H-Alterova novinarka odazvala se pozivu na domjenak koji je šef uprave Hoto grupe uputio svojim "dragim prijateljima i partnerima". Na toj sramotnoj zakuski, na kojoj se slavio "još jedan uspješan korak na putu ka ostvarenju cilja", okupili su se najbesprizorniji likovi što bauljaju zagrebačkim ulicama. Je li to konačni moralni slom H-Altera, nekadašnje uporišne točke medijskog otpora Tomislavu Horvatinčiću?

Prolazim kroz staklena vrata uglavljena između drvene ograde gradilišta i eto i H-Altera u gostima kod Tome Horvatinčića. Na ulazu u golu betonsku megalomansku konstrukciju koja je uglavljena u zaštićenu jezgru Zagreba, Tomo srdačno pozdravlja uzvanike. Jedne ljubi, s drugima se rukuje.

Dok slikam Tomu kako kavalirski podiže s poda sunčane naočale plavokose gospođe, zaštitar odjeven u zeleno s crvenom francuskom kapicom pruža svoj veliki dlan prema meni. "Nema slikanja. Tako je rekao gospodin Tomo."

Zaštitar na uniformi ima zašiven crveni grb s bijelim lavom, a ispod natpis "Obitelj Horvatinčić." 

Latinoamerički stil gazde s čuvarima iza leđa nastavio se s mariachijima koji su negdje s drugog, trećeg kata odsvirali neku meksičku sa sombrerima na glavi. Zatim su se Tarik Filipović i Rene Bitorajac popeli na pozornicu i vesela glasa i punih džepova najavili: "Veliki poduzetnik, Hoto totugno!"

Na pozornici se potom ukazao otac plemenite obitelji s grbom i lavom Tomo Horvatinčić koji je pričao o brodovima. "Što moj brod donosi Zagrebu? Šetnicu, javni prostor, dom za pedeset i pet obitelji. Ovdje će biti porođeno mnogo djece, a mnogo ljudi će naći mjesto u garažama."

Otkud sad brodovi, kad se pričalo o garaži za automobile? Objašnjenje se pronalazi na donjim razina garaže koje, pogledala sam kasnije, plivaju u vodi.

Nisu došli s brodom, ali ga sigurno imaju mnogi od uzvanika. Oko stolova sa svinjskim glavama, gravčetom na tavče i štruklama, motala su se mnoga poznata lica. Viđeni su tako razni prijateljski raspoloženi sportaši, prijateljski raspoloženi poduzetnici, prijateljski raspoloženi gradski dužnosnici i prijateljski raspoloženi novinari. Iva Majoli i suprug joj Stipe, Franjo Arapović i Ante Todorić, Mirko Novosel i Vlatko Marković, braća Mamići, pročelnik Gradskog ureda za graditeljstvo Davor JelavićŽeljko Žutelija, Novica Petrač...

Za nagradnu igru za uzvanike u kojoj je glavna nagrada bio bicikl pokazali su vrlo malo zanimanja. Slab interes za dva kotača pripisat ćemo manjku parkirnih mjesta za bicikle u gradu. Jedno od rijetkih parkirnih mjesta za bicikle nekada se nalazilo u Varšavskoj ulici baš na mjestu gdje se kopa ulazna rampa u garažu.

"Bolje da vam ne kažem koliko nam je u jednom trenutku bio dužan, ali sve je platio", pohvalio je Tomu predstavnik Tehnike. Događaj je svoj emotivni vrhunac doživio u trenutku izlaska na pozornici samog Milana Bandića, koji se zadnjih mjeseci ne viđa baš često. 

"Tomice, prijatelju, hvala što si zadužio sebe i cijelu svoju obitelj na slijedećih trideset godina da bi Zagreb bio novi, a isti", zahvalio se gradonačelnik, od kojeg je Gradska skupština zatražila ostavku, a on se oglušio, u ime svih nas. I svinjske glave mora da su se rasplakale od ganuća pogotovo kada je od prisutnih zatražio "veliki pljesak za one koji su bili protiv". A prema zadnjem istraživanju javnog mišljenja dvije trećine građana je bilo protiv ustupanja Varšavske Tominoj garaži. 

U plavoj vesti na V izrez Horvatinčić objavljuje svojim prijateljima: "Slao sam vam SMS-ove i poruke preko televizije: "Idemo u bitku", misleći valjda na prijateljski nastrojenu javnu televiziju. Ponovio je da im "sve oprašta". I njima i aktivistima, a i njima- 55 tisuća Zagrepčana koji su potpisali peticiju protiv rušenja dijela stare gradske jezgre.

Silazim pod zemlju, daleko od gužve. Nitko od Tominih prijatelja ne pokazuje interes za razgledavanje javnointeresantne podzemne garaže. Blato i voda koja prekriva pod donjih etaža loša je za talijanske cipele. Na petoj etaži nailazim na tragove radnika. Ostavljene jakne, staklenke krastavaca i primjerak 24 sata s kojeg se cere Sanaderove oči.

Penjem se natrag, a nad glavom mi tutnji glazba s proslave. Bend pjeva onu od Jinxa: "Prevara za kraj (baby, bye), možda je najbolje godinama iza nas, srušilo se sve..."

Dok su Horvatinčićevi gosti slušali o prevari i rušenju, pred vratima su ostali aktivisti Prava na grad odjeveni u vampire s natpisom "Bal vampira".

Na putu od vampira do redakcije, na semaforu, stojim do, upravo osuđenog, Damira Polančeca koji nekome govori na mobitel: "Nisam se mogao suzdržati.."

Ne mogu se suzdržati ni ja, pa ponavljam dok mi još uvijek odzvanja u ušima: "Možda je raj, prevara za kraj..."

<
Vezane vijesti