Foto: Inicijativa DobrodošliFoto: Inicijativa DobrodošliVanja Bakalović: Zemlje u kojima postoji ozbiljna ugroženost pojedinaca ne bi se smjele naći na listi sigurnih zemalja, a čak i u slučaju proglašenja sigurnima, potrebno je ostaviti otvorenu mogućnost da se njihovi državljani izjasne suprotno. Odluka o nepropuštanju osoba iz pojedinih država predstavlja urušavanje sustava azila koji se u svom suvremenom obliku gradi već više od pola stoljeća.

Pravnica Vanja Bakalović radila je u Timu za imigracije i azil u Gradskoj upravi Edinburga kao savjetnica za imigracijska i azilna pitanja, a potom se istim područjem nastavlja se baviti i u Centru za mirovne studije, gdje i danas radi. S Bakalović razgovaramo o ljudskim pravima izbjeglica u odnosu na EU i međunarodno pravo, u situaciji nasilne segregacije "ekonomskih migranata" od izbjeglica, onemogućavanje traženja azila za ove druge, postupnog podizanja žičanih ograda na unutarnjim evropskim granicama i očekivanog zaustavljanja ulaska izbjeglica u Evropu.

EU i balkanske zemlje zatvorile su svoje granice za ekonomske migrante. Smatrate li ovakvu odluku neophodnom s obzirom da je ovo Dostojanstven i adekvatan prihvat ljudi samo može pospješiti nacionalnu sigurnost najveća izbjeglička kriza još od Drugog svjetskog rata ili nehumanom i štetnom te direktnim kršenjem ljudskih prava tražitelja azila?

Odluka o zatvaranju granica za "ekonomske migrante" ne samo da nije neophodna, već predstavlja i ozbiljan udarac na vladavinu prava. Trebamo razlučiti dva problema. Prvo, treba sagledati tko se u političkom i javnom narativu danas smatra ekonomskim migrantom. Stanovnici određenih država proglašavaju se ekonomskim migrantima bez provođenja zakonom propisanih postupaka. Tako su, primjerice, državljani Bangladeša, Šri Lanke i Konga još ove godine dobivali zaštitu u Euroskoj uniji, dok se danas smatraju ekonomskim migrantima. U tim je državama ugrožen život pojedinaca, primjerice u Bangladešu postoji ozbiljna ugroza manjina, a u Kongu se teroristički napadi odvijaju već desecima godina. Osim toga, ne postoje državljanstva koja se mogu kvalificirati za međunarodnu zaštitu jer je međunarodni sustav azila postavljen upravo tako da se primarno ispituje individualni strah od progona. Zemlje u kojima postoji ozbiljna ugroženost pojedinaca ne bi se smjele naći na listi sigurnih zemalja, a čak i u slučaju proglašenja sigurnima, potrebno je ostaviti otvorenu mogućnost da se njihovi državljani izjasne suprotno. Odluka o nepropuštanju osoba iz pojedinih država predstavlja Neophodno je u današnje vrijeme zadržati koncepte ljudskih prava i boriti se za njih jer bez toga bi se mogao urušiti cijeli sistemurušavanje sustava azila koji se u svom suvremenom obliku gradi već više od pola stoljeća.

Drugi problem se odnosi na dilemu trebaju li osobe koje nisu politički proganjane dobiti zaštitu. Mislim da bi bilo krajnje nehumano osobama koje nemaju pristup osnovnim resursima i kojima je zbog toga ugrožen život uskratiti zaštitu. Europska Unija počiva na konceptima zaštite pojedinaca kojima su ugroženi život i slobode te konceptima zabrane vraćanja u zemlje gdje bi se to moglo dogoditi. Vraćanje tih ljudi u države gdje bi umirali od gladi bilo bi kršenje njihovih ljudskih prava. EU kroz "Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih pravima i temeljnih sloboda" štiti život, štiti ljude od torture i nehumanih postupaka te kroz provođenje tih koncepata treba vidjeti na kojim vrijednostima EU zaista počiva.

Je li ovakvo filtriranje prvi korak EU da posve zatvori granice i za izbjeglice? Francuski premijer je već izjavio da Europa više ne može primati nove izbjeglice, posebno u svjetlu recentnih tragičnih događaja u Parizu, a i Švedska je suglasna te najavljuje niz novih mjera Preduvjet zadržavanja dosadašnjeg europskog identiteta je poštivanje vrijednosti na kojima se ona temelji i pružanje zaštite tražiteljima međunarodne zaštitekojim će odvratiti tražitelje azila.

Zatvaranje vrata izbjeglicama predstavlja ozbiljan udarac vladavini prava i vrijednostima na kojima počiva EU, a koje tako ponosno proklamira i izvozi. Kako bi riješila probleme izbjegličke krize, EU sve više poseže za "not in my backyard" - politikama, pa se tako razmišlja i pregovara o Turskoj kao hotspotu koja bi trebala zadržati izbjeglice na svojim teritorijima. To je problematično iz više razloga. Međunarodne agencije kontinuirano izvještavaju da Turska više ne pripušta izbjeglice iz Sirije te se na njih puca na granicama, a uvjeti u izbjegličkim kampovima su nehumani. Turska nema izgrađen sustav azila kakav postoji u EU-u, pa nepripuštanje ljudi iz Turske prema Europi predstavlja povredu Ženevske konvencije. EU treba i dobro razmisliti o sigurnosnim i političkim implikacijama takvih dogovora s Turskom te opasnostima radikalizacije rezultirane teškim uvjetima u kojima se izbjeglice nalaze u Turskoj.

Također je problematično vraćanje ljudi i nepripuštanje ljudi iz nekih europskih država ili država članica EU pa je tako Grčka od europskih sudova proglašena državom koja nema adekvatne uvjete za primitak tražitelja međunarodne zaštite.

Preko noći se mijenjaju zakoni ne bi li se olakšalo protjerivanje tražitelja azila, a Europa zatvara svoja vrata. Što to znači u budućnosti Zatvaranje vrata izbjeglicama predstavlja ozbiljan udarac vladavini prava i vrijednostima na kojima počiva EU, a koje tako ponosno proklamira i izvoziza šengenski sistem? Može li Europa preživjeti izbjegličku krizu i zadržati svoj dosadašnji identitet te otvorenost granica na koje je bila toliko ponosna?

Preduvjet zadržavanja dosadašnjeg europskog identiteta je poštivanje vrijednosti na kojima se ona temelji i pružanje zaštite tražiteljima međunarodne zaštite. Nažalost, čujemo sve više glasova, čak i nekih profesora prava koji tvrde da nije pravo ako se ono ne primjenjuje. Zabrinuta sam za utjecaj takvih glasova na vladavinu prava. Odluke o tome koji će se ljudi pripuštati, a koji neće, arbitrarne su i nisu pravno utemeljene. Svjedoci smo situacije koja se zaista, kako ste rekli, mijenja iz dana u dan, iz sata u sat, i evidentno je da političke odluke dominiraju pravnom sferom. Starci, žene i djeca koji traže zaštitu, ne znaju kakva će ih sudbina zadesiti, pravnici više nisu sigurni koje pravne savjete dijeliti, dok se državni službenici kontinuirano upoznavaju s novim odlukama o postupanju prema pojedincima. Sve to predstavlja potpunu pravnu nesigurnost.

"Turska nema izgrađen sustav azila kakav postoji u EU-u, pa nepripuštanje
 ljudi iz Turske prema Europi predstavlja povredu Ženevske konvencije." (Foto: Oliver Horset, Epa/Hina)<br> "Turska nema izgrađen sustav azila kakav postoji u EU-u, pa nepripuštanje ljudi iz Turske prema Europi predstavlja povredu Ženevske konvencije." (Foto: Oliver Horset, Epa/Hina)

Europska unija je nastala upravo integracijom zemalja nakon Drugog svjetskog rata, kao protuotrov nacionalizmima koji su je uništavali. Počela je kao ekonomska unija, ali se s vremenom shvatilo da socijalni koncepti ne mogu biti odvojeni od ekonomskih i da je potrebno, kako bi se omogućio slobodan protok roba i usluga, omogućiti i slobodan protok ljudi te regulirati njihova politička, civilna i socijalna prava, te se ta regulacija odvijala poput domino efekta. Danas smo svjedoci urušavanja političkih, civilnih i socijalnih prava, zatvaranja unutarnjih granica država članica EU i njene sve veće dekonstrukcije. Vidimo domino efekt u suprotnom smjeru gdje takva situacija utječe i na slobodan protok robe, gdje Vraćanje ljudi u države gdje bi umirali od gladi bilo bi kršenje njihovih ljudskih prava. EU kroz "Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih pravima i temeljnih sloboda" štiti život, štiti ljude od torture i nehumanih postupaka, te kroz provođenje tih koncepata treba vidjeti na kojim vrijednostima EU zaista počivaprijevoznici čekaju na do neki dan otvorenim granicama i trpe ozbiljne gubitke.

Koncept zatvorenih država-utvrda nije realan u doba globalizacije, kada su multinacionalne kompanije preuzele dio funkcija nacionalnih država, u doba snažnih političkih, ekonomskih, socijalnih veza na globalnoj razini, a bez radikalne promjene postojeće paradigme i sustava vrijednosti.

Angela Merkel je istaknula da je za izbjeglice najvažnija što brža i bolja integracija. Koliko je Njemačka, pa i cijela Europa, spremna i opremljena za takav izazov s obzirom na masovni priljev izbjeglica?

Bolja i brža integracija predstavlja osnovu borbe protiv radikalizma i terorizma. EU to sve više prepoznaje i suočava se s pogreškama iz svoje prošlosti. Europski parlament je ovog mjeseca u svom izvještaju o prevenciji radikalizma i novačenja europskih građana od strane terorističkih organizacija, govorio o prevenciji radikalizma kroz edukaciju i integraciju odnosno socijalnu uključenost. Istaknuo je da važnu ulogu u integraciji igraju škole i edukativni programi u prevenciji radikalizacije i promociji integracije unutar društva i razvoju kritičkog razmišljanja i promoviranja po pitanju nediskriminacije te važnosti zagovaranja fundamentalnih vrijednosti i demokratskih principa EU poput ljudskih prava. Neophodno je u današnje vrijeme zadržati koncepte ljudskih prava i boriti se za njih jer bez toga bi se mogao urušiti cijeli sistem.

EU mora biti spremna nositi se s činjenicom da je neke mjere lako proklamirati u nekriznim situacijama, međutim, ovo krizno razdoblje je test jačine njenih temelja. Sad je vrijeme po kojem će se poznati junaci.

Što nedavni teroristički napadi i zaoštravanje situacije znače za same izbjeglice s obzirom da je francuski premijer Valls bio prilično reMislim da bi bilo krajnje nehumano osobama koje nemaju pristup osnovnim resursima i kojima je zbog toga ugrožen život uskratiti zaštituzolutan u svojoj izjavi zatvaranja vrata komentirajući da su se dva džihadista provukla u priljevu izbjeglica?

Danas znamo da je većina terorista koja je počinila napade u EU do terorističkog napada u EU, ujedno i rođena u EU i da se radi o drugim i trećim generacijama pridošlica, a tek nam predstoje detaljnije analize terorističkih napada u Parizu. Postoje informacije da su napadači od ranije bili poznati vlastima i da se nije na vrijeme reagiralo. Sumnja da se netko od terorista provukao u priljevu izbjeglica kroz balkansku rutu nije do kraja utvrđena i postoji mogućnost da je netko podmetnuo putovnicu koja je dosad glavni dokaz te tvrdnje.

S obzirom na koncepte azila i sustava zaštite i s obzirom da je u današnje vrijeme bitno oruđe protiv terorizma zagovaranje politika antidiskriminacije i politika uključivanja pojedinaca, a ovim zaokretom vladajućih se to onemogućava, postoji opasnost od povećanja radikalizacije. To bi bio veliki problem za pojedince koje tek čeka integracija u zemljama u kojima se trenutno nalaze i ukoliko ne bi bili društveno prihvaćeni, na neki ih način time osuđujemo i na smrt.

Vanja Bakalović<br>
Vanja Bakalović

Kako ocjenjujete dosadašnje postupanje Hrvatske s izbjeglicama?

Hrvatska je napravila mnogo pozitivnih postupaka još od samog početka izbjegličke krize i možemo reći da u njenim postupcima prevladavaju politički narativi jamčenja ljudskih prava i zaštite izbjeglica iznad nacionalne sigurnosti. Dostojanstven i adekvatan prihvat ljudi samo može pospješiti nacionalnu sigurnost. Hrvatska se zalagala za slobodan koridor ljudi i nepostavljanje zidova i žica. Svakako, neke stvari su mogle biti i bolje odrađene. Neprihvatljivo je npr. da djeca budu gladna, bosa i pothlađena, a bilo je i takvih slučajeva. To je, međutim, problem cijele balkanske rute i prihvata izbjeglica čijim bi se boljim upravljanjem kroz političke dogovore zemalja balkanske rute prevenirale ovakve situacije.

Kao potpisnica UN-ove konvencije o statusu izbjeglica koja joj nalaže zaštitu svake izbjeglice, Hrvatska ima odgovornost prema međunarodnoj zajednici, a regulativa EU dopušta i pružanje kvalitetnije zaštite izbjeglicama od one predviđene njezinom regulativom. Smatram da Hrvatska može biti dobar primjer jer ima kapaciteta, znanja i senzibiliteta s obzirom na povijest svojih migracija i izbjeglištva, a i njeno stanovništvo je od početka krize solidarno i želi pomoći.

Ključne riječi: azil, izbjeglice
<
Vezane vijesti