H-Alter
Foto: A.M.Foto: A.M.Yo La Tengo, najbolji 'mali' bend na svijetu, ispunio sva očekivanja u Jedinstvu.

"Trebalo nam je trideset godina da dođemo u vašu zemlju", kazao je Ira Kaplan u studenom 2013. u zagrebačkoj Tvornici, na početku prvog hrvatskog nastupa Yo La Tenga. Na drugo gostovanje ikona indie rocka čekali smo ipak znatno manje – iako su nas zaobišli 2015. na turneji kojom su predstavljali album Stuff Like That There, dočekali smo ih nakon četiri i pol godine. Ovaj put, u petak 11. svibnja, u većem broju i, primjereno većem prostoru – Pogonu Jedinstvo - koji je te svibanjske večeri ljetne temperature demonstrirao i svoje mane – nedostatak adekvatne klimatizacije, a, s obzirom na to da se iste večeri u Močvari održavao i drugi program, i skučeni prostor u dvorištu ispred kluba, svega jedan izlaz i šank.

Kao i na prvom zagrebačkom nastupu, nastup je bio podijeljen na dva dijela – tiši i glasniji – ovaj put s nešto duljom pauzom uvjetovanom vjerojatno i spomenutim uvjetima u dvorani.

Ali mala je to cijena bila za poklonike ove glazbene trojke, pristigle ne samo iz Zagreba i Hrvatske već i okolnih zemalja, između ostalih i Mađarske i Srbije u kojima su nastupali sljedećih dana, koji su ubrzo nakon početka s rijetko viđenim poštovanjem prema bendu pomno pratili svaki zvuk i pokret na pozornici.

Potpuno zasluženo jer, sudeći na temelju osobnih iskustava, a ona uključuju osim ovog dvoipolsatnog nastupa i spomenuti prvi zagrebački te jedan u londonskom Roundhouseu 2009., ovaj bend ne može održati loš koncert. Nije tome razlog samo bogat katalog, u kojem se, uključe li se kompilacije, nalazi više od 20 "dugosvirajućih" izdanja, koja su izbacivali kontinuirano od prvijenca Ride the Tiger iz 1986., ponekad i po dva godišnje, a s najduljom izdavačkom pauzom između Popular Songs iz 2009. i Fade iz 2013., nego i svirački kontinuitet. Ova je glazbena trojka, naime, iznadprosječno koncertno aktivna, a time i uigrana, što se itekako primjećuje u izvedbi.

Ukratko, u petak navečer dobili smo porciju klasičnog Yo La Tenga. A to znači red buke i višeminutnih gitarskih solaža, red začudne tišine i nježnosti. Red obrada, koje su također jedna od trajnih fascinacija "najboljeg 'malog' benda na svijetu", kako im se nerijetko tepa, i koje obuhvaćaju brojne autore za koje su fanovi nerijetko prvi put čuli upravo preko njih, i koje također pokazuju njihovu glazbenu erudiciju, baš kao i miješanje žanrova koje čine zavidnom lakoćom.

S istom se lakoćom ova trojka multiinstrumentalista mijenja na instrumentima, lead vokalu, što je uloga koju preuzimaju sve troje, pa i pozicijama na stejdžu. Na set-listi dominiraju pjesme s posljednjeg albuma koji i predstavljaju ovom turnejom, There's a Riot Going On, od kojih publika najbolje reagira na For You Too, objavljenu kao najava albuma u veljači ove godine, a valja svakako izdvojiti i  Forever  i Shades of Blue.

Od starijih pjesama, posebno su nas razveselile One PM Again, Autumn Sweater, Black Flowers… pa sve do posljednje, treće pjesme na bisu, obrade Sun Ra Dreaming, otpjevanu predivnim vokalom Georgije Hubley

I da je koncert trajao još dva sata, ne bismo dobili sve što smo htjeli, no dobili smo jedan kvalitativno vrlo ujednačen koncert benda iz Hobokena u New Jerseyju (ova lokalpatriotska činjenica se često ističe, pa je i Ira Kaplan krajem showa posebno zahvalio fanovima u majicama s natpisom New Jersey) koji izgleda kao da se jako dobro zabavlja i uživa u tome što radi. Vjerojatno je upravo u tome tajna dugotrajnosti na sceni (a moguće i u privatnom životu) bračnog para Kaplan-Hubley, osnivača benda, s kojima je od 90-ih i James McNew.

Po završetku koncerta, Kaplan je strpljivo dijelio potpise fanovima, pri čemu je bio i razgovorljiviji nego na sceni, a, sudeći po set-listi iz Beograda dan poslije, oni kojima jedna porcija nije bila dovoljna pa su se odlučili i na put u susjedstvo, nisu pogriješili.

<
Vezane vijesti