unnamed_3.jpgInstalacija u javnom prostoru (pet objekata s grafikama), otvara se u parku Stara Trešnjevka 24. travnja u 18 sati. Instalacija se može vidjeti do 16. srpnja.

U seriji crteža Podravski motivi, objavljenoj u formi knjige 1933. godine, Krsto Hegedušić ogoljuje društvenu stvarnost kao odnos klasa. Najprije na selu - kao odnos nadničara, zemljoposjednika, trgovaca i seljaka, a potom i u gradu, gdje podravski seljak/seljanka odlaze u potrazi za poslom, da bi tamo susreli nove likove: šefa, nadzornika gradilišta, gradsku gospodu, milosrdne gospođe s krznom oko vrata.

Umjetnikov stav otkriva se u izboru prizora i ništa manje u detalju: crtežu je prethodilo pažljivo promatranje kojem nije promakla kopča na cipeli gradskog kicoša, seoska arhitektura od sklepanih dasaka i prikačene cerade, zakrpa na rukavu dječaka optuženog za lopovluk.

U seriji crteža Trešnjevački motivi oko Rene i Vladana vodi se istim principima. Minuciozno istraživanje guste i raznolike trešnjevačke urbane strukture poslužilo je kao temelj za pet triptiha u crtežu i stihu, s motivima stare kuće, javne kuhinje, kockarnice, deložacije i outlet samoposluge.

U nizu prepoznatljivih detalja oni su tipično trešnjevački, da bi se tek u cjelini otkrili kao opći, važeći za mnoge periferije post-socijalističkih gradova. Riječima Rene i Vladana:

"Trešnjevka je primer za delove grada, u kojima se krug spekulacije sa zemljištem i stambenim prostorom, a koji je započeo industrijalizacijom i migracijom ljudi u grad u potrazi sa poslom i smeštajem, još uvek nije završio. Nakon ukidanja socijalizma, otvorio se novi ciklus akumulacije kapitala koji je naterao vlasnike malih kuća da zamene svoj plac za stan, koji bi investitor izgradio. Stambeno pitanje na Trešnjevci je danas, kao i pre 100 godina, za veliki broj ljudi vezano za vlasničke odnose nad zemljom. Uzimajući ovaj odnos kao polaznu tačku, kroz pet slika želimo predstaviti kako vladajuće ideologije sakrivaju stvarnog gubitnika u ovim procesima i kojim instrumentima ekonomski-pravni sistem miri inherentne kontradikcije".

Stoga kao mjesto prikaza svojih motiva umjetnici ne biraju galerijski prostor. Prostor medijacije je sama Trešnjevka, preciznije park Stara Trešnjevka, jedan od rijetkih prostora koji se može nazvati javnim.

U kvartu čiji stanovnici stalno upozoravaju na nedostatak zelenih površina, privatno vlasništvo štiti se vidljivim i nevidljivim ogradama, a park je možda i jedina lako dostupna, veća slobodna površina u gradskom vlasništvu.

Piramidalne konstrukcije na koje Rena i Vladan ismještaju svoje triptihe ujedno su i privremeni urbani mobilijar i markacija mjesta za socijalizaciju i raspravu. Vraćeni u živo tkivo kvarta iz kojeg su izrasli, motivi na piramidama mimikriraju se u postmoderni trešnjevački kaos, ali samo da bi tom kaosu u realistično-satiričnom crtežu i stihu pokazali njegovo pravo lice.