Foto: HNK Ivana pl. ZajcaFoto: HNK Ivana pl. ZajcaBaletna predstava Sex riječkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta Ivana pl. Zajca, čiji su koreografija i izbor glazbe potpisani od strane ravnatelja Baleta Balázsa Baranyaija, bila je prvi baletni repertoarni novitet u sezoni 2015./2016. Nažalost, u svakome svojem segmentu i potpuni promašaj, ali na svu sreću – kako plesača, tako i publike – i jedini prošlosezonski baletni podbačaj.

Baletna predstava Sex riječkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta Ivana pl. Zajca, čiji su koreografija i izbor glazbe potpisani od strane ravnatelja Baleta Balázsa Baranyaija, bila je prvi baletni repertoarni novitet u sezoni 2015./2016., premijerno izveden 16. listopada 2015. Nažalost, u svakome svojem segmentu i potpuni promašaj, ali na svu sreću – kako plesača, tako i publike – i jedini prošlosezonski baletni podbačaj.

Intencije ovoga modernog baleta u programskoj su knjižici elaborirane prilično ekstenzivno, kao i – uglavnom neuobičajeno za predstave suvremenih plesnih tehnika – nepretenciozno i razumljivo (što je ujedno i jedna od rijetkih pozitivnih strana ove po svemu nedorađene plesne cjeline).

Osnovne, dakle, misaone konture ovoga plesnog projekta sažete su u sljedećem: "Ljudsko biće nosi i nešto iskonsko i nesklono promjenama – instinkte koje je nemoguće zatomiti. Kako promjene šminke, bontona, dekora utječu na urođenu potrebu za Drugim – potrebu za dodirom i bliskošću koja opstaje dok opstaje čovjek? Kako odjeća – stil odijevanja i boje, utječe na svakodnevno ljudsko ponašanje? Kako se mi, naše energije i misli, reflektiraju u različitoj odjeći? Kakva očekivanja vanjština pobuđuje u našoj nutrini naspram onog Drugog? Za čime tragamo ispod odjeće? Krijemo li se ispod nje? Zašto?

Kroz interakciju vlastitih tijela s materijalima, bojama i stilovima u koje su odjeveni, kao i s koreografijom Balázsa Baranyaija, plesači istražuju seks kao jednu od vodećih pokretačkih sila od postanka ljudskog roda. Osuvremenjenim baletnim pokretom prikazat će različita značenja i različite razine sadržane u konceptu seksualnosti. Seks kao čin prokreacije, seks kao čin senzualne ljubavi prema Drugom, seks kao gender odnosno seks kao aspekt rodne izvedbe. …No, u cijelom tom procesu ne zaboravimo dozvoliti iznenaditi sebe!"

Foto: Plesna scena Foto: Plesna scena

Dopuštenja možda nije nedostajalo, ali pravih razloga za bilo kakvo iznenađenje (odraslih) gledatelja ipak jest. U ovom baletu, naime, konačan je nepovoljan dojam predvidiv već od početka, točnije od sâmog naslova, koji je bombastično eksplicitan i adolescentski "provokativan", a da bi mogao sugerirati kako je u sat vremena igre sposoban ponuditi išta više nego što spomenuta aktivnost obično može pružiti u mladenačkoj fazi otkrivanja: puno priče i obećanja, uz najčešće manjkavu realizaciju.

Početak je, doduše – s plesačima koji u polumraku šetaju pozornicom i uzimaju svoje odjevne predmete koji vise sa stropa, dok pjesma The man I love osigurava više nego senzualan ugođaj – ekstraordinaran, sugestivan i potencijalno bremenit značenjima. Međutim, kako se ubrzo ispostavlja, tek je nastavak ranije spomenutoga, neispunjenog obećanja; ništa od onoga što slijedi, naime, ne figurira kao gledateljima čitljiv indikator potencijalno (bez)brojnih konfiguracija odnosa među spolovima.

Prvenstveno, dakako, zahvaljujući Baranyijevoj koreografskoj vizualizaciji i jeziku, koji su vrlo plastični, no za ocrtavanje planiranog opsega i kompleksnosti muško-ženskih relacija prilično neodređeni, odnosno nedostatno distinktivni. Usto, vrlo su skromnoga sadržajnog dijapazona – prečesto ponavljajućeg i stoga nezanimljivog, a k tome u nekim dijelovima podsjećaju na uratke koreografovih inozemnih kolega (primjerice, one Alexandera Ekmana, Phillipa Chbeeba ili Renee Kester), zbog čega su povrh svega još i dvojbeno autentični.

Na sličnom su tragu i ogoljena scena te kostimi, koji su u pretežno sivo-modrim i bež nijansama, te jednostavnim krojevima daleko od iscrpnog nijansiranja širokog radijusa međuspolnih premreženosti i mogućih socioloških vrtloga koje su ovi u stanju isprovocirati. Glazbeni pak izbor, s djelima baroka, klasike, jazza, techna, suvremene glazbe… unosi, doduše, potrebnu raznorodnost, ali na prilično alogičan i konfuzan način, bez jasne – ako i ikakve – kohezije s događanjima na sceni.

Foto: Plesna scena Foto: Plesna scena

Plesači su se u ovakav autorski nacrt uklopili s više ili manje uspjeha, a taj je opet puno više ovisio o njihovom senzibilitetu za suvremeni plesni pokret, nego o kompleksnosti dobivenih zadataka. Atraktivne su tek dvije točke: ona koju na temperamentni glazbeni broj Nikmata Hatractora izvode Joseph Cane, Andrei Köteles, Bálint Rauscher, Daniele Romeo i Svebor Zgurić, te duet Marte Kanazir i Svebora Zgurića, čije su privlačne i senzualne pojave ujedno i jedino što u predstavi Seks ima veze s pozitivnim konotacijama vezanim uz ovaj pojam.

Jer ovakav su Seks i plesači, i publika, i repertoar bilo kojega nacionalnog teatra odavno prerasli, no ako isti na autorovom putu sazrijevanja predstavlja nešto novo, maštovito i uzbudljivo, za nadati se da je tu lekciju svladao, pa da će u njegovome novostečenom umijeću od sada moći uživati i gledatelji s kojima bude dolazio u dodir.

Ključne riječi: balet
<
Vezane vijesti