Crkva i zagrebačka gradska uprava nemaju namjeru odustati od gradnje bogomolje na prostoru javnog park na Savici, a kako bi se zavarala javnost sada se privremeno uređuje šikara i iseljavaju gerilski vrtlari južno od parka.

Skandalozna činjenica da zagrebačka gradska uprava gradonačelnika Milana Bandića poklanja dio središnjeg javnog parka na Savici, kako bi se tamo gradila crkva, uglavnom prolazi u tišini.

Jedan u svibnju održan veliki i uspješni prosvjed lokalne inicijative Čuvamo naš park, koliko god bio pohvalan i uz sve one za javnost nevidljive aktivnosti, naprosto nije dovoljan, a medijski interes za temu trajao je uglavnom taj dan.

Ali da prosvjedovanje svakako ima smisla, no ne nužno s poželjnim ishodom, pokazuje i recentni razvoj stvari na Savici. Naime, Crkva i zagrebačka gradska uprava nemaju namjeru odustati od gradnje bogomolje na prostoru parka. Kako bi se zavarala javnost, sada se privremeno uređuje šikara i iseljavaju gerilski vrtlari južno od parka, tobože zbog njegovog proširenja.  Na tom istom mjestu u budućnosti se planira izgradnja sportskog centra.

Dosadašnja neizgrađenost i neuređenost najvećeg dijela toga prostora omogućila je egzistenciju oaze divljine, koja je utočište mnogim biljnim i životinjskim vrstama

Taj prostor između ulice Prisavlje i nasipa desetljećima je neuređen, a u svom krajnjem zapadnom dijelu tj. najbliže stambenim zgradama, mjestimično premrežen malim urbanim povrtnjacima. U gradskim prostornim planovima čitavo to zemljište je građevinska parcela zapravo namijenjena proširenju postojećeg sportskog centra, što je dobra i poželjna namjena temeljena na široj analizi i dugoročnom strateškom planiranju grada.

Dosadašnja neizgrađenost i neuređenost najvećeg dijela toga prostora omogućila je egzistenciju oaze divljine, koja je utočište mnogim biljnim i životinjskim vrstama, ali je i upravo ta neizgrađenost uvjetovala da gradska uprava, tražeći neki način da najbezbolnije izvrši svoj naum - naime devastaciju dijela postojećeg javnog parka - odabere upravo to mjesto za privremeno proširenje parka, kako bi se stvorio dojam da se za potrebe izgradnje crkve oduzeti dio središnjeg javnog parka sada, eto, višestruko nadoknađuje uređenjem i proširenjem parka prema nasipu.

Taj lukavi potez neupućenom promatraču može se učiniti poželjan, ali kada znamo da se novi park uređuje na mjestu gdje kad tad ima doći sportski centar, te da će s izgradnjom crkve dio planski definiranog središnjeg savičkog parka nepovratno biti smanjen u ionako zgusnutom naselju, jasno je da se radi o perfidnoj prevari koja samo potvrđuje da odustajanja od gradnje crkve na prostoru postojećeg parka nema ni u primislima vladajućih i to unatoč tome što za crkvu postoje alternativne i primjerenije lokacije u naselju.

savica_simpraga.jpg

Budući da su u zadnjih godinu dana, ponajviše zahvaljujući građanskim inicijativama poput Parkticipacije, učinjenici znatni pomaci u senzibiliziranju gradske uprave za pitanja urbanog vrtlarenja, potrebe i koristi takve prakse po grad, sada umjesto jednostranog uništavanja postojećih vrtova, što je bio slučaj u npr. Travnom, Grad zainteresiranim vrtlarima ipak nudi alternativno rješenje.

Međutim, istovremeno ne postoje nikakve prepreke da se jedan gradski vrt formira i na dijelu parcele na Savici. Tako bi novi stari vrt obuhvatio sve već prisutne vrtlare uz one nove, a postojeći zajednički vrt uključio se u mrežu gradskih vrtova, po mogućnosti kao društveni vrt za što lokalni interes postoji. Dakle, čišćenje prostora uz nasip svakako otvara mogućnost još jednog vrta otvorenog vrtlarenju za sve pod jednakim uvjetima. No, čini se da stvari ne idu u tom smjeru, a premda je namjera da se prostor dodatno urbano aktivira pozitivna, ipak je jednako važan način i sadržaj koji tamo ima uslijediti.

Problematičan je već i sam način načina na koji Zrinjevac raščišćava teren, a što se moglo vidjeti i na primjerima Bundeka i Travnog te sad na Savici. Činjenica je da je dio zemljišta, koje je već očišćen, bio divlji deponij pa je nekakvo čišćenje svakako bilo poželjno, a raščišćavanje je trenutno zaustavljeno tik pred vrtovima. Praksa je da se uništava sve osim starijih stabala. Umjesto takvog rušilačkog pristupa koji ostavlja zapravo opustošene zelene površine, u pažljivijem, isplativijem i jeftinijem načinu valjalo bi ostaviti i nešto od donjega sloja raslinja tj. grmlja koje je i izuzetno važno za bioraznolikost, ali i neposredne boravišne kvalitete mjesta. Razlog takvom načinu raščišćavanja prije svega je u nekompetencijama, ali i profitu budući da se s uređenjem zdravo i formirano autohtono grmlje zamjenjuje onim na kojem Zrinjevac zarađuje. Sve to samo je mali dio priče zašto građani Zagreba plaćaju neke od najskupljih komunalija u Europi.

U novonastaloj situaciji kompromis je svakako moguć. No, sukladno uvriježenoj praksi aktualne gradske uprave, javnost nije obaviještena što se točno planira na lokaciji, inače veličine nekoliko desetaka tisuća četvornih metara. S druge strane to otvara mogućnost da se na odluku utječe, a taj bi prostor u privremenom režimu korištenja bez problema mogao udomiti i park i vrt.

Nadogradnja u društveni vrt koji bi imao i prostor sa zajedničkim dijelom, opremljenim dječjim igralištem, stolovima i klupama, gdje bi mogli boraviti umirovljenici i drugi, vrtu, parku, kvartu i gradu daje novu kvalitetu i dodanu urbanu dimenziju

Takav scenarij ni na koji način ne dokida potrebu aktivnije i glasnije borbe za očuvanje integriteta i cjelovitosti središnjeg parka u naselju koji je trajno nasljeđe vremena urbanističkog planiranja grada kada se vodilo više računa o javnom prostoru.

I dok je s jedne strane opći interes za javni park valjda svima jasan, opravdano je postaviti i pitanje gdje je interes najšire javnosti upravo za te vrtove? Osim činjenice da, sukladno prostornim kapacitetima, treba otvoriti mogućnost vrtlarenja za sve zainteresirane, održavane šetnice između vrtova već funkcioniraju kao javni prostor te su dostupne svima. Nadogradnja u društveni vrt koji bi imao i prostor sa zajedničkim dijelom, opremljenim npr. dječjim igralištem, nadstrešnicom, stolovima i klupama, gdje bi mogli boraviti umirovljenici i drugi, vrtu, parku, kvartu i gradu daje novu kvalitetu i dodanu urbanu dimenziju. Tamo gdje postoje, upravo je takvo stvaranje novih i raznolikih javnih sadržaja za grad jedna od najvećih vrijednosti društvenih vrtova koji osim bilja, njeguju i zajednicu.

Odluka o uklopljenosti postojećih vrtova u planirani novi privremeni park ovisi o gradskoj upravi i za nju se treba izboriti. Osim što je pokrenuta inicijativa da vrtovi ostanu gdje jesu tj. da se prostor eventualno nadogradi u društveni vrt, traži se i da predmetna zelena površina po mogućnosti dobije trajni prostor za vrt, odnosno da on bude dio buduće sportsko-rekreativne-zelene zone. Ta je inicijativa i na tragu Parkticipacijinog prijedloga da društveni vrtovi kao zasebna kategorija uđu u Generalni urbanistički plan.

U konkretnom slučaju, borba za stari park i borba za vrt jedna drugu ne isključuju, posebno zato jer i jedni i drugi imaju isti problem, a to je gradska uprava Milana Bandića i činjenica da javni interes u Zagrebu nije na prvom mjestu.

Ključne riječi: Park na Savici
<
Vezane vijesti