Ovih dana mediji su puni izvještaja o krizi dobave ruskog plina i problemima s njegovom opskrbom. Kao što sam predvidio u prethodnim tekstovima, nuklearni lobi sve više koristi nastalu (ili stvorenu) priliku za propagiranje nuklearnih elektrana koje prikazuje kao izvore električne energije uz koje se takva energetska kriza ne može dogoditi.
plin_barometar.jpg

Povećanje energetske efikasnosti, kombi elektrane koje mogu koristiti cijeli niz različitih energenata ovisno o tome koji je trenutno na raspolaganju (ili najisplativiji), decentralizaciju energetskog sustava i obnovljive izvore energije, ponovno se naravno zanemaruje i prešućuje. Ovdje ću samo ukratko iznijeti još par naizgled nepovezanih događaja o kojima treba razmisliti. Nedavno sam čuo priču jednog našeg gospodarstvenika u kojoj opisuje kako tvrtke iz drugih država, koje su prije financijske i ekonomske krize potpisale ugovore o nabavi raznih proizvoda, sada u problemima, te pokušavaju takve ugovore promijeniti, jer su im ugovorene količine prevelike zbog pada potražnje i stvaraju im gubitke. U pravilu je to veći problem tvrtki iz razvijenijih dijelova Europe i svijeta gdje se kriza zasada više osjeća. Odmah sam pomislio, da bi za njih bilo idealno kada bi se u državama kod čijih tvrtki su ugovorili poslove dogodio neki zastoj u proizvodnji, pa da ionako nepotrebna količina roba koja bi predstavljala gubitak, ne bude isporučena. Osim toga možete tražiti i isplate odšteta od tvrtki koje vam nisu isporučile takvu nepotrebnu robu, umjesto da pretrpite gubitak.

plin_baba.jpg

Sagledajmo sada tu priču u kontekstu krize s plinom. Kriza s plinom najviše je pogodila jugoistočni dio Europe u kojem su slabije razvijene države, i tamo napravila velike poteškoće u proizvodnom dijelu njihovih ekonomija, pa će isporuke kasniti. Raskidi ugovora se tada mogu napraviti jednostrano, dok će odštete opet po starom običaju siromašniji plaćati bogatijima, a uz to će platiti i sve nepotrebne količine roba koje su njihove tvrtke ugovorile za nabavu iz bogatijih država. Cijela priča će biti začinjena pričama da im se to dogodilo zbog toga što nisu energetski neovisne, a bogate države će im naravno pokušati nametnuti da od njih kupe nuklearne elektrane jer bi time dodatno zaradile, te ostvarile još veću kontrolu energetike i ekonomije u siromašnijim državama, jer ovakve scenarije se puno lakše može provesti ukoliko ste ovisni o nuklearki. Zbog potreba korištenja takvog stanja za nametanje nuklearke, u našim medijima je nezapaženo prošao još jedan energetski događaj u Europi koji se desio u vrijeme krize s plinom. Prije par dana (15.siječnja 2009), kako je javio Reuters, znatno je smanjena proizvodnja upravo električne energije, i to zamislite, iz nuklearnih elektrana u Francuskoj. Proizvodnja iz nuklearnih elektrana smanjena je u snazi za 11.235 MW (preko 11 GW) što predstavlja 17 posto njihovih nuklearnih kapaciteta. Razlog je vrlo jednostavan. Štrajk radnika koji su nezadovoljni plaćama i uvjetima rada u nuklearkama.

strajk_francuzi.jpg

Iz ovog, najvjerojatnije opravdanog razloga za smanjenje proizvodnje električne energije iz nuklearki može se iz još jednog aspekta vidjeti dodatna velika mana centraliziranih izvora energije, a to je da su upravo oni najpodložniji manipulacijama. Osim toga, ako su ljudi koji u njima rade nezadovoljni plaćama i uvjetima rada do te mjere da svoje nezadovoljstvo manifestiraju smanjenjem proizvodnje električne energije u vrijeme krize s plinom i u vrijeme velikih hladnoća u Francuskoj, te najavljuju skore nove slične akcije, tada u cijeloj priči oko nuklearki nešto jako ne štima. Kada bi proizvodna cijena električne energije iz nuklearki bila najjeftinija, a takvim podacima se obmanjuje naša javnost, tada bi uz prodajne cijene koje u Francuskoj nisu ni blizu najnižih u EU, iako Francuska 80 posto potreba namiruju iz nuklearki, trebalo ostati dovoljno prihoda da zaposlenici dobiju zadovoljavajuće plaće na tako zahtjevnim radnim mjestima gdje svaka pogreška može izazvati velike probleme i dugoročne posljedice. Za kraj još samo par kratkih crtica. Prva: U Južnoj Americi su također početkom godine eskalirale igre oko plina između Bolivije i Brazila koje traju već duže vrijeme. Boliviji se nastoji smanjiti prihode od izvoza plina kako bi se naštetilo lijevo orijentiranoj vladi, a Brazil isto ima one koji mu nameću nuklearke, jer postaje previše neovisan. Druga: Kad se prošle godine na Second European Nuclear Energy Forum pokušavalo nametnuti nuklearke, postavilo se i pitanje nuklearnog otpada za koji su predložili rješenje da se izvozi u Rusiju. Zanimljivo razmišljanje u stilu, ne želimo vaš plin da ne zarađujete na nama, ali računamo na to da ćete nam u tim nastojanjima pomoći i preuzeti naš nuklearni otpad.

energy_plant_2_full.jpg

Treća: Da tekst ne bude samo mračan, spomenuti ću i jedan od rijetkih glasova razuma koji se može čuti, a stigao je iz CEFTA-e, gdje su prethodnih dana izjavili da se zbog prevencije ovakvih situacija treba okrenuti obnovljivim izvorima energije, kao što su to učinile neke europske države.

<
Vezane vijesti