Devetnaesta sjednica

Prvo, devetnaestoj sjednici skupštine, koja je održana 30. novembra, gradonačelnik je prisustvovao cijelog dana, dok je uobičajeno odlazio već nakon aktualnog sata. To bi sugeriralo da ozbiljno shvaća prvo čitanje prijedloga proračuna, koje je bilo na dnevnom redu sjednice. Možda dijeli i zabrinutost zastupnika oko velikih novčanih deficita grada (iako to ne želi priznati).

Zatim, u dvije teme pokazao je lagani pozitivan zaokret u razmišljanju. Govoreći o problemu maksimirskog stadiona nije rekao, kao uvijek dosada, da postoji samo jedno alternativno i pametno rješenje, a to je novi stadion na Kajzerici. Naglasio je da je problem naslijedio i rekao da bi bilo sreća da se razmišljalo na vrijeme o novom stadionu, ali negdje izvan užeg gradskog prostora, recimo negdje oko Arene ili u Blatu. Iako se osobno protivim izgradnji bilo kakvog novog stadiona, bilo je olakšanje čuti da se više ne spominje Kajzerica.

Ponovno smo vidjeli da se ipak širi gradonačelnikov vidokrug saznanja kad je odgovarao na pitanje o problemu mulja iz pročišćivača otpadnih voda. Prvi puta je napomenuo da postoje najmanje dva rješenja (čini se i ponude), od čega je jedno spaljivanje mulja, a drugo korištenje mulja u proizvodnji građevinskog materijala. Dosada se forsiralo isključivo spaljivanje.

Pridodajmo ovim naznakama i sasvim drugačije ponašanje gospodina gradonačelnika Unatoč tome što je gradonačelnik barem deset puta ponovio da je prijedlog proračuna socijalno osjetljiv, upravo stavke "opći program socijalne zaštite" imaju prosječni indeks 87, dakle smanjenje od 13 posto u ovonedjeljnoj emisiji u dva sata, u usporedbi s istom emisijom od prije par godina. Zaista, nada postoji!

Kako u ovom nastavku treba prvenstveno komentirati devetnaestu sjednicu skupštine, zasada samo najavljujem da ću, vjerojatno u slijedećem nastavku, opisati koje je sve nebulozne i megalomanske projekte gradonačelnik naslijedio ili ih sam kreirao, te kakav bi se radikalni zaokret u gradskoj politici morao dogoditi kad bismo željeli krenuti putem održivog razvoja, koji nas ne bi vodio u dužničko ropstvo i ekološki slom. O tome se svake srijede raspravlja na Urbanističkom savjetu Zelene akcije, a kvalitetan doprinos toj raspravi dao je i gradski urbanist arhitekt Niko Gamulin.

Na cjelodnevnoj sjednici skupštine najviše vremena uzela je rasprava o prijedlogu proračuna za 2011. godinu. Mediji su više nego obično temu prezentirali itekako zainteresiranoj javnosti. Jer, kod stagnantnog proračuna (indeks prihoda 102) govori se o nužnosti štednje i smanjenja rashoda za petnaestak posto. Naravno, to se odnosi samo na neke stavke, jer prosjek rashoda ima isti indeks kao i onaj prihoda, dakle nešto je veći od 100. Unatoč tome što je gradonačelnik barem deset puta ponovio da je prijedlog proračuna socijalno osjetljiv i najsocijalniji u državi i na cijelom svijetu, upravo stavke "opći program socijalne zaštite" imaju prosječni indeks 87, dakle smanjenje od 13 posto. Zatim, stavka za osnovne škole smanjena je za 16 posto, naknade za novorođenčad za 30 posto, a sredstva za Autonomnu žensku kuću (koja sklanja žrtve naselja) smanjila bi se za 33 posto.  U grupi "promet" predlaže se smanjenje subvencija građanima za vozne karte HŽ/ZET za 68 posto, što ne bi bio samo udarac po džepu građane nego bi svakako smanjilo i broj korisnika javnog prometa.

Iako se često kaže da grad ne čine zgrade i građevinski objekti nego ljudi, ovaj prijedlog proračuna pokazuje da izvršna vlast to vidi obrnuto. Indeks stavke "gradnja objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz komunalnog doprinosa" predlaže se povećanje s 300 na 420 milijuna, to jest 40 posto. Obrazloženo je da se time pokrivaju i računi koji stižu za naplatu temeljem ugovora koje su investitori potpisali s gradom o predfinanciranju pripreme zemljišta na rok od pet godina. Da se podsjetimo, takav je ugovor i Hoto potpisao s gradonačelnikom: grad bi mu trebao Proračunska stavka za osnovne škole smanjena je za 16 posto, naknade za novorođenčad za 30 posto, a sredstva za Autonomnu žensku kuću smanjila bi se za 33 posto vratiti za pet godina novce koje sada ulaže u izgradnju svoje rampe! Osim ovog apsurdnog slučaja radi se i o izgradnji na udaljenim terenima, bez ikakve infrastrukture (koje su poduzetnici jeftino kupili kao poljoprivredno zemljište pa potom izmjenom GUP-a ili Prostornog plana prenamijenili u građevinsko zemljište). Ove zabrinjavajuće tendencije imaju i jednu pozitivnu posljedicu: zastupnici su odbili već neke prenamjene poljoprivrednog zemljišta i izradu detaljnih planova (na primjer za livadicu kod Kerestinca), a sada traže popis svih preuzetih ugovornih obveza te vrste. Dakle, otvara se nada za racionalnije ponašanje u prostornom razvoju grada.

Vaša zastupnica pokušala je konkretnim prijedlogom pomoći konsolidaciji proračuna te je predložila da se 20 milijuna planiranih za izgradnju novih vlakova (indeks 344 u odnosu na prošlu godinu) zasada ne uplaćuje u tu svrhu, nego da se vrati u stavku subvencija karata za javni prijevoz. To sam argumentirala činjenicom da se ovog časa nisu stekle sve okolnosti koje bi nabavku novih vlakova opravdale. Hrvatske željeznice u istom razdoblju ne planiraju niti lipe za unapređenje željezničke infrastrukture (kolosijeka, stanica, tehničkih uređaja) u zagrebačkoj regiji. Slično kao što niti 140 novih tramvaja nije bitno utjecalo na kvalitetu javnog prometa u gradu, izuzevši lakše ulaženje u kola starim ljudima i djeci, jer nije učinjeno ništa za brže i teritorijalno prošireno odvijanje tramvajskog prometa.

Postavljano je pitanje u medijima da li će doći do kompromisa između izvršne vlasti i zastupnika na slijedećoj sjednici skupštine (zakazanoj za 21. prosinca), kada treba izglasati proračun. I jedni i drugi smatraju da hoće, jer bi u suprotnom gradonačelnik mogao raspustiti skupštinu. Zaključeno je na nikome nije u interesu, ponajmanje građanima, da se održe i lokalni izbori kroz naredne dvije godine, pored onih nacionalnih krajem slijedeće godine i referenduma o priključenju EU nakon toga. Trebalo bi uzeti u obzir i naznačene pozitivne pomake u radu ove skupštine, kojima treba vremena za daljnju razradu i ostvarenje.