Fotografije: Mario Strmotić, Hina<br>Fotografije: Mario Strmotić, Hina
Splitski činovnici dočekali premijera mlataranjem obeshrabrenih kukaca.

Ovacije predsjedniku Vlade i šefu partije u poslovnoj zgradi Grada Splita - Banovini nisu po sebi ništa neobično, čak iako se zbog žara i zanosa tog bliskog susreta otiru suze s očiju i poseže za mirišljavim rupčićima. Dolazi jedan ili dvaput tijekom mandata, nakon jutarnjeg trčanja, pa smeta manje kad ga ne moramo gledati kako ulazi i izlazi svakodnevno poput gradonačelnika, kojemu trčanje svakako ne bi škodilo. U Banovini je to domesticirana i dobro organizirana tradicija. Repovi stranačkih kadrova i simpatizera te pokoji znatiželjnik sjatio se na galerije Banovine zbog fiksacije koja dolazi sa željom da se na ovaj ili onaj način adorira predstavnike vlasti i, zlu ne trebalo, one u postojećoj lokalnoj konstelaciji. Pljeskalo se razdragano Kerumu, a Sanaderu osobito silno, nakon što bio ovaj prethodno dao nalog da se policijskim psima sve zaposlenike pronjuši pomno. 

Premijer zasigurno  smeta manje kad ga ne moramo gledati kako u gradske prostorije ulazi i izlazi svakodnevno, 
poput gradonačelnika, kojemu trčanje svakako ne bi škodilo. Premijer zasigurno smeta manje kad ga ne moramo gledati kako u gradske prostorije ulazi i izlazi svakodnevno, poput gradonačelnika, kojemu trčanje svakako ne bi škodilo.

Međutim, pitanje je uistinu ozbiljno kako se nakon svih spomenutih iskustava u ljudima uopće zakrijesi taj sveti oganj stranačke graje, zašto službeni čovjek uprave jednim aplauzom olako rasproda dostojanstvo i sve svoje intelektualne i moralne dragocjenosti u bescjenje. Jesu li službenici poput papiga s par naučenih formula za opstanak, pa servilnost i pljesak uspjehu moći (po)služi da ne prokulja golema tuga i mrzovolja prigušena u kupki tišine, koja bi jedinio nešto značila u tim ne baš mudro odmjerenim posjetima upravnim zgradama kojima vladaju lokalni stranački čelnici partije. Iz namještenog špalira i gomile izbila je glasna kombinacija u rasponu od pljeska plaćenih brava i glasna klicanja bez zvižduka. Naravno, predsjednik je vlade bio osupnut susretom s toliko predanih i poredanih članova stranačkog bratstva, premda ga vjerojatno nitko nije izvijestio da u Banovini za druge i drukčije više nema slobodnog mjesta ni u zahodima, da smo u mjesecu dozrijevanja naprosto puni k'o šipak.  Unatoč tom prividu, događaj odiše izvjesnom nedoličnošću i mogu ga razumijeti, boga mi, samo ako je riječ o tome da su Splićanke i Splićani i inače toliko predani dočecima celebritiya, od čega je jedan sportski novinar stvorio cijeli jedan muzej i sportsku disciplinu. A možda je ovo mlataranje zapravo priprema obeshrabrenih kukaca koji se pokušavaju okrenuti prije nego li se utope. Prošetavanjem u predizborno vrijeme egzotičnim lokacijama vlasti, kao na putovanju koje se bliži svome kraju, udvara se na vlastiti rizik, jer ovdašnja je kuga i tuga jedna od onih koje će mu na izborima zacijelo doći glave. Uistinu je otužno je da jedan pametan premijer, osjetljiv na nelagodan osjećaj dislokacije političkog morala, ne primijeti iz male udaljenosti i kad larma utihne, da zbog ovdašnje koalicijske vrhuške i njenih servilnih alkosa i poltrona Splitom više ne lebdi aureola lijevog političkog elektriciteta. 

<
Vezane vijesti