Institucija koja bi trebala štititi glazbenike i njihova djela zove se ZAMP. Nezadovoljstvo ZAMP-om tinja već godinama, a nedavno je buknulo na pressici koju je održala grupa nezavisnih glazbenih promotora. Promotori optužuju ZAMP da golema financijska sredstva koriste da bi ih ucjenjivali. Ivana Sansević i Martina Pekčec istražile su pozadinu sukoba

Poteškoće i nemogućnost izdavanja CD-a prvijenca mladom bendu Antenat za izdavačku kuću Zvuk Močvare zbog loše komunikacije sa Hrvatskim društvom skladatelja (HDS) i njegovom Zaštitom autorskih muzičkih prava (ZAMP) bili su povod da istražimo pozadinu čitave priče. Krenuvši od ideje kako netko stopira rad i afirmaciju mladih, alternativnih bendova, vrlo skoro postalo je očito da se ovdje radi o puno složenijem problemu. Čim smo malo zagrebali pod površinu, razotkrilo se nebrojeno mnogo zamršenih odnosa, nelogičnosti, nezadovoljstva mnogih korisnika i neučinkovitog rada odgovornih institucija.
Čitav koncept autorskih prava prilično je komplicirano riješen u našem sustavu. Već nekoliko godina vodi se stihijski rat između HDS ZAMP-a s jedne strane te koncertnih organizatora, voditelja klubova, te autora s druge. Nezadovoljstvo potonjih doseglo je kulminaciju ovih dana te su nakon podužeg razdoblja neuspjelih pokušaja pregovaranja sa svojim problemima izišli u javnost.

No krenimo redom. HDS i ZAMP bave se poslovima izdavanja odobrenja za sve vrste javnog iskorištavanja glazbe (bilo emitiranjem radijskog i televizijskog programa, izvedbom na koncertima, CD-a, MD-a itd.), ubiranjem autorskih naknada te raspodjelom prikupljenih sredstava autorima u obliku autorskih honorara. Za svoj rad imaju ovlaštenje nadležnog Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, a djeluju (ili bi barem trebali) u skladu sa Zakonom o autorskom pravu. I sve bi to bilo idealno kada bi dobro funkcioniralo u praksi. No nažalost, nije tako. Sam Zakon je vrlo diskutabilan i mnogi pojedinci uključeni u pitanja autorskih prava mišljenja su da je rađen u korist ZAMP-a, kako bi zakamuflirao njihovo poslovanje i donosio im čim veću financijsku dobit.
Nemogućnost kontrole

O čemu se radi? Kao što i sam naziv kaže cilj spomenutog zakona i HDS ZAMP-a kao glavnog provoditelja jest štititi autora i njegovo djelo. Pa čak i silom. Naime, prema Zakonu, svaki autor nekog djela automatski spada pod zaštitu ZAMP-a, htio on to ili ne. Autor ne može samostalno kontrolirati svoj cjelokupni repertoar. Iz toga proizlazi njegovo pretpostavljeno članstvo u udruzi. Zakon pretpostavlja da je svaki autor u zemlji i svijetu zaštićen i da ga po načelu teritorijalnosti na području RH štiti HDS, objašnjava Tomislav Radočaj, direktor HDS ZAMP-a. Zoran Marić, predsjednik udruge koncertnih promotera Promo, tvrdi da je to neutemeljeno te da prema Zakonu autor ima pravo raditi što hoće sa svojim djelima jer je njihov isključivi vlasnik i sam se može opredjeliti na koji će način raspolagati svojim djelima.

tomislav_radocaj_halter.jpg

Mišljenje Jadranka Črnka, odvjetnika Proma, je da veliki problem predstavljaju mehanička prava, tj. prava izdavanja nosača zvuka. Prema njegovim riječima, HDS ZAMP je prije desetak godina nezakonito sklopio tzv. generalne ugovore sa izdavačima prema kojima oni mogu izdavati sve što žele, a što je na repertoaru ZAMP-a. Što znači sve! Jer HDS ZAMP štiti sve i svakoga. Naime, čim autor napiše pjesmu, automatski je evidentiran kod ZAMP-a. Uveli su sustav prema kojem se na nosaču zvuka može izdati bilo koje djelo, bez autorova znanja i odobrenja. U tome je ZAMP išao mimo zakona. No još je apsurdnije da do tih ugovora nitko ne može doći. Črnko tvrdi da je u cijeloj priči najviše oštećen sam autor. On prema zakonu „...ima pravo traženja uvida i kontrole nakladnikovih poslovnih knjiga i dokumentacije radi provjere točnosti podataka koje je nakladnik dao autoru (čl 58.). U praksi to znači: dođete kod njih (u ZAMP), tražite papire, a oni vam vele da niste normalni, da to ne može dobiti čak ni porezni inspektor bez naloga, kaže Črnko.

Čitav niz takvih i sličnih odredbi očito je samo slovo na papiru kojima ZAMP opravdava svoj rad, a sve nauštrb samog autora koji je u potpunosti izbačen iz mogućnosti kontrole svojih djela.

Sve to ide u prilog nakladnika, a najmanje autora. Nakladnici izdaju materijale koje žele, u količinama koje žele i još to onda ne evidentiraju. Očito se tu radi o uzajamnoj potpori i interesu ZAMP-a i velikih nakladničkih kuća.
Najviša stopa u Europi
Drugi bitan problem su koncerti, te odnos HDS ZAMP - koncertni organizatori. Procedura za koncerte je slijedeća: organizator je dužan prijaviti događaj, dobiti odobrenje, dostaviti popis izvedenih djela te podmiriti odgovarajuću naknadu u skladu sa podacima koje je dostavio. Udruga Promo, u koju ulazi 80 posto organizatora međunarodnih koncerata, želi ishodovati povoljnije rješenje za svoj rad. Naime, sadašnja tarifa HDS ZAMP-a jest 10 posto od bruto prihoda ulaznica koju su im organizatori dužni isplaćivati po koncertu. Taj je iznos najveći u Europi i znatno otežava organizaciju koncerata, što rezultira njihovim sve manjim brojem, ali i visokom cijenom ulaznica onih održanih. Usporedbe radi, u SAD-u je taj postotak 0.3 – 0.15 posto, u Velikoj Britaniji i Kanadi 3 posto, u Njemačkoj 3.9 posto, u Danskoj 4.4 posto, te u Švedskoj 5.5 posto. Taj iznos od 10 posto jednostavno nema legitimaciju. Želimo postići manju naknadu, razinu koja će uzeti u obzir okolnosti pod kojima se ovdje radi. Financijska moć publike ovdje nije tako velika“, kaže Marić. Zampovci pak tvrde suprotno: Sve je skuplje na manjem tržištu. Sve je skuplje u Hrvatskoj u odnosu na Njemačku općenito, pa tako i to. No nije točno da je u Hrvatskoj najskuplje, ima niz zemalja s istom ili sličnom stopom naknade, objašnjava Marko Arbutina, voditelj odjela javne izvedbe. To je pravilo Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) - l0 posto prihoda ostvarenog iskorištavanjem autorskog djela, opravdava visinu tarife Radočaj i dodaje da se vani najčešće koristi popust na velike kocerte pa se onda taj postotak smanjuje obrnuto proprocionalno s broje ulaznica, kao što su oni dali popust za kocert Rolling Stonesa. Vani to više koriste, nama nije toliko zanimljivo jer ni nemamo puno velikih koncerata. A upitno je hoćemo li ih uopće i imati ako se nastavi sa takovom politikom. Uostalom, ni nisu to baš tako bitne razlike među postocima, zaključuje Arbutina. A možda bi bilo pametnije ne brzati sa takovim zaključcima. Jer ako uzmemo za primjer iznos autorske naknade za koncert pokojnog Ibrahima Ferrera po istoj cijeni ulaznice i 4500 posjetitelja: on bi bio 360 eura u SAD-u, 3600 eura u Velikoj Britaniji, 4 680 eura u Munchenu, te čak 12 000 eura u Hrvatskoj!

marko_arbutina_halter.jpg


Organizatori iz Promoa inzistiraju na manjim naknadama i već neko vrijeme pokušavaju pregovarati sa ZAMP-om. Bez uspjeha. A do postizanja sporazuma ponudili su plaćanje naknada u iznosu tri posto od neto prihoda ulaznica. Naravno, ako do ikakvog poboljšanja i sporazuma uopće dođe.
Rambo nije dobio ništa

Pored organizatora okupljenih u Promu, na probleme u suradnji sa HDS ZAMP-om žale se i voditelji klubova Kset, Močvara te Tvornica. Kao najčešći problem navode lošu komunikaciju, previsoka potraživanja te mjere koje ZAMP podnosi za neplaćene račune. Tvrde da sa opomenama i tužbama, tehnikom prijetnji, žele dokazati tko dirigira pravila. Mate Škugor (sada već bivši voditelj programa u Ksetu) ističe kako je jako teško postići dogovor sa odgovornima u ZAMP-u, no da se svi bore kako znaju i pokušavaju izbjeći najvišu instancu, sud. Marić upozorava kako je praksa ZAMP-a da koristi instituciju sudstva kao način reketarenja. Imaju proračun od 40 milijuna kuna godišnje i troše ga na korištenje sudstva. Oni su vjerojatno udruga koja je podnijela najviše tužbi u Hrvatskoj.

U Zampu pobijaju navedene optužbe. Nama nije svrha vođenje sudbenih postupaka da nekom demonstriramo našu moć, nego da ga uvjerimo da mora ispunjavati svoje obaveze. Voditi postupke nije ugodno. Jer ispadaš krampus koji stalno nekoga nešto tjera, a uzrok je u dužniku. Mi smo proizveli tone i tone prekršajnih prijava; ali dajemo prednost i svim drugim oblicima rješenja. Čovjek mora biti dulje u grijehu da bi se mi odlučili za kaznenu prijavu. Iako je sve grijeh, ima razlike u gradaciji, objašnjava način rada Radočaj.
A tko će onda suditi o njihovim grijesima? Jer nije li grijeh dobiti lovu u svrhu zaštite autora i njegova djela i ostaviti je onda u svom džepu? Naime, prema zakonu, od uplaćene svote tih 10 posto od cijene brutto ulaznica koju plaćaju koncertni organizatori, ZAMP je dužan autoru isplatiti 70 posto, a sebi zadržati maksimalno 30 posto za manipulativne troškove. Međutim, problem je što ZAMP ne izvještava organizatore kome je platio, a kome nije. Najgore je od svega što velika većina tih autora ne dobije novce, o čemu svjedoče Marić, Škugor te Vedran Meniga, voditelj izdavačke kuće Zvuk Močvare, koji ističe da ni od jednog autora u trinaest godina rada nije dobio potvrdu o primitku novca. I Darko Putak, vlasnik Tvornice, osvrnuo se na taj problem, uzevši za primjer koncert Nicka Cavea, gdje su oni Zampu uplatili 75 000 kuna, te do danas nije poznato je li Cave dobio pripadajućih 70 posto. Kako bi se uvjerili u tvrdnje spomenutih, kontaktirali smo glazbenika Ramba Amadeusa, izvođača i autora, koji je održao nekoliko koncerata u Hrvatskoj, i koji nam je rezignirano odgovorio: Na teritoriju Hrvatske sam odsvirao poslednjih 5 godina desetine koncerata, nikada nisam od ZAMP-a dobio ništa.


Na upit koja je procedura u slučaju da je organizator ujedno i autor i izvođač, ZAMP-ovci su ostali zbunjeni i nisu imali odgovor, već su brzo prebacili priču na organizatore tvrdeći da su oni najveći autorovi neprijatelji. Naravno, u ekonomskom smislu. Pa ipak ustvrdili su da takav slučaj u praksi gotovo i ne postoji. Vedran Meniga dokazuje da to nije tako. On je, naime, autor glazbe Radikal Dub Kolektiva i Motusa, te izvođač i organizator njihovih nastupa. Oni meni šalju račune na naplatu za samog sebe, i kad im ja uplatim, ta uplaćena svota će onda štititi moja autorska prava, a oni mi to nikada neće isplatiti natrag, objašnjava nelogičnosti i propuste Meniga. Zaštita autora je samo izgovor za prilično mafijaški obavljen posao.
Zanimljivo je i iskustvo Mate Škugora kada su ga tražili naknadu za improviziranu glazbu, koja nije bila zakonski regulirana. To je glazba koja nastaje na licu mjesta, i nije ničije vlasništvo, nastala je u tom trenutku i više nikada neće biti ponovljena. Kada im je to objasnio, zaključili su da nema smisla naplaćivati je; da bi onda već iduće godine ubacili u pravilnik odredbu da se i za improviziranu glazbu plaća naknada, a ti novci idu u zajednički budžet.
Spas od zaštite
Postavlja se pitanje mogu li se autori odreći zaštite HDS ZAMP-a? Što se malih prava tiče, nema smisla odricati se, jer će uplate i dalje stizati za korištenje autorovih djela, te će odlaziti u zajednički budžet. Odreći se mogu mehaničkih prava, tj. u pogledu izdavanja nosača zvuka. No nije to baš tako jednostavno. Vratimo se na priču s početka teksta: bendovi Antenat i Vuneny već godinu i pol dana ne uspijevaju izdati CD za Zvuk Močvare. Meniga pojašnjava da je uzrok u tome što je ZAMP odbio izdati im dozvolu za objavljivanje, jer Zvuk Močvare nije platio potraživanja u iznosu 10 posto od ukupne prodajne cijene većine objavljenih, ali i najavljenih nosača zvuka. (Iako Radočaj tvrdi suprotno, da oni traže novac samo od prodaje, a ne od naklade nosača zvuka). Nakon toga smo zatražili dozvolu za objavljivanje, uz obrazloženje da se autori štite samostalno (tj. putem Creative Commons licenci), da se ne žele štititi putem ZAMP-a. Umjesto dozvole, zatražili su tu istu izjavu, ali napismeno, uz imena, prezimena i potpise svih autora. Nakon što je to obavljeno, izjavili su da nedostaju JMBG-ovi, te ovjera javnog bilježnika. To je opet, s obzirom da se radi o jedanaest različitih autora, potrajalo nekoliko dana, a djelatnici ZAMP-a vrlo iskoristili to vrijeme te na adresu izdavača poslali račun za ta dva najavljena izdanja, uz objašnjenje da je obračun za autorske naknade izdan nakon prijave izdanja, a prije dostavljenih izjava autora o otkazivanju zaštite“, objašnjava Meniga.
U ZAMP-u imaju opet vrlo jednostavno objašnjenje: Ti se možeš odreći tih prava i o tome obavezno obavijestiti udrugu, ali se to ne može činiti od slučaja do slučaja tako da autor danas za jedan koncert jeste u udruzi jer mu to odgovara, a sutra to više nije pa sam uređuje svoja prava za drugi koncert. To je protivno sustavu kolektivne zaštite koja je uspostavljena u korist svih autora i svakog autora pojedinačno. Zakon je odredio da su autorova prava ostvaruju putem udruge, i on može izaći iz tog sistema, točno se zna da je to takav put., kaže Radočaj.
Pitanje je poznaje li itko taj put. Prije svega znaju li ga oni? Sve navedeno jest samo komadić cijele problematike autorskih prava. Prebiranjem po svemu što se dogodilo, sve je jasnije da se radi o velikom osinjem gnijezdu. Svaka strana tvrdi svoje i uvjerava u istinitost i valjanost svojih argumenata. Naravno da se ne radi tu samo o činjenici da je HDS ZAMP jedan veliki krampus. I nisu baš svi sudionici ovog zapleta posve nedužni. Sigurno je da svi prate svoje interese i dobit. No ono što je odmah vidljivo jest nelogičnost poslovanja institucije čija je zadaća štititi autora. Jer ona to čini obrnutim redoslijedom. Autor je na posljednjem mjestu.

rambo_amadeus_halter.jpg

Zanimljiv je i podatak da velike estradne zvijezde prijavljuju po nekoliko koncerata godišnje što je u pravilu nemoguće, posebno kod popularnih estradnjaka. Opet se nameće pitanje postojanja klanova i međusobnih dogovora između velikih nakladnika i HDS ZAMP-a. Kada smo ih tražili na uvid evidenciju svih koncerata u Hrvatskoj, ostali su zatečeni i izjavili kako to ne postoji. Ipak je to malo previše nelogičnih odgovora od jedne ozbiljne institucije. Ono što je još više alarmantno, je da njih to očito ne zabrinjava, jer stalno lamentiraju o jednim te istim stvarima. I to navodi na zaključak da netko Veliki stoji iza njih. Da se tu radi o visokim ulozima. I da se tim Nekima ne dira u osinje gnijezdo. Već i dalje slijepo toleriraju apsurdna pravila ove besmislene igre. I naravno, usput ubiru novac.

zamp_press_halter.jpg
Ključne riječi: ZAMP, Hrvatsko društvo skladatelja
<
Vezane vijesti