33. sjednica

Ova je skupštinska sjednica bila jedna od laganijih, kako po sadržaju tako i po broju točaka dnevnog reda (nešto manje od dvadeset). Prvenstveno, bilo je potrebno postaviti nove ljude u zamijenu za tri zastupnika koji su stavili mandat u mirovanje dok vrše funkcije na državnoj razini (Iva Prpić, Mirando Mrsić i Tomislav Saucha) te izabrati novog predsjednika Skupštine, umjesto Borisa Šprema koji je podnio ostavku, jer sada predsjeda Saboru i novog tajnika skupštine umjesto gospođe Jadranke Blažević koja je također prešla u Sabor.

Prije prelaska na dnevni red održan je aktualni sat koji je uglavnom bio posvećen pitanjima novih tarifa javnog prijevoza, upućenih uglavnom predsjedniku Holdinga, gospodinu Ivi Čoviću. (Ovdje je riječ "gospodin" upotrijebljena s namjerom da se posebno naglasi zaista zadivljujuće strpljenje i pristojnost ovog čovjeka. Napade kojima je izložen on stoički prihvaća i uvijek strpljivo objašnjava suštinu problema.)

Zastupnike je zanimalo o kolikom se poskupljenju zapravo radi i kako će se riješiti pitanje nadležnosti u donošenju odluke. Kao što je poznato, gradonačelnik je odbio Zahtjev za poskupljenjem javnog prijevoza ima svoju nemilosrdnu logiku. ZET-u, koji mora otplaćivati 140 novih tramvaja i 120 novih autobusa te pratiti cijene energenata, sada već manjka milijarda kuna dati suglasnosti prijedlogu ZET-a, što svakako liči na jeftinu demagogiju i straši nas da će se ponovno taj problem, kao i određivanja cijena vrtića, dugo rasplitati. Potpuno je nelogično zakonsko rješenje da se suglasnost ima tražiti samo od gradonačelnika, budući da su cijene karata u javnom prijevozu jedna od važnih poluga prometne politike, koju bi trebala voditi skupština. Podsjećam da smo prilikom donošenja odluke o parkiranju u gradu utvrdili da će cijene parkiranja određivati skupština, jer se time bitno utječe na prometnu politiku, što se također odnosi na cijene javnog prijevoza.

Zahtjev za poskupljenjem javnog prijevoza ima svoju nemilosrdnu logiku. ZET-u, koji mora otplaćivati 140 novih tramvaja i 120 novih autobusa te pratiti cijene energenata, sada već manjka milijarda kuna. Novim bi se cijenama pokrila tek četvrtina ovog manjka, a cijene bi za građane još uvijek bile 30-50 posto niže nego u Rijeci i Splitu. Posebno se naglašava da se ne predlaže podizanje cijene pretplatnih karata zaposlenih građana, nego se tek uvodi naplata onim kategorijama koje su se do sada (zbog populističkih razloga) vozile besplatno i nešto se podižu cijene pojedinačnih karata kupljenih u tramvaju ili kiosku. Dato je detaljno obrazloženje, iz kojeg se vidi da ukupno prosječno poskupljenje ne iznosi 51 posto kao što govori gradonačelnik, nego oko 40 posto. Predstavnici ZET-a su upozorili da će dulje otezanje s odlukom neminovno dovesti do pada kvalitete javnog prijevoza (učestalosti i broja linija), a zastupnici su priznali da napokon sve troškove ZET-a moraju platiti građani, bilo kroz proračun ili kroz vozne karte. Treba biti politički odgovoran i što prije naći najpravednije rješenje, imajući u vidu da se javni prijevoz u Garaža pod Srednjoškolskim igralištem: Očigledno je da su gradski činovnici htjeli pod svaku cijenu spriječiti utjecaj javnosti na ovaj prevažni gradski projekt svim gradovima subvencionira! Tako se, naprimjer, u Njemačkoj on financira s tri razine: gradske, regionalne i državne, ali za građane nije besplatan!

Među pitanjima postavljenim u aktualnom satu gradonačelniku svakako treba izdvojiti ono zastupnika Marina Knezovića, koji pita koliko grad košta Svjetski skijaški kup na Medvednici, posebno u kontekstu globalnog zatopljenja i potpunog nedostatka prirodnog snijega. Iako smo na samom početku izgradnje skijaškog centra za svjetske kupove upozoravali da će to biti financijski i ekološki debakl, gradonačelnik još uvijek tvrdi da je ponosan na to svoje veledjelo. Kaže da grad plaća samo četiri milijuna kuna za taj cirkus, a za ostalo neka pitamo upravu skijališta. Uvjerena sam da će se jednog dana morati svesti računi ovog neodrživog projekta, uključivo i nove troškove koje će tražiti sanacija svih devastacija koje su zbog svjetskih skijaških kupova počinjene u Parku prirode Medvednica.

Nakon aktualnog sata prešlo se na dnevni red, te je izglasan prestanak mandata zastupnicima koji su prešli u Sabor, a na njihovo mjesto izabrani su novi predstavnici SDP-a Dalibor Prevendar, Zdravko Žvorc i Petar Kurečić, dok je za predsjednika skupštine jednoglasno izabran Dvorin Bernardić, te za tajnika Dejan Subotić. U kuloarima se čuo komentar kako SDP-u očigledno nedostaju žene, jer nije pronađena zamjena za izgubljenu zastupnicu. Može se također primjetiti da je novi predsjednik skupštine dočekan sa simpatijama i određenim optimizmom koji prati svaki novi početak, ali uz izvjesni oprez radi mogućih obaveza novog predsjednika skupštine prema gradonačelniku, zbog njihovih bivših bliskih odnosa.

Novi predsjednik skupštine dočekan je sa simpatijama i određenim optimizmom, ali uz izvjesni oprez radi njegovih mogućih obaveza prema gradonačelniku.

Povodom točke dnevnog reda koja se odnosila na kupnju objekta za starački dom u Maksimiru, a koja je odgođena do prezentacije cjelovitog programa mreže staračkih domova u gradu, zastupnica HDZ-a Margareta Mađerić, u svom poznatom stilu Amazonke, zapitala je skupštinu, zbog čega se u ovom mandatu toliko investicija odlaže ili odbija, dok su u prošlom mandatu sve lagano prolazile. Tu smo se ponovno našli na temi makinacija i malverzacija koje su s nekretninama i prostornim planovima činjene u prošlom mandatu, a sada izlaze na vidjelo i žele se spriječiti.

To očigledno prezentira točka dnevnog reda koja je u pripremi sjednice odbačena zbog formalnih razloga i nije niti stigla na skupštinsku sjednicu, a odnosi se na izgradnju garaže na Srednješkolskom igralištu. Suštinska zamjerka programu kojeg predlaže izvršna vlast jest činjenica da se gotovo dvije trećine ukupnog kapaciteta podzemnog objekta namjenjuje trgovačkom centru i pratećim parkiralištima, čime se gubi veći dio osnovne namjene - javne garaže.

Druga je zamjerka da su uvjeti korištenja sportske dvorane koje se planira u sklopu objekta nepoznati, iako je ta dvorana neophodna za mnogobrojne srednje škole i fakultete u neposrednom susjedstvu. Bilo bi logično da se grad i država, kao nosioci srednjoškolskog i visokog obrazovanja, uključe kao sufinancijeri u izgradnju ovog objekta, kako se ne bi ponovilo da troškovi korištenja sportske dvorane dostignu astronomske iznose (poput Arene), a đaci i studenti ostanu bez ovog jedino mogućeg mjesta za nastavu fizičke kulture.

Garaža na Srednješkolskom igralištu: gotovo dvije trećine ukupnog kapaciteta podzemnog objekta namjenjuje se trgovačkom centru i pratećim parkiralištima, čime se gubi veći dio osnovne namjene - javne garaže.

Ukoliko se ovog časa ne može smoći dovoljno organizacijske i financijske snage za izgradnju sadržaja koji su ovdje nužni i jedino opravdani (javna garaža i sportska dvorana) bilo bi bolje da se odgodi izgradnja ovog objekta. Tome će svakako pripomoći formalni razlog stopiranja ove točke dnevnog reda: u forsiranju projekta izvršena je protuzakonita "ispravka", umjesto legalne izmjene GUP-a, kako bi garaža bila brisana iz popisa gradskih projekata. To je učinjeno da se izbjegne provedba javnog urbanističko-arhitektonskog natječaja propisanog za gradske projekte. Program sadržaja objekta trebao bi biti strogo definiran temeljem javnog interesa kojeg treba potvrditi, a urbanističko-arhitektonskim bi se natječajem itekako moglo varirati oblikovanje objekta, koje bi u njavećoj mjeri trebalo osigurati komunikaciju sa okolnim sadržajima i javnim gradskim prostorima. Očigledno je da su gradski činovnici htjeli pod svaku cijenu spriječiti utjecaj javnosti na ovaj prevažni gradski projekt.