Foto: Amnesty International<br>Foto: Amnesty International
AI i HRW zamjeraju Hrvatskoj organizacijski deficit, nasilje i političko prepucavanje.

Izbjeglička kriza u Europi, a konkretnije na Balkanu, traje već mjesecima bez naznaka posustajanja. U tih nekoliko mjeseci, na izbjegličkoj ruti koja se kreće prema Njemačkoj i Švedskoj našla se Hrvatska, kao i druge zemlje regije - Makedonija, Srbija, Mađarska i Slovenija. Na odnos tih zemalja spram izbjegličke krize proteklih su mjeseci reagirale i međunarodne nevladine organizacije poput Amnesty Internationala i Human Rights Watcha, kao i UNHCR, UN-ova agencija za rad s izbjeglicama. Sve one imaju dugogodišnje iskustvo terenskog rada u situacijama poput Izza Leghtas i Lydia Gall iz Human Rights Watcha toliko su bile zgrožene situacijom u Opatovcu i općom nesposobnošću Hrvatske da suvislo organizira tranzit izbjeglica, da su predložile da se sljedeći samit EU-a održi baš ondjeove. Spomenute organizacije na krizu su reagirale brzo i temeljito, te su u izvješćima potkrijepljenima terenskim radom ponudile detaljne kritike europske strategije, kao i pojedinačnih nacionalnih strategija za suočavanje s izbjegličkom krizom.

Amnesty International oštro je reagirao na mađarski nehumani odnos prema izbjeglicama - objavio je izvješće u kojem je jasno pokazali da je Mađarska svojim postupcima prekršila međunarodne propise, te je pozvao EU da na to i reagira. Europska neodlučnost u prihvaćanju odgovornosti za krizu, prema Amnestyu, jednako je zabrinjavajuća kao i mađarska oklopna vozila naoružana strojnicama postavljena na granicu s Hrvatskom. Kritike su također upućene po pitanju metalne ograde i bodljikave žice kojom je Mađarska tu granicu, kao i onu sa Srbijom, ogradila. John Dalhuisen, direktor odjela za Europu i srednju Aziju u Amnestyueksplicitno je izjavio da je dužnost Mađarske prema međunarodnim normama obrađivati aplikacije za azil jednu po jednu, a ne ograđivati državu i sprečavati ulazak u nju. Dalhuisen se osvrnuo i na kritičnu situaciju u Brežicama gdje su aktivisti Amnesty Internationala svjedočili raspadu sistema prihvata izbjeglica koji su se preko noći smrzavali na otvorenome, te su se žalili na iscrpljenost i dehidraciju. Slovenski Crveni križ im je pokušavao pomoći, no jednostavno nisu imali dovoljno deka za zagrijati ih. Također je napomenuo da EU ima mogućnosti i novaca ublažiti patnju izbjeglica, te da moraju te resurse iskoristiti. UNHCR-ov izvještaj iz Roszkea u Mađarskoj zabilježio je nebrigu za izbjeglice od strane mađarskih vlasti, koja je rezultirala time da su aktivističke i humanitarne grupe morale obavljati njihov posao.

Human Rights Watch je također kritizirao Mađarsku, napomenuvši da je UN-ov visoki povjerenik za ljudska prava osudio njihov potez koji je krimHRW zamijetio je situacije u kojima je hrvatska policija bez ikakvog povoda mlatila izbjeglice na kilometarskim marševima od granice do tranzitnih kampovainalizirao prelazak granice. Bez osude nije prošao ni makedonski pristup izbjeglicama - glavna meta HRW-ove kritike upućene Makedoniji odnosi se na neobuzdano divljanje policije koja je nemilice mlatila izbjeglice, uključujući i djecu. Kritike su upućene i na račun tretmana privedenih osoba te na račun rodno-spolnog nasilja naspram žena.

U baraži kritika koje su Human Rights Watch i Amnesty International odapele prema zemljama na takozvanoj „balkanskoj ruti“, zahvaćene su i Hrvatska i Slovenija. Barbara Černaškova iz Amnesty Internationalaizjavi za slovensku novinsku agenciju STA kritizirala je situaciju u kojoj je 1800 migranata usred noći zapelo između Hrvatske i Slovenije zbog toga što ih Slovenija nije htjela propustiti, a Hrvatska ih nisu htjela primiti nazad, nakon što ih je Slovenija pokušala vratiti. Na istu situaciju osvrnuo se i Human Rights Watch napomenuvši da su se ljudi cijelu večer smrzavali i kisnuli radi neorganiziranosti dvije države, te su pomoć dobili tek sljedećeg popodneva. Zamijetili su i situacije u kojima je hrvatska policija bez ikakvog povoda počela mlatiti izbjeglice na kilometarskim marševima od granice do tranzitnih kampova. Izza Leghtas i Lydia Gall iz Human Rights Watcha toliko su bile zgrožene situacijom u Opatovcu i općom nesposobnošću Hrvatske da suvislo organizira tranzit izbjeglica, da su predložile da se sljedeći samit EU-a održi baš u Opatovcu, kako bi europski dužnosnici iz prve ruke vidjeli što se tamo događa.

Sasvim je očito iz priloženih izvješća da vodeće relevantne međunarodne nevladine organizacije, kao niti UNHCR, nisu nimalo zadovoljne europEuropska neodlučnost u prihvaćanju odgovornosti za krizu jednako je zabrinjavajuća kao i mađarska oklopna vozila naoružana strojnicama postavljena na granicu s Hrvatskom, ističe Amnesty Internationalskim metodama rješavanja izbjegličke krize. Kritike su višeslojne i oštre - EU naprosto ne radi dovoljno na sistemskoj razini kako bi izbjeglicama omogućila sigurnost. Kritike prema Mađarskoj uglavnom se odnose na ksenofobiju potpaljivanu na najvišim državnim razinama. Slovenija i njeno slanje vojske na granice također je predmet kritike dok je Hrvatska prošla nešto blaže, relativno rečeno.

Kritike naspram Hrvatske odnose se na kriminalan manjak organizacijskih sposobnosti, na izolirane nasilne incidente i manjak komunikacije te političko prepucavanje sa Slovenijom koja je sljedeća karika na balkanskoj ruti. No iako tu nije riječ o kritikama teškim poput onih koje se upućuju primjerice Mađarskoj, Hrvatska svejedno mora poraditi na doslovno svim aspektima svojeg pristupa izbjegličkoj krizi, pogotovo na organizacijskom aspektu i na komunikaciji sa susjedima. Kriza još nije gotova, dapače, izgleda da će postati još teža te je stoga krajnje vrijeme za ozbiljno poraditi na organizaciji - ne toliko radi vlastitog imidža u svijetu koliko radi stotina tisuća ljudi koji se uzdaju u Hrvatsku da im bar donekle olakša mukotrpan put do sigurnosti.

Ključne riječi: izbjeglice
<
Vezane vijesti