Foto: Granice na vjetruFoto: Granice na vjetruOsvrt na roman Granice na vjetru, prvi roman fantasy autorice Veronike Santo.

Kako bi izgledao svijet samog kraja drugog svjetskog rata, postratne tranzicije i kasnije socijalistički ustrojene države kroz oči nevinijih od djetinjih. Kakav bi odnos bio starog svijeta spram tog novog od strane nadnaravnog bića koje u svojoj srži teži spajanju onostranog i ovozemaljskog; u očima jednog taltoša, mitološkog bića iz mađarske tradicije koje se još naziva i zduhać i vetrovnjak u srpskoj tradiciji, a predstavlja novorođenće nadnaravnih sposobnosti kojima teži obrani vlastitog imanja, podnevlja ili regije protiv destruktivnih vremenskih uvjeta poput oluja, poplava i slično.Matija je svojevrsni osobenjak, sanjar, koji zahvaljujući svojim nadnaravnim sposobnostima sve češće transcendira nad stvarnošću, rušeći tako vremenske i temporalne barijere

Čini se kako u kontekstu romana Granice na vjetru Veronike Santo, to biće predstavlja svojevrsnog zaštitnika starog, tradicionalnog svijeta pred nadolazećim novim, radničkim, socijalističkim dobom koje poput nabujale rijeke, ruši stari svijet aristokracije ne ostavljajući za sobom gotovo ništa doli sve više izbljeđujućeg sjećanja starijih generacija.

Veronika Santo rođena je 1957. godine u Zrenjaninu. Nakon završene gimnazije u Zadru, diplomirala je novinarstvo na Fakultetu Političkih nauka u Beogradu. Spisateljskim radom bavi se od osamdesetih godina te već 1992. osvaja nagradu Sfere za priču Evici, s ljubavlju. Priča Vrt pramčanih figura donosi joj nagradu na natječaju za kratku priču beogradskog magazina U znaku Sagite, a nakon desetogodišnje pauze, radovi su joj najviše objavljivani u časopisu za znanstvenu fantastiku Ubiq.

Svoju prvu zbirku Vrt pramčanih figura objavljuje 2008. godine u izdanju zagrebačke izdavačke kuće Sfera i već iste godine ostvaruje suradnju s talijanskim izdavačem Della Vigna koji joj je objavio priče Badnjak 1994. U zbirci Fantasmi di Natale e per tutto l'inverno i 2010. godine priču Mletački sat (2014. godine objavljene na engleskom jeziku, s kojom je debitirala na londonskom Worldconu iste godine) u zbirci znanstvene fantastike L'orizzonte di Riemann, da bi joj dvije godine kasnije isti izdavač izdao samostalnu samostalnu zbirku priča Il giardino delle polene. 2014.godine dobiva nagradu Artefakt za priču Tri Laure

Iste godine objavljena je druga zbirka objedinjenih, ali i novih autoričinih fantastičnih i znanstveno fantastičnih priča u izdanju ogranka Matica hrvatske u Bizovcu. Na koricama knjige borhesovski sanjivog naslova po već navedenoj kratkoj priči koja se također nalazi u zbirci Vrt pramčanih figura stoji sljedeći tekst:

"U suton jedne države, mlada se žena, tražeći sebe, upleće u nerazmrsivo klupko vidovnjačkih moći … Putnik kroz vrijeme osigurat će besmrtnost legendarnom razbojniku i dokopati se njegova blaga … U dalekoj budućnosti, posebne se čete bore protiv davno izumrlih čudovišta što ih na svjetlo dana vraća prastara Zemlja … Neobični vrt skriva kartu, koja će okorjeloga gusara odvesti do spasenja, a njegova roba do daleke mu domovine … Dvije su sestre uvučene u bespoštedni rat između ribara i zagonetnih morskih stvorenja … Koji će stanovnik ličke šume ustupiti tijelo bezobličnom putniku što je stigao iz hladnih svemirskih dubina?"
 
Roman Granice na vjetru autoričin je prvi roman, izašao 2016. godine, u izdanju Matice hrvatske u Bizovcu. Žanrovski, roman spada u fantastiku u kojoj se autorica već profilirala na sam vrh u hrvatskoj književnosti toga žanra. Roman sadržajno možemo shvatiti i kao svojevrsnu ''potragu za izgubljenim vremenom'' (kako, doduše, i sama autorica sugerira) konstruiranu kao narativni kontrapunkt između povijesti jedne stare buržujske obitelji koja je prije Matije, u svojoj prošlosti, već imala jednog taltoša, čija se budućnost nakon njegovog nestanka nikada nije saznala izuzev ulomaka iz knjižice debelog kožnog uveza, a koju mu je ostavio otac kao instrukcije koje će mu, kada napuni osamnaest godina, olakšati razumijevanje svoje nadnaravne uloge.

 

Kako vrijeme sve više odmiče, i neposredna opasnost od Sovjetskog saveza predstavlja imanentnu prijetnju u još poprilično uskomešanom i nemirnom postratnom jugoslavenskom društvu, novouspostavljeni represivni organi mlade države najprije mu odvode oca čija će sudbina ostati nadalje pod velom misterija, da bi kasniji zakoni sve više ustupajući imanje njegove obitelji raznim udrugama i obiteljima prouzročiti njegovu selidbu u kuću izbjegle njemačke vlastelinske obitelji u provincijskom gradiću Lovagu.

Obitelj Balas, tako započinje građanski život koji je u disonanci sa tradicionalnim kršćanskim svjetonazorom koji je ta obitelj njegovala do Je li Matijino stremljenje realizaciji vlastitoga bića sa svim njegovim propriama metafora jednog društva, koje unatoč svim potencijalnim stramputicama, olujama, nepogodama i trzavicama teži iznalaženju vlastitog smisla, identiteta i slobode ili je Matija maštovito kreiran moderni hipersenzibilac koji se u kolotečini srednjostrujaškog mediokritetstva nastoji povratiti vlastitoj izvornosti?dolaska novog sustava. To će naravno rezultirati moralnim propadanjem Matijine mlađe sestre Marike, kao i sve većom nesposobnosti njegove obitelji za intervencijom.

Matija je svojevrsni osobenjak, sanjar, koji zahvaljujući svojim nadnaravnim sposobnostima sve češće transcendira nad stvarnošću, rušeći tako vremenske i temporalne barijere. No, njegova jedina nevolja nisu nova okolina i nova svjetovna vlast, njemu također prijete i duga nadnaravna, mitološka bića koja su malicioznijih namjera. Nekoliko puta izbjegava imanentnu smrt: prvi put metamorfozom u mrava, a drugi put u svoj ljudski oblik nakon što je prethodno poletio visinama u obliku ptice.

Matijino odrastanje u suočavanje sa sudbinom taltoša, svakako je sve samo ne obično. Njegova priroda je nemirna, nesklona kovencionalnim društvenim odgojno-adaptirajućim metodama poput obrazovnog sustava, koji Matiji postaje svojom bezličnošću sve većom preprekom zbog čega i prekida svoj studij medicine u Beogradu.

On također neuspješno odrađuje vojni rok za vrijeme kojeg kroz česta sanjarenja, vizije i nadosjetilna i vantjelesna iskustva, lebdeći često između jave i sna, biva najprije prebaćen iz zagrebačke vojarne Maršal Tito u istoimenu vojarnu na otoku Lastovu koji je tada služio kao utvrda protiv potencijalne talijanske invazije na području Jadrana.

Matija vrlo brzo završava u Splitu na psihijatrijskom odjelu vojne bolnice i s dijagnozom psihotičnog poremećaja odlazi natrag u Lovag gdje ponovno radi kao konobar (što je radio i prije odlaska na studij u Beograd).  Iako vrlo duboko ukorjenjen u samu srž romana, povijesno-društveni kontekst više je u maniri scenografije kojom autorica nastoji uokviriti radnju, ali i naglasiti polisemičnost jednog društva s ruba horizonta povijesnosti pred kojim je jedna stvarnost završila i počinje novo, nejasno doba.

Je li onda to Matijino stremljenje realizaciji vlastitoga bića sa svim njegovim propriama metafora jednog društva, koje unatoč svim potencijalnim stramputicama, olujama, nepogodama i trzavicama teži iznalaženju vlastitog smisla, identiteta i slobode ili je Matija maštovito kreiran moderni hipersenzibilac koji se u kolotečini srednjostrujaškog mediokritetstva, koje je nastalo kao nus pojava građanskog sloja, nastoji povratiti vlastitoj izvornosti i u dijalogu s vlastitom prirodom i okolnom primarnom stvarnošću osloboditi iz okova civilizacije sve svoje urođene potencijale?

Takvo i još mnoga pitanja postavljaju se u ovom nadasve maštovitom romanu koji svakako ima potencijal literarnog kanonskog uratka domaće fantasy i znanstveno fantastične scene, s šarmom magijskog realizma autorice koja svojim stilom pisanja i kreativnošću zaslužuje svaku pažnju.

__________________________________________________________________________________________________________

Dragi čitatelji i čitateljice, ovaj tekst je napisan volonterski. Ako vam se sviđa ovo što čitate i želite podržati naš daljnji rad, možete nam pomoći svojom donacijom i/ili proširiti riječ među svojim prijateljima. Solidarno za slobodno novinarstvo i veliko hvala svima.
 
Ključne riječi: književnost, kultura, veronika santo, fantasy, sf
<
Vezane vijesti