Tijekom relativno kratkog mandata glavnog urednika Ranka Borovečkog, "uređivanje" tekstova uzelo je maha, što najbolje vide čitatelji, a najviše osjećaju novinari čije tekstove on briše, između ostalog piše u pismu novinara Glasa Istre

"Cenzura u Glasu Istre ne postoji, postoji samo uređivanje!" Ova nekoliko puta javno izgovorena rečenica glavnog urednika Glasa Istre Ranka Borovečkog ostat će upamćena kao njegov modus operandi u ovom regionalnom dnevnom listu. Da ne bude zabune, nije Borovečki ni prvi ni jedini glavni urednik koji je volio "uređivati". Cenzure su, i to često uz blagoslov nekih urednika, a zbog straha i šutnje drugih, postojale i ranije u Glasu Istre. No, tijekom relativno kratkog mandata Borovečkog, kojeg je Uprava - bez podrške redakcije - postavila za glavnog urednika u svibnju ove godine, "uređivanje" tekstova uzelo je maha, što najbolje vide čitatelji, a najviše osjećaju novinari čije tekstove on briše.

Međutim, svojim posljednjim potezom Borovečki je nadmašio i mnogo veće cenzore od sebe. Duplerica pod naslovom "Svi neobjavljeni, navodno cenzurirani tekstovi", koju je u tajnosti uredio i zatim dao objaviti u prilogu Zoom u subotu, 20. studenoga, mogla bi se smatrati vrhuncem njegove uredničke karijere u Glasu Istre, dakako, u neprofesionalnom smislu. Riječ je o dosad neviđenom obračunavanju glavnog urednika s vlastitim novinarima kakvo nije zabilježeno na čitavoj medijskoj sceni u Hrvatskoj.

Članke je Borovečki prvo cenzurirao (ups! uredio), a zatim ih je, nakon javnog upozorenja novinara na sve učestalije cenzure u Glasu Istre, odlučio objaviti, ali na način da je u svojem uvodniku te tekstove, kao i autore, pokušao diskreditirati, posprdno omalovažavajući njihov značaj i kvalitetu. Njegovo ponašanje ne čudi s obzirom na to da Borovečki u posljednjih šest mjeseci, od kada je došao u Glas Istre, nije našao za shodno organizirati sastanak s redakcijom i predstaviti se novinarima i ostalim kolegama. Izostanak te komunikacije "nadoknadio" je, eto, javnim obračunom s nekolicinom svojih novinara.

Osim što je napao vlastite novinare, Borovečki se u svojem uvodnom članku pokušao pred čitateljima opravdati objašnjavajući zbog čega tekstove nije objavio kada je bilo vrijeme, posebno osvrte koji gube na snazi kada ih se u novinama plasira s nekoliko mjeseci zakašnjenja. Naročito su neuvjerljivi argumenti glavnog urednika kada spominje razloge stopiranja objave članka "Puljanka već pola godine krši zakon". Borovečki itekako zna da Puljanka i dan-danas radnike isplaćuje u bonovima, što je protivno zakonu!

Ranko Borovečki je svojim otvorenim obezvrjeđivanjem tekstova, koje je između ostalog definirao kao "neprimjereno pljuvačke", javno pokazao svoj odnos prema kolegama novinarima čije je tekstove odlučio objaviti, ali isto tako je pokazao što misli i o svim ostalim novinarima čije cenzurirane tekstove nije želio objaviti ni u Zoomu, jer za njega, kako je napisao u uvodu, nisu BITNI! Naime, on nije objavio SVE tekstove, kako lažno navodi u naslovu članka (valjda je i to njegov način uređivanja).

"Da bismo razbili famu o cenzuri, odlučili smo se samo ovoga puta objaviti gotovo sve bitne tekstove koji nisu objavljeni posljednjih četiri, pet mjeseci", napisao je u uvodniku. Među onim tekstovima koje očito ne smatra bitnima je i članak u kojem se govori o čak 600-tinjak radnika Uljanika koji su tužili Upravu zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora i dobili nepravomoćnu presudu na pulskom sudu šest godina nakon podizanja tužbe! Vijest o presudi je bila i ostala novost, dosad neobjavljena u medijima, a članak je još ljetos napisao Paulo Gregorović. Borovečki ga je "zaboravio" objaviti i sada u Zoomu!

Izostavio je i sve one tekstove koje je kratio baš u ključnim dijelovima, članke koje je opremao tendencioznim naslovima ili zabranjivao njihovu objavu mjesec dana da bi izgubili na težini. Zaboravio je navesti sve one rečenice koje je izbrisao, i to bez znanja autora teksta, a pod isprikom da su neargumentirane, pretjerane i nekvalitetne. Začudo, Borovečki strogo pazi na kvalitetu članaka kada se piše o određenim temama, o županu, IDS-u, nekim tvrtkama, a u što su se čitatelji mogli sami uvjeriti čitajući Zoom.

Glavni urednik u uvodu tvrdi da nije objavio tri reagiranja jer "nije bilo potrebe za nastavkom prepucavanja" (!?). Ono što lažno prikazuje kao prepucavanje je zapravo onemogućavanje vlastitom novinaru da se obrani od napada onih koji su javno osporili istinitost njegovog članak, a time i vjerodostojnost Glasa Istre. Dakle, Borovečki dozvoljava objavu tekstova u kojima se blate novinari, a zatim svojim novinarima zabranjuje bilo kakav odgovor! Zanimljivo je da je u jednom slučaju ponovno riječ o Upravi Uljanika, a drugi put o IDS-u, točnije tajniku pulskog IDS-a, na čije napade novinari Paulo Gregorović i Bojan Žižović nisu smjeli reagirati iako na svojoj strani imaju argumente i činjenice.

Pitamo se kako će se novinari ubuduće postaviti prema IDS-u ili Uljaniku. Što napisati a da ne reagiraju, jer ako reagiraju, kako se obraniti od Borovečkog koji ne želi "prepucavanja"!? Hoće li novinari Glasa Istre pisati samo o tome koje je boje brod koji plovi pulskom lukom jer će se valjda u tom slučaju Uprava Uljanika složiti s novinarom i neće imati primjedbi? Ili će Borovečki naći nekog poslušnog novinara koji će prepisivati tekstove s web stranice Uljanika?

Tko će kupovati tako "uređen" Glas Istre? Tko će se u takvom biltenu htjeti oglašavati osim tvrtki iz grupe Puljanka i jedinica lokalne samouprave na čijem su čelu IDS-ovci? Hoće li Uprava Glasa Istre novine, koja je postavila glavnog urednika, ponovno okriviti radnike zbog pada prodaje novina i prihoda od marketinga te im najaviti još veća otpuštanja i pad plaća?

Ako je Borovečki svojim objavljivanjem nekih cenzuriranih tekstova s nekoliko mjeseci zakašnjenja želio dokazati da cenzura u Glasu Istre ne postoji, u tome nije uspio. Upravo suprotno. No, ono što je uspio pokazati čitavoj javnosti je svoj podcjenjivački odnos prema redakciji, i to ne samo prema novinarima čije je tekstove potajno pripremao za objavu, već i prema svojim najbližim suradnicima, urednicima od kojih je također skrivao svoje namjere. Naime, iskoristio je prostor Zooma dok je urednica ovog priloga Duška Palibrk bila na bolovanju, a zamjenske urednice nisu znale što im se podmeće jer o duplerici glavni urednik nije govorio ni na uredničkom kolegiju! Kad je istina isplivala na vidjelo, u najavi Zooma objavljenoj u petak, urednica Zooma traži od glavnog urednika da se prilog ne potpiše njezinim imenom, budući da ne zna što sadrži i kako je intoniran tekst o cenzuri. Borovečki odbija njen zahtjev.
Ostaje, dakle, otvoreno pitanje s kim se dogovarao o duplerici u Zoomu ako to nisu bili ni urednici, ni novinari. Valjda ne s Upravom.

Napominjemo da smo ovo pismo u formi reagiranja predali redakciji Glasa Istre 21. studenog, ali ga glavni urednik do danas nije objavio niti se na njega na bilo koji način očitovao.

Paulo Gregorović, Maša Jerin, Bojan Žižović, Goran Prodan i Duška Palibrk

Ključne riječi: glas istre
<
Vezane vijesti