H-Alter
Foto: prtscrFoto: prtscrEmina Bužinkić, predsjednica vladinog Savjeta za razvoj civilnog društva: Andrej Plenković nastavio je poznati HDZ-ovski obračun s vragovima. Nismo donijeli niti jednu odluku koja bi ukazala na volju vladajućih za razvoj civilnog društva. Upravljanje Nacionalnom zakladom i njezine dodjele institucionalnih potpora formatirani su s ciljem postizanja socijalnog mira, uz namirivanje HDZ-u bliske klijentele. Odlukom da podupre U ime obitelji Zaklada je dovela u pitanje ustavno-pravni poredak.

Navršava se godina dana od početka rada saziva Savjeta za razvoj civilnoga društva na čelu s predsjednicom Eminom Bužinkić. Tijelo kojim Bužinkić upravlja sastavljeno je polovicom od predstavnika udruga, a polovicom od predstavnika različitih tijela državne uprave. Složenost političkih uvjeta u kojima Savjet radi sama njegova predsjednica izrazila je u prošlogodišnjem intervjuu za H-Alter, upozorivši na revitaliziranje stare HDZ-ove krilatice nacionalne unifikacije, pri čemu su svi koji tu ideju ne podržavaju primorani trpjeti pritisak. Što se zbilo u prvih 12 mjeseci rada Savjeta i je li Andrej Plenković popustio omču koju su stegnuli njegovi prethodnici, Karamarko, Orešković i Hasanbegović, tema je za još jedan intervju s njegovom predsjednicom.

Bliži se završetak prve godine rada novog saziva Vladinog Savjeta za civilno društvo. Je li taj trend pritiska na civilno društvo i institucije koje bi trebale brinuti za njegov razvoj, koji je bio evidentan u razdoblju prethodne vlade, nastavljen do danas?

Prva godina mandata Savjeta za razvoj civilnoga društva bila je trnovita. Ne samo da smo svjedoci kombinacije tendencioznog i nespretnog političkog kormilarenja državom u kolopletu konzervativno-neoliberalne politike proizvodnje kriza i štete, nego smo, posljedično, dio žučne i instrumentalizirane politike nacionalizma i podjela na prve i druge. Savjet je jasno ogledalo tih podjela, bile one političke ili tehničke. Tijelo koje je prije nekoliko godina dosegnulo visoku razinu participacije u svojoj savjetodavno-političkoj ulozi, u maniri degeneracije sveopće participacije i Ne samo da smo svjedoci kombinacije tendencioznog i nespretnog političkog kormilarenja državom u kolopletu konzervativno-neoliberalne politike proizvodnje kriza i štete, nego smo, posljedično, dio žučne i instrumentalizirane politike nacionalizma i podjela na prve i drugepritiska na sve oblike opozicije neminovno je došlo u konstelaciju međusobnog nerazumijevanja i nejasnoće u tome što mu je zadaća.

U posljednjih godinu dana nismo donijeli niti jednu odluku koja bi ukazala na političku ili tehničku volju vladajućih u smjeru pozitivnih pomaka za civilno društvo. Treba reći i kako odluke nerijetko donosimo u strukturi zamjenika političkih dužnosnika ili državnih službenika u prekarnim pozicijama. Razgovore vodimo i odluke donosimo u atmosferi manjka povjerenja i nejasnoća oko načina komuniciranja u takvom tijelu koje zahtijeva dijaloški otvoreni odnos. 

Jesi li konačno imala priliku upoznati premijera Plenkovića? U "inauguralnom intervjuu" izrazila si nadu da ćeš dobiti priliku za razgovor s njim.

Mislim da doista govorimo o trendu multiplicirajućih pritisaka u kontekstu kojih se sastanak mene i premijera Plenkovića još uvijek nije dogodio.

U Savjetu se općenito može čuti ideja o potrebi jačanja njegova utjecaja kao savjetodavnog tijela Vlade... u uvjetima koje opisuješ, kakav je realno vaš utjecaj na Vladu?

Potreba za jačanjem Savjeta i njegova utjecaja na Vladu posve je jasna i kao takva je iskazana i tražena više puta. Savjet djeluje u U posljednjih godinu dana nismo donijeli niti jednu odluku koja bi ukazala na političku ili tehničku volju vladajućih u smjeru pozitivnih pomaka za civilno društvomeđuprostoru u kojemu nema uvid u Vladin rad izvan onoga što je javno dostupno, te u koji civilno društvo ulazi iz pozicije "osjećanja posljedica Vladinih politika na vlastitoj koži." Dok god Savjet ne bude prostor otvoren za dijalog i politički utjecaj u savjetodavnom formatu, do tada će postojati kritika i organiziranje otpora u civilnim krugovima spram Vlade. Jedan od ključnih primjera prijepora u Savjetu jest rasprava Operativnom programu Učinkoviti ljudski potencijali koji se financira iz Europskog socijalnog fonda, a koji je ključan za civilno društvo. Mjesecima smo u Savjetu pokušavali doći do informacija od Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Premda razumijemo da se radi o zahtjevnom i kompleksnom poslu upravljanja značajnim sredstvima ovog Operativnog programa (OP), ne možemo ne izreći zabrinutost načinom na kojim se komunicira razvoj i napredak u njegovoj provedbi.

U više smo navrata bili informirani kako se OP ne provodi planiranom brzinom te kako je Republika Hrvatska izrazito spora u povlačenju sredstava, njihovoj potrošnji i certificiranju; iz vlastitog iskustva znamo kako je teško provoditi ESF programe u Hrvatskoj zbog zbunjujućih i često neprofesionalnih standarda administracije u javnoj upravi koja donosi mnogo administrativnog opterećenja udrugama; svjesni smo probijanja rokova i iznimnih kašnjenja u provedbi operacija i mnogih drugih problema.

Savjet djeluje u međuprostoru u kojemu nema uvid u Vladin rad izvan onoga što je javno dostupno, te u koji civilno društvo ulazi iz pozicije "osjećanja posljedica Vladinih politika na vlastitoj koži.Zanimalo nas je i pitanje revizije Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali. S tim u vezi uputila sam krajem listopada prošle godine pismo ministru Marku Paviću i državnoj tajnici Katarini Ivanković Knežević i relativno brzo sam dobila odgovor kako je sve u redu te da se organizacije civilnoga društva poziva na suradnju u unapređenju provedbe OP-a i ESF-a. Odazvala sam se tom pozivu i tražila da jednu sjednicu Savjeta posvetimo upravo toj temi. Na istoj sjednici je državna tajnica Ivanković Knežević upitala koja je motivacija predsjednice Savjeta da se interesira za provedbu OP-a!? Takav jezik i retorika mogu biti samo alarmantni i pobuditi sumnju oko budućnosti ESF-a. 

Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva za razdoblje 2017. do 2021. godine zapela je na javnom savjetovanju o kojem je službeni izvještaj bio najavljen za početak listopada 2017. Prošlo je otad skoro pola godine, a od Vlade ni pisma ni razglednice. U odnosu na civilno društvo država se nalazi u poduljoj "izvanstrateškoj" fazi – nije li i to znak postojanja neke neizrečene strategije?

Upravo je strategija za razvoj civilnoga društva jedan od ključnih pokazatelja u kakvoj se situaciji nalazimo. Tekst ove strategije u njezinim je ranijim fazama ukazivao na kakav-takav progres u odnosu države prema civilnom društvu, međutim takav tekst sada ne može biti usvojen jer bi politički ciljevi na papiru i stvarni politički ciljevi ocrtali posve jasnu diskrepanciju. Moj je zaključak da se nalazimo u relativno jasnoj strateškoj situaciji i taktiziranju vladajućih o pitanjima kakva će strategija, i kada, ugledati svjetlo dana.

To potvrđuje i činjenica da tekst strategije nije bio pred očima javnosti mjesecima (sjednica Savjeta na ovu je temu održana u lipnju 2017. godine) Tekst ove strategije u njezinim je ranijim fazama ukazivao na kakav-takav progres u odnosu države prema civilnom društvu, međutim takav tekst sada ne može biti usvojen jer bi politički ciljevi na papiru i stvarni politički ciljevi ocrtali posve jasnu diskrepancijute da se na sjednicama Savjeta o temi govori jedino ako netko eksplicite pita o razlozima kašnjenja. Osim toga, tekst Strategije koji smo posljednji puta vidjeli potaknuo je zabrinutost mnogih organizacija civilnoga društva i članica/ova prethodnih mandata Savjeta za razvoj civilnoga društva, osobito u dijelovima koji su se ticali površnog i tendencioznog povijesnog pregleda djelovanja civilnoga društva, zatim nastavka kontrole i svojevrsne kriminalizacije organizacija civilnoga društva, potom uništavanja regionalnih zaklada i drugih mehanizama podrške razvoja civilnoga društva u lokalnim sredinama, itd.

Kad je riječ o kriminalizaciji, prva asocijacija je Uredba o postupcima financiranja projekata koje provode udruge. Bi li se složila s tvrdnjama izrečenim na jednoj od sjednica Savjeta, da ta uredba daje državi prevelike ovlasti u nadzoru nad civilnim društvom dok s druge strane ne pruža udrugama dovoljnu zaštitu od kršenja natječajnih pravila od strane državnih tijela koja ih raspisuju, odredbi ugovora o financiranju, pa ni zakonitosti samih natječaja? 

Uredbi smo posvetili treću sjednicu Savjeta koja je održana u ljeto prošle godine. Mislim da ovdje trebamo govoriti o paketu: Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija te Uredbi o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge. Ovaj paket donio je udrugama opterećenje u domeni financijskog i administrativnog poslovanja i izvještavanja te definitivno povećao kontrolu države nad civilnim društvom. Mnogi će se složiti kako se ovdje radi i o svojevrsnoj kriminalizaciji civilnoga društva pod sloganom transparentnosti i odgovornosti rada, baš kako nas upozorava analiza "Uvođenje reda u udruge – poticajno okruženje ili nadzor civilnoga društva" iz 2016. autora Katarine Pavić i Tomislava Domesa iz nezavisnog kulturnog sektora.

Opstanak i stabilnost rada organizacija civilnoga društva ovisi o transparentnosti trošenja sredstava, osobito onih iz javnih izvora. Ipak, ovaj regulatorni paket insistira na još većoj transparentnosti organizacija civilnoga društva, ali ne i, primjerice, vjerskih organizacijaOva nam analiza govori o regulatornoj funkciji ovih dvaju dokumenata koja civilno društvo tretiraju kao javni sektor i nameću mu zahtjev odgovornosti, dok istovremeno država njeguje praksu amnestiranja korupcije u vlastitim redovima i jezik smanjenja barijera biznisu i privatnom sektoru. Imamo li u vidu da su organizacije civilnoga društva privatni subjekti – organizacije privatnoga prava, nije li to posve jasna politika ekonomizacije i sužavanja prostora razlikovanja (opozicijskog, glasnog, kritičkog) civilnoga društva i države?

Opstanak i stabilnost rada organizacija civilnoga društva ovisi o transparentnosti trošenja sredstava, osobito onih iz javnih izvora. Ipak, ovaj regulatorni paket insistira na još većoj transparentnosti organizacija civilnoga društva, ali ne i, primjerice, vjerskih organizacija. Dio su ove jednadžbe i provjere trošenja sredstava koja ne dolaze iz javnih izvora, slanje inspektora u izvide i kontrole potrošnje, nametanje vođenja dvojnog knjigovodstva za novoosnovane udruge u trajanju od tri godine. Sve su to detalji i prakse koje uvode red u prostor koje ne smije biti pod kontrolom države.

Kakav ste stav o tome zauzeli na Savjetu?

Na spomenutoj smo sjednici Savjeta ukazali na opširnost Uredbe u nadzoru civilnoga društva te da istovremeno ne sadržava nikakvu odredbu o obavezama davatelja sredstva i načinu sankcioniranja davatelja potpora u slučaju kršenja načela suradnje i nepridržavanja obaveza definiranih ugovorima (rokovi, isplate sredstava itd.). Uredba ne garantira nikakve pravne lijekove i zaštitu organizacija civilnoga društva kao korisnika sredstava. Ključna je kritika da ova uredba ne gradi partnerstvo, povjerenje i dijalog već sasvim suprotno – donosi nepovjerenje, nesigurnost i još snažniju podjelu između organizacija civilnoga društva i vladine strukture. Ovo je jedan od ključnih prijepora u sadašnjem sastavu Savjeta za razvoj civilnoga društva.

Vladina uredba koju se u javnosti češće spominje jest ona o raspodjeli prihoda od igara na sreću. Vlada ju donosi početkom svake godine i posljednjih godina, pogotovo 2016., izražavala je otvoreno neprijateljski stav izvršne vlasti prema progresivnom civilnom društvu.

Godine 2016. Uredba o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću donesena je na sjednici Vlade u Ključna je kritika da ova uredba ne gradi partnerstvo, povjerenje i dijalog već sasvim suprotno – donosi nepovjerenje, nesigurnost i još snažniju podjelu između organizacija civilnoga društva i vladine strukturevrijeme kada je na sjednici prethodnog mandata Savjeta trebala krenuti rasprava o prijedlogu koji je umnogome označio rapidno narušavanje kontinuiteta rada civilnoga društva u područjima: demokratizacije, ljudskih prava, obrazovanja, socijalne podrške i sl. Posljedica toga, prisjetimo se, bilo je podnošenje ostavki članova/ica Savjeta na tim pozicijama te formiranje Inicijative za snažno civilno društvo kojom je oblikovan kritički glas šireg formata. Nakon takvog scenarija, tko bi mogao očekivati da će krajem 2017. godine ista uredba biti usvojena bez da se o njoj raspravlja na sjednici Savjeta za razvoj civilnoga društva. Naravno da postoje objašnjenja zašto je tomu tako u odnosu na tehničku proceduru, međutim takav potez govori o marginalizaciji i izolaciji Savjeta za razvoj civilnoga društva u donošenju odluka o budućnosti civilnoga društva. Uredba je propisala i prepisala recept smanjenja kritičkih civilnih sastojaka u političkoj kuhinji.

Savjet priprema prijedlog novog modela njezine izrade, u kojem bi on sam imao snažniji utjecaj na njezin sadržaj no dosad. Kako bi taj model izgledao, i koliko Savjet uopće može utjecati na značajniju promjenu načina raspodjele dobiti od igara na sreću, znamo li da ta raspodjela čini financijsku kičmu državne politike prema čitavom neprofitnom sektoru?

Na sastanku naše radne grupe za financijski i normativni okvir razgovarali smo o prijedlogu novog hodograma koji bi uvažio konzultaciju između Ureda za udruge i Savjeta za razvoj civilnoga društva prije oblikovanja konačnog prijedloga u Ministarstvu financija i konačnog usvajanja na sjednici Vlade u prosincu ove i narednih godina.

Kako komentiraš inkliniranje Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva prema Institutu za stručno usavršavanje mladih, u kojem je donedavno radio Marko Pavić, ministar rada u Plenkovićevoj vladi? Čelnik ISUM-ovog Centra za društveno poduzetništvo, Luka Bogdan, prošle je godine zaposlen na novokreiranom mjestu zamjenika upraviteljice Zaklade. Ubrzo potom u Zakladi dobivaju posao i dvije bivše zaposlenice u ISUM-u. ISUM je ujedno i Plenkovićev kadrovski inkubator, a Bogdan je, uz odgovoran posao u Zakladi, predsjednik zagrebačkog kvarta Gornji Grad, kao predstavnik HDZ-a. Novosti, koje su ovo sve otkrile, tvrde da zamjenik upraviteljice, zadužen u Zakladi za programe EU-a, ima završenu samo srednju školu i upitno radno iskustvo…

Odgovor na ovo pitanje dajem iskazujući duboku zabrinutost za Nacionalnu zakladu kao instituciju i civilno društvo koje je gradilo kritičko-suradnički odnos s tom institucijom.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva postala je slučaj borbe pijetlova čije su upravljanje, programiranje i dodjele institucionalnih potpora formatirani s ciljem postizanja socijalnog mira, uz dodjeljivanje financijske potpore na razne strane, a čini se i namirivanja HDZ-u bliske klijenteleDonedavno smo hodali po svijetu i govorili o trokut-modelu (Ured za udruge – Zaklada – Savjet) koje je označilo bitan napredak u hrvatskom civilnom društvu i njegovu doprinosu demokratizaciji kao i demokratizaciji političkih institucija. Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva postala je slučaj borbe pijetlova čije su upravljanje, programiranje i dodjele institucionalnih potpora formatirani s ciljem postizanja socijalnog mira, uz dodjeljivanje financijske potpore na razne strane, a čini se i namirivanja HDZ-u bliske klijentele. A sve se to događa pod krinkom jačanja pluralizma.

Zaklada naprosto više nije neovisna institucija koja promiče demokratizaciju i ljudska prava, nego institucija koja se jasno opredijelila za kurs koji će donositi sve više oportunizma i štete. Jedan je od primjera upravo imenovanje, kadroviranje i političko zapošljavanje premijerovih "ljudi od povjerenja" na svim razinama Nacionalne zaklade. Ne govorimo ovdje samo o sukobu interesa; kako čitamo u Novostima tu su sestre i braća premijerovih ljudi kao suradnici i namještenici ove propulzivne institucije u financiranju "pravoga" civilnoga društva i politike koja se želi uvući i institucionalizirati na svim društvenim razinama. Zaklada je sada stavljena pod direktnu političku kontrolu premijera i osoba od njegova povjerenja, što do sada nikada nije bio slučaj. 

Vidimo da sada ISUM dobiva najveće Zakladine potpore, a dobila ju je i udruga U ime obitelji čiji je rad u najmanju ruku sporan s aspekta ustavne vrednote rodne ravnopravnosti. U lanjskom smo se intervjuu dotakli HVIDRA-e kao korisnika Zakladine potpore…

ISUM i Paneuropska unija – svi premijerovi ljudi (i organizacije) – sada su na platnoj listi "nove" Zaklade. Premijer sjedi u Upravnom odboru Paneuropske unije, a tamo je i bivši ministar obrazovanja Pavo Barišić čija je pozicija zapečaćena raspravama o ne-etičnoj znanstvenoj i političkoj karijeri. Na tu je platnu listu došla i udruga U ime obitelji koja otvoreno nipodaštava drugačije i manjinske društvene skupine svojim homofobnim, diskriminatornim i ksenofobnim porukama, kampanjama i aktivnostima dok istovremeno diže pijedestal ratnim zločincima Dalo bi se ozbiljno razgovarati o tezi da je udruga U ime obitelji, u suradnji s političkim institucijama, dovela u pitanje ustavno-pravni poredak onoga dana kada je raspisan referendum o definiciji braka, a njezino su kasnije djelovanje i upravo ova odluka Zaklade još jednom dovele u pitanje taj poredak(prisjetimo se nedavnih izjava o Slobodanu Praljku), bombardira seksističko-šovinističkim podvalama poput rodne ideologije i daje prostor isključivo konzervativno-katoličkim vrijednostima u društvu i politici – svakako podložnima jednom ozbiljnoj teleologijskoj analizi. Njezin portal Narod.hr sve je više na meti kritike, ali i sudskih presuda o kleveti i govoru mržnje. Dalo bi se ozbiljno razgovarati o tezi da je udruga U ime obitelji, u suradnji s političkim institucijama, dovela u pitanje ustavno-pravni poredak onoga dana kada je raspisan referendum o definiciji braka, a njezino su kasnije djelovanje i upravo ova odluka Zaklade još jednom dovele u pitanje taj poredak. 

Pored ovih vrijednosnih i političkih glavinjanja, uočeno je Zakladino odstupanje od decentralizacije sustava potpore razvoju civilnoga društva koji je ona sama prethodno prezentirala kao jednu od najboljih i najučinkovitijih stvari u pogledu razvoja civilnoga društva. Jeste li od nje dobili traženo očitovanje o promjeni prioriteta i o ukidanju programa decentralizacije?

Odustajanje od decentraliziranog sustava i žustro rezanje grana na kojima su stajale regionalne zaklade posve je uznemirujuće. U taj sustav uložene su godine ljudskog doprinosa, ideja i materijalnih investicija. Pored toga, taj je sustav generirao lokalne i regionalne mreže između civilnoga društva koje bi bilo nemoguće izgraditi centraliziranim modelom rada Nacionalne zaklade. Ove su zaklade bile prvi ozbiljan pokušaj ulaganja u lokalnu filantropiju. Bez ikakve evaluacije i procjene učinaka Nacionalna zaklada prekinula je veze s regionalnim zakladama koje su od tada prepuštene sebi samima. Čak ni novi Zakon o zakladama ne uzima u obzir razvoj lokalne filantropije kroz podršku ovim postojećim mehanizmima na lokalu. 

Na H-Alteru smo odavno upozoravali da Zaklada odstupa od zakonske intencije da njome upravljaju predstavnici civilnog društva. Nije li civilno društvo, propuštajući reagirati na te strukturne pomake, olako propustilo priliku za kontrolu njezine "politike" s pozicije članstva u njezinu upravnom odboru?

Mogla bih se složiti oko upitnosti učestalosti, jasnoće i snage kritike civilnoga društva spram države, međutim takvu kvalifikaciju se ne može izraziti bez razumijevanja općeg konteksta u kojemu se civilno društvo posljednjih godina cijepalo i iscrpljivalo. Razni su glasovi iz civilnoga društva artikulirali nužnost promjena u politici spram Zaklade i u Zakladi, no kao što vidimo nitko od tih glasova nije u sadašnjem Upravnom Faza u koju smo ušli 2016. godine s vladom Tihomira Oreškovića i Zlatka Hasanbegovića, tek je kozmetički promijenjena Plenkovićevom figurom, koja je nastavila stari poznati HDZ-ovski obračun s vragovima u raznim bojama te se opredijelila za onu sivo-bijelu - kombinaciju pomalo hrvatske čistunske, pomalo briselsko činovničkeodboru. To je istovremeno pokazatelj zaokreta pod koji je stavljena Zaklada od politički neovisne u posve kontroliranu instituciju te pokazatelj da se kritička oštrica oblikuje na drugome mjestu. 

Je li Savjetu poznato što se zbiva s Akcijskim planom za provedbu inicijative Partnerstvo za otvorenu vlast u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2017. – 2019.? I u ovom slučaju, kao i u slučaju Strategije stvaranja poticajnog okruženja... prošla je skoro polovica perioda na koji se Akcijski plan trebao odnositi, javna rasprava o njemu održana je prije točno godinu dana, trebao je biti usvojen u lipnju 2017, i dalje se o njemu razgovara, ali ga nema.

Imam samo dvije informacije. Savjet za razvoj civilnoga društva je izabrao članove iz reda predstavnika civilnoga društva u Savjet za Partnerstvo za otvorenu vlast još prošle godine. I drugo, čekamo da se otvori procedura javnog savjetovanja o ovom dokumentu. 

Kako komentiraš političko kadroviranje u institucijama poput Povjerenstva za sukob interesa, Pravobraniteljice za djecu, HRT-u, Vijeću za elektroničke medije, HAVC-u, pravosuđu, da se ne vraćamo na Zakladu... Izgleda kao da se vratila na snagu Tuđmanova ideja identificiranja države i "stožerne hrvatske stranke"?

Ništa me više ne iznenađuje. To je smjer čišćenja suvišnog – drugačijeg i kritičkog, te instalacije politički podobnih i međusobno ovisnih, lojalnošću prema stranci i ideologiji vođenih. Faza u koju smo ušli 2016. godine s vladom Tihomira Oreškovića i Zlatka Hasanbegovića, tek je kozmetički promijenjena Plenkovićevom figurom, koja je nastavila stari poznati HDZ-ovski obračun s vragovima u raznim bojama te se opredijelila za onu sivo-bijelu - kombinaciju pomalo hrvatske čistunske, pomalo briselsko činovničke. U takvoj politici nema mjesta glasu Imamo ispred sebe identitetsku politiku nešto novijega formata koja institucionalizira narative četrdesetih i devedesetih, zajedno sa zauzimanjem pozicija moći povezanih s novcem i njegovom akumulacijom na jedno mjestorazličitom od konzervativno - neoliberalnog blenda izuzev mrvica multikulturne kozmetike koju smo dobili u saborskom postavu, a ponešto i u onome egzekutivnome.

Imamo ispred sebe identitetsku politiku nešto novijega formata koja institucionalizira narative četrdesetih i devedesetih, zajedno sa zauzimanjem pozicija moći povezanih s novcem i njegovom akumulacijom na jedno mjesto. Nebojša Blanuša je nedavno rekao u razgovoru za Novosti da je rad Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima domobranski, te kako institucionalizira znakovlje ustaštva na mala vrata.

Može li se dogoditi i da "mediji zajednice", kojima bi ove godine trebalo biti raspodijeljeno 30,5 milijuna europskih kuna, u natječajnom rešetu Ministarstva kulture budu realizirani kao "mediji Hrvatske demokratske zajednice"?

Nakon svega o čemu smo razgovarali, kako očekivati drugačiji scenarij? Upoznata sam sa slučajevima u kojima su se selekcijski postupci unutar ovog OP-a provodili bez vanjskih članova. O tome su govorili kolege na sjednicama Savjeta. To je apsolutno protivno načelima provedbe OP-a kao i Uredbi o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge.

<
Vezane vijesti