gopthedailydose.comgopthedailydose.comŠto je "lijevo" u sintagmi "lijevo-liberalno"? Očito ništa, osim desno-populističke težnje da ljevicu izjednači s onim što je njihovim potencijalnim pristašama mrsko. Desni populizam očito ima tendenciju da pod zajednički nazivnik svede i ljevicu i liberale, ili čak da u potpunosti izjednači ljevičare s liberalima.

U desno-populističkom diskursu već je dosta godina prisutna sintagma "lijevo-liberalno" koja u tom diskursu funkcionira pejorativno i s ciljem da ideološki markira skup svojih ideoloških neistomišljenika. "Lijevo-liberalni" mediji, "lijevo-liberalna" vlast, "lijevo-liberalni" stavovi, itd. Desni populizam očito ima tendenciju da pod zajednički nazivnik svede i ljevicu i liberale ili čak da u potpunosti izjednači ljevičare s liberalima. Ta sintagma međutim izaziva ogromnu terminološku pomutnju i dodatan je ulog u pospješivanju semantičke shizofrenije na domaćoj političkoj i javnoj sceni općenito.

Svaku shizofrenost karakterizira gubitak veze s realnošću, a samostalnost kulturoloških (ili povijesnih) pitanja od ekonomskih svakako je gubitak veze s realnošću. Za one koji proizvode tu diskurzivnu praksu to ne funkcionira tako - nerijetko je za njih to istina

Ista se sintagma koristi i izvan desno-populističkog diskursa. Tzv. "neutralni" mediji (oni koji svojom vokacijom "ciljaju" na "objektivnost", točnije bi zapravo bilo reći "nedefinirani") internalizirali su tu sintagmu kao "zdravo za gotovo", kao sasvim "normalan" pojam koji pokriva određeno svjetonazorsko polje u politici. Često je onda "lijevo-liberalno" u suprotnosti s "desno-konzervativnim", iako se ta sintagma rjeđe koristi. Opet je pitanje je li riječ o svođenju pod zajednički nazivnik ili čak jednačenje pri čemu, dakle, ljevica predstavlja liberalizam, a desnica konzervativizam, pa onda imamo jedno vrlo pojednostavljeno svjetonazorsko, ideološko i političko polje - "lijevo-desno" kao "liberalno-konzervativno", a tako je i lakše označiti političkog i svjetonazorskog protivnika. Također, ta trivijalizacija omogućava manji kognitivni napor - što je više svjetonazorskih podjela na javnoj i političkoj sceni, tim su više građani (potencijalni glasači) zbunjeniji.

Međutim, strahu od konfuzije baš pridonosi ta traljava i nikad objašnjena podjela. Ne postavlja se uopće pitanje što znači "lijevo", a što "liberalno", u opreci s "desnim" i "konzervativnim". Objašnjenja pojmova su odsutna i označitelji bez (definiranog) sadržaja preuzeli su dominaciju u diskursu. Pa baš onda kad izraz preuzme dominaciju nad sadržajem, glas u zraku ili slovo na papiru nad puninom pojma, ideološki mehanizam počne funkcionirati onako kako mu je i funkcija - da maskira činjenice. Ovdje nije riječ o semantičkim pomacima u političkoj terminologiji, ovdje je jednostavno riječ o ideološkom mehanizmu koji izvrće i maskira stanje stvari.

"Liberalno" i "konzervativno" označitelji su koji se itekako odnose i na ekonomska pitanja

Zanimljivo je da u okolnostima u kojima "ekonomsko" dominira životima ljudi do mjere da je i pojedinac shvaćen kao homo economicus, dočim su ostale sfere života podređene i determinirane upravo tom dimenzijom, da upravo to ekonomsko nema značajan ulog u formiranju političkih i svjetonazorskih imena. De facto "ekonomsko" formira političko djelovanje, ali nema razlikovnu funkciju i u tome je korijen problema sa sintagmom "lijevo-liberalno". Cilj je spomenutoga ideološkog mehanizma determiniranje i imenovanje političkih i svjetonazorskih pozicija isključujući ekonomski program iz toga. Posljedice su vidljive - i oni "lijevo-liberalni" i oni "desno-konzervativni" imaju vrlo sličan ekonomski program. Tu smo na tragu suštine problema s ovom sintagmom - opreka "lijevo-liberalno" naspram "desno-konzervativnom" ili "demokršćanskom" jest opreka isključivo na području nadgradnje, dakle na području nekih uže političkih i kulturoloških pitanja koja se u političkom programu postavljaju kao nezavisna od ekonomske baze, tj. od proizvodnih odnosa. Ne samo da se postavljaju kao nezavisna, nego i definiraju svjetonazorsku terminologiju kao što je gore spomenuto. Uistinu onda "lijevo-liberalno" označava podržavanje gay brakova, abortusa, umjetne oplodnje, multikulturalnosti i sl., a to su sve "vrijednosti" mrske desnim populistima koji teže "prirodnom braku muškarca i žene", nacionalnim ("državotvornim") i vjerskim "vrijednostima". U kulturološkom su smislu te "lijevo-liberalne" vrijednosti stvarno odrazi liberalnog pogleda na ta pitanja, a svojataju ih oni koji sebe nazivaju ljevičarima ili bar lijevim centrom (aluzija je očita). Doista su i suprotne "vrijednosti" odrazi konzervativnog pogleda. Problem je samo što navedeno ostaje "kula u zraku", onaj dio nadgradnje koji je dobio prividnu autonomiju od baze, a dobio ju je jer je to tako legitimirano u javnom prostoru.

Kad izraz preuzme dominaciju nad sadržajem, glas u zraku ili slovo na papiru nad puninom pojma, ideološki mehanizam počne funkcionirati onako kako mu je i funkcija - da maskira činjenice

Vrlo je teško objasniti što zapravo znači "ljevica", a što "desnica", pogotovo što pri tome valja uključiti i cijeli historijski kontekst područja na kojemu su se oblikovali tî pojmovi, a diljem svijeta to se veoma razlikuje. Ipak, može se prihvatiti stav da ljevica uglavnom označava zalaganje za socijalna i radnička prava, veću participaciju države u gospodarstvu, ograničavanje tržišnih zakona i sl. To je ono što je ljevicu definiralo u povijesti. Ako je i desnica imala slične ideje, oni nikad kod nje nisu bili u prvom planu. U ovoj raspravi oko sintagme "lijevo-liberalno" karakteristično je to da nju uopće ne definira ovaj opis ljevice. Pa što je onda "lijevo" u sintagmi "lijevo-liberalno"? Očito ništa, osim desno-populističke težnje da ljevicu izjednači s onim što je njihovim potencijalnim pristašama mrsko (prevelike slobode i prevelika tolerancija svega i svačega, naravno i uvijek prisutno prozivanje za "jugonostalgiju" pri čemu se "Jugoslavija" izjednačava s "komunizmom" kao lijevom idejom), a da pri tom ona ne odbije od sebe mogućnost da i ona bude zaštitnik radničkih prava i da ograničava tržišne slobode (naravno, "hrvatskih radnika" na "hrvatskoj zemlji"). Svakako nije slučaj da se "ekonomsko" koristi kao glavno u programu i argumentaciji.

Činjenica da se sintagma "lijevo-liberalno" definira isključivo preko prividno samostalne kulturološke svjetonazorske orijentacije, upućuje na shizofrenost koja se krije iza te sintagme. Svaku shizofrenost karakterizira gubitak veze s realnošću, a samostalnost kulturoloških (ili povijesnih) pitanja od ekonomskih svakako je gubitak veze s realnošću. Za one koji proizvode tu diskurzivnu praksu to ne funkcionira tako - nerijetko je za njih to istina. Ali ih činjenice opovrgavaju - u ekonomskom smislu (a to je dimenzija onoga, laički rečeno, "od čega ljudi zapravo žive") politike se "lijevo-liberalnih" i "desno-konzervativnih" ne razlikuju mnogo. Cilj je postignut - podjelom u nadgradnji (u "kulturološkom")zamaskirala se jednoličnost u bazi (u "ekonomskom").

"Liberalno" i "konzervativno" označitelji su koji se itekako odnose i na ekonomska pitanja. Kako njihovu blisku vezu u nekim (zapravo mnogim) svjetskim politikama trenutno nije cilj problematizirati, predlažem poveznicu između politike baze i politike nadgradnje koja zapravo najvjernije dočarava činjenice kojima, dakle, puno više odgovara sintagma "desno-liberalno" ili "liberal-nacionalističko" jer time pod jedno podvodi kobnu i zlosretnu politiku na kojoj se gradila hrvatska država - liberalnu u ekonomiji (u bazi), a konzervativnu i nacionalističku u uže političkim i kulturnim pitanjima (u nadgradnji).

Ključne riječi: populizam, ljevica, neoliberalizam, desnica
<
Vezane vijesti