Godine su prošle pune muka... povodom 25. maja, Dana mladosti, H-alter objavljuje intervju s glavnim svečarom, drugom Josipom Brozom Titom. Predsjednik SFRJ iskoristio je priliku da upozori na zastranjivanja u suvremenoj Hrvatskoj i šire, te da oštro upozori: Ako Milan Bandić ne iskaže malo više samokritike, ako Obrad Kosovac ne prestane prikazivati Alojzija Stepinca kao sveca, ako se Miomir Žužul i Jadranko Prlić ne prestanu nekontrolirano bogatiti... te drugove morat ćemo izbaciti iz Partije!

'Long time no see', javio sam mu SMS-om, svjestan da je od njegova zadnjeg obraćanja naciji već podosta vremena prošlo. 'Već dugo nismo čuli kakvo je Vaše viđenje situacije. Posložio sam i neke zanimljive teme pa ću Vam ih dostaviti mailom.'
Razmišljao sam o njima dugo, s redakcijske terase, posmatrajući iz Buzina Turopolje kako se lijeno i dokono, kao krepana mačka, proteže prema Balkanu. S utrinske tržnice dopirao je miris ćevapa, iz Dugava i s Kamenarke osjetio se zadah amonijaka, pijuckao se lagano mutni ovogodišnji tudum od kojeg je i Korade poludio, dok je Kumrovec, već po navici - hrkao! Zagorje hrče, Kupinec hrče, Kaptol hrče, Iblerov trg hrče, čitava naša malograđanska inteligencija hrče, prokletstvo kumrovečkog nokturna, kada laju psi i sve stoji ukleto na jednom te istom mjestu, jednom rječju dosada potpuna, jedino ja ne mogu oka sklopiti misleći o intervjuu...
Ali, kada je sve bilo gotovo, poslao sam Maršalu, s dosta neskrivenog samozadovoljstva, mail u kojemu je stajalo:
'Dragi druže Tito, ovo su načelna, nadam se dovoljno precizna pitanja... U svakom slučaju bilo kakav ofenzivan i jasan stav uvijek je dobar. Moje tekstove na 'H-alteru' pročita sva moja informatički pismena rodbina, komšiluk, Toni Gabrić, žena mu, punica, Kesićka, Vili Cvok, Vlado Matijanić, naš čovjek na terenu, Pero Štefanić, Učitelj U Školi Života Miloš Vasić. To je godišnje oko 40 ljudi. Imam iskustva! Ove godine čak smo i nagradu dobili, i to za intervju s Vašim nasljednikom, drugom Milanovićem.'

'Narod koji ima... ne može...', čuo sam kako mi odgovara.
Broz je, kako sam i mislio, rekao da će razmisliti. To mi je ulilo kakvu-takvu nadu, ali kada mi je poslao i mail adresu: drug.stari@gmail.com, znao sam da će Duka i drugari iz HND-a imati malo posla oko izbora laureata za internet intervju dogodine.
Krenuo sam odmah u glavu:

Izvinjavam se, gospodine Predsjedniče, što postavljam ovo pitanje: ako ne želite, Vi ne morate odgovoriti na njega. Gdje je vaša supruga? Da li biste nam rekli nešto o tome? Jeste li se stvarno rastali? Malo me čudi što se u svijetu o tome uopšte priča. Nije to, moram da kažem, ni fer. Ona je moja supruga, ona je to i dalje, živi u mojoj rezidenciji u Beogradu.
Prijeđimo onda na ozbiljnije teme. U intervjuu kojega ste dali Dari Janeković, objavljenom u Vjesniku 1976. godine, izjavili ste: 'Ja mogu svakog dana otići a da se ništa neće mijenjati'. Biste li tu procjenu danas ocijenili pogrešnom? Dobar komunist mora biti samokritičan prema svojim propustima i greškama jer će time samo povećati svoj ugled i, naravno, ugled SK. Ali ako se posipa pepelom pa opet griješi, onda gubi povjerenje ljudi, a toga je kod nas dosta.
Dijalektički gledajući - možda se ništa doista i nije promijenilo. Evo, neki opet predlažu benzin na točkice! Ratko Bošković predlaže par-nepar vožnju auta. Vi i supruga Jovanka, pak, ne silazite s naslovnih stranica. Nedavno, u Globusu, osam kolor strana. Sinoć u Red Carpetu, prilog o Vama, od osam minuta... Na TV Beograd serija od 20 nastavaka, u Hrvatskoj se rade čak dvije, drugovi Lordan i Vrdoljak snimaju, ovaj drugi je opet malo zastranio u nacionalizam, ali to ste već sigurno čuli. Dejan Jović piše vašu biografiju. Ukratko, i poslije Tita - Tito. To što bi još 70-ih bilo ocijenjeno stvaranjem kulta ličnosti, danas je tek tržišni trend. Obnavlja se i svestrana suradnja naših naroda i narodnosti. Kakva je perspektiva tih procesa? Nova integracija? Ekonomska integracija je svjetska perspektiva, a za ekonomskom integracijom dolazi i politička.
Mnogi se, oprostite na slobodi koju si uzimam, pitaju - a zašto smo onda, do vraga, uopće ratovali? Da bi se ostvarila integracija u novim formama i na višem stepenu često je potrebna prethodna dezintegracija. Kod nas je narod bio objedinjen na pogrešnim principima i osnovama i onda se to nije moglo održati.
Molio bih Vas da mi prokomentirate aktualnost Marxove poruke iz Komunističkog manifesta, koji je i danas iznimno intelektualno prodoran. Tamo je lijepo opisano kako buržoazija, u nesmiljenoj utrci za rastom profita, ruši sve pred sobom, granice nacija, država, vjera... Danas su, evo, Todorić i Žužul pioniri pohoda na Srbiju. Komunistička ideja iz Manifesta, kao da trijumfira nad otvorenim grobom poražene komunističke prakse. No, moramo li opet, poput gusaka u magli, srljati baš u jugobalkanske saveze? Sada se, naravno, ne radi o tome da se ostane u tim uskim okvirima, jer mi znamo da će se proces integracije odvijati šire, u čitavom svijetu, pa će taj opšti smisao i pravac imati i kod nas.

Možda vas drugovi ipak nisu obavijestili, možda ne znate cijelu istinu, kao i toliko puta do sad. Dakle, nakon tog krvoprolića mi smo u svijetu postali ozloglašeni, balkanizacija je kao etiketa postala gora od libanonizacije, a našim ljudima danas sude zajedno s onima iz Ruande? Ja mislim da naša iskustva imaju značaj ne samo za zemlje Azije i Afrike, iako mi nemamo pretenzija i ne mislimo da je potrebno da se naša praksa jednostavno prenosi. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti u unutarnjem razvoju. Ali jasno je da će zemlje koje ste pomenuli, kao i druge, uzeti od nas neke stvari ukoliko im budu odgovarale. Danas vas mnogi kude, a opet, svi traže rješenja na Vašem tragu. Evo, održavaju Bosnu, daju Kosovu državnost, afirmira se nesvrstanost, bratstvo i jedinstvo sada se samo drukčije zove, politička korektnost. Još malo pa nećeš smjeti reći da si Hrvat i pjevati Vilu Velebita, ali ne zbog tuđih izroda, nego zbog ovih naših. Smatrate li se vizionarom? Ličnosti imaju svoj značaj, ali se on ne može dobiti odozgo, nego odozdo, od naroda. Zašto se na Kosovu razvio iredentizam? Je li sadašnja njegova državnost dobar put, po vama? Uzrok treba tražiti u privrednom razvitku pojedinih republika. Problem nastojimo riješiti davanjem većih političkih i strukturalnih prava svim našim nacionalnostima. Je li Hrvatska regionalna sila na Balkanu? Može li ona biti regionalna sila u regiji u kojoj nije? Franjo Tuđman je mislio tako a Mesić, sjećate se onog malog iz Orahovice što restaurira kapitalizam, e taj je udario Vašim putem i hoće da mala zemlja djeluje velikim moralnim autoritetom, zajedno s nesvrstanima. Može li to tako!? Razumljivo je da se uloga malih zemalja ne može razviti na vojnoj sili. Kad je riječ o ovim zemljama, radi se o političkoj i moralnoj ulozi koju one igraju u pravilnom rješavanju međunarodnih problema. U današnjoj složenoj situaciji u svijetu i jedna mala zemlja može dati veliki prilog. Ona može biti primjer dosljednosti, primjer kakvi treba da budu odnosi među ljudima i državama.

Što kažete na članstvo Hrvatske u NATO-u? I na Kosovu su sagradili veliku bazu Bond Steel? Radi se zapravo o američkim interesima u tom dijelu svijeta, a oni su veliki. To nije čisto ideološka borba i bilo bi iluzorno misliti da će se SAD potpuno povući, da će napustiti svoje interese u tom području. Neće. One će nastojati da u ovoj ili onoj formi, ostanu tamo prisutne. Kako gledate na tendencije u današnjem Savezu komunista Hrvatske? Oni su vrlo zadovoljni iako nisu osvojili vlast a prvi čovjek Zagreba, Milan Bandić, često se hvali da je savršen i najbolji. Koji bi odgovor trebao potražiti u tom smislu? Samokritiku i kritiku, razumije se! Rekao bih da kritike ima dosta, ima i kritizerstva, i previše, ali nema samokritike, a samokritika je važnija od kritike. Prednost ja dajem samokritici, što, dakako, ne znači da i kritika nije potrebna, da i nju ne treba njegovati. Ali kritizerstvo, jedino je ono štetno... Ali on ustrajno tvrdi da je najbolji! Ne možemo biti drugovi s onima koji neće da uvide svoje greške. Ako ne mogu takvog ubijediti lijepim riječima, onda mu moram reći - dosta, ja više nisam tvoj drug! Moram mu kazati i najgrublje riječi. Ili će se, dakle, popraviti, ili ćemo ga izbaciti iz Partije. Neke ste ljude poput Vice Vukova (i mnogih drugih) oštro kaznili, bez ikakve krivnje. Ti su se drugovi kasnije, 1991, pokazali pravim humanistima. Peče li vas savjest? Mi ćemo nepravedne i preoštre kazne lako ispraviti i posvetit ćemo najveću pažnju da istinu dokažemo. Ali mi moramo imati iskrenu pomoć drugih ljudi, moraju nam pomoći da pravilno presudimo i da ljude koji nisu krivi rehabilitiramo. Dužnost nam je da to napravimo. Rekoh već: dobar komunist mora biti samokritičan prema svojim propustima i greškama jer će time samo povećati svoj ugled i, naravno, ugled SK. Ali ako se komunist posipa pepelom pa opet griješi, onda gubi povjerenje ljudi, a toga je kod nas dosta.

Posvuda u vašoj Hrvatskoj buržuji niču kao gljive poslije kiše. Sanader ima kolekciju satova vrijedniju, usudimo se procijeniti, od vaše... Porijeklo imovine - nepoznato. Tako je i kod drugova u Srbiji: Mišković, Karići... Komisije za ispitivanje porijekla imovine bile su se u početku kao zahuktale. Tako se činilo, i ja sam mislio - ići će to. A kad tamo, gdje smo stigli? Neki ljudi se i dalje bogate! Ja smatram da mi ne smijemo da ostanemo gluhi i slijepi na te stvari, morat ćemo poduzeti neke druge mjere, neke druge oblike ispitivanja. Ne dopustiti da mišljenje komisije bude definitivno, pa dignuti ruke ako ona kaže: tu nema ništa, to su samo priče. Nego mi ćemo temeljitije ispitati te stvari pa onemogućiti i komisije koje su zbog rodbinske, prijateljske, teritorijalne, lične ili tko zna kakve povezanosti ili obzira, da se ne zamjere, postupale oportunistički, nisu izvršile svoj zadatak. Takve stvari kod nas ne mogu postojati. Mi moramo preduzeti nove odgovarajuće mjere. Eto, to mogu da vam kažem. Naći ćemo mi način kako da svemu tome doskočimo. U SDP-u se zalažu, već dugo, da kriminal u pretvorbi ne smije podlijegati zastari. A narod i radnička klasa vjeruju da će krivci i lopovi ostati nekažnjeni. Ja sam o tome razmišljao ovih dana. I jasno, da ovako nećemo ostaviti. Jer onda bi se potpuno kompromitovala ta naša akcija koja je, kao što sam rekao, dobila formalan karakter, a stvarno je sve ostalo po starom. Ja mislim da ćemo mi morati drukčije prići čitavoj toj stvari. Jer, to nam nikada ne može da zastari. Mi moramo znati kako su ljudi stekli imetak, ali ne smijemo ići frontalno, pa da sve strpamo u isti lonac. Ne smijemo staviti zajedno one koji su sa čitavom familijom rintali, itd. i napravili sebi neku kuću, s onima koji su odjedamput, tako reći preko noći, napravili vilu, a nemaju nikakvog drugog prihoda osim, recimo, jedne i dvije plaće a napravili su vilu i razne druge stvari i ukratko, obogatili su se.

I Kikaš je takav primjer - jedna plaća, četiri kuće, pet stanova. Što da radimo? Što da ih pitamo? Otkuda i kako su došli do novca? Mi ćemo morati vrlo diferencirano prići tom problemu. Najprije ćemo morati udariti po onima koji su zbilja dovoljno jasno pred čitavim narodom pokazali da to nije rezultat njihovog sopstvenog rada. Mi ćemo morati za to odrediti ljude koji neće imati prijateljskih, familijarnih i raznih drugih obzira, koji će donijeti pravične zaključke. A ti zaključci neće moći biti mjerodavni dok se dobro ne provjere. A mi moramo na najvišem nivou takvo nešto stvoriti. Tu je i Gucić, pa Kutle, Novalić, pa Žužul, onaj mali Žužul što je vodio Partiju na Filozofskom faksu, bio je siromašan kao crkveni miš a potom se obogatio kao Krez. Mali iz BiH Socsaveza, Prlić, bogat je kao Rotschild, a sude mu za ratne zločine. Što velite na to? Ne možemo sve trpati u jedno. Moramo razlikovati što je bogaćenje a što rezultat marljivog rada i odricanja. Ali ljudi su dosta očajni - nitko ne poštuje zakon, bogate se samo snalažljivi, a nitko od rada. Katastrofa, slobodan sam primijetiti. Ni jedan tajkun nije u zatvoru. Pa kako, majka mu stara? Baš nijedan!? Vidite, kad se napravi neki zakon i kad se taj zakon počne primjenjivati, onda svi nesolidni ljudi kojima je jedina težnja da se obogate traže rupe, i kroz njih onda grabe najviše koliko mogu. A mi imamo dosta zakona sa dosta rupa. Te ćemo zakone morati malo nadopunjavati, dorađivati, itd. Ne možemo pustiti da nam se zakoni tumače na razne načine. A toga ima dosta. Jer, nije malo onih koji naše zakone poznaju bolje od nas samih i vrlo ih spretno izigravaju. U tome je naša nesreća. Ali i tome ima lijeka. I još dobro živimo... Još i dobro živimo, a da toga nije, kako bi nam tek bilo lijepo. Skupo smo mi plaćali naš sistem vanjske trgovine koji je bio u rukama raznih špekulanata, što su i te kako znali kako se pljačka! Dvije trećine hadezeovaca došli su iz Partije, samo su sada nacionalisti, liberali i veletrgovci? Komunisti nisu bili trgovci. Došli su, dakle, bivši trgovci i to je za neke bio Eldorado. Oni su znali kako se trguje da bi se zarađivalo, oni su odgajali i članove Partije koji su radili s njima. I neki su i nadmašili svoje učitelje, postali su gori od njih. Je li vas začudilo da su nacionalisti takve hulje? Ja sam iskreno zaprepašten. Mislio da će oni, dolaskom na vlast, postupati kao asketi, u interesu barem svog naroda, kad ono - go lopov na lopovu, baraba na barabi, lopina na lopini. Hulje! Kad se samo sjetim što smo zatekli kad smo došli u istočnu Bosnu. Na željeznom mostu između Foče i Broda vidio sam krv ljudi koje su četnici klali i bacali u Drinu. Sa mosta sam gledao dolje bistru i brzu rijeku kako nosi leševe, širi njihove ruke, kovitla ih. I sve je to izgledalo nekako živo, kao da mrtvi među sobom razgovaraju. To je na mene ostavilo užasan utisak. Naravno, ustaše su činile to isto. tada sam rekao da sve treba poduzeti da bi se i muslimani, i katolici i pravoslavni usmjeril iu jednom pravcu - u borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika. To je na mene i drugove tako snažno djelovalo da smo čvrsto odlučili da onemogućimo šoviniste i sve reakcionarne elemente da truju naše narode. Biste li se kladili na uspjeh...? Što kažete na transformaciju druga Kosovca, koji je blaženog Alojzija Stepinca prikazao kao zločinca, pa potom kao sveca. Koji obrat! Ne samo igra riječi - Obrad - obrat, kužite? Moram mu kazati i te najgrublje riječi. Ili će se, dakle, popraviti ili ćemo ga izbaciti iz Partije.

Kad danas gledamo našu privredu, odmah uočavamo sličnosti: trebamo reforme, iznad mogućnosti - puno se troši, malo se radi, a svi pričaju o reformama. Svi problemi su isti kao i u vaše doba. Reforma je apsolutno nužna. Ali kako se sada, u okvirima reforme, odvijaju procesi - to je druga stvar. Što ćemo s brodogradilištima? Jesmo li uzalud izgubili pet godina? Reforma je, eto, morala da pogodi mnoga preduzeća sa zastarjelom tehnikom i slabom organizacijom rada. Propisi moraju omogučiti da se sposobna preduzeća razviju, a nesposobna, ako nema drugog izlaza, i zatvore. To je osjetljivo pitanje. Ja se slažem da se onim poduzećima koja nemaju nikakvih uslova za opstanak učini kraj, jer ne mogu da žive na dotacijama, tj,. na račun drugih poduzeća. To je surovo. A mnogi se žale da u svemuj tome mnogi dobro prolaze, i beru vrhnje. Drugovi Mudrinić, Luković, Štokić, odlično prolaze, dižu milijune...Istovremeno, drug Mesić optužuje lobi uvoznika... Mnogi su u reformi našli za sebe Eldorado. Ja sam protiv toga da se reforma iskorišćava za bogaćenje pojedinih grupa, ustanova i preduzeća na račun drugih. To je slučaj sa spoljnom trgovinom, elektroprivredom, bankama itd. Oni sada postupaju onako kako to odgovara samo njima lično, a nei interesima čitavog društva. Ja smatram, međutim, pošto za stvaranje tih objekata ne pripada zasluga samo članovima tih kolektiva već svima koji su dali sredstva, da i novostvorena sredstva treba da koriste čitavom društvu. One nemaju prava da po nekoliko puta u godini povećaju svoje plate. Trebalo bi da se nekako drukčije formulištu propisi za njihove fondove.

NARAMAK BRZOPOTEZNIH Ali Sanader već dugo oklijeva? I Polančec, otišeo neki dan u Bruxelles posve nespreman, pa se onda zacrvenio k'o paprika na pitanja novinara. Ja nisam za oklijevanje jer svaki dan može da bude sve štetniji za našu privredu. To su stvari koje se meni ne sviđaju! Kad gledate nove vođe svijeta, od velike Rusije do mnogoljudne Kine, Sanadera, Putina, Busha, nameće li vam se pitanje je li moguć jedan novi Staljin? Putin? Ne, ono kako je bilo, ne može se više povratiti. U Rusiji danas ljudi drukčije govore, slobodnije istupaju. Otresli su se onog mračnog perioda kada nitko nije smio govoriti, kada ni dvojica među sobom nisu otvoreno razgovarala, jer jedan drugome nije vjerovao. Danas se to već promijenilo. Foto: Drug Tito i H-alterov novinar drug Rašeta družili su se oš iz partizanskih dana, o čemu postoje nesumnjivi dokazi Znaš li za ovo sto se dogodilo Mugabeu i za ono sto se dogodilo Koradeu? Na sedamnaesto pitanje ne bih želio odgovoriti. Je li Vas netko već pitao o izjavi Žarka Puhovskog, da između Tuđmana i Tita bira Tuđmana. Što mislite o tome? To je pitanje koje mi se često postavlja i na koje skoro nema razlike u mojim odgovorima da je to jedan historijski preokret; nadam se da je to razvoj u pravcu koji će imati veliki značaj za smirivanje u svijetu, za očuvanje mira i međunarodnu suradnju. Što kažete na uspon socijalista Ivice Dačića u Srbiji? To je pitanje koje mi se često postavlja i na koje skoro nema razlike u mojim odgovorima da je to jedan historijski preokret; nadam se da je to razvoj u pravcu koji će imati veliki značaj za smirivanje u svijetu, za očuvanje mira i međunarodnu suradnju. Je li savezništvo Sanadera i Koštunice održivo na dulji rok? Ja se ne plašim da bi te klike mogle postići neki uspjeh.

tito_raseta_01.jpg
Foto: Tijekom godina jugoslavenskog socijalizma drug Rašeta je morao pronalaziti razne načine kako bi dobio intervu od Tita. Ovom zgodom prerušio se bio u poznatog ciparskog klerika... Foto: Tijekom godina jugoslavenskog socijalizma drug Rašeta je morao pronalaziti razne načine kako bi dobio intervu od Tita. Ovom zgodom prerušio se bio u poznatog ciparskog klerika...

Što mislite kako su mediji pratili aferu Pukanić? Može li ih biti sram? Novinar treba da se specijalizira za ono o čemu piše. Da bi se dobro pisalo treba imati i dosta životnog iskustva. Zato novinar, naročito mlad, mora da upozna život na samom izvoru, da sagleda sva naša kretanja. Ne može pisati samo iz glave i samo na osnovu znanja koje je stekao na univerzitetu ili u novinarskoj sredini, već mora biti dobar posmatrač i svestrano politički obrazovan. Među nama, na čijoj ste vi strani u tom sukobu? Ja to vrlo često kritikujem i smatram da je takav odnos prema ženi nepravilan. Ali, ljudi to teško primaju, saslušaju a i dalje rade po svom. Zbunjuje li Vas pojava portala i ono što Mesić zove diktat trivijalnih tema? To je revolucionarna novost? U društvu, koje je tako dinamično, nije lako biti novinar... Nekada, pa i u periodu koji nam je prethodio, bilo je drukčije. Zašto nemate svoj blog? U današnje vrijeme malo je komplikovanije raditi. Je li u redu da Kerum vozi Maybacha dok mu radnici gladuju? Što mislite o radničkoj participaciji? To mnogo obećava i dat će mnogo mogućnosti da radnička klasa, proizvođači, dobiju ono mjesto i onaj status u našem društvu koji im pripadaju, jer oni sve stvaraju. A do sada su bili, doduše, ne najamni radnici - oni su bili proizvođači ali se radilo o otuđivanju sredstava, onoga viška vrijednosti čiji bi veliki dio i njima trebao da ostane.

Foto: ...a jednom je kod njega osvanuo u liku istaknutog arapskog revolucionara. Foto: ...a jednom je kod njega osvanuo u liku istaknutog arapskog revolucionara.

Biste li poduprli integracije s Milkom Forcan? Ponovit ću: u današnje vrijeme malo je komplikovanije raditi. Polančec za Prvi maj nije smio govoriti u Maksimiru. Vama se to ne bi dogodilo? Ja volim da idem među narod. Kada bih bio odvojen od naroda ne bih mogao da živim. Za mene bi to bilo prosto nemogućno. Smatram da ljudi koji treba da rješavaju pitanja unutrašnjeg razvitka zemlje i probleme svog naroda moraju biti bliski narodu. U protivnom, oni se otuđuju od naroda, a samim tim i narod od njih. Mislite li da je dobro što je drug Matijanić prešao u Slobodnu? Ima nekoliko kaznenih prijava i prijeti mu robija. Kada sam ja, na primjer, bio na robiji, radili smo teoretski i po petnaest časova dnevno. Danas ne bih mogao mnogo da čitam, ali ono osnovno ostalo je u meni. Vratimo se trendovima. Globalizaciju mi opet počinjemo s istoka. Pink TV dolazi u Hrvatsku, evo navodno ih Maček dovodi. On i Sanader u zadnje vrijeme luduju, tu je prijateljstvo sa Koštunicom, klasnim i nacionalnim neprijateljem... I sad se mnogi brinu da će sve to ugroziti nacionalni identitet. Možda se opet integriramo na krivim osnovama? Imaju li te bojazni realne osnove? Šta da radimo sa Zvezdama Granda i Željkom Mitrovićem? Napomenuo bih da u procesu integracije nacionalnosti ne treba da izgube kulturne i razne druge pozitivne odlike koje čine njihovu tradiciju. Ali, sa objedinjavanjem nacija stvaraju se i novi oblici kulture, u tom smislu što se stvara zajednička kultura na jedinstvenom planu. Nije to neka nova kultura, već se radi o tome da svaka nacija, usporedo sa cjelokupnim razvojem u svijetu, unosi u zajedničku riznicu svoje najpozitivnije tekovine. Time kultura, u prvom redu, dobija sve univerzalniji karakter. Slobodan sam podsjetiti vas da je rat u Jugoslaviji započeo 13. svibnja u Maksimiru, na nogometnom terenu. Ali malo-pomalo, dobismo zajedničku košarkašku ligu, evo sad i neku kvazi-jugoslavensku vaterpolo ligu, a Michel Platini predlaže opet nogometnu ligu. Bata i Dvornik donedavna se nisu skidali s Ekrana, ali eto, Dimnjačar vam se vratio. Tako, biva, da nam dođete u goste teško biste primijetili neku promjenu, jedino bi vam bilo čudno da Zvezda ne igra protiv Juga u Dubrovniku. Dok razmišljam o svemu tome, konobar poslužuje piće. Usprkos ranom satu, Tito uzima veliku čašu viskija sa sodom i ledom. Promatram ga. Ako ga usporedimo s nekim glasovitim fotografijama, npr, onom poznatom s partizanskom kapom nagnutom na čelo i lulom među zubima, ili onom koja ga prikazuje u drvarskoj špilji, dobro raspoloženog, dok igra šah u pauzi partizanskog ratovanja, primijetit ćemo da se prilično udebljao u licu i tijelu. Ali fotografije prikazuju ga onakvog kakav je bio u drugome dijelu svog života, koji je proživio kao vojni i politički vođa, počev od drugog svjetskog rata.

Foto: Redakcijski savjet <em>H-altera</em> (tzv. 'Kongregacija za nauk vjere') odlučio je kako je najbolje da ova fotografija bude puštena bez komentara u potpisu Foto: Redakcijski savjet H-altera (tzv. 'Kongregacija za nauk vjere') odlučio je kako je najbolje da ova fotografija bude puštena bez komentara u potpisu


Osjetim da ga to pitanje duboko uznemirava, pa opet prelazim na lakša.
Možete li prokomentirati svojevremeni Severinin filmski uradak? Suzanu Mančić? Stvari su se pomalo otele kontroli... Teško je o tome govoriti ovako ukratko. Mogu da iznesem samo neke utiske na osnovu pojedinih ličnih događaja i gledanja filmova. U nekim od tih novijih filmova daje se dosta toga nemoralnoga. Osim golotinje, tu je i stereotipizacija: Nenad Polimac kaže da hrvatskom filmu nedostaje po jedan dobar Srbin i jedan loš pop, he he he... Bajdvej, jeste li vidjeli Četverored, Oju Kodar i slične stvari. Moram da kažem da je u nekim filmovima naša stvarnost prikazana jednostrano, sa preuveličavanjem i generaliziranjem pojedinih negativnih pojava, dok su se istovremeno potcjenjivali uspjesi koje smo postigli i koje postižemo. Toga, na žalost, ima i danas, iako ne kao ranije. Jeste pogledali Sviličića, Brešana? Kakav je vaš dojam o njima? Da, vidio sam nekoliko filmova. Ima dobrih. Ali ima i onih koji ne valjaju - neki čak ostavljaju sumoran utisak. No, kako rekoh, vidio sam i vrlo dobre filmove. Krenulo se naprijed. Što kažete na Žižekovu svjetsku popularnost? Da, on priča kako kontroliše 90 posto teritorije, što nije tačno. Narod vidi i osjeća koliko ko vrijedi. Ako smijem komplimentirati, čini mi se da ni vi niste imuni na Severinu? Pa, ima nešto i u tome, što je čovjek aktivniji izgleda da se bolje osjeća (smijeh). Nerviraju li vas Tarikove naočale? To je pitanje ličnog ukusa. Što kažete na Fumićev juriš na Crkvu? Impresionirala me ta omladina, njen duh! Na kraju, konstatirao bih da sam, na koncu, u dvojbi. Ili su Vaše misli i danas prodorne i aktualne, ili se problemi koje smo ovdje natuknuli u zadnjih 27 godina nisu maknuli s mjesta! Svejedno, moram reći: druže Tito, hvala Ti što ste i ovaj put našali vremena za radničku klasu, sve naše narode i narodnosti. Uvijek Vas je lijepo vidjeti. Hvala, gospodine Predsjedniče! Kao što vidite, odgovorili smo na sva vaša pitanja.

Foto: Drug Tito u trenucima odmora, na Brionima<br /> Foto: Drug Tito u trenucima odmora, na Brionima

 


 


Pitanja intervjua, u bazi kojih stoji samo čista logika, osmislio je H-alterov investigativni tim u sastavu: Boris Rašeta, C.L Sulzberger, Alberto Moravia, Portes Hil, Dara Janeković i, na kraju ali ne i najmanje važan, Walter Cronkite. Onaj Walter. Svi odgovori Josipa Broza objavljeni su u knjizi: Josip Broz Tito, intervjui, August Cesarec-Zagreb / MLadost-Beograd. Urednik knjige je Zdravko Židovec, kasniji doministar policije u vladi Franje Tuđmana, što je dokaz Tuđmanove teze da u povijesti nema ništa nova i da je uglavnom sve otrcano. Ali vrijedi pokušati iznova. Priznajemo da su odgovori istrgnuti iz konteksta - iako izgledaju kao da nisu!
(Bilješka autora)

 

Ključne riječi: tito, komunizam, balkanizacija
<
Vezane vijesti