kbc_kkv.hr.jpgDanas, nedovršena bolnica služi kao skladišni prostor za brojne gradske i privatne firme te do nedavno kao samoposluga kradljivcima, ali je također i slika tekućih zdravstvenih politika. Devedesetih i početkom prošlog desetljeća problematika dovršenja Sveučilišne bolnice uvijek bi bila aktualizirana pred lokalne ili parlamentarne izbore, međutim posljednjih godina čak i skupljanje političkih poena s idejom njezina dovršetka je zamrlo.

"Izgradnjom kliničke bolnice u Novom Zagrebu dajemo puni doprinos za bolje zdravlje, podjednako potrebno svima: djeci, omladini, radnicima, invalidima, umirovljenicima. Dajemo puni doprinos povećanju produktivnosti rada, puni doprinos ostvarenju društvene i ekonomske stabilizacije". Ovim riječima opisan je projekt s kojim se prije trideset i tri godine izašlo na referendum o izgradnji Sveučilišne bolnice gdje su građani grada Zagreba dali blagoslov za izgradnju najmodernijeg kliničkog centra u ovom dijelu Europe.

Gradnja bolnice trajala je deset godina. Sredinom 1987. godine bolnica je stavljena pod krov. U razdoblju od 1982. - 1992. na ukupnoj površini od 217 tisuća kvadratnih metara pod krovom planirano je sto tisuća kvadratnih metara prostora u kojima bi se nalazilo dvadeset pet operacijskih Novac namijenjen za uređenje maksimirskog stadiona bio bi dostatan za barem polovicu dovršetka potencijalno jednog od najmodernijih kliničkih centara u ovom dijelu Europesala, 1132 kreveta, odnosno čak stotinu kvadratnih metara radne površine po bolesniku. Unutar cijelog kompleksa planirano je zapošljavanje oko tri tisuće ljudi od čega petsto visoko specijaliziranih stručnjaka te zdravstveni i nastavni sadržaji. U usporedbi s današnjim stanjem to je čak četiri puta više u odnosu na najbolje medicinske centre u državi. Okruženje bolnice trebala su obuhvaćati i prostrana parkirališta, heliodrom te mnoštvo internih prometnica radi lakše protočne moći u prostoru bolnice. Bolnica je uz medicinske i zdravstvene usluge trebala postati i znanstveno-istraživački centar. Samodoprinosima građana grada Zagreba financirano je te izgrađeno 45 posto bolnice za što je izdvojeno skoro 157 milijuna eura.

Posebnost Sveučilišne bolnice daje i njezina lokacija. Za razliku od najvećih zagrebačkih kliničko-bolničkih centara poput Sestara Milosrdnica, Dubrave, Svetog Duha i ostalih većih klinika u Klaićevoj i Draškovićevoj ulici koje se nalaze u centru, odnosno širem centru grada, prostor Sveučilišne bolnice nalazi se uz autoput što omogućava lakši i efikasniji dolazak pacijenata iz drugih sredina te kao dio Novog Zagreba koji nema niti jedan klinički centar u svom krugu, a obuhvaća cjelinu od preko sto tisuća ljudi. S obzirom na položaj rotora i tramvajske pruge kroz Novi Zagreb, ideja spajanje Sveučilišne bolnice s javnim gradskim prijevozom u vidu tramvajske pruge ne čini se znanstvenom fantastikom.

Izgradnjom bolnice uvelike bi se rasteretio pritisak na dosadašnje kliničke centre te bi se povećala kvaliteta i efikasnost medicinskih usluga u trenutno prenatrpanim bolnicama s limitiranim kapacitetima.

Danas, nedovršena bolnica služi kao skladišni prostor za brojne gradske i privatne firme te do nedavno kao samoposluga kradljivcima. Nedovršena bolnica danas služi kao skladišni prostor za brojne gradske i privatne firme te donedavno kao samoposluga kradljivcimaDevedesetih i početkom prošlog desetljeća problematika dovršenja Sveučilišne bolnice uvijek bi bila aktualizirana pred lokalne ili parlamentarne izbore, međutim posljednjih godina čak i skupljanje političkih poena s idejom njezina dovršetka je zamrlo.

Istovremeno, posljednjih desetak godina oko bolnice najavljivani su ili su ostvareni veliki komercijalni objekti. Projekti poput golf & country kluba, novog Dinamovog stadiona, Termi Blato kontinuirano dobivaju svoju revitalizaciju pred lokalne izbore. S druge strane ceste dovršeni su kompleksi Arene Zagreb s popratnim šoping centrima te nizom stambenih zgrada u krugu dvorane koja su kolapsom tržišta nekretnina mahom poluprazna. O rentabilnosti zagrebačke Arene govori svega nekoliko koncerata godišnje koju uspiju popuniti dvoranu. Megalomansku dvoranu građani grada Zagreba do 2030. na godišnjoj razini plaćaju 7,5 milijuna eura.

Godine 2007. povjerenstvo koje su činili predstavnici Vlade i Grada Zagreba kao vlasnika Sveučilišne bolnice u omjeru 50/50 procijenilo je da bi dovršetak bolnice bio moguć u roku od pet do sedam godina te da bi trošak potpunog dovršetka iznosio oko 270 milijuna eura.

Istovremeno, na drugom kraju grada još jedan objekt već skoro dvadesetak godina stoji nedovršen, međutim njegova funkcija i uloga nisu u okviru javnog dobra i neophodnosti svakog građanina ove zemlje već je postao poligon za pranje novca, porezne prevare i političko prostituiranje. Radi se o stadionu u Maksimiru čiji plan i početak gradnje počinju svega nekoliko godina nakon prestanka radova na dovršetku bolnice u Blatu. Od početka rušenja i gradnje maksimirskog stadiona krajem devedesetih do danas utrošeno je 670 milijuna kuna, odnosno 90 milijuna Samodoprinosima građana grada Zagreba financirano je te izgrađeno 45 posto bolnice za što je izdvojeno skoro 157 milijuna euraeura. Prema posljednjim najavama te raspisanog natječaja iz studenog 2015. od strane Grada Zagreba, izgradnja krova nad sjevernom i zapadnom tribinom koštala bi oko 40 milijuna eura.

Komparirajući cifre za dovršetak stadiona i bolnice dolazi se do ekonomske logike da je novac namijenjen za uređenje maksimirskog stadiona bio dostatan za barem polovicu dovršetka potencijalno jednog od najmodernijih kliničkih centara u ovom dijelu Europe.

Dostupnost i kvaliteta zdravstvenih usluga i njege svakim danom su sve manje. Javne zdravstvene usluge sve više pokušavaju se insitutcionalno preseliti unutar brzo rastućeg privatnog zdravstvenog sektora. Pod već ocrtanom frazom štednje i bolnih rezova, medicinske usluge sve više i više se ograničavaju, a građani usprkos davanjima kroz doprinose te dodatna plaćanja poput dopunskog zdravstvenog osiguranja prisiljeni su pomoć tražiti u privatnom sektoru. Kroz medije kontinuirano se prati odlazak liječnika i medicinskog osoblja nakon ulaska u Europsku uniju i ukidanja radnih dozvola za pojedine zemlje članice. Bauk štednje posebno prati bolnice i zdravstvene ustanove ne uzimajući u obzir da se pružanje medicinskih usluga ne veže za formu profita. Inzistiranje na vođenju bolnica i zdravstva općenito kao profitnih ustanova i djelatnosti dovodi u pitanje kvalitetu usluge, a posebice njezinu dostupnost. Deficit osoblja, medicinskih usluga te zatvaranja bolnica u ruralnim i malim sredinama povećavati će se ukoliko ne dođe do promjene u percepciji zdravstva i važnosti medicinskih usluga za građane svih uzrasta, od rodilišta pa do ustanova palijativne skrbi.

U 2016. godini iz europskih fondova planirano je povlačenje oko tristo milijuna eura namijenjenih za zdravstvo. Najveći dio tih sredstava obuhvaća ulaganja u infrastrukturu, informatizaciju, prijevoz, opremu, energetsku učinkovitost i kadrove, međutim o planu dovršetka glavnog medicinskog centra koji bi obuhvaćao kvalitetnu, efikasnu i javno dostupnu uslugu nema govora.

Problematika dovršetka Sveučilišne bolnice kao glavnog medicinskog centra nacionalnoj i regionalnoj razini trebala bi činiti dio javnog diskursa jer na kraju krajeva zdravlje pojedinca u središtu je interesa cijelog društva i preduvjet socijalnog blagostanja.

Ključne riječi: zdravstvena politika
<
Vezane vijesti