H-Alter
Foto: (Facebook: Mapiranje Trešnjevke)Foto: (Facebook: Mapiranje Trešnjevke)"Istraživanje grada, boravak na javnim površinama, interakcija s prolaznicima, sve su to aktivnosti koje su posve nekonzumerističke i opiru se klasifikaciji 'proizvoda'. U doba kada se pokušava privatizirati čak i pitka voda važno je čuvati besplatne djeliće života, aktivizam. Ne znam što je gore - beskonačni pokušaji komercijalizacije svakog kvadratnog metra gradske površine ili gradska politika koja se trajno oglušuje na potrebe građana i suvremene trendove u organizaciji gradskog života", govori Vanja Radovanović, autor bloga Nepoznati Zagreb i voditelj projekta Mapiranje Trešnjevke.

Vanja Radovanović je autor bloga Nepoznati Zagreb i voditelj projekta Mapiranje Trešnjevke, u sklopu kojeg se u svibnju u Zagrebu održava Jane's Walk - ukupno osam besplatnih šetnji (popis pogledajte ovdje) na kojima se građani mogu družiti i zajedno istraživati različite kvartove. Prva šetnja održava se danas, i vodi je upravo Radovanović. Obilazi se Dotrščina, Bačun i još poneka podsljemenska kvačica, a sastanak je u 17 i 15 sati kod ulaza u spomen-park Dotrščina (kod spomenika).

Blog Nepoznati Zagreb vodiš već gotovo deset godina. Mnogima je (bio) izvor inspiracije i prozor u drugačiju svakodnevicu grada, poticaj na istraživanje. Kako je počela čitava priča s blogom?

Kroz Zagreb prolazim i bivam u njemu svaki dan, već godinama, a kako je znatiželja dio moje osobnosti, dio moje ličnosti koji mi pruža S obzirom da smo u mjesecu svibnju, za mnoge najljepšem proljetnom mjesecu, čak možda i najljepšem mjesecu u godini, preporučio bih svima da izađu iz svojih stanova i automobila, ugase televizore, kompjutere i mobitele i otvorenih očiju, ušiju, noseva i srdaca prošeću gradomosvježenje nakon svakodnevnih poslova i koji uživa tražeći zanimljive detalje, pričice, prizore iz svakodnevnog života onda sam i prije pisanja bloga tu i tamo snimio pokoju gradsku zanimljivost, pribilježio neku opaženu sitnicu. Gradski život je neiscrpno vrelo takvih "kamenčića" koji mozaik života u gradu čine uvijek zanimljivim i razmišljao sam na koji bih meni najpogodniji način, u kojem fomatu, bilježio sve to... Pa sam se dosjetio bloga koji spaja čak četiri moje ljubavi, već spomenutu znatiželju, želju za pisanjem, ljubav prema fotografiji i strast za približavanjem nepoznatoga drugima.

Kakva je blogerska interakcija s ljudima svih ovih godina, kako su se stvari mijenjale? Naime, često čujemo da je blogiranje danas mrtvo, ali čini se da Nepoznati Zagreb i dalje ima vjerne posjetitelje i budi interes ljudi.

"Zlatno vrijeme" blogova je očito već daleko iza nas, no oni ipak još uvijek žive, društvene mreže poput Facebooka i Instagrama su preuzele neke od uloga (interakciju među ljudima, kreatorima sadržaja i njihovim komentatorima) koje su prije imali blogovi, no kako su te mreže i zapisi na njima izuzetno kratkoga vijeka oni koji vole "pretražive" medije nešto duljeg "vremena poluraspada" još uvijek rado navraćaju na blogove. Tokom svih ovih godina bilo je više fluktuacija u broju posjeta i profila posjetitelja, no njih još uvijek ima podosta, a mnogi od njih su mi vjerni godinama, dapače, uz moj blog su od samih početaka mog pisanja.Jacobs je smatrala da su sami građani najpozvaniji za sudjelovanje u odlučivanju kojim putem se trebaju razvijati gradovi, promovirala je kvartove mješovite namjene, umjesto specijaliziranih "spavaonica", odvojenih trgovačkih centara ili pak poslovnih četvrti koje ostaju puste nakon završetka radnog vremena

Iznenađuje li te to?

Kad sam počinjao pisati blog nisam imao ni najblažu ideju koga bi to moglo zanimati odnosno da li bi uopće ikoga mogla zanimati ta tematika, počeo sam ga pisati isključivo radi sebe, kao ostavljanje traga moje prisutnosti (zanimljivo, tako to često opisuju i grafiteri). Na moje veliko iznenađenje, vrlo brzo su se počeli javljati ljudi koje su zanimale moje teme, s nekima od njih sam u kontaktu još i danas, dapače, surađujemo na zajedničkim projektima. 

Tokom godina sam primjetio da se na blog "zakvačilo" nekoliko posve različitih grupa čitatelja - prvi su bili "zagrebonostalgičari" kako ih od milja zovem, ljudi starijih generacija koji su odrasli u Zagrebu (i često više ne žive u njemu), a koje su moji postovi podsjetili na dane njihova djetinjstva, odrastanja... Zatim, tu su ljubitelji alternativnih gradskih sadržaja, neobičnih detalja, praznih objekata, apsurdnih natpisa. Potom, studenti i učenici koji su često na blogu pronalazili zanimljive detalje vezane uz teme svojih diplomskih i seminarskih radova, istraživanja. Vrlo je zanimljivo čuti mišljenja svih tih "grupacija", popričati sa njima, saznati poneki novi detalj.

Kritičan si prema konzumerizmu i ispraznom ispunjavanju fabriciranih potreba, pretvaranju svega u potrošačke kategorije. Ljudi su danas kao proizvodi koji se plasiraju na tržište zvano društvo, i svo vrijeme kao da bi trebalo biti podređeno tome, takvoj vrsti "isplativosti". Vidiš li, u tom pogledu, u vremenu posvećenom istraživanju grada i prisvajanju javnih površina, poseban vid otpora?

Istraživanje grada, boravak na javnim površinama, interakcija sa prolaznicima... Sve su to aktivnosti koje su posve nekonzumerističke odnosno opiru se klasifikaciji "proizvoda". U doba kada se pokušava "privatizirati" čak i pitka voda smatram da je važno čuvati "besplatne" djeliće života, volonterski pristup, aktivizam. Sve one besplatne sadržaje koji su svojom spontanošću i nepredvidljivošću prava razonoda za svakog gradskog sladokusca (ili da kažem "gradokusca"?) . A pri tome mi nije bitna ušteda, to što na svoje zadovoljstvo ne trošim novac, već sloboda, neograničena bilo kakvim tržištem, nečijom ponudom, cijenom, kvalitetom.Želimo uključiti Trešnjevku u gradsku alternativnu turističku ponudu. Na žalost, pro tome nismo naišli na interes Grada, odnosno Turističke zajednice, iako smo pred njih izišli, u suradnji sa Tehničkim muzejom, sa posve konkretnim projektom nazvanim Električna Trešnjevka

Kako komentiraš nasrtaj na javne površine u Zagrebu - čemo sve više svjedočimo u posljednje vrijeme - od Savice do Trga žrtava fašizma?

Teško je reći što je gore, beskonačni pokušaji komercijalizacije svakog kvadratnog metra gradske površine ili gradska politika koja se trajno oglušuje na potrebe građana i suvremene trendove u organizaciji gradskog života. Sjetimo se samo paradoksalnog, čak i smiješnog zalaganja za poboljšanje prometa u gradu dok se s druge strane stalno ohrabruje promet motornim vozilima, a obeshrabruje biciklistički promet i širenje gradskih pješačkih zona. Živio sam nekoliko godina u Austriji i Švedskoj i tamo sam imao dojam da gradske vlasti zaista iskreno slušaju građane i trude se, u granicama mogućega, riješiti njihove probleme i ispuniti im želje, dok su političke spletke (kojih i tamo ima, nemojmo se zavaravati) tek povremeno usporavale inače pozitivne procese razvoja grada.

Kod nas je pak situacija posve obrnuta, čini se da su političke i interesne igre vrhovna, najvažnija i čini se jedina svrha postojanja gradskih vlasti, dok se potrebama i željama građana pristupa tako da ih se omalovažava i pokušava prikazati nepotrebnima ili ih se deklarativno priznaje, ali ispunjava na način koji je posve nezadovoljavajuć, dapače, često i nakaradan. S takvim sam se pristupima suočio i kroz projekt Mapiranje Trešnjevke, kojeg sam jedan od pokretača i voditelja, kao i kod urbanog vrtlarstva (kroz alternativni gradski vrt Eko Ekipe Prečko, čiji sam član) i podrške biciklističkom prometu (preko Sindikata biciklista kojeg simpatiziram i u čijim akcijama također povremeno Ideja za nove aktivnosti ima napretek - jedino što nedostaje je više ljudi zainteresiranih za ovakav "kvartovski rad" i barem nekakva financijska podrška, jer posve volonterski rad ima i svoja ograničenjasudjelujem).

Možemo reći da je hodanje način/filozofija života, više od strasti i hobija. Imao si planove za objavu knjige Hodački vodič po Zagrebu, je li to i dalje u planu?

Knjiga je za sada još uvijek na čekanju, jer mi već duže vrijeme veću pažnju privlače raznovrsni načini povezivanja građana i gostiju grada sa pojedinim gradskim kvartovima, pogotovo onima "neglamuroznima" koji su mene, ljubitelja i poštovaoca autsajdera, osvojili svojim životom izvan glavne struje gradskih zbivanja. U ovom trenutku preferiram kontakt sa gradom i građanima na neposrednije načine, uživo, kroz projekte, akcije, Facebook, blog... A knjiga će već doći, jednoga dana, kada se zaželim odmaka i kada ću se željeti okušati u pretvaranju formata istraživanja u knjiški.

Već nekoliko godina vodiš projekt Mapiranje Trešnjevke, koji je pokrenut s ciljem istraživanja lokalnog identiteta Trešnjevke. Bitan dio je i virtualno bilježenje svega, te što šira dostupnost informacija svima. Na stranici se može naći hrpa priča o spomenicima, boćalištima, špecerajima, parkovima, arhitekturi, grafitima... Prekrasno štivo za sve koje zanimaju kvartovske osobitosti. Kako je nastao i rastao projekt?

Mapiranje Trešnjevke je prekrasan projekt koji je nastao bez velike pripreme, spojem dva entuzijasta individualca, Gorana Pintera (autora Živio sam nekoliko godina u Austriji i Švedskoj i tamo sam imao dojam da gradske vlasti zaista iskreno slušaju građane i trude se, u granicama mogućega, riješiti njihove probleme i ispuniti im želje, dok su političke spletke (kojih i tamo ima, nemojmo se zavaravati) tek povremeno usporavale inače pozitivne procese razvoja gradatadašnjeg bloga GP Zagrebancije) i mene, sa Sašom Martinović Kunović iz Centra za kulturu Trešnjevka kojoj se svidio naš senzibilitet i koja je u njemu prepoznala zanimljivu temu koja ju nije zainteresirala samo profesionalno, već i osobno. Na samome smo početku odlučili pokrenuti šetnje Trešnjevkom da time omogućimo građanima da uživo bolje upoznaju svoje (i tuđe) kvartove, a istodobno da na najdemokratskiji način, putem interneta, besplatno svima dostupno, ponudimo našu malu emocionalno-faktografsku kvartovsku enciklopediju.

Slični su pristupi ovoj tematici postojali već i prije, projekt Mapiranje Dubrave/Nevidljivi grad Centra za kulturu Dubrava je 2011./2012.rezultirao izložbom u Muzeju grada Zagreba posvećenom tom kvartu, Projekt Trnsko stanovnika tog kvarta je istraživao povijest tog dijela Novog Zagreba, dok je udruga Kontraakcija istraživala povijest i sadašnjost Zapruđa, Travnog, pa poslije i Trešnjevke i Peščenice. I ovdje je postojala ponuda šetnji, izloženih materijala, zapisa na internetu.

Mi smo željeli otići korak dalje i umjesto takvih projekata kratkoga daha posvećenih tek ponekoj od tih dimenzija predstavljanja načiniti nešto što će (p)ostati trajna vrijednost Trešnjevke, a ne samo usputna ezoterija. Sudeći po dosadašnjim rezultatima i odazivu građana možemo reći da smo uspjeli "ugraditi se" u život Trešnjevke i žao nam je što nije tome tako i s institucijama gradskih četvrti odnosno grad u cjelini, gdje smo usprkos poduže liste naših aktivnosti i brojnosti korisnika naših akcija još uvijek gotovo posve nevidljivi.

Kakve su vam nove aktivnosti u planu?Već duže vrijeme veću pažnju privlače mi raznovrsni načini povezivanja građana i gostiju grada sa pojedinim gradskim kvartovima, pogotovo onima "neglamuroznima" koji su mene, ljubitelja i poštovaoca autsajdera, osvojili svojim životom izvan glavne struje gradskih zbivanja

Ideja za nove aktivnosti ima napretek - jedino što nedostaje je više ljudi zainteresiranih za ovakav "kvartovski rad" i barem nekakva financijska podrška, jer posve volonterski rad ima i svoja ograničenja. Primjerice, već smo surađivali sa nekim osnovnim školama i IX gimnazijom kroz radionice za djecu i pripremom programa za volontere, i željeli bismo tu suradnju nastaviti i intenzivirati. Želimo uključiti Trešnjevku u gradsku alternativnu turističku ponudu. Na žalost, pro tome nismo naišli na interes Grada, odnosno Turističke zajednice, iako smo pred njih izišli, u suradnji sa Tehničkim muzejom, sa posve konkretnim projektom nazvanim Električna Trešnjevka - između ostaloga, takvi projekti iziskuju određenu infrastrukturu označavanja staza na području kvarta, mobilnu aplikaciju, prevođenje tekstova na engleski i druge jezike.

Želimo surađivati s lokalnim vlastima na konkretnim projektima, primjerice dajući prijedlog mreže biciklističkih staza i smjerova kao naš doprinos razvoju nemotornog prometa, a započeli smo i s akcijama vezanim uz proučavanje kvartovske lokalne povijesti (obrti, trgovine, gostionice, itd.) pregledavajući publikacije, telefonske imenike, reklame iz prijašnjih vremena. Želja nam je podržati i poticati alternativne umjetničke prakse na kvartovskoj razini i surađivati s udrugama i pojedincima koji se njima već bave, te podržavati lokalne proizvođače kroz poticanje lokalne ekonomije.

I ove godine očekuju nas Jane's Walk u Zagrebu, ukupno osam šetnji u svibnju. Radi se o besplatnim lokalno organiziranim šetnjama, a ljudi se skupljaju radi zajedničkog istraživanja, razgovora i uživanja u svojim kvartovima. Tko je bila Jane Jacobs (kojoj su posvećene šetnje), kako vidiš značaj njenog rada danas?

Jacobs (1916.-2006.) je bila urbanistica i aktivistica koja je svojim djelovanjem u SAD-u i Kanadi otvorila nove vidike na život i razvoj gradova, pogotovo svojom knjigom Smrt i život velikih američkih gradova (1961.) koja je utjecala na stručnjake svih profila koji se bave razvojem gradova - od arhitekata i urbanista pa do gradskih vijećnika i nezavisnih aktivista. Smatrala je da su sami građani najpozvaniji za sudjelovanje u Na samome smo početku odlučili pokrenuti šetnje Trešnjevkom da time omogućimo građanima da uživo bolje upoznaju svoje (i tuđe) kvartove, a istodobno da na najdemokratskiji način, putem interneta, besplatno svima dostupno, ponudimo našu malu emocionalno-faktografsku kvartovsku enciklopedijuodlučivanju kojim putem se trebaju razvijati gradovi, promovirala je kvartove mješovite namjene, umjesto specijaliziranih "spavaonica", odvojenih trgovačkih centara ili pak poslovnih četvrti koje ostaju puste nakon završetka radnog vremena, sa što većim učešćem lokalne ekonomije u kojima se jača socijalna povezanost njihovih stanovnika.

Cilj šetnji koje su pokrenute nakon njene smrti i polako, ali sigurno su se raširile cijelim svijetom je upravo promocija takvog načina promišljanja gradova, šetnjom, upoznavajući pojedinosti i značajnosti pojedinih ulica i kvartova, kroz razgovore sa građanima. U nekim gradovima (posebice skandinavskima) bismo mogli reći da je njena misija usvojena i zaživjela, no kod nas se čini da njene misli još nisu ni shvaćene, a kamoli prihvaćene, pogotovo kroz pitanja prometa i nepostojanja politike podrške lokalnim grupama, udrugama, itd.

S obzirom na manjak podrške i razumijevanja, kako uspijevate realizirati Jane's Walk?

Ono što mi, s projekta Mapiranje Trešnjevke, lokalni partneri globalnog projekta Jane's Walk sa središtem u Torontu, možemo učiniti s budžetom od nula kuna (Jane's Walk promovira besplatne šetnje i događanja se organiziraju i vode volonterski) je kroz šetnje približiti građanima njihove kvartove, ukazati na njihove potencijale, potaknuti ih na maštanje o boljem životu u njima, na akciju... A sve to kroz ugodnu atmosferu druženja i zabave otkrivanja. Poveći broj ljudi koji se iz godine u godinu vraćaju našim šetnjama pokazuje da ljudima treba (i) takav format upoznavanja s svojim gradom i jednih s drugima. Pozivam sve da pogledaju listu ovogodišnjih šetnji, a vrijedi spomenuti i organizaciju međunarodnog seminara na kojem ćemo s predstavnicima Beča i Ljubljane razmijeniti iskustva u organizaciji ovakvih šetnji i mogućnostima daljnjeg razvoja.

Imaš li neka mjesta u gradu koja bi posebno izdvojio, neke osobito drage šetačke rute?Čini se da su političke i interesne igre vrhovna, najvažnija i čini se jedina svrha postojanja gradskih vlasti, dok se potrebama i željama građana pristupa tako da ih se omalovažava i pokušava prikazati nepotrebnima

Meni su u našem gradu, ali i svim drugim gradovima najdraža posebna mjesta, ona koje krasi specifična atmosfera, mir, lokalni kolorit.

Neka od najdražih mi zagrebačkih mjesta su trasa Samoborčeka, neka od šetališta uz potoke (Kustošak, Vrapčak, Črnomerec, Bliznec), prostor u centru na kojem se ljeti održava manifestacija Art in Park. Dragi su mi i drugi parkovi koji s vremena na vrijeme ožive tokom godine (uz sve kontroverze koje izazivaju takvi projekti i o kojima treba razgovarati i uvažiti ih), potom gradske šume Dotrščina i Grmoščica, rubni gradski kvartovi poput Bačuna, Bizeka, vrha Meglenjaka iza Podsuseda, vrtne oaze kao ona kod Pupinova naselja, u Dubravi, Trnju...

S obzirom da smo u mjesecu svibnju, za mnoge najljepšem proljetnom mjesecu, čak možda i najljepšem mjesecu u godini, preporučio bih svima da izađu iz svojih stanova i automobila, ugase televizore, kompjutere i mobitele i otvorenih očiju, ušiju, noseva i srdaca prošeću gradom i okolicom, sigurno će naći ponešto zanimljivo!

 

aem_copy85236.jpg
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
<
Vezane vijesti