Turbulencije oko Hine ozbiljno su ugrozile kredibilitet tog najvećeg servisa vijesti, a o stanju prava i sloboda u medijima svjedoče i čistka u Glasu Istre, nejasno dodijeljeni otkazi u Vjesniku, do zabrinjavajućeg primjera beskrajne bahatosti karlovačkog lokalnog moćnika... Što se događa sa novinarstvom u Hrvatskoj?

Hina se ovih dana prečesto povlači po medijima, a razlog njezinog naglog rasta popularnosti sve je samo ne pozitivan. Već sama činjenica da je riječ o jedinoj novinskoj agenciji, još k tome u vlasništvu države, nekom autsajderu bila bi dovoljna za sumnju. A kada vlast još naočigled sviju upliće prste u njenu strukturu, sve počinje ličiti na neku predstavu. Pa opet možda za ovakav opis našeg najvećeg servisa vijesti nema potrebe jer po najnovijem istraživanju Reportera bez granica o slobodi medija, naša se zemlja pozicionirala na visokom 53. mjestu. Uz bok Bocvani, Tongu i, ne bi vjerovali, sinonimu za demokraciju - Americi. Zakulisne igre Upravno vijeće Hine prije nekoliko je tjedana u nepotpunom sastavu od četiri (umjesto pet) člana za ravnateljicu odabralo Smiljanku Škugor-Hrnčević. To je našu Vladu jako pogodilo pa je hitno zatražila razrješenje spomenutog Vijeća. Sanader se pak zgražao nad demokratskim deficitom, žaleći se kako je Vijeće zaobišlo proceduru jer je član koji je nedostajao bio iz redova zaposlenika, te se tako pri izboru ravnatelja nije čuo glas radnika Hine. Očito je zaboravio spomenuti da je rok za odabir ravnatelja debelo isticao, kao i podatak da je Vijeće još u kolovozu od Vlade zatražilo imenovanje petog člana. Za razloge koji bi objasnili reakciju Vlade postoji nekoliko scenarija - između ostalog su nepodobnost novoizabrane ravnateljice, iskorištavanje situacije za pružanje slike beskrajne kvazidemokratičnosti biračima (predizborna kampanja) ili pak pritisci međunarodne zajednice. Ili od svega ovoga pomalo. S druge strane, Vijeće u ovom sastavu, prema mišljenju mnogih, nije bilo dovoljno stručno za obavljanje predodređenog posla. Predsjednik HND-a Dragutin Lučić kaže: Dvadeset dana prije odabira ovog Vijeća Hina je dobila najbolju ocjenu u Saboru i od vladajuće stranke i opozicije, da bi ti ljudi koji su se kandidirali za reizbor svi bili posmicani i na njihova mjesta dovedeni pojedinci koji su bili ili u sukobu interesa ili nisu bili dovoljno stručni za područje za koje su odabrani. Ja sam od samog početka bio protiv izbora Vijeća u ovom sastavu, mišljenja sam da je ono potpuno nekompetentno i neprihvatljivo što se 3 člana vijeća tiče. Sa Lučićem se slaže i predsjednik Transparency Internationala Zorislav Antun Petrović, koji tvrdi da je najbolje i jedino moguće rješenje sada – raspuštanje Vijeća. Mislim da se sve moglo puno spretnije izvesti, no kad je već cijeli proces doveden pod znak sumnje, onda mislim da je nabolje - za buduće Upravno vijeće i ravnatelja - novi natječaj. Jer dosljedno provođenje i poštivanje zakona, transparentno donošenje odluka temeljni su preduvjet za kvalitetno donošenje odluka. Sa potpunim uklanjanjem špekulacija o navodnim zakulisnim igrama, kaže Petrović.

Dragutin Lučić Dragutin Lučić

Vladino dodvoravanje javnosti No zakulisne igre su politici ipak najdraže. I često dovode do ovakovih situacija koje ponekad poprime oblik farse. Događaji u Hini bili bi smiješni kada ne bi bili toliko ozbiljni. Naime, ozbiljno je kada se na bilo koji način izbor ravnatelja jedne tako važne medijske institucije kao što je Hina provodi na ovakav način. Prvo gužva oko toga koga odabrati u Upravno vijeće; kada je ta gužva prošla uz velika negodovanja međunarodne zajednice, onda to Vijeće izabere ravnatelja, pa onda nema petog člana te se sve to poništava. Pa onda oporba koja je bila protiv, sad je za, pa HDZ koji je bio za, sad je protiv – to je sve skupa jako smiješno i u neugodnu situaciju dovodi ljude u Hini koje čeka ozbiljan posao, tvrdi direktor Međunarodnog centra za obrazovanje novinara Hrvatske prof. dr Stjepan Malović. Nepobitna je činjenica da je Vlada sama predložila ovo Vijeće, i onda čekala povoljnu priliku kako bi situaciju okrenula u svoju korist. Teo Celakoski, član Vijeća za medijsku kulturu pri Ministarstvu kulture, smatra da je ovakvim postupcima željela naglasak staviti na demokratičnost, ali je pritom zaobišla - proceduralnost. Vlada se ponaša demokratski revolucionarno, ne poštuje institucije i procedure i to je problem. Da bi se dodvorila javnosti, išla je mimo institucionalnih i proceduralnih mehanizama koji su predviđeni. Pokušava se legitimirati željenom slikom o sebi: da je demokratična i da želi imati u Vijeću glas od izabranog predstavnika iz redova zaposlenika Hine. A da ga sami nisu na vrijeme odabrali, tvrdi Celakoski. Ove će igre zasigurno ostaviti traga, kako na kredibilitet Hine, tako i na opću sliku o medijima. Svako uplitanje politike u medije loše završava. Sada je diskreditiran svaki kandidat, svaki mogući član novog Upravnog vijeća. Hina će funkcionirati i dalje, ali pitanje je koliko ćemo mi kao javnost imati povjerenja u nju, mišljenje je Malovića. Beskorisna institucija? Najoštriju kritiku Hini uputio je Denis Kuljiš, predsjednik novinarske udruge Članak X i bivši urednik Nacionala i Globusa, smatrajući njen rad u političkom smislu apsolutno beznačajnim: To je jedna prilično beskorisna institucija koja zapošljava oko 300 ljudi. Osim službenih informacija Vlade, predsjedništva i državnih institucija ja ne vidim koju funkciju još Hina može imati. A cijela ova afera sa Upravnim vijećem po meni je izmišljena i pokušaj je da se Hina u očima javnosti prikaže kao nešto što je bitno za politiku ili žurnalizam u Hrvatskoj, a nije. To je velika grupetina lezilebovića koji tamo sjede na državnim plaćama i ništa ne rade, tvrdi Kuljiš. No, sve ako i zanemarimo ovu izmišljenu aferu i osvrnemo se na aktualnosti u našim medijima, dočekat će nas još gora slika. Novinari su u sve težoj situaciji, podvrgnuti raznim pritiscima i kontrolama od strane vlasti ili pak vlasnika. Nedavna čistka u Glasu Istre ide u prilog navedenom. Naime, u tom je dnevniku sedmero novinara prijetio otkaz zbog medijskih istupa u kojima su progovarali o onome što se vlasniku nije svidjelo. Nakon osude brojnih medijskih djelatnika, reakcije HND-a i Sindikata, četvero novinara je vraćeno na posao, dok ih je troje dobilo otkaz. To je očito politički instrumentalizirana stvar. Sprega utjecaja u tako malim sredinama poput Istre jednostavo je prejaka. Privatno i u tom smislu nezavisno često nije tako, već naprotiv jako međuovisno, mišljenje je Tea Celakoskog. U Vjesniku je pak najavljen veliki broj otkaza, a prva crna lista sa imenima 24 radnika, sadrži između ostalih i jedine stalne dopisnike iz Dubrovnika i Šibenika, po čemu tim dopisništvima prijeti očito gašenje. Odgovornost za slaganje lista prebacuju među sobom glavni urednik Darko čuretek i predsjednik Uprave Franjo Maletić, koji je dao ostavku, no nakon podrške Nadzornog odbora ponovno vratio na svoju poziciju. Prigovori otkazima Vjesniku prije svega odnose se na nepoštivanje radnih prava te nepoznate kriterije pri otpuštanju novinara. Lučić ističe kako je neophodno donijeti zakon koji bi ovaj dnevnik iz državnog medija pretvorio u javno glasilo.

Vjesnik Vjesnik

Bahatost lokalnih moćnika Slučaj iz Karlovca možda je, koliko god zabrinjavajuće djelovao, i najrealnija slika autoritarnosti koju si politika dopušta. Novinar Dražić, jednom je prilikom, na učeničke jadikovke kako u pogledu nasilja u školama ne postoji nitko kome bi se oni požalili, spomenuo kako su za razliku od današnjice, u komunizmu u školama postojali socijalni radnici i psiholozi za učenike. To je pak jako pogodilo dogradonačelnika Karlovca Damira Jelića koji je zatražio disciplinsku i financijski kaznu za novinara jer se – javno suprotstavio njegovu promišljanju. Novinar se, očito zbog straha od utjecaja spomenutog moćnika, ispričao te obećao da se tako što nikada neće ponoviti. Svi ovi primjeri svjedoče o srozavanju novinarske profesije i zagušavanju sloboda koje bi kroz medije i putem njih trebale biti realizirane. Također je činjenica da su svi oni prisutni već dulje vrijeme, ali su sada zbog raznoraznih interesa isplivali na površinu. Predizborna kampanja je već počela, svi postaju nervozni i žele kontrolirati medije. U našem shvaćanju kontrola medija znači imati svog čovjeka koji će raditi ono što se dogovorimo, a to je loše shvaćanje medija i protiv toga se moramo boriti, kaže Malović. Navedene turbulencije će vjerojatno naškoditi ionako narušenoj slici slobode naših medija, na neki će način diskreditirati njihovu vjerodostojnost, i sve manje ćemo se čuditi sve težim slučajevima ugrožavanjima prava u novinarstvu. Pa opet, možda će sve ovo imati i suprotan efekt te će se upravo zbog spoznaja o stanjima unutar redakcija, sve više forsirati svijest o nužnosti slobode medija. Pitanje je samo koliko ćemo više uopće vjerovati medijima. Jer idejno zamišljeni kao ogledala svijeta, postaju sve zamagljeniji najrazličitijim utjecajima i interesima... (Surađivale: Emina Bužinkići Marina Kelava)

civil_dratp.jpg

Civildreta je projekt povećanja vidljivosti nevladinih organizacija, koji financijski potpomaže Academy for Educational Development, sredstvima US AID-a. Civildreta se realizira u suradnji Centra za mirovne studije, Radija 101 i H-Altera.

Ključne riječi: Hina, javni mediji
<
Vezane vijesti