blagoslovljenih. Idemo istraživati. Možemo se i nasmijati putem.

Uzimam jaknu, jurim na noćni bus za Zagreb. Ako pukne guma, bacit ću cd Ča metal u prvu provaliju. Za svaki slučaj. Pozdravljamo se, bacam još jedan pogled na Sanju i Armageljona koji plešu.

<
Vezane vijesti