Godine 2011. francuska je sutkinja s Visokog suda u Parizu, Sylvia Caillard, poslala u Buenos Aires međunarodni dopis, s uputama da Bergoglio sudskim iskazom pomogne otkrivanju istine u slučaju ubojstva francuskog svećenika Gabriela Longuevillea. Argentinske vlasti nikad nisu pozitivno odgovorile na taj dopis.

Sveta je Stolica krenula u napad i po prvi puta, nakon što su Jorgea Bergoglia kardinali izabrali za papu, ušla u polemiku o stavu Argentinca u godinama diktature. Umiljati vatikanski glasnogovornik Federico Lombardi odgovorio je na sumnje koje pritišću crkvu i papu Franju I, a tiču se njegovih blagih postupaka tijekom diktature u Argentini. Lombardi je na konferenciji za tisak rekao da optužbe protiv Bergoglia "potječu od protuklerikalne ljevice", čiji je cilj "napasti Crkvu". Braneći papu, Lombardi je proširio svoj argument i na ostatak Crkve, kao da već nije dokazano sudjelovanje vatikanske i argentinske katoličke hijerarhije u skrivanju kršenja ljudskih prava te u prešutnom slaganju sa zločinima vojne hunte.

bergoglio-e-videla__0c9.jpg bergoglio-e-videla__0c9.jpg

Glasnogovornik Svete Stolice u Rimu rekao je da su optužbe proizišle iz istraživanja novinara Horacia Verbitskyja dovedene do kraja "u jednim novinama koje ponekad objavljuju klevetničke i difamacijske vijesti. Protuklerikalni karakter ove kampanje i drugih napada na Begoglia je notoran i očit". Mislio je na argentiske novine Página/12.

Glasnogovornik je nadalje rekao da su sumnje, koje se trenutno nadvijaju nad papom Franjom datiraju iz epohe u kojoj je bio poglavar Isusovačkog reda u Argentini (1976. godine): U to su vrijeme dvojica jezuitskih misionara, Orlando Yorio i Francisco Jalics, bili zatočeni u samostanu. Obojica su radila u samostanskoj zajednici Bajo Flores (blizu Buenos Airesa) te su bili mučeni, pa oslobođeni nakon pet mjeseci. Horacio Verbitsky je proveo par istraga, putem kojih je povezao Bergoglia s nestankom isusovaca: Yorioa, sad već pokojnog, i Jalicsa, koji živi u Njemačkoj od 1978. Razni su svjedoci, koje je prikupio Verbitsky, primijetili da Yorio Bergogliu nikad nije oprostio ulogu koju je ovaj imao u tim događajima, uključujući sumnju da ih je on prokazao.

bergoglio_videla_hostija_e7d.jpg

Na digitalnom je izdanju tjednika Der Spiegel pak objavljena izjava jezuitskog glasnogovornika Tomasa Buscha, koji kaže da je, budući ga je pozvao arhibiskup iz Buenos Airesa, Jalics otputovao u Argentinu prije par godina (2000.) te da je, nakon što je razgovarao s njim, "izmiren s Borgogliom". Federico Lombardi dao je argument da je Papa "puno učinio kako bi zaštitio ljude tijekom diktature". Također je naznačio da je, kad je bio imenovan arhibiskupom Buenos Airesa, "u ime Crkve molio za oprost što nije dovoljno učinio za vrijeme diktature". Međutim, svjedočenje Francisca Jalicsa razjašnjava dvostruku igru Crkve u ono vrijeme. Jalics kaže kako je "vojna hunta pobila oko 30 tisuća ljudi u dvije godine, što ratnika s ljevice, što nevinih civila". Dva su zatočena jezuita završila u toj mješavini: ni on, a ni Yorio nisu imali veze "ni s huntom, ni s ratnicima".

Jalics u svom izvješću objašnjava kako su "namjerno krive informacije", koje su se pojavile "od strane same Crkve" izazvale sumnju u navodne veze Yorioa i Jalicsa s oružanim snagama. To je bio razlog njihova zatočenja. U svom svjedočenju Jalics zapravo ne govori ništa posebno o Bergogliovom stavu. Niti mu oprašta, niti ga optužuje: tvrdi tek da se izmirio s njim i da se ne može očitovati o ulozi koju je ovaj obnašao.

bergoglio_videla_1.jpg

Francuski je svećenik radio u Argentini kao dio francuske misije. U noći 18. srpnja 1976. svećenici Gabriel Longueville i Carlos Dior Murias zatočeni su na području Chamicala, provincija La Rioja. Oteli su ih naoružani cvili koji su se predstavili kao članovi Federalne policije. Sljedećeg su dana njihova tijela, s očitim znakovima mučenja, pronađena pet kilometara od Chamicala, bačena pored ceste. Zatočenje i ubojstva Muriasa i Longuevilla naveli su drugog redovnika, monsinjora Enriquea Angelellija, da krene u istragu, što će kasnije platiti vlastitim životom. Dana 4. kolovoza 1976, 17 dana nakon ubojstva Muriasa i Longuevillea, monsinjor Angelelli umro je pod sumnjivim okolnostima. Prva je službena verzija bila da je Angelelli poginuo u prometnoj nesreći. Međutim, dokazi koji su na vidjelo izašli kasnije potvrđuju da se radi o atentatu.

Na dan se svoje smrti biskup La Rioje se vraćao iz Chamicala, gdje je služio misu, a u propovijedi se okomio na ubojstvo dvojice svećenika. U vozilu kojim je upravljao Angelelli bio je jedan svjedok, otac Arturo Pinot, i glavni element: portfelj u kojem su bili dokazi koje je Angelelli skupio o ubojstvu Muriasa i Longuevillea. Pinto je pričao kako ih je, čim su napustili Chamical, jedan automobil počeo pratiti. Biskup je to primijetio, ubrzao, ali se kod Punte de los Lllanos pojavio drugi automobil, koji je prevrnuo kamionet.  Angelellijevo je tijelo pronađeno, a vrat je bio raskomadan udarcima.

Godine 2011, kad je poslan zahtjev, odvjetnica Sophie Thonon ocijenila je kako je Bergogliov sudski iskaz, kojeg je ovaj dao "u funkciji svjedoka", bio nužan kako bi tadašnji arhibiskup Buenos Airesa skupio podatke o mogućem postojanju arhiva povezanog s tim slučajem. Sophie Thonon je rekla kako "papa sigurno nije velika figura obrane ljudskih prava. Baš naprotiv, sjena koja je nad njim, sumnja da nije otkrio zločine diktature te da je, u skladu s tim, skrio te postupke svojom šutnjom". Istraga slučaja oca Longuevillea i dalje je aktivna u Francuskoj, ali vrlo je lako moguće da ne urodi plodom, s obzirom na presude koje su u Argentini već izrečene protiv osuđenika za napad na redovnika. Zbog toga Sophie Thonon smatra da "argentinsko pravosuđe radi izuzetan posao što se tiče zločina počinjenih u Argentini za vrijeme diktature".

Federico Lombardi se prošlog petka osvrnuo na sva pitanja o papi bez da je spomenuo ono što je već dokazano: spletke koja je Crkva radila kako bi poduprla argentinsku diktaturu. Spomen bi, koji bi sadržavao ispriku, priznanje, ili koji bi najavio nekakav budući dijalog s Majkama s Majskog trga i braniteljima ljudskih prava, bio plemenit i uviđavan: dokazao bi da promjene u vatikanskim sferama idu tim putem. Ali je Crkva tako hermetična kada valja priznati vlastite greške, kao kada treba upravljati svojim izvorima preko Vatikanske banke.


Izvor: Cartamaior

Ključne riječi: Argentina, papa Franjo I
<
Vezane vijesti