Fotografije: Tamara Brixy, Mladen SokeleFotografije: Tamara Brixy, Mladen SokeleGoran Pinter i Mladen Sokele: Urbanizacija Zagreba je itekako bila diktirana vodotokovima. Polukružne mreže ulica otkrivaju nam lokacije nekadašnjih meandara Save za što su primjer sklop ulica oko Jezerske, Ogulinske, Vrbik. Kako su ti meandri prije isušivanja bili ušća zagrebačkih potoka u Savu, oštri zaokreti otvorenih potoka, današnje trase ulica ukazuju nam na te lokacije.

Goran Pinter i Mladen Sokele članovi su projekta Mapiranje Trešnjevke, jednog od najboljih projekata o gradu, i veliki poznavatelji Zagreba. Govore o vodi kao elementu javnog prostora grada, s naglaskom na stanju i perspektivama zagrebačkih potoka.

Područje Zagreba između Medvednice i Save premreženo je potocima od kojih su neki otvoreni u punoj trasi. Koji potoci imaju najbolje uređene vodotoke koji funkcioniraju i kao javna šetališta?

Goran Pinter: Prije svega želio bih reći kako ovaj moj ogled o vodi kao "elementu (i) urbanog življenja" nije baziran na nekom studioznom sabiranju ili proučavanju pisanih činjenica, nego je odraz određenog životnog iskustva, pješačkog suživota s gradom u kojem sam rođen i već mutnih Najbolje su uređeni, a ujedno i korišteni kao živahni komunikacijski koridori ili šetnice, potoci zapadnog dijela grada: Vrapčak, Kustošak i Črnomerec, a tek djelomičnom duljinom i u manjoj mjeri istočniji potoci Bliznec, Štefanovec i Čučerska Rekasjećanja na usmene predaje mojih predaka, jednako tako "zadrtih" pješaka i promatrača.
Urbanizacija grada nametnula je, postupno naravno, i uređivanje vodotokova sljemenskih potoka koji su u prošlosti prirodno, kao dio savskog sliva, "neuredno" vijugali područjem današnjeg grada prema jednako "neuređenoj" Savi. To "uređivanje" prolazilo je barem dvije faze, prvenstveno hidrodinamičku regulaciju s naglaskom na "izravnavanje" linije tokova voda i zaštite nasipima od povremenog poplavljivanja okolnih područja. Potom se prilikom ozbiljnije planske izgradnje grada, gdje su oni smetali, krenulo i u "pospremanje" duljih dionica potoka pod zemlju, u potpuno natkriveni kanalizacijski sustav.

Načela "uređivanja" vodotokova u svijetu posljednjih desetljeća donekle izbjegavaju "tehnički opravdanu" rigidnost "betonizacije" i okreću se ekološkijim rješenjima, zadržavanju izvorne linije potočnih tokova kao i dijela izvorne vegetacije i faune te mjestimičnim širim inundacijskim zonama umjesto ograničavanja nasipima. Za naše pojmove, međutim, "uređeni vodotok" ima preferiranu pravocrtnost, obostranu izgrađenost nasipa s više-manje uređenom šetnicom na kruni tj. gornjoj plohi nasipa te kombinaciju popločenih korita, zatravnjenih bokova nasipa i povremenih betonskih kaskada kao zaštitu protiv erozije.

U tom smislu najbolje su uređeni, a ujedno i korišteni kao živahni komunikacijski koridori ili šetnice, potoci zapadnog dijela grada: Vrapčak, Kustošak i Črnomerec, a tek djelomičnom duljinom i u manjoj mjeri istočniji potoci Bliznec, Štefanovec i Čučerska Reka.

Čak i na nekadašnjoj rastresitoj periferiji grada gdje zatvaranje vodotokova potoka nije bio imperativ, svaki potok barem je nekim svojim dijelom bio urastao u sub-urbanu stambenu ili industrijsku zonu te ni jedan nije održao neprekinuti kontinuitet.

Mladen Sokele: Za pohvalu su šetališta uz potoke koja su uređena, a koja pored rekreativnih šetnji ili trčanja predstavljaju vrlo često i najkraće pješačke spojnice sjever-jug s minimalnim brojem prekida zbog cestovnog prometa. Ali s druge strane, ponekad je užitak proći i neuređenim šetPonekad je užitak proći i neuređenim šetnicama uz potoke – dovoljno je da te staze ne budu blatne, dakle da su barem pošljunčane i utoliko bi ih trebalo ureditinicama uz potoke – dovoljno je da te staze ne budu blatne, dakle da su barem pošljunčane i utoliko bi ih trebalo urediti.

Ugodno je iznenađenje da samo nekoliko stotina metara od glavnih prometnica imate potpuni doživljaj netaknute prirode - raznovrsnu floru i faunu: divlje patke i čaplje, ježeve, a ponekad i kune i lisice. To predstavlja veliku vrijednost u gradu i trebalo bi poticati njihovo povezivanje i umrežavanje u zeleni sustav javnih prostora uz potoke. 

Koji su glavni nedostaci uređenih vodotoka?

Mladen Sokele: Većina šetnica uz potoke nema klupa, niti mogućnost spuštanja do same razine potoka. Ali ne smatram to (pre)velikim nedostatkom. Naime, čim se postave klupe, oko njih se trajno počne gomilati smeće. I tu su naši komunalci nemoćni ili neefikasni. Kako bi potocima trebali zadržati tu važnu ulogu doticaja urbanog s prirodom, pozitivno je što ostaju pošteđeni barem nepotrebnog zagađenja ove vrste. No, ima mjesta i za osnovno komunalno opremanje koje bi bilo komplementarno s očuvanjem prirode.

Uz duže šetnice bilo bi dobro i da šetači imaju pristup besplatnoj pitkoj vodi, a za sigurnije noćne šetnje i javnu rasvjetu, prilagođenu smanjenju svjetlosnog onečišćenja.  

Kao najveći problem bih istaknuo da neke šetnice, koje građani koriste kao frekventne pješačke koridore, nemaju riješene prijelaze preko prometnica. Na primjer, šetnica uz potok Vrapčak na potezu od Ilice preko Malešnice, Španskog, Rudeša do Vrbana i Jaruna, koja ima jako puno šetača – jer stanovnicima tih naselja ne služi samo za rekreaciju već za svakodnevne aktivnosti - ima nekoliko izuzetno opasnih prijelaza preko prometnica. Za početak bi bilo dovoljno riješiti horizontalnu signalizaciju na kritičnim prijelazima. Dodatno se javlja i problem na uskim šetnicama koje koriste i biciklisti iako nisu planirane kao biciklističke staze, pa bi to trebalo uskladiti njihovim proširivanjem gdje je to moguće.

Opasno križanje s Ulicom Ivane Brlić Mažuranić<br> Opasno križanje s Ulicom Ivane Brlić Mažuranić

Goran Pinter: Ako se apstrahiraju potpuno natkriveni vodotokovi potoka kojih većina stanovnika grada nije uopće svjesna, uređeni a otvoreni vodotokovi najčešće se u tkivu grada pokazuju kao linije zelenih površina različitih širina, profila i okolne najčešće pješačke infrastrukture tako da se, većinom, u životu lokalnog stanovništva utiliziraju kao povremena mjesta za rekreativno šetanje, izvođenje pasa ili bicikliranje. No, ti se prostori često zbog nepostojanja ikakvih korisnički-ugodnih nadstrešnica s klupama i stolovima ili mjestimičnih stepeničasto izvedenih bokova nasipa, rijetko ili skoro uopće ne doživljavaju kao gravitacijska mjesta društvenih okupljanja. Kod oblikovanja i opremanja šetnica uz potoke o tome bi trebalo voditi računa.

Jedna od najpoznatijih zagrebačkih ulica nastala na potoku je današnja Tkalčićeva koja se svojevremeno i zvala Potok. Koje još poznatije i manje poznate zagrebačke ulice prate trase potoka? Kada su potoci najviše stavljani u podzemlje?

Goran Pinter: U strožem centru grada manji su potoci bili kanalizirani prije definicije urbane ulične mreže tako da uglavnom, poslije natkrivanja, prolaze svojim "nativnim" trasama ispod kasnijih blokova kuća. Poznato je, primjerice, da je potok Tuškanac djelomično zarobljen u podzemlju Frankopanske ulice, a potok Medveščak donekle prati Ulicu Račkoga i nastavak njene linije prema današnjem željezničkom nadvožnjaku u Ugodno je iznenađenje da samo nekoliko stotina metara od glavnih prometnica imate potpuni doživljaj netaknute prirode - raznovrsnu floru i faunu: divlje patke i čaplje, ježeve, a ponekad i kune i lisiceDržićevoj ulici. Otprilike na tom mjestu krajem 19. stoljeća planiran je i izveden sustav sabirnih kanala za odvođenje potočnih voda i gotovo cjelokupne kanalizacije grada koji su, združeni, u pravoj liniji vodili sve do rijeke Save kod sela Petruševec.
Od toga stanja, i dijela "Sabirajućeg kanala", ostao je trag u toponimu "Na kanalu" za područje oko današnjeg Autobusnog kolodvora i Sigečice, dok je područje oko pravocrtnog "Glavnog odvodnog kanala" kasnije postala nova industrijska zona razvijena oko tzv. Radničke ceste koja je zadržala to ime i do danas.

Jedan od istočnijih pritoka "Glavnog odvodnog kanala" bio je i potok Laščinščak koji je s Laščine i Međašnog, tj. danas Kvaternikovog trga, vodio pravocrtno prema jugu trasirajući kasniju Heinzelovu ulicu.
Mjestimično natkrivanje takvih reguliranih potoka ili planski prokopanih kanala izvodilo se paralelno s ekspanzijom industrijalizacije, krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Mladen Sokele: Vezano uz nekadašnju trasu potoka Medveščak, volio bih s vama podijeliti jednu zanimljivu ideju koju predlaže arhitekt Vladimir Tarnovski. Kao rezultat višegodišnjeg istraživanja on priprema iscrpnu knjigu o mlinovima na potocima-sastavnicama potoka Medveščak. A bilo ih je zajedno na Kraljevačkom potoku, potoku Ribnjak i Medveščaku preko trideset. Ideja je da se lokacije nekadašnjih mlinova označe s informativnim pločicama, te odgovarajuće označi nekadašnja trasa potoka. Planirana knjiga bi bila u formi turističkog vodiča za šetnju kroz "prostor i vrijeme".

Koja trasa potoka ima najveći potencijal postati atraktivni javni prostor u punoj dužini od Medvednice sve do utoka u Savu?

Goran Pinter: U današnje doba na prostoru grada nema mnogo potoka koji su otvoreni u punoj svojoj dužini, ili kojima je koridor njihovog prolaska donekle ostao prepoznatljiv i "prohodan" u urbanoj strukturi. Među otvorenima najpozitivnije i potencijalno najatraktivnije doživljavam potok Črnomerec, od sâme podsljemenske zone s pitoresknom retencijom Veliki potok i bliskom novotrasiranom šetnicom prema Ilici, preko područja Čim se postave klupe, oko njih se trajno počne gomilati smeće. I tu su naši komunalci nemoćni ili neefikasniZaprešićke ulice te Fallerovog šetališta do zelenog pojasa između Gredica i Srednjaka i prolaska tik uz rekreacijski centar Jarun.

Sličnu iskoristivost možda mogu zamisliti i za potok Bliznec koji u gornjem toku napaja maksimirska jezera da bi u zoni Borongaja, gdje je natkriven, i Volovčice te Peščenice tvorio prihvaćen komunikacijski kanal i mjesto izvjesnog društvenog okupljanja.

Iako su i Vrapčak i Kustošak u gornjim tokovima relativno stiješnjeni u sub-urbanom podsljemenskom tkivu, u središnjim i donjim dijelovima toka već su i sada ili uredne i prihvatljive lokalne zelene oaze ili smisleno iskoristivi pješački koridori poput Gagarinovog šetališta i dijela Prisavlja.

Mladen Sokele: Pored potoka Črnomerec, sljedeći po atraktivnosti bi mogao biti potok Kustošak u sjevernom dijelu Kustošijanske ulice. Koliko znam, postoji veliki interes lokalne zajednice za to uređenje. Prošle je godine raspisan natječaj za izradu potrebne dokumentacije, ali ne znam trenutno u kojoj je fazi taj projekt.

Možete li izdvojite neke od točaka u gradu gdje potoci nisu više vidljivi, ali postoje vidljivi koridori?

Goran Pinter: Nekoliko današnjih urbanih "situacija" upravo napadno navode pažljivog promatrača ili putnika namjernika na postojanje "višeg raNajveći je problem što neke šetnice, koje građani koriste kao frekventne pješačke koridore, nemaju riješene prijelaze preko prometnicazloga" za neku izvedenu infrastrukturu niskogradnje.
Među najupečatljivijim primjerima su današnje Gagarinovo šetalište i njegov nastavak uz Prisavlje uzduž nadsvođenog potoka Kuniščaka pa ulica Medveščak nad jednim ogrankom istoimenog potoka ili Tkalčićeva ulica nad njegovim drugim ogrankom itd. Tu je i široko betonirano šetalište u tkivu Borongaja i Volovčice nastalo natkrivanjem potoka Blizneca.

Mladen Sokele: Gotovo sve ulice u dolovima sjevernije od Ilice-Maksimirske su nastale kao rezultat tisućljetnih tokova potoka. Ne samo ulice. Na primjer, Britanski trg je zapravo nekadašnja dolina potoka Kraljevca. Urbanizacija Zagreba je itekako bila diktirana vodotokovima. Polukružne mreže ulica otkrivaju nam lokacije nekadašnjih meandara Save za što su primjer sklop ulica oko Jezerske, Ogulinske, Vrbik. Kako su ti meandri prije isušivanja bili ušća zagrebačkih potoka u Savu, oštri zaokreti otvorenih potoka, današnje trase ulica ukazuju nam na te lokacije. Primjerice, oštri zaokret Kustošaka prema istoku kod Virjanske je nekadašnja točka ušća. Naveo bih nekoliko manje poznatih, a još uvijek vidljivih koridora natkrivenih potoka: Ilica 199-201 - potok Kuniščak, te Prilaz Gjure Deželića 30 i prekoputa broj 33 - potok Kraljevec. Ovaj drugi primjer otkrili smo slijedom oglasa Tvornice Armin Schreiner, koji su prije 2. svjetskog rata imali poslovnicu u Prilazu Gjure Deželića 30. Stare karte su potvrdile da je između lijepih donjogradskih dvokatnica na kbr. 30 ostala neizgrađena parcela, koja je služila kao prodajno skladište pločica i crijepa. Na još starijim kartama pronašli smo trasu potoka Kraljevec koji je upravo tu prolazio, pa je to i razlog dugogodišnje neizgrađenosti parcele. Sada je tu zgrada sagrađena nakon 2. svjetskog rata.

Na nizu točaka po gradu svjedok nekadašnjih otvorenih vodotoka je preostala komunalna oprema kao što su npr. mostovi i ograde. Možete li navesti neke zanimljivije primjere?

Goran Pinter: Već spomenuti potok Bliznec u prolasku mimo bivšeg Borongajskog aerodroma pokazuje mjestimično zaostale "mostove na suhom", a nešto slično može se naslutiti i na Gagarinovom šetalištu nad potokom Kustošakom u zoni Vrbika.
Čak je i svojevremena taložnica na potoku Medveščaku kod spoja Ksavera i Jandrićeve ulice neko vrijeme poslije kanaliziranja bila prepoznatljiva po podzidovima i ogradom, no i to je s ekspanzijom gradnje i zemljano-hortikulturnim zahvatima nestalo.
S ne tako davnim skretanjem vodotoka potoka Štefanovca prema Bliznecu prije njegovog prolaska preko područja tramvajsko-autobusnog terminala Dubrava, njegova je stara trasa u Donjoj Dubravi u punoj duljini zatrpana, a dotadašnji mostovi ostali su prepoznatljivim dijelom Na gradskom prostoru nema mnogo potoka koji su otvoreni u punoj svojoj dužini, ili kojima je koridor njihovog prolaska donekle ostao prepoznatljiv i "prohodan" u urbanoj strukturinovonastalih zelenih i cestovnih ploha.

Mladen Sokele: Potok Kuniščak, koji je većinom toka natkriven, krije niz takvih ostataka. Pozivam čitatelje da na Vrbiku, u blizini Raketa, pronađu ostatke nekadašnjeg mosta preko Kuniščaka koji je inkorporiran u sadašnji pločnik.

Što mislite o ideji da se postojeći neugledni spomenik pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji na Trgu Europe zamijeni suvremeno oblikovanom fontanom/česmom, dakle s mogućnošću konzumacije vode? Ta nova česma nalazila bi se otprilike na trasi potoka Medveščaka pa bi u tome smislu mogla biti i u službi memorije na taj nekad važni gradski potok. I sam trg bi time dobio novu dimenziju, a nije zanemariva ni činjenica da bi uže središte grada time dobilo javnu česmu koje sad nedostaju.

Mladen Sokele: Bilo bi dobro da se fontana s pitkom vodom koja bi u novom rješenju obilježila pridruživanju Hrvatske EU, ali i bila u skladu s umjetničkim dosezima vremena u kojem nastaje. Na taj način bi se dobila uporabna vrijednost, a i zabilješka za buduće generacije o eventualnim dosezima javne plastike iz našeg vremena.

Goran Pinter: Iako neke od gradskih fontana ne doživljavam kao društveno posebno privlačne bez obzira što su na atraktivnim mjestima, a tako je moža zbog njihovog oblikovanja koje bi u suvremenosti trebalo ići prema višestrukoj upotrebljivosti: od mogućnosti konzumacije vode do sjedanja - čini mi se da bi se subjektivna "hladnoća" Trga Europe, dodatno ohlađena korpusom po meni predimenzionirane zgrade na južnoj strani i potpuno neinspirativnim kubusom rečenog spomenika, mogla donekle ublažiti nekom pogođenom "instalacijom" tekuće, žuboreće vode, Bez obzira na to što smo kao građani Hrvatske plebiscitarno odabrali kapitalizam i sve njegove "vrijednosti", barem bi pitka voda na jednom razumnom broju gradskih lokacija mogla (p)ostati besplatnapogotovo ako bi nudila i privlačnu opciju "pitke vode" koja je posljednjih godina izgnana iz urbanog središta.

Zagreb se ne doživljava kao grad koji ima slapove, ali u malom mjerilu zapravo ih na mnogim mjestima stvaraju upravo gradski potoci. Koji su najzanimljiviji?

Goran Pinter: Slapovi se formiraju na obzidanim kaskadama sljemenskih potoka koje su dio smislene "regulacije" za usporavanje vodene struje i ciljano i kontrolirano trošenje energija vode kako bi se minimizirala erozija potočnih bokova. Iako nikad na njih nisam bio posebno "perceptivno udešen" svjestan sam pozamašnih slapova na potoku Črnomercu od kojih je jedan tik uz prilaz Baruna Filipovića, kaskada na potoku Vrapčaku uz Malešnicu ili stepenica koje prelijeva potok Kraljevec/Medveščak u urbaniziranoj zoni Mlinova.
Želio bih, kao sličnu posebnost, naglasiti da pojedini potoci u svojim gornjim nereguliranim dijelovima katkada formiraju pitoreskne meandre kroz prigradske šume. Jedan od meni najdražih primjera su meandri potoka Vugera između Sesveta i Dobrodola u Kašinsko-Vugrovečkoj dolini ili Čučerske Reke kod Dupca/Trnovčice. U manjem opsegu još ih se može vidjeti i uz Dotrščinu, kod "ocjednih" potočića unutar Maksimirske šume te u dolini potokâ Zelengaja ili Pantovčaka/Jelenovca.
Mladen Sokele: Uređeni vodotokovi vrlo često imaju vrlo lijepe kaskade slapova. Meni su najljepši na potoku Črnomerec, na potezu od Ulice Črnomerečki potok do retencije u Mikulićima. Ali oni prirodni na Medvednici su ipak poseban doživljaj. Najviši i zimi najljepši je slap Sopot visine 9 metara. Iza njega je Ferendol itd.

Razvijeni sustav retencija u podsljemenskoj zoni nastao za potrebe obrane od poplava uglavnom nije urbano aktiviran kao šetališta i slično. Koje retencije biste izdvojili i zašto?

Mladen Sokele: Retencije nisu planirane kao urbani elementi koji bi nudili više od same utilitarne funkcije, ali kao takve ipak funkcioniraju. Uvijek je zanimljivo popeti se na njih i s tih povišenih točaka fotografirati. Najviše retencije su Lagvić i Pustodol, visine oko 27 metara. Zbog svog položaja i okolnih prirodnih sadržaja preporučujem obilaske sljedećih retencija: Mačkovec, Veliki potok, obje na Kustošaku, Kuniščaku, Jelenovcu, Lagviću, Pustodolu i svakako "osjetiti" veličinu mega-retencije Jazbina.

Goran Pinter: Osobno me najviše oduševljava prostrani krajobraz uz retenciju Velikog potoka (u nižem toku nazvanog Črnomerec) između Mikulića i Lukšića. Po njenoj "prolaznoj" posjećenosti šetačima s okolnih brjegova vidim da nisam u tome usamljen. Njenom "šarmu" i privlačnosti doprinose i očito samoinicijativno postavljene klupe sa stolom za predah ispod obližnjih breza.

S vrlo sličnom ugodom doživljavam i retenciju na potoku Kustošaku zbog bliskog prostranog zelenog pojasa bivše streljane, zatim onu na potoku Retencije nisu planirane kao urbani elementi koji bi nudili više od same utilitarne funkcije, ali kao takve ipak funkcionirajuKraljevcu kod "Šestinskog lagvića" zbog drugačije hortikulture, na potoku Pustodolu zbog visine i voluminoznosti nasipa te onu uz Jazbinu zbog svoje grandioznosti. No rijetko sam ponukan, kako već rekoh, prisjesti na njihov nasip jer mi manjka neko ugodno mjestašce poput sjenica, nadstrešnica, klupa s naslonom, stolića...

Uz ona najpoznatija jezera kao što su Bundek, Jarun, Maksimirska jezera ili Savica, na prostoru grada postoji niz manjih i manje poznatih jezera. Možete li navesti neka?
Goran Pinter:
U široj zoni grada ponekad pohodim rukavac Save na toku potoka Dubravice kao i bivše ili aktualne šljunčare Rakitje i Orešje koje su dovoljno atraktivne za pješački ili biciklistički obilazak ili pak aktivan odmor, ali zbog manjkajuće ili zapuštene infrastrukture na dulje zadržavanje vabe uglavnom samo pasionirane ribiče ili "divlje" kupače.

Mladen Sokele: Na zapadu bih naveo dva jezera koje ribiči lijepo održavaju i organiziraju ukusne fišijade: jezera Dubravica koju čine potoci Dubravica i Orešje, te šoderica u Susedskom polju. Zbog svoje zapuštenosti, a neposredne blizine Ilice, simpatična su jezera-bare kod Ciglane u Kustošiji. Postoje i barem dva jezera koja nisu zabilježena ni na jednoj karti. Prvo je prirodno i vrlo lijepo, a čini ga potok Rušiščak. Najvjerojatnije je to bio ribnjak obitelji Junković koja ima dvorac u blizini. Drugo je umjetno, a nastalo je na području napuštenog gradilišta kompleksa Moj dvor u Magazinskoj ulici. Gradilište je na trasi bezimenog potoka koji je formirao Bosansku ulicu, a prekriven je još koncem 19. stoljeća. A sad je Zbog svoje zapuštenosti, a neposredne blizine Ilice, simpatična su jezera-bare kod Ciglane u Kustošiji. Postoje i barem dva jezera koja nisu zabilježena ni na jednoj kartiponovno "otkriven".

Prostor tramvajskog okretišta kod Savskog mosta mjesto je povijesnog izlaska Zagreba na Savu, ali i danas najživlja točka na zagrebačkim obalama. Kako gledate na ideju moguće realizacije Savskog trga kao jedinog gradskog trga na rijeci, odnosno kao konkretni iskorak prema smislenijem, etapnom oblikovanju zagrebačkih obala Save?

Mladen Sokele: Dovoljno je pogledati kako su lijepo Ljubljančani uredili uisitinu malu rijeku Ljubljanicu, ali dovoljno veliku da po njoj stalno plove turistički brodovi. Uređene obale kao šetnice s nizom kafića, turističkih sadržaja, pozornica, itd. privlače građane Ljubljane i mnogobrojne turiste. I grad živi na rijeci! Nadam se da će inicijativa za Savski trg pokrenuti niz sličnih inicijativa za približavanje Zagrepčana Savi i Save Zagrepčanima.

Goran Pinter: Iako sam u svijetu uživao u različitim pristupima tamošnjih gradova prema rijekama na kojima su sagrađeni, na poseban način uživam u miru koji, ne samo meni, pruža prostrano inundacijsko područje Save uz grad Zagreb te baš nisam gorljivi zagovornik nekih radikalnih aktivnosti sljubljivanja "urbaniziranog grada" sa Savom, a pogotovo ne nekom generalnom betonizacijom i "institucionalizacijom" tog prostora.
Svjestan sam ipak da "novo adrenalinsko vrijeme" nosi i nove zahtjeve pred urbaniste i planere rekreacijskih područjâ tako da razumijem i s iskrenom simpatijom doživljavam inicijativu odgovornog oživljavanja i osmišljavanja postojećeg opskurnog prostora nekadašnjeg glavnog južnog ulaza u grad na Savskom mostu.

Kako gledate na problem dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru grada?

Goran Pinter: Ne tako davnu samovoljnu, nepromišljenu i javno neraspravljenu akciju eliminiranja tradicionalnih zdenaca Viktorija, u narodu poznatih kao železni Franceki, u područjima izrazite koncentracije rekreativaca, primjerice na Tuškancu, Maksimiru, Rokovom perivoju ili Cmroku, a sve pod lažnom egidom "štednje vode", smatram jednim od recentnijih barbarskijih činova protiv humanog korištenja urbanih prostora. Kad se tome pribroji i očit pritisak "kafićkog lobija" koji je rezultirao "zatvaranjem ventila" novopostavljenih pseudoklasičnih česmi uzduž najfrekventnije zagrebačke kafićke zone, Tkalčićeve ulice, onda je očito da je doba "trgovanja vodom" postalo poprilična stvarnost.
Za razliku od većine ostale Europe, u kojoj se javna dostupnost besplatne pitke vode smatra neosporivim civilizacijskim postignućem.

Nekadašnja pumpa na Trgu bana Jelačića. Nekadašnja pumpa na Trgu bana Jelačića.

Mladen Sokele: Unazad desetak godina je, tiho, ali ne i polako, uklonjeno niz Franceka, koji iako su zapravo nepraktični za konzumiranje vode, bili spas za žedne. Bez obzira na to što smo kao građani Hrvatske plebiscitarno odabrali kapitalizam i sve njegove "vrijednosti", barem bi pitka voda na jednom razumnom broju gradskih lokacija mogla (p)ostati besplatna. Pozdravljam inicijative poput onih platforme 1POSTOZAGRAD da se vrati dostupnost pitke vode u javnom prostoru grada i smatram je prioritetnom.


Razgovor je nastao u sklopu urbanološke datoteke programa Voda i javni prostor projekta Ars Publicae. U okviru programa raspisan je i javni natječaj za umjetničku intervenciju na temu vode u javnom prostoru koji je u tijeku, a detalje možete vidjeti ovdje. (op. ur.)

Ključne riječi: Grad Zagreb, voda
<
Vezane vijesti