voda_png.jpgRepublika Hrvatska ne implementira politike koje bi potaknule veća ulaganja u sustav javne vodoopskrbe i odvodnje koji je ekološki prihvatljiviji i socijalno pravedniji.

Procjenjuje se da industrija flaširane vode u Hrvatskoj godišnje uprihođuje oko milijardu kuna. U isto vrijeme prihodi od kućanstava za sva komunalna poduzeća u Hrvatskoj koja pružaju javne vodne usluge - vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda – iznose tek oko milijardu i 800 milijuna kuna godišnje. U tom smislu, opravdano se zapitati zašto Republika Hrvatska ne implementira politike koje bi potaknule veća ulaganja u sustav javne vodoopskrbe i odvodnje koji je ekološki prihvatljiviji i socijalno pravedniji, a ne prema ekstraprofitu privatnih korporacija, jedan je od glavnih zaključaka istraživanja predstavljenog na konferenciji Naša voda? koju su u Zagrebu 5. i 6.prosinca organizirali Pravo na Grad i Zelena akcija. Istraživanje Poruka u boci – Analiza javne politike koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu za Zelenu akciju proveo je Institut za političku ekologiju. Također, na istu temu predstavljen je i kratki dokumentarni film Kome treba voda u boci?.

Predstavljeni desetominutni dokumentarni film govori o biznisu flaširanja vode koji korporacijama donosi veliku dobit dok društvu plasira ogromne količine otpada i vodu u boci koja je oko 1000 puta skuplja od zdravstveno ispravne vode iz javne vodoopskrbe. Analiza je također pokazala da, iako je uvriježeno mišljenje da je Hrvatska relativno bogata vodom, podaci koji se najčešće citiraju, daju iskrivljenu sliku o bogatstvu obnovljivih vodnih resursa. Najčešće citirani podatak onaj je o ukupnim obnovljivim zalihama pitke vode u Hrvatskoj godišnje. Na Svjetski dan voda 22. ožujka ove godine na stručnom su skupu organiziranom od strane industrije flaširane vode, istaknuti podaci kako je prema izvješću UNESCO-a Hrvatska 5. zemlja u Europi prema ukupnim obnovljivim zalihama pitke vode s 32.818 m3 godišnje po stanovniku. Međutim, ako uzmemo u obzir činjenicu da oko 90 posto vode u javnoj vodoopskrbi i sva voda koja se flašira dolazi iz podzemnih voda, onda je podatak o godišnjim obnovljivim podzemnim vodnim resursima puno relevantniji od podatka o ukupnim zalihama vode. Kada se radi o obnovljivim zalihama podzemne vode, zanimljivo je da one prema Strategiji o vodama iznose 16 puta manje - dakle samo 2.057 m3 po stanovniku godišnje. Pri uzimanju u obzir takve razlike, bitno je uzeti u obzir i činjenicu da vodni resursi nisu ravnomjerno raspoređeni u Republici Hrvatskoj, niti geografski, niti vremenski (radi sezonalnosti). Opravdano se stoga zapitati o motivaciji za oblikovanje i iznošenje takvih podataka koji mogu stvoriti pogrešan dojam obilja i atmosferu nezabrinutosti za raspoloživost vode.     

 Analiza je također pokazala da, iako je uvriježeno mišljenje da je Hrvatska relativno bogata vodom, podaci koji se najčešće citiraju, daju iskrivljenu sliku o bogatstvu obnovljivih vodnih resursa. Biznis flaširane vode je za neke proizvođače vrlo profitabilna djelatnost. Naime, prema našem istraživanju, najveći proizvođač flaširane vode u Hrvatskoj, koji ima udio od oko 70 posto proizvodnje flaširane vode, na biznisu s vodom je u 2015. godini zaradio čak 4-6 puta više u odnosu na druge segmente svog poslovanja (operativna profitna marža navedenog proizvođača je tako za poslovni segment vode bila 13,60 posto, a za sokove samo 2,08 posto dok je za vino i trgovačku robu bila 4,12 posto). Predstavljeni desetominutni dokumentarni film govori o biznisu flaširanja vode koji korporacijama donosi veliku dobit dok društvu plasira ogromne količine otpada i vodu u boci koja je oko 1000 puta skuplja od zdravstveno ispravne vode iz javne vodoopskrbe. Odgovor na pitanje tko drži većinu tržišta flaširane vode u Hrvatskoj, ali i na druga zanimljiva pitanja na ovu temu pronađite u filmu Kome treba voda u boci? na sljedećoj poveznici.

Ključne riječi: pravo na grad, zelena akcija, voda
<
Vezane vijesti