Foto: Marina KelavaFoto: Marina KelavaŠto uopće žele gradski oci i majke? Zagrebačka Gradska skupština nedavno je donijela progresivnu odluku o razvrstavanju i prikupljanju otpada, dok se u isto vrijeme i dalje insistira na izgradnji Centra za gospodarenje otpadom i spalionice u Resniku, koji se zasnivaju na izrazito neekološkoj tehnologiji.

Od takve tehnologije odustaje sve više zapadnih zemalja, u zamjenu za strategije koje se baziraju na reciklaži.

Bernard Ivčić, Zelena akcija. "Stječe se dojam da Grad želi 'preko koljena' na brzinu uvesti novi sustav, a da niti njima samima nije jasno koji će biti rezultati ovakve odluke"

Pretprošli četvrtak u zagrebačkoj Skupštini izglasane su dvije, tematski usko povezane, točke dnevnog reda. Prva se odluka odnosila na novi način na koji će od sredine 2014. Zagrepčani odvajati proizvedeni otpad, a druga na osnivanje Centra za gospodarenje otpadom, najnovije Holdingove podružnice čiji je cilj "uspostava sustava održivog gospodarenja otpadom Grada Zagreba". Centar je osnovan temeljem Strategije gospodarenja otpadom RH i Plana gospodarenja otpadom u RH za razdoblje od 2007. do 2015. godine, općih načela Europske unije o gospodarenju otpadom te Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Tim je, naime, dokumentima propisano da su jedinice lokalne i regionalne samouprave dužne osigurati uvjete i uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom na svojim područjima.

Osim što su obje izglasane zahvaljujući rukama svih prisutnih zastupnika u Skupštini, ove odluke, s obzirom na dosadašnje najave koje su došle iz Ureda gradonačelnika, dijeli značajna razlika u pristupu otpadnoj tematici. Prva odluka se bazira na ekološkim principima gospodarenja otpadom, dok druga odluka, dugoročno gledajući, za plan ima strategiju koja je sušto suprotstavljena takovim principima, najvećim dijelom zahvaljujući državnoj strategiji o zbrinjavanju otpada. Naime, gradonačelnik Milan Bandić najavio je prije nekoliko mjeseci izgradnju Centra za gospodarenje otpadom i spalionice u Resniku, što je upravo zbog neekološkog aspekta projekta izazvalo prosvjede mještana ovog područja, kao i ekoloških udruga na razini zagrebačkog područja.

Slično se dešava i u drugim mjestima, budući da će Centri i postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, što je svojevrsna alternativa spalionicama, prema nacionalnom Planu gospodarenja otpadom biti izgrađeni na još desetak lokacija u Hrvatskoj.

No, svojevrsni novi moment, kada je riječ o strategiji gospodarenja otpadom u Zagrebu, u cjelokupnoj priči sada je usvajanje progresivne odluke o prikupljanju miješanog i biorazgradivog otpada i odvojenog prikupljanja ostalog otpada, uključujući i krupni otpad. Naime, od srpnja 2014. godine, Zagrepčani će morati kupovati posebne ekološke vreće, a naknade će plaćati po količini otpada. Uz izmjenu usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, promjene će se dogoditi i u kontekstu ostalog otpada. Holding će uspostaviti sustav  zelenih otoka i reciklažnih dvorišta za besplatno odlaganje stakla, papira, metala, tekstila te krupnog glomaznog otpada. Svaki zeleni otok sa spremnicima bit će predviđen za 500 do 1000 stanovnika, a reciklažna dvorišta za 20 do 25 tisuća građana.

Bernard Ivčić: "S obzirom da se količina komunalnog otpada u Zagrebu treba i može smanjiti znatno ispod navedene količine, jasno je da je spalionica u Zagrebu nepotrebna"

Premda nikakve studije ili projekcije financijskih troškova novog sustava razdvajanja nisu prezentirane, što će reći da je odluka izglasana bez referentnih procjena o tome kako će se sustavom upravljati, niti je zasad poznato koliko će građani Zagreba sve skupa trebati platiti, Marijan Maras, pročelnik Gradskog ureda za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj, istaknuo je kako će ovaj sustav, ukoliko se kvalitetno sprovede u djelo, rezultirati značajnim smanjenjem proizvodnje otpada i uspostavu održivog sustava recikliranja.

Prije nego što je usvojena, odluka je preispitivana od strane pojedinih članova gradskog Odbora za zaštitu okoliša, upravo zbog brojnih nepoznanica glede funkcioniranja cjelokupnog sustava.

"Tu se spominje nekoliko tisuća lokacija, imamo li mi dovoljno komunalnih redara koji će nadzirati te lokacije? Spominjete i posebne ekološke vrećice, treba imati na umu da će se sigurno pojaviti i lažne vrećice. Osim toga, tih 30 milijuna vrećica, koliko će to koštati? Hoće li se zbog ove odluke troškovi gospodarenja otpadom povećati, imamo li mi projekcije tih troškova? Donosimo ovu odluku, a nemamo ni osnovni dokument, Plan gospodarenja otpadom", samo su neki od komentara koje je Andrija Mikulić (HDZ) iznio na sjednici Odbora za zaštitu okoliša, tri dana uoči donošenja odluke u Skupštini.

Predsjednik Zelene akcije Bernard Ivčić kaže kako ova odluka u svakom slučaju stiže s nekoliko godina zakašnjenja.  "I prema starom Zakonu o otpadu Grad je morao poduzeti niz aktivnosti sa svrhom povećanja odvojenog prikupljanja otpada. Također, nije jasno temeljem koje analize je napravljena ova odluka. Grad je početkom godine prezentirao prijedlog Plana gospodarenja otpadom, koji zbog niza besmislica u svome sadržaju nikad nije usvojen. Stječe se dojam da Grad želi 'preko koljena' na brzinu uvesti novi sustav, a da niti njima samima nije jasno koji će biti rezultati ovakve odluke", kaže Ivčić.

H-Alter je slična pitanja poslao na nadležne gradske adrese u Uredu gradonačelnika te Skupštine, ali odgovore do zaključenja ovog teksta nismo dobili. Sva ova pitanja stoga i dalje ostaju otvorena, kao i odnos između ekološki prihvatljivog razvrstavanja otpada te njegovog tretiranje putem tehnologija čija je izgradnja najavljena u Resniku.

Umjesto da se najprije uvede primarna selekcija, odvajanje i recikliranje, pa tek onda planiraju centri za zbrinjavanje ostataka, inzistira se odmah na skupoj izgradnji centara. Upitan je stoga  i ekonomski aspekt izgradnje spalionice i Centra za gospodarenje otpadom, koji prema nekim procjenama već u startu koštaju oko 250 milijuna eura

"Spalionica otpada je u potpunosti nepotrebna. Gradonačelnik Bandić je niz godina zagovarao spalionicu ukupnog kapaciteta 385 tisuća tona godišnje. Prošle godine na Jakuševac je odloženo oko 250 tisuća tona otpada, pa je jasno da je ovakva spalionica predimenzionirana. Čistoća je početkom ove godine prezentirala alternativni plan gospodarenja otpadom, pri kojem se kombinacijom primarne selekcije u kućanstvima te postrojenjem za mehaničko-biološku obradu otpada navedena količina može smanjiti na oko 40-50 tisuća tona, što je premala količina za spaljivanje. Samim time spaljivanje bi bilo neisplativo", ističe Bernard Ivčić iz Zelene akcije, dodajući kako spalionice u pravilu nisu profitabilne ako im je kapacitet ispod 100 tisuća tona godišnje.

"S obzirom da se količina komunalnog otpada u Zagrebu treba i može smanjiti znatno ispod navedene količine, jasno je da je spalionica u Zagrebu nepotrebna", poručuje Ivčić.

Ekološki pristup gospodarenja otpadom predviđen je na državnoj razini i u Strategiji gospodarenja otpadom, koja je 2005. izrađena prema europskoj legislativi i koja vrlo jasno opisuje tijek postupanja s otpadom, u nastojanju da se njegova količina svede na minimum prvo primarnom selekcijom, a tek onda ostalim metodama od kojih su neke upitne s ekološkog stanovišta. Međutim, iste je godine donesen i Plan gospodarenja otpadom, po kojem se do 2015. u Hrvatskoj planira izgraditi šesnaest županijskih centara za gospodarenje otpadom. Dakle, umjesto da se najprije uvede primarna selekcija, odvajanje i recikliranje, pa tek onda planiraju centri za zbrinjavanje ostataka, inzistira se odmah na skupoj izgradnji centara. Upitan je stoga  i ekonomski aspekt izgradnje spalionice i Centra za gospodarenje otpadom, koji prema nekim procjenama već u startu koštaju oko 250 milijuna eura.

"Regionalni centri su dimenzionirani da prihvate preko 90 posto sveg komunalnog otpada, što znači da se gotovo uopće ne računa na odvojeno prikupljanje, jer odvojeno prikupljeni papir, plastika i biootpad nemaju što tražiti u tzv. centrima za gospodarenje otpadom. To je jako loše jer su ovi centri namijenjeni obradi miješanog komunalnog otpada te će se za njihov rad naplatiti dodatna usluga zbrinjavanja koja zasigurno neće biti mala", ističe prof. dr. sc. Slaven Dobrović s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, koji je, među ostalim sudjelovao u izradi studije "Ekološki zasnovan sustav gospodarenja komunalnim otpadom grada Rijeke s okolicom", čiji su rezultati ekonomski i ekološki dobrano poljuljali strategije nacionalnog Plana za gospodarenje otpadom s predviđenim alternativnim postrojenjima za mehaničko-biološku obradu otpada.

Prof. dr. Slaven Dobrović, Fakultet srojarstva i brodogradnje: "Regionalni centri su dimenzionirani da prihvate preko 90 posto sveg komunalnog otpada, što znači da se gotovo uopće ne računa na odvojeno prikupljanje"

skijaliste_jakusevac.jpg

"Naime, većina otpadnih materijala, kada su odvojeno prikupljeni, zadržavaju neku vrijednost na tržištu, a pukim miješanjem u zajedničkoj posudi i vozilu prelaze u sferu negativnih vrijednosti te se zbrinjavanje takvog materijala uvijek plaća, bilo spalionici ili centru za neku drugu obradu", objašnjava Dobrović.

Dok se u glavnom hrvatskom gradu najavljuje izgradnja spalionice, u svijetu se već godinama odustaje od takvog pristupa gospodarenja otpadom upravo iz ovih razloga. "Neke države, osobito u sjevernoj Europi, prije dvadesetak godina nepotrebno su izgradile velike spalionice. U međuvremenu se količina otpada znatno smanjila te su im spalionice sada neprofitabilne, tako da ih trebaju ili zatvarati ili uvoziti otpad. Na primjer, otpad iz Napulja odvozi se u Nizozemsku i tamo se spaljuje. Trebamo učiti na tuđim greškama te pametnije planirati gospodarenje otpadom", kaže predsjednik Zelene akcije Bernard Ivčić.

Slaven Dobrović: "Većina otpadnih materijala, kada su odvojeno prikupljeni, zadržava neku vrijednost na tržištu, a pukim miješanjem u zajedničkoj posudi i vozilu prelaze u sferu negativnih vrijednosti te se zbrinjavanje takvog materijala uvijek plaća"

Eksplicitni primjer je Danska, koja se već godinama nalazi na svjetskom vrhu po korištenju spalionica. Višegodišnji plan danskog Ministarstva zaštite okoliša, koji je nedavno prezentiran javnosti, pokazao je kako se u toj zemlji spaljuje oko 80 posto otpada iz kućanstava; spaljuje se i papir, karton, staklo, drvo, plastika i metalni otpad, uništava se čak 80 posto organskog otpada, a reciklira samo 17 posto. Zbog toga je danska vlada odlučila drastično izmijeniti politiku gospodarenja otpadom, i okrenuti se recikliranju te iskorištavanju sirovina umjesto njihovog uništavanja u spalionicama, pa razmišlja o drastičnoj reorganizaciji  sustava gdje trenutno dominira korištenje ovakvih postrojenja. Od ove godine će se tako raditi na dominantnom sustavu ekoloških rješenja kako bi se, između ostalog, udvostručila reciklaža komunalnog otpada do 2022. godine i utrostručilo recikliranje organskog otpada u sljedećih pet godina, odnosno drastično smanjenje korištenja spalionica, budući da se planira značajno povećanje reciklaže i u svim ostalim otpadnim kategorijama.

"Ekološko rješenje apsolutno isključuje stvaranje smeća, odnosno pomiješanih i zauvijek uništenih segmenata komunalnog otpada kojima se više nikako ne može gospodariti već ostaje samo manipulacija smećem s nesagledivim štetama, zdravstvenim, ekonomskim i ekološkim. Ekološko rješenje je ekonomski najpovoljnije, višestruko jeftinije od antiekoloških rješenja, poput spalionice ili mehaničko-biološke obrade otpada", kaže Branka Genzić-Horvat, predsjednica Udruge za zaštitu okoliša Resnik.

Takve tvrdnje imaju uporište i u važećim hrvatskim zakonima. Zakon o održivom gospodarenju, primjerice, obvezuje jedinice lokalne samouprave na uporabu i recikliranje do 1. siječnja 2020. u minimalnom udjelu od 50  posto mase otpada, a za otpad koji se koristi kao zamjena za druge materijale u minimalnom udjelu do 70 posto mase otpada, što su neki zastupnici tijekom rasprave i spomenuli kao cilj novog sustava razdvajanja otpada.

Unatoč takvim propisanim zakonskim odredbama, nastavlja se postupak donošenja Plana gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu i Strateške studije o utjecaju na okoliš Prijedloga plana gospodarenja otpadom u gradu Zagrebu do 2015., kojima su predviđeni sporni projekti u Resniku, upozoravaju udruge Krizni eko stožer Zagreb i Udruga za zaštitu okoliša Resnik. Činjenica da se plan gospodarenja otpadom bazira na ovakvom načinu sanacije ključan je pokazatelj da se ide dugoročno u pogrešnom i pogubnom smjeru, smatraju udruge.

Dok se u glavnom hrvatskom gradu najavljuje izgradnja spalionice, u svijetu se već godinama odustaje od takvog pristupa gospodarenja otpadom

"Ne postoji apsolutno niti jedan jedini opravdani i prihvatljivi razlog za izgradnju spalionice, a ima cijeli niz ozbiljnih razloga protiv zbog kojih ovaj nerazumni i promašeni projekt treba zaustaviti. Spalionica je retrogradni i ekološki štetan projekt, najmanje pet puta skluplji od ekološkog", kažu za H-Alter predstavnici ovih ekoloških udruga, koje su opetovano upozoravale na ekološku pogubnost ovakvog projekta.

Naime, lokacija Resnik se nalazi unutar dijela izgrađenog građevinskog područja u vodonosnom i vodozaštitnom području, a ostale lokacije na vodonosnom području i izvorima pitke vode, naseljenom području i području obradivog tla, dok su vodocrpilište Petruševec i Črnkovec proglašeni područjem od izuzetnog značaja za vodoopskrbu Zagreba i šire zone. Radi se i o gusto naseljenom području, te području intenzivne poljoprivredne proizvodnje povrća i voća koja se koriste za snabdijevanje u Gradu Zagrebu.

Branka Genzić Horvat, Udruga za zaštitu okoliša "Resnik": "Ekološko rješenje apsolutno isključuje stvaranje smeća, odnosno pomiješanih i zauvijek uništenih segmenata komunalnog otpada kojima se više nikako ne može gospodariti"

"Prikriva se činjenica da iz spalionice, prema svjetskim iskustvima i provedenim istraživanjima, ne izlazi samo otrovna šljaka i pepeo, koji čine jednu trećinu unesene mase, već izlazi i golema masa dimnih plinova koji su otpadne tvari i to teško onečišćeni. To za spalionicu u Resniku znači 400 tisuća tona smeća godišnje u spalionicu, milijarde  prostornih metara dimnih plinova, koji sadrže u submikronskim česticama najstrašnije otrove poput dioksina, furana, kadmija, žive, talija, arsena, kroma... I kad bi filtri besprijekorno radili u idealnom režimu, to ostaje otrovni dim. A zatrovane vode, da se i ne spominju", upozoravaju ove dvije udruge.

Umjesto predviđenih projekata, kao cjelovito rješenje zbrinjavanju otpada u Gradu Zagrebu, udruge predlažu prihvaćena i u praksi dokazana rješenja, koja su usvojena i izražena u Deklaraciji o rješenju komunalnog otpada u Gradu Zagrebu od 17. travnja 2013.,  a u kojoj su, ističu, argumentirano obrazloženi stavovi za ekološkim, odvojenim prikupljanjem i recikliranjem komunalnog otpada do maksimalnih granica, uz odbacivanje bilo kakve izgradnje spalionica iz ekonomskih, zdravstvenih i razloga zaštite okoliša.

Profesor Dobrović pak smatra kako uspostavljanje cjelovitog ili integralnog, ekološki utemeljenog sustava gospodarenja komunalnim otpadom, ne može ići bez suradnje građana, te da je to organizacijski zahtjevniji, ali ekonomski i ekološki daleko bolji i napredniji sustav.

"Danas su građani sasvim sigurno spremni za prihvaćanje njihovog dijela odgovornosti time što će promijeniti svoje ponašanje u pogledu postupanja otpadnim tvarima. Uz sustav odvojenih posuda, za to je potreban sustav edukacije, informiranja, te kvalitetan komunalni nadzor. U svijetu je dobrih primjera puno, dovoljno je vidjeti kako to rade najbolji", poručuje Dobrović, podsjećajući i na iznimno bitan financijski aspekt ovakvog načina gospodarenja otpadom.

"S obzirom na činjenicu da se najmanje milijun tona otpadnog materijala godišnje u Hrvatskoj može spasiti uspostavljanjem ekološki zasnovanog  sustava, lako se dolazi do iznosa od milijardu kuna dodatne komunalne naknade koju bi građani odvojenim prikupljanjem godišnje izbjegli. Na ovaj financijski pokazatelj tek idu druge koristi, kao nove gospodarske djelatnosti poput prikupljanja, sortiranja i recikliranja te smanjenje zagađenja i očuvanja brojnih resursa."

Spalionica u Resniku znači 400 tisuća tona smeća godišnje u spalionicu, milijarde  prostornih metara dimnih plinova, koji sadrže u submikronskim česticama najstrašnije otrove poput dioksina, furana, kadmija, žive, talija, arsena, kroma... 

Takve zamisli u djelo već sprovode aktivisti Kriznog eko-stožera Marišćina, koji su, nezadovoljni planovima zbrinjavanju otpada iz županije na odlagalištu Marišćina, gdje bi se trebalo izgraditi postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada, krenuli u organizaciju prikupljanja odvojenog otpada nazvanu "Odvoji, ne dvoji". Svake prve subote u mjesecu građani u velikom broju donose smeće, a organizatori su sklopili i ugovor s lokalnim otkupljivačem sekundarnih sirovina. Kad bi se takav model primijenio na ostatak Hrvatske, ostvarile bi se, po projekcijama navedene studije "Ekološki zasnovan sustav gospodarenja komunalnim otpadom grada Rijeke s okolicom", znatne uštede i dugoročno samoodrživ način gospodarenja otpadom. Na taj bi način primarna selekcija omogućila ozbiljnu redukciju broja županijskih Centara i vrste tehnologije koju rabe. Upravo zbog toga na nadležne adrese Grada Zagreba pretprošli smo četvrtak poslali upit hoće li usvajanje najnovije odluke u bilo kojem kontekstu utjecati na najave o izgradnji Centra za gospodarenje otpadom te ponajprije spalionicu. Odgovor do zaključenja ovog teksta nismo dobili.


Posao za Pripuza?

Buduće gospodarenje otpadom u Zagrebu treba gledati i u kontekstu najave o koncesioniranju zbrinjavanja otpada, odnosno predavanja dijela posla u ruke privatnih kompanija.

Uoči same prošlotjedne Skupštine stranka ORaH je izrazila veliku zabrinutost zbog najave privatizacije komunalne usluge gospodarenja i odvoza otpada u Zagrebu te upozorila na mogućnost da se ovim planovima direktno pogoduje C.I.O.S. grupi Petra Pripuza, jer to je jedina tvrtka koja se ozbiljno bavi otpadom i zadovoljava sve uvjete za taj posao. Koncesije predviđaju da se grad podijeli na područja te da pojedina tvrtka preuzme zbrinjavanje otpada za određen dio, no jednako tako to može značiti da koncesionar preuzima i gradsku tvrtku Čistoća, premda gradske vlasti odlučno opovrgavaju potonji scenarij. Sustav koncesioniranja predviđa Zakon o gospodarenju otpadom, ali detaljne informacije o koncesijskom modelu, kao ni nove cijene komunalnih usluga koje bi iz toga proizašle, unatoč pokušaju više medija da do njih dođu, zasad nisu izašle u javnost.

<
Vezane vijesti