Savjet za razvoj civilnog društva jučer je raspravljao o politici financiranja organizacija civilnog društva. Raspravu su inicirale pojedine udruge, što događaj čini vrijednim osvrta. Naime, organizacije civilnog društva vrlo često su neopravdano suzdržane kada se radi o problematici njihova financiranja.

Suzdržanost je neopravdana jer organizacije ne traže veći dio kolača, već ukazuju na nedovoljno jasne i nelogične procedure.

Očita zastarjelost Zakona o Nacionalnoj zakladi, koji se bavi sastavom samo njezina prvoga UO-a, kojem je mandat istekao davne 2007. godine, trebao bi biti najneposredniji povod za temeljitu i skrupuloznu doradu toga propisa

Dojam je da se radi o strahu naslijeđenom još od Tuđmanovih vremena, kako bi mogle biti optužene da su fokusirane na namicanje "Judinih škuda", a da im je prijavljena djelatnost samo pokriće. Suzdržanost je ipak, ponavljamo, neopravdana, jer organizacije u pravilu ne traže da se još veći dio javnih sredstava usmjeri u njihov rad, već ukazuju da problemi u financiranju nastaju zbog nedovoljno jasnih i nelogičnih procedura u postupku financiranja, kao i nepostojanja jasnih kriterija i vrednovanja njihovih projekata. Uređenje tih stvari za posljedicu može imati samo veću društvenu korist od ulaganja u građanske udruge.

Savjet za civilno društvo, čitamo sa službenih stranica, savjetodavno je Vladino tijelo koje bi trebalo posredovati u razvoju suradnje između Vlade i organizacija civilnog društva na provođenju Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva. Broji 27 članova i članica, od kojih dvanaest svojevrsnim izbornim procesom dolazi iz redova organizacija civilnog društva, troje ih je "predstavnika civilnog društva iz redova zaklada, sindikata, i udruga poslodavaca", a preostalih dvanaest čine činovnici iz nadležnih tijela državne uprave i Vladinih ureda. Na jučerašnjoj sjednici primijetili smo posebnu zagrijanost za temu nekolicine pripadnika ove posljednje grupe, koja je bila iskazana učestalim zijevanjem i povremenim drijemežom. Kako se bližio kraj uobičajenog uredovnog vremena u njihovim uredima, ovi su vrli savjetnici prekidali drijemež, bez objašnjenja ustajali iz svojih fotelja, napuštali Vladu i odlazili na zasluženi vikend. A kraj radnog vremena podudarao se baš s dramatskim vrhuncem sastanka, naime predviđeno je bilo da se razgovara o transparentnosti Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i o problemima vezanim uz upravljanje tom ustanovom. Napustiti sastanak u takvom času, to je kao da odlučite izaći iz Lisinskog dok se zbor priprema otpjevati Odu radosti.

Dnevni red je, ustvari, nalagao da se prvo porazgovara o Zakladi, ali tridesetak ljudi čekalo je punih deset minuta njezinu predsjednicu Vesnu Vašiček da u predsoblju obavi nekakav telefonski razgovor; neugodno iščekivanje prekinula je naposljetku predsjednica Savjeta Slađana Novota, otvaranjem druge točke, o problemima (po važećem novogovoru to se sada zove: "poteškoće/izazovi") u financiranju organizacija civilnog društva iz EU-fondova.

Valja spomenuti izjavu Aide Bagić iz TACSO-a, da će EU-donacije već od početka iduće godine predviđati volontiranje kao oblik kontribucije projektu, kao i da će se uvažavati troškovi PDV-a

Na vidjelo je izašlo da organizacije koje se financiraju iz EU-fondova nailaze na probleme koji ih mogu ozbiljno uzdrmati. Natječaji nisu popraćeni dovoljno jasnim uputama za izradu projektnih prijedloga, što udruge prisiljava da ih tumače kako znadu, pokušavajući "pogoditi" što su njihovi sastavljači htjeli da kažu. Različita ugovorna tijela u Hrvatskoj postavljaju različita pravila i zahtjeve uz procedure nabave u sklopu projekata, kao i uz dokumentiranje i načine pravdanja projektnih troškova. Sam proces provjere, od podnošenja izvještaja o provedenom projektu pa do njegova odobravanja, traje ponekad i do godinu dana, a udruge kroz čitavo to vrijeme, a često i dulje, ne mogu doći do povrata sredstava koja su same uložile u dovršetak projekata (tzv. međufinanciranje). Problemi s međufinanciranjem  izazivaju ozbiljnu nesanicu članovima vodstva udruga koje imaju sreću da istodobno provode dva ili više IPA-projekta, pa se mnogi od njih odlučuju na podizanje privatnih kredita, koje potom posuđuju vlastitim udrugama. Banke pak nisu sklone odobravati kredite takvim neprofitnim organizacijama, jer one ne raspolažu vlastitim nekretninama na koje bi bilo moguće staviti hipoteku. "Nerješavanje nagomilanih i rastućih problema može imati za posljedicu upitnost održivosti civilnog sektora, klijentelizma i povlaštenog položaja pojedinih organizacija civilnog društva, stvaranje umjetnih, a ne produktivnih partnerstava itsl", stoji u izvještaju radne skupine za praćenje politika financiranja civilnog društva.

sladjana_novota.jpg sladjana_novota.jpg

Predstavnici i predstavnice raznih "ugovornih tijela" koji su prisustvovali raspravi priznali su da su svjesni svih tih problema, ali da se oni sami nalaze zapetljani u vrzinom kolu regula koje uvijek netko drugi uspostavlja. Valja spomenuti izjavu Aide Bagić iz TACSO-a (ureda za tehničku pomoć organizacijama civilnog društva), da će EU-donacije već od početka iduće godine predviđati volontiranje kao oblik kontribucije projektu, kao i da će se uvažavati troškovi PDV-a.

Radna grupa je također iznijela i niz prijedloga za olakšavanje provođenja EU-projekata, poput boljeg preciziranja uputa za izradu projektnih prijedloga, izrade jedinstvenog protokola postupanja u nadzoru njihove provedbe kao i jedinstvenog priručnika za njihovu provedbu, uvođenje jedinstvenih pravila o rokovima koji bi obvezivali ugovorna tijela, a koji bi uključivali i kamate koje bi organizatori natječaja bili dužni isplatiti udrugama ukoliko rokovi za isplatu međufinancijskih sredstava budu prekoračeni. Također rečeno je da bi udrugama trebalo pomoći u namicanju međufinancijskih sredstava, i to osnivanjem posebnog fonda (što je ideja Nacionalne zaklade) ili uz pomoć regionalnih i lokalnih zajednica. Nadalje, trebalo bi omogućiti beskamatnu posudbu udrugama za potrebe EU-projekata, s bankama dogovoriti kreditne linije za međufinanciranje organizacija civilnog društva, dogovoriti povoljne kamate za međufinanciranje i istražiti mogućnosti subvencioniranja kamata, kao što se već na neki način odvija u Šišljagićevoj Osiječko-baranjskoj županiji(!?).


Aida Bagić

aida_bagic.jpg aida_bagic.jpg

Savjet se složio sa svim ovim prijedlozima, i najavio da će ih službeno poslati nadležnim tijelima. Prihvatio je i prijedlog predstojnika Vladina ureda za udruge Igora Vidačaka, da Savjet što prije zatraži sastanak sa svim ugovornim tijelima kako bi se pristupilo ujednačavanju procedura.

Kako je Vesna Vašiček u međuvremenu bila završila svoj telefonski razgovor, Savjet se mogao vratiti na prethodnu točku dnevnog reda - procedure dodjele sredstava Nacionalne zaklade, te njezina transparentnost i rad njezina upravnog odbora.

Cvjetana Plavša Matić: "Slažemo se da moramo tražiti i prikaz onih 20 posto, ali nije nam bila namjera da organizacije ubijemo administriranjem"

institut_razjasnjenja_kultura_nova.png

S druge strane, predsjednica Savjeta, Slađana Novota, insistirala je da se u ovom konkretnom slučaju niti ne radi o prekršaju, nego o različitom tumačenju propisa - pri čemu je iskazivanje 100 posto troškova praksa koja se primjenjuje pri EU-natječajima, pa bi je i Zaklada trebala prihvatiti.

Vesna Vašiček zaključila je da će Zakladin Upravni odbor (kojega iz nejasnog razloga ona uporno naziva Vijećem) razmotriti primjedbe i preporuke koje su "došle s terena" i očitovati se.

Igor Vidačak iz Ureda za udruge upozorio je kako je važno ujednačiti procedure svih tijela vlasti koja raspisuju natječaje, najaviviši da će nova Vladina uredba o raspodjeli prihoda od igara na sreću biti donesena do kraja 2012. godine, te da će do tada, za razliku od ranijih godina, biti najavljeni i svi natječaji koje će državna tijela raspisati u 2013. godini.

Emina Bužinkić: "Ako idemo promovirati naša iskustva u Gruziju istovremeno imamo priliku mnogo toga naučiti, što Zaklada previđa"

Bilo je riječi i o nekim drugim Zakladinim programima. Emina Bužinkić iz Documente vrlo je dobro argumentirala nepravednost Zakladine odredbe po kojoj sredstva iz programa Institucionalne potpore mogu ostvariti samo udruge koje imaju najmanje 10 posto u ukupno ostvarenih prihoda iz javnih izvora RH. Organizacije za ljudska prava, koje se često bave vrlo nepopularnim poslom, i dalje vrlo teško dolaze do javnih sredstava na domaćem tržištu donacija, što vuče repove još iz olovnih devedesetih. S druge strane, apsurdno je da Zaklada "kažnjava" organizacije koje su uspješne u privlačenju inozemnih sredstava time da im onemogućava pristup vlastitoj institucionalnoj potpori. Emina Bužinkić upozorila je i na neokolonijalni diskurs sadržan u Zakladinom programu Suradnjom do razvoja, u kojem je predviđen isključivo jednosmjerni prijenos znanja domaćih organizacija u treće, demokratski slabije razvijene zemlje, bez ikakve povratne komunkacije. "Ako idemo promovirati naša iskustva u Gruziju, istovremeno imamo priliku mnogo toga naučiti, što Zaklada u ovom programu previđa", rekla je Bužinkić.

Organizacijama civilnog društva također smeta i (protuzakonita) praksa Zaklade da udrugama koje financira nameće "američki model" upravljanja udrugom, prije svega zahtjevom da u upravnim tijelima udruga sjede ljudi koji nisu zaposleni u njima. Zakladino obrazloženje je da se na taj način smanjuje mogućnost za sukob interesa, međutim SAD i Hrvatska imale su posve drugačiji povijesni proces formiranja civilnog društva, i nekritičko prenošenje američke prakse u Hrvatskoj moglo bi izazvati dosta razorne posljedice. Dosadašnji pokušaji uspostavljanja "nezainteresiranih" upravnih odbora u ovoj ili onoj udruzi u pravilu su patili od nespremnosti članova tih tijela da istinski zagrizu u kiselu jabuku upravljanja NVO-om - što nije nimalo romatničan posao. Nedostatan rad UO-a tada nastoje nadoknaditi zaposleni u udruzi ili direktor udruge, čime se izlazi izvan okvira statuta, a u ovom drugom slučaju upravljanje se centralizira u rukama samo jedne osobe, što može izazvati još gore posljedice od "sukoba interesa" članova upravnih odbora.

vesna_vasicek.jpg vesna_vasicek.jpg

Na kraju se govorilo o transparentnosti Zaklade i o ulozi njezina upravnog odbora. Slađana Novota je sažela prikupljena mišljenja udruga, rekavši da one traže učestalije konzultacije sa Zakladom uz objavljivanje preglednih rezultata tih konzultacija. "Inormacija o UO-u je vrlo štura, javnosti je nepoznat poslovnik o njegovu radu, sjednice UO-a nisu nigdje najavljene, a niti zapisnici njegovih sastanaka.  Organizacije civilnog društva prepoznaju potrebu za transparentnijim radom upravnog odbora Zaklade te uključivanje predstavnika civilnog društva u upravni odbor." Dodala je i da bi kriteriji za odabir članova UO-a trebao biti jasniji, a ne da, "uvažavajući Hrvatsku udrugu za odnose s javnošću", u njemu sjedi predstavnik upravo te organizacije, Boris Hajoš. Vesna Vašiček je upozorila da o sastavu UO-a odlučuje Vlada, na osnovu Zakona o Zakladi i Statuta Zaklade, te da je UO tu gotovo nemoćan (što nije baš posve točno, jer po Zakonu UO zaklade predlaže Vladi sastav novoga UO-a). Cvjetana Plavša Matić odbacila je mišljenje da civilno društvo nije zastupljenu u UO-u, s obzirom na činjenicu da u njegovu sastavu sjedi i nekoliko sveučilišnih nastavnika, a "akademske institucije su dio civilnog društva". "To su važni ljudi za civilno društvo, stručnjaci za neprofitno računovodstvo, ljudska prava, pa odbacujem primjedbu da se radi o osobama posve marginalnim sa stanovišta civilnog društva." Reklo bi se, ipak, da suviše ekstenzivno razumijevanje pojma civilnog društva, kojem je ponekad sklona upraviteljica Nacionalne zaklade, vodi prema opasnosti od potpunog gubitka sadržaja toga pojma, na koji gubitak sadržaja ukazuje, primjerice, slovenska teoretičarka Vlasta Jalušič

Slađana Novota: "Organizacije civilnog društva prepoznaju potrebu za transparentnijim radom upravnog odbora Zaklade te uključivanje predstavnika civilnog društva u upravni odbor"

Dojam je da članovi Savjeta iz redova civilnog društva pomalo griješe kad upravu Zaklade više pokušavaju nagovoriti i uvjeriti da radi ono što bi morala raditi, premda imaju zakonskih osnova zahtijevati od nje da to radi. Treba, naime, imati na umu da, kada Zaklada odbije zahtjev neke udruge za fotokopiranjem dokumentacije, što je spomenuto u pripremnim materijalima za ovu sjednicu, da se tu radi o direktnom kršenju Zakona o pravu na pristup informacijama (članka 10, stavka 2.). Kada Zaklada ne objavi nacrt nekoga od svojih pravilnika prije njegova donošenja, to je ne samo protivno Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, već također i Zakonu o pravu na pristup informacijama (čl. 20. st. 2.) koji glasi: "Tijela javne vlasti u čijoj je nadležnosti izrada nacrta zakona i podzakonskih akata dužna su objavljivati nacrte tih akata te omogućiti korisnicima da se u primjerenom roku o njima očituju. Nacrti zakona i podzakonskih akata, pisana očitovanja korisnika i konačni prijedlozi navedenih akata objavljuju se na način propisan u stavku 1. ovoga članka." Kada Zaklada ne objavi neki od svojih pravilnika čak niti nakon njegova stupanja na snagu, a rečeno je da, navodno, postoji čak i Poslovnik o radu upravnog odbora koji nije objavljen, to se direktno protivi Ustavu, koji u članku 90. st. 2. nalaže: "Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan način u skladu sa zakonom." Zakladi se prigovara da ne objavljuje najave sastanaka upravnog odbora i njihove zapisnike, a to neobjavljivanje opet se protivi Zakonu o pravu na pristup informacijama (čl. 20.) i Zakonu o Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga društva  (čl. 7 st. 4.) koji glasi: "Odluke Upravnog odbora objavljuju se na oglasnoj ploči u sjedištu Zaklade, ili na neki drugi prikladan način, suglasno odredbama statuta Zaklade."


Cvjetana Plavša Matić

cpm.jpg cpm.jpg

U vezi samoga sudjelovanja predstavnika civilnog društva u upravnom odboru Zaklade, Zakon o Nacionalnoj zakladi iz 2003. godine predvidio je da "Vlada Republike Hrvatske imenuje u prvi Upravni odbor Zaklade ... pet članova od predstavnika organizacija za razvoj civilnog društva". Nadalje, Zakon je predvidio da se "način predlaganja članova Upravnog odbora po isteku redovitog mandata članova prvog Upravnog odbora, pobliže uredi Statutom Zaklade." Kasnije izmjene Statuta nisu išle u pravcu održavanja na životu inicijalne ideje zakonodavca da Zakladom upravlja i pet predstavnika organizacija civilnog društva, pa tako danas doista imamo statutarnu osnovu po kojoj bi upraviteljica, u skladu s dnevnim potrebama, i uvažene pripadnike akademske zajednice poput Mire Tuđmana, Josipa Jurčevića ili Jure Radića mogla proglasiti legitimnim predstavnicima civilnog društva. Po mišljenju ovog autora, upravo bi ta očita zastarjelost Zakona o Nacionalnoj zakladi, koji se bavi sastavom samo njezina prvoga UO-a, kojem je mandat istekao davne 2007. godine, trebao biti najneposredniji povod za temeljitu i skrupuloznu doradu toga propisa.

<
Vezane vijesti