H-Alter
Rebeka Szabó, zastupnica u mađarskom parlamentu koja je uz pomoć Joséa Bovéa potaknula mađarske seljake na bunt i organizaciju lokalnih seljačkih vijeća, za "H-Alter“ govori o tome kako su mađarski oligarsi ugrabili velik dio poljoprivrednih površina na kojima ubiru milijune europskih poljoprivrednih subvencija.

U Mađarskoj je prosječna veličina velikog imanja s oko 3,200 hektara među najvišima u Europi, što je posljedica velikih akvizicija zemlje od strane nelokalnih aktera, proces koji se naziva land grabbingom. Za razliku od zemalja globalnog Juga s kojima najčešće povezujemo taj pojam, u Mađarskoj zemlju ne grabe strani investitori, već mađarski oligarsi, tvrdi Rebeka Szabó, zastupnica u mađarskom parlamentu iz Dijaloga za Mađarsku, stranke koja je nastala prošle godine izdvajanjem iz Lehet Más a Politika LMP. Szabó je problem vlasništva nad zemljom u Mađarskoj izložila na Zelenoj akademiji održanoj krajem kolovoza na otoku Visu u organizaciji Heinrich Boell Stiftunga. 

Naime, do devedesetih je sva zemlja u Mađarskoj bila u državnom vlasništvu, da bi potom kroz privatizaciju neke interesne grupe počele grabiti sve više zemlje. O okrupnjavanju govore i podaci Eurostata koji pokazuju kako je broj imanja većih od 100 hektara između 2003. i 2010. godine narastao za pedeset posto. Državne farme rascjepkane su i nuđene na prodaju ili dugotrajni najam po niskoj cijeni, a procedura je favorizirala one koji su imali pristup kapitalu. To su uglavnom bili bankari, menadžeri i slični koji su zemlju koristili kao investiciju, a ne ljudi koji obrađuju zemlju.
Rebeka Szabo: "Bilo bi dobro da EU na
nacionalnoj razini više provjerava kako se troše subvencije." (Foto: Mirela Šavrljuga) Rebeka Szabo: "Bilo bi dobro da EU na nacionalnoj razini više provjerava kako se troše subvencije." (Foto: Mirela Šavrljuga)

"Ovo je dovelo do smanjenja broja aktera u poljoprivrednom sektoru. Brojna sela su napuštena, narušen je prehrambeni suverenitet zemlje, a populacija poljoprivrednika stari jer sve manje mladih ulazi u poljoprivredu. Sve ovo ojačalo je polarizaciju na takozvane 'patuljke' i 'divove' u mađarskoj poljoprivredi. Kada je vlada Viktora Orbána došla na vlast još je uvijek velika količina zemljišta bila u državnim rukama pa su imali priliku obrnuti smjer ovog procesa. Međutim, unatoč predizbornim obećanjima, ova vlada je dalje je nastavila taj proces", izjavila je Szabó za H-Alter.

Godine 2010. desna je vlada raspisala natječaj za državnu zemlju obećavajući kako će prioritet imati obitelji te mali i srednji poljoprivrednici kako bi se stvorili novi poslovi u lokalnim zajednicama.

"Natječaj nije bio transparentan. Četrdeset posto bodova dijelilo se bazirano na subjektivnim kriterijima, pa je bilo lako dati zemlju onima kojima su imali bolje veze. Zemljište se dijelilo na dvadeset godina. Taj je proces osnažio koncentraciju zemlje, a da je natječaj protežirao oligarhe smatrao je i tadašnji državni tajnik za poljoprivredu, profesor i sindikalist József Ángyán, koji je iz prosvjeda zbog rezultata natječaja koje je pratio niz skandala, dao ostavku", opisala je Szabó koja je kao članica parlamentarnog Odbora za poljoprivredu imala direktni uvid u te događaje.

Oligarsi koji su se dočepali većih količina zemlje dobro zarađuju na europskim poljoprivrednim subvencijama jer se dio tih subvencija dodjeljuje po hektaru površine koju obrađujete. 

Oligarsi koji su se dočepali većih količina zemlje dobro zarađuju na europskim poljoprivrednim subvencijama jer se dio tih subvencija dodjeljuje po hektaru površine koju obrađujete. Tako su 2011. godine tri najveće korporacije primile oko 35 milijuna eura poticaja, a jedna od njih je dobila drugi najveći iznos izravnih poticaja EU od 2008. godine, 15 milijuna eura. 

"Bilo bi dobro da EU na nacionalnoj razini više provjerava kako se troše subvencije. U proizvodnju nekih industrijskih kultura ne morate puno ulagati. Neki i na državnoj zemlji ne čine mnogo, a ubiru subvencije", ističe Szabó.

U pokušaju organiziranja otpora lokalnih poljoprivrednika Szabina tadašnja stranka LMP je prije dvije godine u selo Kajászó, koje je postalo simbol ovakve zemljišne politike, dovela karizmatičnog francuskog seljaka-aktivista i europarlamentarca Europske zelene stranke Joséa Bovéa. Naime, lokalne obitelji nisu na natječaju dobile ni jedan hektar zemlje ni pašnjaka koje okružuju ovo selo na obali Dunava. Svih 428 hektara pripale su jednoj osobi koja nema nikakvog iskustva u poljoprivrednoj proizvodnji.

"Bové je i sam poljoprivrednik pa mu ljudi vjeruju. Kada je on došao, u Kajászóu je održan simbolički prosvjed zaposjedanja zemlje, koja je stavljena pod upravu vijeća lokalnih poljoprivrednika. Nismo očekivali da će se sve promijeniti nakon jednog prosvjeda, naravno, ali bilo je bitno da se seljake potakne na organiziranje jer ovakva je politika i ekonomski i društveno i ekološki neodrživa. Ovo je ohrabrilo seljake iz drugih dijelova zemlje da i sami pokrenu ovakva vijeća, a osnovali su i Udruženje seljačkih vijeća kojemu je cilj organizirano predstavljati male poljoprivrednike. Također, žele natjerati vladu da raspiše novi natječaj na takav način da zemlju uistinu dobiju lokalni seljaci", kaže Szabó.

Moratorij strancima na kupnju zemlje u Mađarskoj istekao je u svibnju pa se tako mađarski poljoprivrednici suočavaju s još jednim izazovom. Međutim, kao i u Hrvatskoj, strani državljani i strane tvrtke su i dotad lako preskakali ovu prepreku. Pitali su mađarske građane da kupe zemlju u njihovo ime i onda sklapali odvojene ugovore. "Prošlo je tek nekoliko mjeseci od ukidanja moratorija, pa je teško reći koliko je proces uznapredovao“, komentira Szabó koja kao biologinja i ekologinja zagovara i važnost održivosti u poljoprivredi te je utoliko kritična prema Zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU (CAP).

"CAP bi trebao podržavati održivu a ne industrijsku poljoprivredu, ali ni novo razdoblje CAP-a od 2014. do 2020. nije krenulo tim putem. Napredak je vrlo mali jer su kroz proces pregovora sve namjere o ozelenjenju poljoprivrede nestale iz originalnog prijedloga. CAP financiraju građani, pa bi trebalo financirati nešto što je zajednički interes", naglasila je.

Međutim, inicijativa za zeleniji CAP teško da će doći iz Mađarske jer u toj je državi okoliš gurnut sasvim na margine politike. "Prije smo imali ministarstvo okoliša, zatim je ono svedeno na instituciju državnog tajnika, a od 2014. nemamo čak ni to, već se okolišem bavi samo jedan odjel. Zaštita prirode i okoliša nema službeno predstavništvo u Mađarskoj", zaključuje Szabó.

<
Vezane vijesti