Igowegoyou (Foto: ZPC)<br>Igowegoyou (Foto: ZPC)
Negdje oko ovogodišnjeg Svjetskog dana plesa, 29. travnja, zagrebački "boss", "gazda" ili što god da taj pseudogradonačelnik već jeste, objavio je kako će Zagrebački plesni centar, jedno od rijetko uspjelih hrvatskih eksperimentalni(ji)h arhitektonskih ostvarenja koje je na konstrukciji nekadašnjeg kina Lika kreirao projektni ured 3LHD, pripojiti Zagrebačkom kazalištu mladih zbog i radi (javnosti) sasvim nejasnih i neobrazloženih razloga.

Ničim određenim izazvani potez "glavnog zagrebačkog menadžera" i njegovih poslušnika,  iznenadio je mnoge, no, nema tu zapravo ništa novoga: riječ je samo o još jednom, možda najbezočnijem, ali zasigurno ne i prvom pokušaju da se nabrzinu izvede finta i ovlaš zakamuflira sve što je u ovom (nekadašnjem) gradu, u kulturi i umjetnosti pogotovu, uništeno, pokvareno, zapušteno i neiskorišteno, te, što je još važnije: što nije, a moglo je i moralo je biti napravljeno. Pokušaj da se zakamuflira, ali i da se, onako, kao usput, sve potencijalno zainteresirane uvede u začarani Već i ptice na granama shvaćaju kako je prvi koji bi u ovoj "aferi" morao odstupiti sa svoje pozicije i odgovarati isti onaj koji si je dao čak i zakonsko pravo da sam odlučuje o svemu u Zagrebukrug međusobnog nepovjerenja, sumnjičenja, izbjegavanja, svađanja, optuživanja, cjenkanja...

Ta, preko svake mjere predugo prisutna praksa, koja se ne može nazvati ni vladavinom, ni upravljanjem, ni gazdovanjem, ni gospodarenjem, pa ni trgovinom, i koja će jednog dana biti zabilježena ne čak ni kao "banditizam", nego kao bandićevština tek, ako uopće bude vrijedna bilježenja, čitavom je gradu i okolici, pa i onima koji su uvjereni da od tog "biznisa" "žive" i "imaju koristi", napravila toliko štete da se može (s pravom) činiti kako je sad već sve to sasvim nepopravljivo, te će si Hrvatska uskoro morati potražiti novu prijestolnicu.

Da bi se sav taj kulturni pad "metropole" vidjelo posve jasno, dovoljno je i samo prošetati ulicama u centru grada, ispod reklamama prikrivenih ili zapuštenih fasada, odnosno proći pored ili posjetiti neku od zagrebačkih kulturnih ustanova i institucija: od Gliptoteke HAZU u kojoj se izložba jednog od ponajboljih suvremenih svjetskih slikara i grafičkih dizajnera postavlja na neokrečenim zidovima, preko Klovićevih dvora, u kojima djela vrhunskih umjetnika služe kao pozadina za proslave u birtiji sa senzacionalnom terasom (iza koje se urušava Gradec), do Doma Hrvatskog društva likovnih umjetnika, "Džamije" Ivana Meštrovića, čija bi okrnjenost, ustajalost i pljesnivost u normalnim gradovima već sama po sebi bila dovoljna da se hitno traži smjena svih odgovornih. (Otužni Muzej suvremene umjetnosti, koji je radnim danom otvoren samo do 18 sati, ali i neka ne toliko upadljiva, no ne i manje Zar je to moguće da baš nikome nije jasno kako (u ovom slučaju) nije (samo) Mirna Žagar ta koja treba otići s mjesta umjetničke ravnateljice ZPC-a zbog svega što je taj začudni prostor u Ilici 10 mogao postati, a nije, odnosno kako je krajnje vrijeme da se (još neizrečene) optužbe i zahtjevi za objašnjenjima napokon upute na pravu adresu? bitna propadanja - književnosti i (gradskih) medija, primjerice, nećemo ovaj put ni spominjati.)

Zagrebački plesni centar, arhitektonski slatkiš u samom srcu grada (s nešto aditiva, ali ipak izvrstan), nikako, dakle, nije usamljen primjer neuspjeha zagrebačke (kulturne) politike; naprotiv: kud god da se okreneš, sve vrvi od njih.

Stoga je sasvim nevjerojatno, pa i bizarno, da se još uvijek velika većina više ili manje uključenih, građana i poreznih obveznika (da ne kažemo javnost), zabavlja nekim efemerijama i pretvara kako ne vidi u komu/čemu je najveći problem i plesnog centra koji to nikada nije postao, i ostatka (kulture) ovoga grada. Odnosno, da doista misli kako će se neispričana priča o problemima u ZPC-u moći do kraja (od)vrtjeti samo do Mirne Žagar, ugledne osnivačice Tjedna suvremenog plesa koja je (silom prilika) taj centar sedam godina vodila kao mali obiteljski obrt; ili, da će ju se uspjeti skrenuti prema Snježani Abramović Milković, svježoj ravnateljici Zagrebačkog kazališta mladih, dugogodišnjoj ambicioznoj voditeljici Zagrebačkog plesnog ansambla i organizatorici Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu, koja će, uz sadašnji odnos prema kulturi i umjetnosti u Hrvatskoj, vjerojatno uskoro jedva moći izlaziti na kraj i sa ZeKaeM-om; ili, da netko još vjeruje kako će se potpuno razotkrivanje svog tog nereda moći spriječiti povremenim međusobnim razračunavanjem ili mlakim posipanjem pepelom jednog dijela aktera suvremeno-plesne scene, te zbunjenom ili proračunatom šutnjom drugog, onog koji čeka da mu zauzvrat netko "dodijeli" nešto što ionako (uglavnom) zaslužuje ...

Zagrebački plesni centar, arhitektonski slatkiš u samom srcu grada, 
nikako nije usamljen primjer neuspjeha zagrebačke (kulturne) politike; 
naprotiv: kud god da se okreneš, sve vrvi od njih. (Foto: ZPC)<br> Zagrebački plesni centar, arhitektonski slatkiš u samom srcu grada, nikako nije usamljen primjer neuspjeha zagrebačke (kulturne) politike; naprotiv: kud god da se okreneš, sve vrvi od njih. (Foto: ZPC)

Doista, ljudi moji, zar je to moguće da baš nikome nije jasno kako (u ovom slučaju) nije (samo) Mirna Žagar ta koja treba otići s mjesta umjetničke ravnateljice ZPC-a zbog svega što je taj začudni prostor u Ilici 10 mogao postati a nije, odnosno kako je krajnje vrijeme da se (još neizrečene) optužbe i zahtjevi za objašnjenjima napokon upute na pravu adresu?

Pa već i ptice na granama shvaćaju kako je prvi koji bi u toj "aferi" morao odstupiti sa svoje pozicije i odgovarati isti onaj koji si je dao čak i zakonsko pravo da sam odlučuje o svemu u Zagrebu (a što ostali, da sve bude sasvim nenormalno, uzimaju zdravo za gotovo): onaj koji je, umjesto da ga pretvori u gradsku ustanovu, proširi na okolne zgrade i dvorište, raspiše natječaje za upravni odbor, ravnatelje/a i ostale zaposlene..., punih sedam godina tretirao ZPC kao običnu, ne osobito vrijednu nekretninu, te u najmanju ruku mirno gledao kako se on uvlači u sebe i,  umjesto centripetalne, postaje (još jedna) centrifugalna sila zagrebačke kulture i umjetnosti.

Ključne riječi: Grad Zagreb, ples, suvremeni ples
<
Vezane vijesti