H-Alter
gljive2.jpgU priči o klimatskim promjenama često se zaboravlja da tlo ima velik kapacitet skladištenja ugljika. Taj kapacitet ovisi opet o bioraznolikosti u tlu, a u cijelom ciklusu značajnu ulogu igraju gljive. "U usporedbi s biljkama i životinjama koje izazivaju ljudsku empatiju, tlo je puno teže ‘prodati’ javnosti", za H-Alter govori Leho Tedersoo, voditelj globalnog istraživanja o stanju bioraznolikosti gljiva u tlu, koja je danas jednako ugrožena kao i bioraznolikost biljnih i životinjskih vrsta.

"Ne možemo zamisliti planet koji bi odjednom ostao bez gljiva. Za nekoliko godina, ugljični bi dioksid bio reduciran na kritičnu razinu koja bi ozbiljno ugrozila fotosintezu i posljedično ugrozila i biljni i životinjski život na Zemlji", kaže za H-Alter Leho Tedersoo sa Sveučilišta u Tartuu, Tla širom svijeta kroz gubitak bioraznolikosti mikroorganizama gube plodnost, a time izazivaju krizu hrane koja bi čovjeku ipak trebala biti zanimljiva, ako već nije tlo samo po sebivoditelj opsežnog istraživanja koje je po prvi put globalno zavirilo u bioraznolikost gljiva u tlu, a čiji su rezultati objavljeni u studenom u znanstvenom časopisu Science.

Iako će većina na spomen gljiva pomisliti na klobuke, stapke i jestive i nejestive gljive, većina vrsta gljive žive u tlu i vidljive su tek pod mikroskopom. Još otkad su naselile Zemlju prije 500 milijuna godina, gljive igraju ključnu ulogu u Zemljinim geokemijskim ciklusima. Međutim, šira javnost zna vrlo malo o ključnoj ulozi koju igraju gljive, ne samo u opskrbljivanju biljaka hranom, već i u kapacitetu tla da pohranjuje ugljik te posljedično smanjuje brzinu napredovanja klimatskih promjena.

Leho Tedersoo<br>
Leho Tedersoo

"Gljive su vrlo važan dio ekosustava, zato što one pogone kruženje hranjivih tvari kao simbionti korijenja i razgrađivači organskog materijala, ali također imaju višestruku ulogu u procesu kruženja ugljika. Do tri trećine ugljika generiranog kroz fotosintezu završi u tlu, a do 20 posto završi u micelijima gljiva i mikorizosferi mikroorganizama. Zidovi stanica gljiva sadrže hitin koji je relativno otporan na raspadanje. Tako ostaci hitina čine veliki udio ugljika u tlima. U prirodnim uvjetima, saprotrofske gljive imaju ključnu ulogu u generiranju ugljičnog dioksida u procesima raspadanja, osobito u truljenju lišća biljaka i drveća. Gljive tako pogone oslobađanje ugljičnog dioksida iz tresetišta i tla tundri kada su ti ekosustavi isušeni ili se otopi permafrost", pojašnjava Tedersoo.

U istraživanju koje je predvodio, zajedno s 35 istraživačkih institucija, prikupljeno je oko 15 tisuća uzoraka tla iz raznih ekosustava širom svijeta, od Himalaja do Sibira. Danas je, naime, ovakva istraživanja nemoguće provoditi bez suradnje više institucija. Za ovakvo opsežno prikupljanje uzoraka potrebno je zatražiti niz dozvola, što im u nekoliko područja nije ni uspjelo. Znanstvenici su ipak prikupili mnoštvo podataka, proučili su zajednice gljiva na svakom području, uključujući pH tla, biljnu raznolikost i prostorne varijable. Iz skupljenih su uzoraka izdvojili DNA, te tako pronašli više od 45 tisuća vrsti gljiva. "Koliko nam je poznato, ovo je najveći skup podataka o bioraznolikosti koji je dosad objavljen," kaže Tedersoo.

gljive1.jpg

Čini se tako da je dosadašnja procjena o postojanju 1,5 do 5 milijuna vrsta gljiva, ipak pretjerana. Istraživanje je, naime, razbilo dosadašnje prevladavajuće mišljenje kako bioraznolikost biljaka određuje raznolikost gljiva, iako je najveće bogatstvo gljiva pronađeno u tropskim šumama, jednako kao i kod biljaka.

"Pokazalo se kako je u prirodnim uvjetima klima glavna odrednica raznolikosti svijeta gljiva. Manjak između bioraznolikosti biljaka i gljiva znači da su i dosadašnje procjene o raznolikosti gljiva pretjerane, zato što su bazirane na pretpostavci o vrlo snažnoj korelaciji gljiva sa svijetom biljaka", pojašnjava.

Upravo je glavni razlog za pokretanje ovako opsežnog istraživanja bila rupa u znanju o globalnoj distribuciji mikroorganizama. Prije su provođena istraživanja, ali na limitiranim lokacijama i bez povezivanja rezultata, a globalna slika je važna jer je bioraznolikost gljiva ugrožena jednako kao i Promjene u načinu korištenja zemljišta smanjuju bioraznolikost mikroorganizama u tlu što ubrzava klimatske promjene kroz smanjeni kapacitet tla za skladištenje ugljika. Ukratko, sve što činimo tlu, činimo i samima sebi, samo to još ne shvaćamoona biljaka i životinja.

"U industrijaliziranim regijama, glavna prijetnja je onečišćenje dušikom koje lokalno izbriše dobre poznate makrogljive kao što su lisičarke i općenito smanjuje bioraznolikost gljiva. U drugim regijama, promjene u korištenju tla i deforestacija najveće su prijetnje. Posječena područja, pašnjaci i poljoprivredna tla osiromašili su bioraznolikost gljiva i značajno su promijenili strukturu gljiva. Mnoge vrste gljiva su patogeni ili simbionti na korijenju drveća i gubitak tih vrsta drveća predstavlja prijetnju za gljive koje obitavaju na specifičnim vrstama drveća", naglašava.

S klimatskim promjenama, svim grupama organizama prijeti smanjenje bioraznolikosti, pa tako i gljivama. Izumiranje se može dogoditi u vrlo kratkom vremenu, za razliku od nastanka vrsta koje je vrlo dugotrajni događaj.

"Mehanizam smanjenja bioraznolikosti je sigurno više povezan s degradacijom staništa i pretvaranjem šuma u poljoprivredno zemljište. Ugljik u tlu će se progresivno oslobađati u atmosferu s porastom temperature", kaže.

Ovo je upravo jedan od primjera nelinearnog napredovanja promjena u prirodi o kojem govori koncept planetarnih granica, o čemu smo nedavno pisali. Među planetarne granice tako spadaju i bioraznolikost i klimatske promjene i promjene u načinu korištenja tla, a gljive su povezane sa svim ovim planetarnim granicama čiji su složeni utjecaji još u mnogočemu neotkriveni. Sve navedene granice, prema izračunu međunarodnog Leho Tedersoo: "Mehanizam smanjenja bioraznolikosti je sigurno više povezan s degradacijom staništa i pretvaranjem šuma u poljoprivredno zemljište. Ugljik u tlu će se progresivno oslobađati u atmosferu s porastom temperature"tima znanstvenika, već su izašle iz sigurnih granica. "Iako još imamo mnogo toga za naučiti o interakcijama među planetarnim granicama, jasno nam je da će nove spoznaje o međuutjecajima samo još sniziti većinu granica, jer ih danas uglavnom procjenjujemo odvojeno", rekao je za H-Alter australski znanstvenik Will Steffen. U ovom slučaju, dakle, promjene u načinu korištenja zemljišta smanjuju bioraznolikost mikroorganizama u tlu što ubrzava klimatske promjene kroz smanjeni kapacitet tla za skladištenje ugljika. Ukratko, sve što činimo tlu, činimo i samima sebi, samo to još ne shvaćamo. Kako je UN upravo 2015. proglasio Međunarodnom godinom tla, pravi je trenutak da počnemo više govoriti o tlu kao živom organizmu bez kojega nema života na planetu Zemlji, a koje ubrzano degradiramo kroz industrijsku poljoprivredu, pretjeranu betonizaciju i sječu šuma. I dok je pojam "peak oil" poznat široj javnosti, da ne govorimo o istraživanjima za naftom koja se provode u cijelom svijetu, manje je poznato da se govori i o "peak soilu", zabrinjavajućim površinama tla koje su degradirane i erodiraju širom svijeta. Tla širom svijeta kroz gubitak bioraznolikosti mikroorganizama gube plodnost, a time izazivaju krizu hrane koja bi čovjeku ipak trebala biti zanimljiva, ako već nije tlo samo po sebi.

Prikupljanje uzoraka za istraživanje nije uvijek lak posao... Prikupljanje uzoraka za istraživanje nije uvijek lak posao...

Što se tiče naše bliže okolice, u Europi je, pokazuje istraživanje, najveća bioraznolikost gljiva prisutna u šumskim ekosustavima europskog juga koji su najmanje onečišćeni. U Hrvatskoj je tako kontinentalni i planinski dio zemlje relativno bogat bioraznolikošću gljiva, dok je obalni dio manje bogat, a to bi se moglo još smanjiti. Očekuje se, naime, da će klimatske promjene imati najveći negativni utjecaj na raznolikost gljiva u mediteranskim zemljama, dok će pozitivno utjecati na alpska i područja arktičke tundre. Osiromašena pak tla, koja su izgubila bioraznolikost, gube i humus, koji pak zadržava vodu u tlu. Tako se opet smanjuje otpornost lokalne zajednice na klimatske promjene što smo i sami mogli vidjeti po poljima u Hrvatskoj nakon snažnih prošlogodišnjih kiša kada se voda tjednima zadržavala na površini, a usjevi trunuli, jer osiromašeno tlo ne može ni upiti ni zadržati vodu. Tako se negativan utjecaj suša i kiša dodatno pojačava.

U budućnosti, istraživači iz Muzeja prirodne povijesti sa Sveučilišta u Tartuu fokusirat će se na detektiranje funkcionalne raznolikosti u organizmima u tlu u različitim ekosustavima u svijetu, kako bi pokazali kako su se ovakvi organizmi adaptirali različitim klimatskim procesima i procesima formiranja tla te povijesno-biogeografskim uvjetima.

"Tlo je vrlo kompleksno stanište i ekstremno je teško pružiti holistički pogleda na bioraznolikost tla i njegovu funkcionalnost u kontekstu klimatskih promjena. U usporedbi s biljkama i životinjama koje izazivaju ljudsku empatiju, tlo ima mnogo manje kapaciteta da bude ‘prodano’ javnosti", zaključuje Tedersoo.

Ključne riječi: klimatske promjene, bioraznolikost, tlo
<
Vezane vijesti