Jakša Matovinović i Dalibor Markušić, suorganizatori Facebook prosvjeda, za H-alter govore o dometima demonstracija koje su očito zaplašile političku elitu, o planovima i oblicima budućeg organiziranja, o udrugama, strankama i korporativnim medijima, o Bruni Bušiću i Petru Krešimiru, o slobodi govora i pokliču Za dom spremni, o hrvatskoj političkoj emigraciji u Australiji, o evoluciji i revoluciji...

&scaDva tjedana nakon Facebook prosvjeda koji je na ulice izvukao oko deset tisuća ljudi, organizatori najavljuju da njihova inicijativa nije zamrla i da posjeduje snagu građanske inicijative koja može i mora utjecati na politiku vlasti. Svojih dvadeset i dva zahtjeva poslali su na saborsku adresu, a zasad je jedino sigurno da je jedan od njihovih zahtjeva prošao, i to onaj da se odustane od Pelješkog mosta. Ne zato jer su to oni zahtijevali, već je Vlada shvatila da u vrijeme krize ne raspolaže sredstvima za građevinske bakanalije. Organizatore prosvjeda optuživalo se za desničaranje i homofobiju; još je prilično nejasno ostalo tko su oni, odakle dolaze, koji su im politički nazori, u čemu se sastoji njihova eventualna sporna politička prošlost i da li im je stvarno jedini cilj na skorim lokalnim izborima promovirati Hrvatsku stranku mladih, za koju su vezani Jakša Matovinović i Dalibor Markušić s kojima smo razgovarali. Možete li prokomentirati prošlu akciju odnosno objasniti ljudima što ste zapravo željeli? Uputili ste dvadeset i dva zahtjeva koji su objavljeni u svim medijima, ali zapravo ti zahtjevi nisu bili adresirani nikome od vladajućih struktura. Je li cilj izostao? Jakša Matovinović: Pa je i nije. Mi smo naknadno uputili zahtjeve Saboru. Od pet tisuća zahtjeva koje su nam ljudi slali, a koji su međusobno bili jako slični, izvukli smo njih dvadeset i dva. Dalibor Markušić: Sad smo upravo poslali medijima da su naši zahtjevi proslijeđeni i da smo poslali otvoreno pismo svim političarima koji se nisu odazvali prosvjedu i nisu nas podržali. Jedino su gospodin Lesar i Vinković, po našim saznanjima, bili na prosvjedu. Time smo željeli dati do znanja da prosvjed nije nešto na čemu ćemo stati.

<strong>Jakša Matovinović</strong> i <strong>Dalibor Markušić</strong>, suorganizatori prosvjeda <em>Stegnite Vi remen, bando lopovska!</em> Jakša Matovinović i Dalibor Markušić, suorganizatori prosvjeda Stegnite Vi remen, bando lopovska!

Na Facebooku se pojavljuju zahtjevi da se organizirate institucionalno, u obliku udruge ili stranke. Znači li to da možemo očekivati neki novi subjekt na političkoj ili civilnoj sceni? Jakša: Nećemo osnivati stranku niti išta slično i ovo će ostati građanska inicijativa u kojoj su se okupili ljudi različitih profila i pripadnika različitih političkih opredjeljenja. Nas ne zanima jesu li ljudi koji su nam se priključili pripadnici stranaka vladajuće garniture, oporbe ili neke vanparlamentarne stranke ili uopće nisu u stranci. Članstvo u stranci vas ne mijenja kao osobu niti ograničava mogućnost slobodnog mišljenja. U Hrvatskoj je prije vrijedilo pravilo da ako si član neke stranke mora

ron; činiti ono što od tebe u stranci zahtijevaju, iako se možda kao pojedinac ne slažes s tim. Ali taj se mentalitet polako mijenja, odnosno polako se budi unutarstranačka demokracija. Ljudi se priključuju strankama jer smatraju da će tako lakše naći posao. To je korupcija i nepotizam. I ljudima je dosta. Pogledajte recimo ove branitelje koji su se nedavno organizirali. Oni kažu: Mi se nismo borili da bi imali novu partijsku vlast, već za slobodnu državu. Ipak, ta kritična masa koja se stvorila zahtjeva neki oblik strukture. Što iza bunta? Jakša: Nama se sada javljaju raznorazne udruge i organizacije, dok političke stranke još uvijek držimo po strani jer jednostavno nema političke opcije koja bi nas prihvatila kao građansku inicijativu, a da nas ne nastoji iskoristiti za strančarenje. Političarima u Hrvatskoj još nije jasna razlika između politike i partijske politike tj. strančarenja. Znači li to da je vaš jedini cilj mijenjanje svijesti bez konkretnih ciljeva? Jakša: Promjena svijesti automatski donosi promjenu sustava, a time i promjene u društvu. Pogledajte samo malo u povijest jer se ona uvijek ponavlja. Primjerice, način razmišljanja mladih u socijalizmu se bitno razlikovao od načina razmišljanja njihovih roditelja. Sedamdesetih su mirno ustali, nisu željeli dizati revoluciju puškom. Željeli su slobodu izražavanja i zato su se borili, isto tako i danas dolazi do promjene svijesti. Današnji mladi putem interneta imaju veći pristup informacijama što dovodi do promjene svijesti i takvo stanje je sve više izraženo, bez obzira što određene medijske kuće plasiraju priče na određeni način. Danas se sve provjerava, demantira i istina tako dolazi na vidjelo.

face_prosvjed1.jpg

Kad ste već kod medija, oni vam nisu baš išli na ruku nakon akcije. Proglašena je neuspješnom, iako se u Zagrebu skupilo oko pet tisuća ljudi ili u Splitu oko petsto. Osjećate li da su mediji na vašoj strani ili su protiv vas? Jakša: Mediji u Hrvatskoj moraju preživjeti i moraju se pridržavati pravila trbuhom za kruhom. To nije optužba već činjenično stanje.Pojedinačni novinari su tu i tamo stavljali naglasak na stranačko. Koje novine? Jakša: Jutarnji list, na primjer. Njihov urednik, gospodin Pleše, je osobni Sanaderov prijatelj. Htio sam od njih tražiti osobnu ispriku,ali sam došao do zaključka da nije vrijedno tražiti ispriku od nekog tko to nije zaslužio. Pisanje njihovog novinara nije bilo plasiranje dezinformacija već blaćenje ljudi. Uoči samog prosvjeda nije se znalo tko su organizatori. Niste željeli istupati u medije, pa su se novinari poslužili Facebookom.Na kraju se ipak pokazalo da to što ste vi radikalno desni ili niste, nije ni bitno, jer su ljudi koji su došli na prosvjed dijelili različite političke stavove. Ono što nas zanima jest zašto ste odlučili staviti citat Brune Bušića na Facebook grupu (Vidjet ćete kako naši kradu. Svatko nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima, makrolopovima. Navalit će na nas velike ptice grabljivice. Kako tada nas spasiti od nas?) i čemu cenzuriranje, tj. skidanje od strane administratora, upozorenja da samo njegovo ime izaziva određene ideološke asocijacije? Jakša: Taj citat je star trideset godina i povijesne knjige kažu da je on to stvarno izrekao. Nas i dalje najviše boli kad nas naši Hrvati kradu. Dalibor: Bruno Bušić je rekao da ćemo se morati boriti sa Srbima i Turcima i ratovati protiv njih da bismo ih se oslobodili. Nakon toga će nas naši napadati i protiv njih ćemo se morati boriti. Izrekao je to 1975.godine. Ako sadržaj i nije diskutabilan, bitno je tko iza njega stoji. Jakša: Prošlost je takva kakva je. I ako je taj čovjek napravio nešto dobro, to je to. Dalibor: On je te 1975. godine rekao istinu. Jakša: Doslovce je nacrtao kako će se stvari razvijati. Nije me briga da li je možda bio skloniji ljevici, što je i bio jer je zagovarao socijalno pravo, ili je bio desničar jer se borio protiv režimskog sustava. To što su njega kasnije doživljavali kao antiljevičara zbog tadašnje propagande je apsurd, ali to zapravo više nije bitno. Bio je čovjek koji je odrastao i živio u ovim krajevima. Nije sam sebe bojao ili se etiketirao lijevim ili desnim. Gledam na to malo liberalnije, Tito je isto tako rekao da treba rušiti fašizam i bio je u pravu.

face_prosvjed2.jpg

Na taj ste način sebe ipak prikazali u desnijem svjetlu? Jakša: Smatram da etikete lijevo i desno služe razdvajanju. Ljevičarska etiketa SDP-a ne znači ništa. Ljudi iz SDP-a, vjerovatno sebe ne smatraju Jugoslavenima ni antihrvatima, pa da malo karikiram,razlike između mene i njih i nema. Ta neka osoba i ja ćemo naći tisuću zajedničkih točaka o životu u ovoj državi. Idemo korak dalje i uzmimo primjer Starčevića. Za njega danas kažu da je desničar. Imao sam ga priliku čitati ga gdje piše o ljudskoj i socijalnoj pravdi, jednakosti i slobodi govora. Vjerujem da će i takav pravaš i neki SDP-ovac naći mnogo zajedničkih točaka, ako su iskreni prema svojim idealima, jer obojica žele bolje sutra za ovu državu i one koji žive u njoj. Pomoću tih etiketa ljudi sebi olakšavaju život u kompleksnoj stvarnosti. Jakša: Je li u ratu bilo bitno tko je ljevičar, a tko desničar? Kad je kriza, onda je bitno jesi li dobar ili zločest pojedinac. Tako smo danas tek na početku financijske krize koja će prvo početi ugrožavati egzistenciju. Kako namjeravate u budućnosti kordinirati akcije i strukturirati ciljeve i zahtjeve? U pojedinim gradovima ljudi su spontano uzimali megafone i izvikivali političke parole. Jakša: U zemljama poput Engleske i Amerike postoje prave oporbe. Naša se oporba tek uči demokraciji. Oni su isto trebali doći na prosvjed. Dalibor: Oporba ne smije samo sjediti u foteljama. Trebali su se angažirati. Ali vi ste sami jasno rekli da političari mogu doći isključivo kao građani? Jakša: Vladajuća koalicija i oporba se jednako ponašaju. U britanskom parlamentu oporba pokazuje svoju veličinu podržavajući vladu u dobrim prijedlozima, a vlada prihvaća prijedloge oporbe ako su na mjestu. Pogledajte, recimo, državni proračun. On nije državni, već hadezeovski. To što SDP nije dao amandmane znači da je iznevjerio svoje birače. Sabor treba biti korektiv Vladi. Zašto se na zagrebačkom prosvjedu govorilo o pozdravu Za dom spremni i njegovoj revitalizaciji u Domovinskom ratu? Jakša: Neću stajati u obranu onog tko je to govorio, ali naglašavam da je svaki govornik imao slobodu govora. Možda je moj stav sličan ili možda i suprotan njegovom, ali zašto se stalno vraćati unatrag. To je kao i prosvjed oko promjene imena Trga maršala Tita. Svakako su i emocije igrale veliku ulogu u tom govoru. Dalibor: Josip Delolio je govorio da će razapeti Jutarnji list kad iziđe na binu, pa su mu svi rekli da ne bude lud. To je bilo u afektu. Jakša: Zapravo prvi put čujem za to. Tko ste zapravo vi? Dalibor: Ljudi sa sela. (smijeh) A Pokret mladih? I Hrvatska stranka mladih? Jakša: To je udruga koja surađuje sa 16 drugih organizacija među kojima je Hrvatska stranka mladih. Nijedna od tih organizacija nema direktne veze sa prosvjedom. Nas petero iz organizacije pripadamo nekima od tih 16 organizacija. Ja sam bio predsjednik udruge Pokret mladih. Dalibor: Ja sam dotajnik Hrvatske stranke mladih i bio sam nositelj liste. Međutim, kad sam se uključio u ove hrvatske prosvjede, rekao sam tko sam i što sam. Nisam želio kroz prosvjede promovirati stranku, dok neki pojedinci iz Rijeke nisu počeli slati medijima informaciju da smo stranački ljudi. Tijekom svega ovoga stranku sam zapustio. Jakša: Livio Defranza iz Rijeke je slao medijima dopise o našoj stranačkoj pripadnosti, a on je u isto vrijeme član Liste za Rijeku. Pogledajte samo program te stranke i biti će vam sve jasno. Vidjet će te koliko su bliski nekima koji u Italiji još uvijek dižu ruku. Nismo željeli promovirati sebe niti bilo koju stranku.

face_20prosvjed3_1.jpg

Jeste li pokušali ostvariti suradnju s Mrežom mladih? Jakša: Ne. Pokušali smo s njima raditi, ali smo uskoro vidjeli da je politički utjecaj prevelik i financiraju se iz državnog proračuna. A kako se vi financirate? Jakša: Nikako. Mi dajemo sami od sebe. Jakša, živio si u Australiji gdje si bio član stranke, ali si odbio reći koje stranke? Jakša: Tamo sam rođen, živio i odrastao. Ne želim reći u kojoj sam stranci bio i to je moj izbor. Samo ću reći da se tamo nije imalo puno izbora, mogao si biti plav ili crn. Bio sam u stranci koja je imala hrvatski predznak, ali to su bila neka druga vremena. Bio sam u jednoj australskoj i jednoj hrvatskoj stranci. Optužili su te da braniš ustaštvo? Jakša: Ti koji su to pisali uopće nisu pročitali blog već su samo vidjeli naslov: Ustaše nisu bili fašisti?, s naglaskom na upitnik. Cilj mi je bio da otvorim temu koju mrzim kako je više nikad ne bi spominjali. Namjerno sam sipao tenzije s ciljem da se te stvari zaborave i da ljudi shvate da je to prošlost. Dok oni raspravljaju o glupostima, država nam propada. Tko je famozni Petar Krešimir? Jakša: Ne znam mu prezime. Njegova je osobna sloboda da ne otkrije svoj identitet. Ali ako smo se virtualno rukovali, to onda važi kao riječ i ja mu vjerujem. Postoje li konkretni planovi za budućnost? Jakša: Prvi korak je da vidimo kako će Sabor reagirati na naše zahtjeve i činjenicu da nas je podržalo 60 tisuća ljudi iz sigurnosti svog doma, odakle se ne moraju bojati policije. Zar nije prije riječ o lijenosti negoli strahu? Jakša: Vjerojatno je jedno i drugo. Dalibor: A padala je i kiša. Jakša: Drugi naš korak bit će ne prozivanje, već javni upit i stvaranje

sinergije svih nas koji želimo korjenite promjene i to ne samo političke. Dovoljno je da je samo deset posto ljudi uz nas. Mislite da još uvijek imate snage? Jakša: Više nego ikad jer se sada nama javljaju razne organizacije i stranke. Dalibor: I ljudi osobno. Na prosvjedu u Osijeku sam doživio osobnu podršku ljudi i to ti daje snagu veću od one koju ti daje internet podrška. Sada ne možemo razočarati te ljude koji su došli na prosvjed unatoč kiši. Jakša: Meni nije prestajao zvoniti mobitel od svih ljudi koji su zvali da nam čestitaju. Ali konkretno, što mislite napraviti i koje su vam metode djelovanja? Jakša: Iskoristiti podršku koju smo dobili i koja je došla i iz Europskog parlamenta, prosvjedovati i tražiti referendum. Ne može politička sila biti ta koja određuje kako ćemo živjeti, nego ćemo mi birači odrediti kako će oni raditi. Za koje zahtjeve razmišljate skupljati potpise za referendum? Jakša: Za kriminalističku obradu stečene imovine pojedinaca, ali ne na pro forma politički način, već kroz USKOK-ovu kriminalističku obradu. I to bez zastare. A biti će još pitanja za referendum. I za kraj... Jakša: Mi smo za evoluciju demokracije u Republici Hrvatskoj, tojest (r)evoluciju demokratske svijesti i istinske slobode, a to je evolucija koja, na žalost, može postati revolucijom. Mi to ne želimo.

<
Vezane vijesti