Splav Lampeduze, podvodni muzej Lanzarotte, Foto: Jason deCaires TaylorSplav Lampeduze, podvodni muzej Lanzarotte, Foto: Jason deCaires TaylorMađarska vlada je Parlamentu predala amandmane na pet zakona, kojima se traži protjerivanje svih izbjeglica koje su ilegalno ušle ili borave u zemlji. Uskoro kreće vraćanje izbjeglica u Grčku, u skladu s Dublinskom uredbom, koja je u slučaju Grčke bila suspendirana. Hrvatska je pak zabilježila rekordnu prodaju oružja Saudijskoj Arabiji u 2016., ali iz godine u godinu MZO ne uspijeva provesti tečaj hrvatskog jezika za osobe pod međunarodnom zaštitom. Možemo li promijeniti narative o državljanstvu i pripadanju, ima li u njima mjesta za izbjegličke aspiracije, za budućnost?

Mađarska vlada je prošli tjedan Parlamentu predala amandmane na pet zakona, kojima se traži protjerivanje svih izbjeglica koje su ilegalno ušle ili borave u Mađarskoj do južne granice na kojoj je podignuta ograda. Kako navodi Mađarski helsinški odbor, onima kojima će biti omogućen ulazak u tranzitne zone biti će određena automatska detencija tijekom cijelog trajanja postupka odobravanja međunarodne zaštite. Iz Orbanovog kabineta stižu i najave da Mađarska planira gradnju još jedne ograde na granici sa Srbijom i Hrvatskom.Kako stvarati priče temeljene na zamišljenoj budućnosti građanstva u kontekstu u kojem je prošlost (rođenje, roditeljstvo i krv) još uvijek valuta većine zakona o državljanstvu? Kako čežnja može biti pretvorena u pripadnost? Kako gostoprimstvo prema strancima pretvoriti u legitimnu osnovu za narative o državljanstvu?

Inicijativa Dobrodošli! tom je prilikom naglasila da je automatska detencija tijekom cijelog postupka protivna međunarodnim zakonima i konvencijama koje se tiču izbjeglica te je još jedan korak u daljnjem srozavanju osiguravanja zaštite i poštovanju ljudskih prava i kriminalizaciji izbjeglica.

U svom izvješću European Council on Refugees and Exiles (ECRE) najavio je da uskoro ponovno kreće vraćanje izbjeglica u Grčku u skladu s Dublinskom uredbom koja je do sada u slučaju te zemlje bila suspendirana. Njemačka, Austrija i Belgija već su pokrenule korake za vraćanje ljudi, ali je veoma upitno je li Grčka spremna - samo je u zadnjih nekoliko tjedana zabilježeno više smrtnih slučajeva u grčkim izbjegličkim kampovima.

Na neformalnom sastanku čelnika zemalja EU na Malti početkom mjeseca donesena je Deklaracija o vanjskim aspektima migracija i mediteranskoj migrantskoj ruti. Postignut je tako dogovor oko plana za Libiju, kojim je osigurano 200 milijuna eura pomoći za "nošenje s migracijama". To uključuje povećanje financiranja libijske obalne straže s generalnim ciljem zaustavljanja brodova kojim izbjeglice preko Mediterana dolaze u Italiju. Unatoč činjenici da je Libija potpisnica Ženevske konvencije, u zemlji nema mogućnosti niti razvijenog sustava osiguravanja međunarodne zaštite te se postavlja pitanje na koji način se očekuje da će u Libiji biti poštovana prava izbjeglica i osigurana adekvatna zaštita.

Radi se o daljnjoj eksternalizaciji sustava azila EU-a, budući je financijska pomoć koju EU daje Libiji još jedan način na koji Europa "štiti svoje granice" ne vodeći brigu o sigurnosti ljudi i zaštiti njihovih prava. Na nedavnom predavanju u Zagrebu, o kartografiji izbjegličke krize, kustos i pisac Sohrab Mohebbi ukazao je upravo na eksternalizaciju europskih granica. "Granica više nije na granici, ona je izmještena. Ono što zanima Europu je upravljanje čitavom izbjegličkom rutom, potpuna kontrola. Ako promatramo postupke primjerice Francuske i Španjolske, u izmještanju granica i kontrolama, vidimo da oni prate stari kolonijalni obrazac", rekao je Mohebbi.

Unatoč tehnološkoj nadogradnji granica na "rubovima" Europe, EU i dalje ne pronalazi "dovoljno učinkovito sredstvo" za suzbijanje imigracije. Samo jedan noviji primjer - oko 500 izbjeglica probilo je ogradu između Maroka i španjolske enklave Ceuta krajem prošlog tjedna, a probijanje ograde ponovilo se i ovaj tjedan – od strane 359 ljudi iz različitih afričkih zemalja. Najvjerojatnije je da će svi oni biti vraćeni u Maroko ili u zemlju podrijetla. Ali probijanje raznih ograda, na razne načine, neće prestati. Europske države stoga restrukturiraju svoje granične režime, što dovodi do eksternaliziranih upravljanja migracija u zemljama koje nisu članice EU-a te stvaranja novih programa i politika kojima se to čini.Hrvatska velike napore ulaže u nešto drugo - svoju vojnu industriju. Kako otkrivaju BIRN i OCCRP, Zagreb je prošle godine zabilježio rekordnu prodaju zastarjelog streljiva i oružja Saudijskoj Arabiji

"Kako bi razumjeli što se događa, re-artikulaciju prakse upravljanja granicama, moramo analizirati stvaranje novih oblika gospodarske suradnje i integracije među zemljama, a naročito između trećih zemalja i EU. Nastajanje novih praksa i institucija upravljanja granicama potencijalno ima dalekosežne posljedice po moderni koncept suvereniteta, jurisdikcije i nacije-države, između ostalog", stoji u radu Širenje granica van suverenih teritorija? Mapiranje EU i španjolske politike eksternalizacije granica, autora Maribel Casas, Sebastiana Cobarrubiasa i Johna Picklesa sa Sveučilišta Sjeverne Karoline.

"Kriza nije nigdje očiglednija nego u Europi danas, gdje borba za kontrolu i upravljanje pojačanim valom migranata s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike prijeti otkrićem samih temelja europske ideje o punopravnom građanstvu, azilu i utočištu, i izlaganjem isključivog temelja europskog razmišljanja o kulturnim markerima nacionalne pripadnosti", piše Arjun Appadurai u članku Aspiracijske karte.

Izbjegličko polaganje prava na gostoljubivost naroda u zemljama u koje dolaze uvijek je u sivoj zoni između gostoljubivosti, utočišta i zatvora, Unatoč činjenici da je Libija potpisnica Ženevske konvencije, u zemlji nema razvijenog sustava osiguravanja međunarodne zaštite te se postavlja pitanje na koji način se očekuje da će u Libiji biti poštovana prava izbjeglicajer su migranti i izbjeglice najčešće u kategoričkoj sivoj zoni koja kombinira značajke stranca, žrtve, kriminalca i nedokumentiranog posjetitelja.

Jedan od recentnih bugarskih primjera dobro ukazuje na to - gradonačelnik Elin Pelina, grada nedaleko od  Sofije, naredio je sirijskoj obitelji da  napusti grad bez obzira na činjenicu što im je odobren humanitarni status. Fakhim i njegova supruga Fatima, zajedno sa svojim sinom od šest godina, napustili su Alep nakon što im je kuća bila uništena u ratu. Iako bugarske općine i gradovi dobivaju sredstva kako bi bile u mogućnosti smjestiti izbjeglice kojima je odobrena zaštita, gradonačelnik je izjavio kako "obitelj treba naći drugo mjesto u kojem će se smjestiti, zato što su ljudi iz općine protiv smještanja izbjeglica u njihovo okruženje."

U Hrvatskoj pak svjedočimo novim/starim integracijskim mukama. Povodom Međunarodnog dana materinskog jezika, Isusovačka služba za izbjeglice organizirala je u utorak okrugli stol Integracija izgubljena u prijevodu. Integracija je zakonom dobro propisana, no u praksi mnogi aspekti te integracije ne funkcioniraju. Najveći problem je i dalje tečaj hrvatskog jezika koji posljednjih jedanaest godina nije postojao.Migranti  i izbjeglice najčešće su u kategoričkoj sivoj zoni koja kombinira značajke stranca, žrtve, kriminalca i nedokumentiranog posjetitelja

Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) nije se odazvalo pozivu na okrugli stol, iako bi ono trebalo osigurati sustavni tečaj hrvatskog jezika. Jedini odgovori koje se posljednjih godina (jedva) uspjelo dobiti iz MZOS-a jest da se treba prije svega treba provesti javna nabava, a to će se učiniti u najkraćem mogućem roku. Najkraći mogući rok traje već godinama, i to nije bez posljedica.

"Među azilantima, zbog nemogućnosti učenja jezika i samim time integracije u društvo, danas imamo i neke beskućničke slučajeve, o kojima moramo razgovarati... Recentna državna politika prema udrugama pogoršala je situaciju, odvija se napad na civilno društvo dok istovremeno država sama nije u mogućnosti pružiti osnovne usluge i servise potrebne građanima, među njima i azilantima i tražiteljima međunarodne zaštite", istaknuli su pripadnici nekoliko udruga na okruglom stolu.

"U prihvatilišta nam neprestano pristižu novi ljudi i učitelji volonteri, ma koliko se trudili, uvijek moraju počinjati ispočetka. Tako sam tri godine neprestano učio iste stvari iznova – ja sam, ti si, kako si", ispričao je o svom iskustvu azilant Ina. "Ne vidim napore da nas se zadrži ovdje, da doprinesemo ovom društvu, o tim naporima ne možemo pričati ako nas se ne želi naučiti ono najosnovnije – jezik. Ovdje sam tri godine i sve i dalje ovisi isključivo o volonterima, to je strašno", objasnio je.

U međuvremenu, Hrvatska velike napore ulaže u nešto drugo -  svoju vojnu industriju. Kako otkrivaju Balkanska istraživačka regionalna mreža (BIRN), i Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije (OCCRP), Zagreb je prošle godine zabilježio rekordnu prodaju zastarjelog streljiva i oružja Saudijskoj Arabiji  – ignorirajući osnovane sumnje kako će roba biti preusmjerena za Siriju. U prvih devet mjeseci prošle godine, Zagreb je prodao streljiva, mina i raketnih bacača u vrijednosti od 83 milijuna eura.Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije se odazvalo pozivu na okrugli stol o intergaciji izgubljenoj u prijevodu, iako bi ono trebalo osigurati sustavni tečaj hrvatskog jezika za osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita

Vratimo se ovdje na potrebni pogled u budućnost i Mohebbijevo istraživanje kartografije izbjegličke krize, o kojem je pričao u Zagrebu. Istraživanje proučava "dizajn krize” kroz dvije vrsta karata: onih koje izbjeglice i migranti stvaraju, razmjenjuju, dijele i na koje zapisuju bilješke na papiru i putem mobitela; te onih koje proizvode vladine i međudržavne agencije radi kontrole, praćenja i rukovođenja izbjeglicama u trenutačnoj krizi.

Njegova izložba zastupa stav da se zahtjev za humanošću ne događa samo na granici ili u kampu ili na željezničkom kolodvoru ili na saslušanju za azil - već samo putovanje je način da se podnese taj zahtjev ili postavi to pitanje. "Karte koje kreiraju izbjeglice i sam proces mapiranja vlastitog putovanja, kojim se kasnije pomaže drugima koji kreću na sličan put, jest način prisvajanja vlastite priče i prava na putovanje. Putovanje je tvrdnja i zahtjev samo u sebi, a karte su dio dizajna tog procesa", istaknuo je Mohebbi.

Karte o kojima govori Mohebbi su aspiracijske. "Glavni problem s kojim se susrećemo jest taj da moderna nacija-država nema mjesta za narative koji nisu temeljeni u prošlosti (krv, rođenje, roditeljstvo, jezik, itd.) ili u sadašnjosti (posao, brak, studentski status, itd.), nema mjesta za narative budućnosti - narative o težnji za boljim domom, sigurnijim životom, sigurnijom budućnošću. Nema mjesta za aspiracijske narative za izbjeglice", objašnjava Arjun Appadurai.

Appadurai ističe kako postoji narativni izazov koji nadilazi trenutnu politiku, administrativne i pravne izazove s kojima se suočavaju migranti u današnjoj Europi, kao i njihovi domaćini. Taj izazov glasi - kako stvarati priče temeljene na zamišljenoj budućnosti građanstva u kontekstu u kojem je prošlost (rođenje, roditeljstvo i krv) još uvijek valuta većine zakona o državljanstvu? Kako čežnja može biti pretvorena u pripadnost? Europske države  restrukturiraju svoje granične režime, što dovodi do eksternaliziranih upravljanja migracija u zemljama koje nisu članice EU-a te stvaranja novih programa i politika kojima se to činiKako gostoprimstvo prema strancima pretvoriti u legitimnu osnovu za narative o državljanstvu?

Tračak nade u tom smjeru donio je prosvjed koji se u subotu održao u Barceloni, na kojem se skupilo više od 160 tisuća ljudi, zahtijevajući da Španjolska odmah privati izbjeglice i migrante. Gradonačelnica  Ada Colau pozvala je okupljene da izađu na ulicu i sudjeluju u povorci pod nazivom Želimo prihvatiti, a povorku je organizirala platforma Naša kuća je vaša kuća. Prosvjed se simbolično završio na obali Sredozemnog mora gdje je u 2016. život izgubilo više od pet tisuća ljudi.

I u Hrvatskoj će se marširati, ovu nedjelju (26. veljače), prosvjedna povorka Marša za izbjeglička prava krenuti će s Glavnog kolodvora u Zagrebu u 18 sati. Hoćete li doći?

<
Vezane vijesti