Foto: IV gimnazijaFoto: IV gimnazijaUčenik dolazi iz gimnazije koja u nazivu nosi konfesionalnu odrednicu, a koja se obično veže uz nacionalnu manjinu... Sam spomen ove konfesionalne odrednice, dok ju pedagoginja izgovara, nailazi na smijeh jednog člana nastavnog osoblja. Ravnatelj na sljedećoj sjedici čak uspijeva i izgovoriti napomenu da ne bi trebalo biti zbijanja šale na račun konfesionalnih odrednica.


Kada sam započeo raditi u javnom sektoru školstva u Republici Hrvatskoj, moram priznati nisam očekivao da ću se u redovitim vremenskim razmacima susretati s potrebom da reagiram na javni govor koji nije u skladu s Ustavom.

Tako sam u jesen 2010. godine imao priliku prisustvovati prvom stručnom skupu u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje u Osijeku tijekom koje je predstavnik Agencije ispred dvjestotinjak nastavnika-pripravnika iz cijele Slavonije u jednom trenutku stanke između predavanja odlučio ispričati vic koji se ticao usporedbe svinja i Bosanaca (i ako me sjećanje još uvijek služi, nije koristio ustavni termin Bošnjak), a pretpostavljam da Proizlazi da je pričanje "stručnih viceva" zaštićeno cijelim nizom odluka institucija Republike Hrvatske, kao da se radi o važnoj društvenoj baštini. Koju bi možda trebalo zaštititi i kao primjer svjetske baštine pri UNESCO-u?je dotični uspoređivao njihove inteligencije, jer ipak dolazi iz državne agencije koja se bavi školstvom. To je vjerovatno bilo nešto što bismo mogli nazvati stručnim vicom.

Međutim, ono što je bilo zanimljivije je da je tijekom izlaganja dotični pokazao stanovitu samosvijest o prikladnosti vica kada se retorički upitao da li bi se netko možda uvrijedio, ali si je i sam naravno odgovorio da sigurno nitko ne bi. Isti dan nas je obavijestio i o činjenici da je hrvatski jezik postao i službeni jezik Europske unije, i upravo jednom nejasnom konceptu "Europa" koji mora da se taj dan upalio žarulju u njegovim neuronskim sklopovima pripisujem činjenicu da je uopće i došlo do tog retoričkog pitanja.

Tada sam još gajio nadu da se radi o regionalnoj specifičnosti, ali kako je pokazala prošlogodišnja fašnička proslava u IV. gimnaziji u Zagrebu, radi se o nešto univerzalnijoj pojavi unutar školstva u kontinentalnom djelu ove zemlje. Ovdje je predmet stručnog vica bila jedna druga nacionalna manjina prepoznata u Ustavu. Da podsjetim ukratko, u prostoru IV. gimnazije se slavio fašnik, jedan razred je obučen kao "ciganska svadba", cerekaju se učenici, cerekaju se i nastavnici, a tako kostimirani razred dobiva i nagradu za najbolji kostim. Smatrajući kako se takvim jezikom nije primjereno služiti u prostoru škole, prijavljujem organizatore ravnatelju za diskriminatorno i segregacijsko ponašanje, te tražim od Nastavničkog vijeća da imenuje Etičko povjerenstvo da istraži ovaj slučaj. Nakon mjesec dana bez reakcije u školi, prijavljujem slučaj Gradu i Ministarstvu. Grad traži očitovanje škole, koje mi proslijeđuje sa zaključkom da do propusta nije došlo, prosvjetna inspekcija ministarstva se proglašava nenadležnom, ali Ono malo što smo imali čuti od učenikove molbe tijekom ravnateljevog čitanja svjedodžbe je prekinuto općim smijehom cijele zbornice na sam spomen termina "arapski jezik" koji se kao obavezni podučava u gimnaziji iz koje učenik dolazi je rasprava o "ciganskoj svadbi" ipak uvrštena na sjednicu Nastavničkog vijeća na kojoj su nastavnici također pozvani da potpišu peticiju protiv mene, pošto šaljem dopise javnim tijelima Republike i na taj način unosim nesigurnost na radno mjesto. Moj prijedlog da se slučaj uputi na Etičko povjerenstvo je naravno odbijen, kao i prijedlog da se organizira dodatno obrazovanje za nastavnike škole.

Kada sam pisao prijašnji tekst na ovom elektroničkom mediju, namjera mi je bila da ponudim logički izlaz za zaposlene u sektoru školstva koji se služe stručnim vicevima u svakodnevnom radu, da u trenutku, kada im se upali žarulja da nešto nije u redu, kao što se upalila zaposleniku osiječke Agencije za odgoj i obrazovanje, da mogu slovo po slovo izraditi oruđe mišljenja koji će im omogućiti da u javnom prostoru govore u skladu s Ustavom, pošto se ipak radi o mjestu gdje se taj temeljni tekst Republike poučava i uči.

U nastavku priče, tražim od ravnatelja da me obavijesti o pravnom utemeljenju organiziranja peticije, do danas bez odgovora, kasnije i od Grada i Ministarstva, također bez odgovora. O ovom razvoju događaja konačno obaviještavam javnost, te niz republičkih institucija, od kojih odgovaraju tek dva ureda, onaj predsjednice Republike, koji proslijeđuje predmet Ministarstvu, i onaj nacionalne koordinatorice za mrežu UNESCO škole, koje je IV. gimnazija dio. Jedina konkretna posljedica je uklanjanje proslave fašnika iz Godišnjeg plana i programa škole, ali nitko ne odgovara za narušavanje osnovnih društvenih konvencija. Unatoč zahtjevu nacionalne Sam spomen ove konfesionalne odrednice, dok ju pedagoginja izgovara tijekom vođenja sjednice u odsutnosti ravnatelja nailazi na smijeh, doduše kod samo jednog člana nastavnog osobljaUNESCO koordinatorice, u godišnji plan i program škole nije uvršteno obilježavanje Svjetskog dana Roma.

U konačnici ravnatelj prije pet mjeseci na sjednici Nastavničkog vijeća imenuje povjerenstvo koje će pratiti UNESCO aktivnosti u ovoj školskoj godini, a u koji je imenovana, valjda po istoj liniji kojom je prethodno nagrađen i razred kostimiran u "cigansku svadbu", i razrednica dotičnog razreda. Nakon što sam se usprotivio sastavu povjerenstva, ravnatelj kreće vikati na mene što traje neko vrijeme, a naknadno dobivam od ravnatelja i Upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu. O ovome obaviještavam i Ministarstvo i matični sindikat, bez odgovora.

Međutim, tu sada već sapunica o stručnim vicevima ne staje. Početkom školske godine na sjednicu Nastavničkog vijeća IV. gimnazije stiže prijava učenika koji traži premještaj u IV. gimnaziju kako bi bolje mogao naučiti engleski jezik. Učenik dolazi iz gimnazije koja u nazivu nosi konfesionalnu odrednicu, a koja se obično u svakodnevici konceptualno veže upravo uz nacionalnu manjinu koja je bila predmet stručnog vica dotičnog iz osječke agencije. Sam spomen ove konfesionalne odrednice, dok ju pedagoginja izgovara tijekom vođenja sjednice u odsutnosti ravnatelja nailazi na smijeh, doduše kod samo jednog člana nastavnog osoblja. Odmah šaljem prijavu Gradskom uredu za obrazovanje, što je valjda nakon objave prethodnog teksta na ovim stranicama upalilo određene žarulje, te ravnatelj na sljedećoj sjedici čak uspijeva i izgovoriti napomenu da ne bi trebalo biti zbijanja šale na račun konfesionalnih odrednica, što je pomak koji Unatoč zahtjevu nacionalne UNESCO koordinatorice, u godišnji plan i program škole nije uvršteno obilježavanje Svjetskog dana Romasvakako treba pozdraviti, jer se Ustav ipak počinje slovkati u IV. gimnaziji. 

Međutim, nakon što je učeniku na toj sjednici odbijena zamolba za upis, uz obrazloženje da se radi o lošim ocjenama, učenik opet šalje molbu četiri mjeseca kasnije, te ova biva uvrštena na sjednicu Nastavničkog vijeća, koje pak ne želi čak ni čuti molbu do kraja. Ono malo što smo imali čuti od molbe tijekom ravnateljevog čitanja svjedodžbe je prekinuto općim smijehom cijele zbornice na sam spomen termina "arapski jezik" koji se kao obavezni podučava u gimnaziji iz koje učenik dolazi.

Eto nam još jednog stručnog vica i ono malo naučenog slovkanja otišlo u vjetar. Izlazi zapravo da je pričanje stručnih viceva zaštićeno cijelim nizom odluka institucija Republike Hrvatske, kao da se radi o važnoj društvenoj baštini. Koju bi možda trebalo zaštititi i kao primjer svjetske baštine pri UNESCO-u?

Ključne riječi: religija, islam, školstvo
<
Vezane vijesti