H-Alter
Foto: ICTYFoto: ICTYMeđunarodna udruga vijeća za medije (AIPCE) o objavljivanju Praljkovog ispijanja otrova.

Dramatične scene samoubojstva Slobodana Praljka za vrijeme izricanja presude na Haškom sudu obišle su svijet. Bila je to breaking news po svim definicijama: sudnica u koju su uprte oči cijelog svijeta, izricanje presude za ratne zločine istaknutim hrvatskim generalima kojim se, ujedno, i zatvara rad suda. I, odjednom, rasplet kojeg nitko nije očekivao, niti mu se nadao: general Praljak popije usred izricanja presude otrov, ne želeći prihvatiti presudu.Vidljivo je da se u svjetskom medijskom okruženju ipak vodi briga o tome što se i kako objavljuje. Svaka medijska sredina donosi svoje stavove, raspravlja o medijskoj praksi, ukazuje na dobre i loše strane novinarskih uradaka te nastoji graditi bolje novinarstvo

Ta scena je bila udarna vijest u svim svjetskim medijima, a pogotovo u domaćim.

Sam čin samoubojstva izazvao je velike reakcije u hrvatskim medijima, od odobravanja i divljenja hrabrosti generala Praljka, do osude. Reakcije su izazvale dodatne reakcije, pa slijedom reakcije na reakciju došlo je i do nemilih zbivanja, prijetnji smrću novinarima koji su izvještavajući ukazivali na neke elemente koji se nisu sviđali drugima.

Nećemo se baviti domaćim reakcijama, jer je tome do sada posvećena velika pažnja, već međunarodnim medijskim reakcijama.

Međunarodna udruga vijeća za medije (Alianz of international Press Council, AIPCE) vrlo je ugledna svjetska institucija, koja okuplja svjetska vijeća za medije, redovito u svojoj internoj komunikaciji ukazuje na neke pojave u svjetskim medijima, propituje novinarsku praksu, ukazuje na dobre i loše strane te time gradi međunarodne novinarske standarde u izvještavanju.

Objavljivanje vijesti o samoubojstvima je, prema svim etičkim kodeksima, i normama odgovornog novinarstva vrlo osjetljivo pitanje. U načelu, o samoubojstvima se na izvještava. Ali, samoubojstvo Slobodana Praljka je vrlo, vrlo specifično i pitanje je koja mjerila etike valja primijeniti. Razumljivo je da je takav medijski događaj, pogotovo jer je bio svjetska udarna vijest, izazvao i pažnju udruge vijeća za medije.

Sve je pokrenulo austrijsko Vijeće za medije, koje je svim članicama postavilo upit sljedećeg sadržaja:

"Pitamo se jeste li dobili pritužbe na javno samoubojstvo hrvatskog generala i ratnog zločinca u Hagu i kako ste reagirali na taj slučaj. Mi smo upravo danas odlučili da objavljivanje tih fotografija i video zapisa nije prekršilo Etički kodeks zahvaljujući činjenici da je to bio svojevrsni 'moment povijesti'."

Upit je krenuo u internu komunikacijsku mrežu AIPCE. Vrlo brzo počeli su stizati odgovori.Vijeće za medije u Bosni i Hercegovini zaprimilo je dvije žalbe, a obje se odnose na portal Dnevnik.ba 

Među prvima je reagirao predstavnik crnogorskog Vijeća za samoregulaciju, koji je upozorio da trenutak smrti nije prikazan, zato jer nije ni snimljen.

"Sudac je naredio da se prestane snimati suđenje kada je čuo da je general popio otrov. Moje osobno mišljenje je da ništa problematično nije bilo u sekvenci kada je general popio čašu otrova. Upravo suprotno, u cijeloj regiji Zapadnog Balkana to je bio razlog za ponovno otvaranje javne rasprave o ratnim zločinima i ulozi koju su pojedinci igrali u njima. Naravno, čin samoubojstva otvara dvojbu u javnosti - je li to bio kukavički ili herojski čin? Zbog građanskog rata u devedesetim godinama i uloge koju je general igrao, objavljivanje te sekvence bilo je pitanje od visokog javnog za našu regiju."

Velik broj vijeća za medije, kao što su ona iz Nizozemske, Estonije, Švedske, Švicarske i Danske, nisu zaprimila nikakve primjedbe na objavljivanje u medijima.

Ni u Irskoj nisu dobili primjedbe, ali vjerojatno stoga što su poštovali pravilo "ne prikazivati trenutak smrti", pa je slika zamrznuta u trenutku kada general prinosi bočicu do usana. To se dogodilo i u Makedoniji, pa niti tamo nije bilo primjedbi.

Ni u Kataloniji nije bilo primjedbi, ali oni upozoravaju na stroga pravila u izvještavanju o samoubojstvima, te da se prema ljudima moraju odnositi s respektom i poštovati njihovo dostojanstvo. No, o samoubojstvima se ipak može izvještavati, ali jedino kada su od javnog interesa, imajući u vidu rizik mimetičkog efekta (efekt oponašanja).

Slično je bilo i u Belgiji, ali tamošnje vijeće upozorava na članak 24. Etičkog kodeksa, koji kaže da novinari moraju izbjegavati uznemiravajuće Objavljivanje vijesti o samoubojstvima je, prema svim etičkim kodeksima, i normama odgovornog novinarstva vrlo osjetljivo pitanje. U načelu, o samoubojstvima se na izvještava. Ali, samoubojstvo Slobodana Praljka je vrlo, vrlo specifično i pitanje je koja mjerila etike valja primijenitisnimke ili detalje koji mogu snažno utjecati na javno mnijenje. "Izvještavajući o samoubojstvu, novinar mora poštovati privatnost žrtve i njene obitelji, te mora izbjeći dramatiziranje, eksplicitne detalje i prikazivanje činjenica u pozitivnom svijetlu", kaže se u belgijskom Etičkom kodeksu.

Jedna pritužba bila je u Njemačkoj i to na objavljivanje fotografije, ali o tome će raspravljati kasnije, početkom godine.

Najviše reakcija bilo je u susjednoj Bosni i Hercegovini.

"Bilo je to kaotično vrijeme" – kaže se u izvještaju BiH Vijeća za medije. "Političari i javnost podijelila se u dvije, suprotstavljene (etničke) strane. Jedna je žalila njegovu smrt proglašavajući je za herojsko djelo, ali druga strana je uspoređivala njegovu smrt s Goeringovom i nekih drugih ratnih zločinaca. I mediji su zauzeli različite strane, izvještavajući o njegovoj smrti iz različitih i i nekim slučajevima suprotnih uglova.

Bez obzira na to, nema sumnje da je čin ispijanja otrova generala Praljka trebao biti objavljen i beskonačno puta ponovljen. Događaj se zbio na javnom mjestu, pred ljudima u Međunarodnom sudu u Hagu, ali i pred milijunima TV gledatelja koji su uživo promatrali prijenos zadnje sjednice tog suda. Vidjeli smo generala Praljka kako pije otrov i viče da nije ratni zločinac. Trenutak smrti ili stvarni proces umiranja nije prenošen."

Vijeće za medije u Bosni i Hercegovini zaprimilo je dvije žalbe, a obje se odnose na portal Dnevnik.ba koji je 30. studenog objavio naslov Ovako mrze bošnjački novinari. EVO S KIME TREBAMO ŽIVJETI Gnjusne reakcije bosanske javnosti na smrt generala PraljkaPrimjedbe su uputili jedan profesor na Studiju novinarstva u Sarajevu te novinar TV Al Jazeera Balkans. Vijeće će odlučivati o pritužbama krajem prosinca.

Vidljivo je da se u svjetskom medijskom okruženju ipak vodi briga o tome što se i kako objavljuje. Svaka medijska sredina donosi svoje stavove, raspravlja o medijskoj praksi, ukazuje na dobre i loše strane novinarskih uradaka te nastoji graditi bolje novinarstvo.

Naša medijska kultura daleko je od te prakse. U Hrvatskoj Vijeće za medije praktički ne postoji, novinarske udruge su slabe i ne bave se kvalitetno suštinskim profesionalnim pitanjima, pa nije začuđujuće da se u medijima svašta objavljuje.

Hrvatsko novinarstvo će samo uvođenjem samoregulacije, kao što to čine svugdje u svijetu, moći vratiti negdašnje povjerenje u vjerodostojnost medija.

_____________________________________________________________________________________________________

Autor teksta Stjepan Malović je umirovljeni redovni profesor u trajnom zvanju Sveučilišta u Zadru, dugogodišnji novinar i medijski stručnjak.
<
Vezane vijesti