Pred X. Krivičnim sudom u Istanbulu počeo je dugo odlagani proces zavjerenicima koji su daleke 2003. planirali rušenje vlade Stranke pravde i razvoja (AKP). Taj je Sud u srpnju ove godine prihvatio razmatranje optužnice protiv 196 umirovljenih i aktivnih vojnih starješina osumnjičenih za pripremanje operativnog plana Bayloz.

Proces

Pred X. Krivičnim sudom u Istanbulu počeo je dugo odlagani proces zavjerenicima koji su daleke 2003. planirali rušenje vlade Stranke pravde i razvoja (AKP). Taj je sud u srpnju ove godine prihvatio razmatranje optužnice protiv 196 umirovljenih i aktivnih vojnih starješina osumnjičenih za pripremanje operativnog plana Bayloz (električni čekić/kompresor). Njih 183, u pratnji svojih odvjetnika, natiskali su se 16. studenog u, za tu priliku specijalno pripremljenu veliku dvoranu, gdje su ih suci prvo identificirali, a onda ih upoznali s optužnicom koja ih tereti za "pokušaj rušenja izvršnih organa Turske republike nasilnim putem". Za ta djela državni tužilac traži, ovisno od slučaja, izricanje zatvorskih kazni od deset do dvadeset godina zatvora. Svi okrivljenici, izjasnili su se da su optužbe neosnovane i da su nedužni. Sjednica suda time je prekinuta, a novo je ročište zakazano je za 29. studeni. Okrivljenici će se braniti sa slobode. Za to su vrijeme pred zgradom Suda dvije grupe demonstranata sa zastavama i plakatima manifestirale svoja oprečna raspoloženja - jedni, očito simpatizeri vladajuće stranke i premijera Erdogana, tražeći kažnjavanje zavjerenika, a drugi, koji su se predstavili kao članovi lokalnog ogranka glavne oporbene Narodne republikanske stranke (CHP), zahtijevajući oslobađanje osumnjičenika. Sve je prošlo bez sukoba i dvije su se grupe mirno razišle.

turska2.jpeg

Ovo je najnovija epizoda u višegodišnjem rovovskom odmjeravanju snaga između neoislamističke AKP, koja je 2002. osvojila većinu parlamentarnih mandata i koja je svoj primat potvrdila 2007. s tzv. kemalističkim establishmentom, koji brani navodno "sekularni" karakter države. O stvarnoj pozadini i dimenzijama tog sukoba pisao sam na stranicama H-Altera. Turske oružane snage (TSK) predstavljaju vojno krilo tog kemalističkoga tandema, dok je do nedavno vodeću ulogu na civilnom kraju te osovine igrala CHP, koja je trenutno u dubokoj krizi i možda pred raspadom. Vojska, koja je do sada izvršila dva oružana i dva "mekana" prevrata protiv prethodnih vlada, je puno rezistentniji dio tog dvojca. AKP-ova joj je vlada sa svojim zakonodavnim reformama, s kojima izlazi u susret propisanim standardima Europske unije, uspjela potkresati krila, ali vojna institucija još uvijek nije podvrgnuta punoj kontroli civilnih vlasti, parlamenta i vlade. Još uvijek se ponaša i djeluje kao država u državi. Zato pokretanje sudskog postupka protiv vojnih zavjerenika, ali što je važnije - i još uvijek neizvjestan krajnji ishod ovoga sudskog procesa - može imati dalekosežne posljedice.

Tursku za šest mjeseci očekuju redovni parlamentarni izbori. Prema svim dosadašnjim prognozama, AKP bi po treći puta trebao pobijediti. Ako do tada vojni zavjerenici budu osuđeni ili barem raskrinkani, stranka će s više samopovjerenja raspisati referendum za novi ustav, kojim će TSK biti defiinitivno svedena na mjeru koja pripada armijama u demokratskim sustavima. No i samo pokretanje procesa pred civilnim sudom protiv ove grupe sadašnjih i bivših vojnih glavešina potvrđuje da su prošla vremena vojnih prevrata, te da se sada borba vodi pravničkim nadmudrivanjima i u sudskim dvoranama..                                    

Bayloz

Plan zavjerenika za rušenje AKP-ove vlade je razrađivan u Prvoj vojnoj (istanbulskoj) oblasti, svega šest mjeseci pošto je ova poslije parlamentarne pobjede 2003. preuzela vođenje zemlje. Kada su nedugo nakon toga dokumenti koji to potvrđuju objelodanjeni u dnevniku Taraf, generalštab TSK-a se pokušao vaditi s tvrdnjom kako je bilo riječi o hipotetičnim situacijama, koje bi mogle zahtijevati vojnu intervenciju. O tome se doista razgovaralo na jednom seminaru održanom 5.-7. ožujka 2003., ali je to bilo u okvirima "rutinske štapske vježbe" kakve se upriličuju i u drugim vojnim oblastima i u svim rodovima vojske i žandarmerije.

Prema listi sada okrivljenih vojnih dužnosnika, sudionici zavjereničke mreže doista pripadaju ili su prije umirovljenja pripadali svim rodovima vojske. Na čelu te liste je umirovljeni general Cetin Dogan, komandant Prve vojne oblasti u vrijeme održavanja sada prokazane "štapske vježbe". Njegov potpis krasi središnji master plan zavjerenika, prema kojem je bio predviđen za komandanta-administratora izvanrednog stanja, drugim riječima za šefa vojne hunte. Na istoj se listi nalaze još - umirovljeni admiral Ozgen Omek, nekadašnji komandant Ratne mornarice, čiji su zaplijenjeni dnevnici i drugi dokumenti razotkrili dobar dio zavjereničke hobotnice i mnoge sadašnje suokrivljenike; general Ibrahim Firtina, bivši komandant Vojne avijacije i protuzračne obrane; umirovljeni general Ergin Saygun, koji je bio šef turske Vojne misije pri NATO-u u Bruxellesu, a kasnije zamjenik šefa Združenog generalštaba TSK-a, zadužen za koordiniranje antiterorističkih operacija; umirovljeni admiral Feyyaz Oguklu, upleten u paralelnu vojnu zavjeru Kafes (Kavez) koja se pripremala u mornarici, predviđen kao mogući budući "predsjednik" vojne hunte.

Impresivnu listu sadašnjih okrivljenika upotpunjuje još dvadesetak generala i admirala, još više pukovnika i drugih - tri četvrtine kojih su još uvijek u aktivnoj službi. Imena mnogih od njih su se spominjala i u vezi sa starijom zavjereničkom mrežom Ergenonokon o kojoj sam ranije pisao.

Optužnica koju je istanbulski Sud prihvatio je natipkana je na preko 900 stranica, a pridodana su joj još 183 dosjea dokaznog materijala. Iz dokumenata i sažetaka koje već godinama objavljuje istanbulski tisak, u čemu je Taraf odigrao pionirsku ulogu, može se zaključiti da je pored generalnog plana zavjere bilo pripremljeno desetak specijalnih operacija, svaka sa svojim šifriranim nazivom, u kojima su pobrojani međusobno odvojeni, ali koordinirani zadaci zavjereničkih podgrupa.

Ukratko, namjera je Bayloza bila izazvati akutnu političku krizu koja bi vodila proglašavanju izvanrednog stanja i "pozivu" vojsci za uvođenje "reda i zakona", drugim riječima izlika za izvođenje državnog udara i rušenje AKP-ove vlade. Da bi se izazvao željeni kaos, bile su između ostaloga razmatrane slijedeće "hipoteze", kako TSK opisuje te scenarije: 1) bombaški napadi na Fatihovu i Bajazitovu džamiju u Istanbulu koji bi bili pripisani "islamskim ekstremistima", 2) napad na Vojni muzej u Ankari, 3) izazivanje zračnog sukoba nad Egejskim morem sa susjednom Grčkom u kojem bi jedan turski avion bio oboren. Predviđalo se još nadlijetanje turskih borbenih aviona iznad zgrade parlamenta u Ankari. Pronađena je, kako se tvrdi, lista novinara kritički nastrojenih prema oružanim snagama, koje je trebalo pohapsiti (nije izgleda pronađena lista političara koji su trebali dijeliti istu sudbinu). Za svaki od ovih scenarija bio je razrađen plan operativnog djelovanja. Preko pet tisuća dokumenata na kojima se temelji optužnica predali su novinari Tarafa državnom tužiocu u siječnju ove godine. Ostali su kasnije pribavljeni policijskim premetačinama i pljenidbama po raznim vojnim ustanovama. Zadnja je izvršena u jednoj mornaričkoj bazi tri dana prije otvaranja ovoga procesa.                

Hrvanje s TSK-om

Od kada je preuzela državno kormilo poslije izbora 2002. AKP-ova vlada se suočava s neprijateljski raspoloženim vodstvom TSK-a, koje žilavo brani ranije stečeni status vlastite nedodirljivosti i s time vezane privilegije. Kad je vlada inaugurirana, vojne glavešine su mislile kako će se s njom lako obračunati prijetnjama sličnim onima s kojima su 1997. prisilili na odstupanje koalicijsku vladu, u kojoj je prethodnica AKP-a, Refah stranka, bila jedan od partnera. Tome su trebali pripomoći masovni protesti, formalno inicirani od kemalističkih saveznika iz civilnog društva, među kojima je prednjačila okoštala CHP. Istovremeno su se u raznim rodovima vojske i vojnim oblastima u tajnosti razrađivali scenariji za podrivanje kredibiliteta vlade, od kojih je najsveobuhvatniji bio gore spomenuti Bayloz. No taj je ostao nerealiziranim projektom na papiru, jer su se u međuvremenu međunarodne okolnosti promijenile. Turska je kucala na vrata Europske unije, nije bilo više hladnoratovske podjele svijeta, a Amerikanci su tražili nove pristupe Rusiji. Dok je Washington prešutno odobrio vojne udare 1960. i 1980. godine, to više nije bio spreman činiti u vremenu kad se uvalio u nove probleme u Iraku.. A Europejci su sada bili definitivno protiv, te od Turske zahtijevali podvrgavanje vojnog establishmenta civilnoj kontroli.

erdogan.jpg

To je dalo snage premijeru Erdoganu i njegovoj vladi da krenu u demokratske reforme. Raspisujući dva referenduma i jedne prijevremene izbore, AKP je uspio ograničiti samostalni manevarski prostor s kojim je ranije raspolagala TSK, ali taj proces još nije priveden kraju. "Vojni ustav" iz 1982. je amandiran, ali je još uvijek legalan okvir u kojem i vlada i TSK operiraju. Bitka između njih se sada ne vodi na ulicama, već u institucijama državnog sustava. Parlamentom dominira AKP, i tu kemalistička oporba, oličena u tandemu CHP-Stranka nacionalne akcije (MPH), može galamiti, ali ne više ne puno. Osim toga, na ustavnom referendumu ranije ove godine obje su loše prošle. Zato su još sudovi i tužilaštva pretvoreni u arene konfrontacije. AKP je tako za dlaku, s jednim glasom protiv, izbjegla zabranu koju joj je trebao izreći Vrhovni ustavni sud. No dobila je tek "opomenu" i bila financijski penalizirana. Na svoju je stranu pak uspjela dobiti neke niže civilne sudove, koji su ustavnom reformom usvojenom na prethodnom referendumu ovlašteni procesuirati vojna lica. Tako je istanbulski X. Krivični sud mogao prihvatiti vođenje procesa protiv zavjerenika grupe Bayloz. No sudstvo u cjelini još uvijek nije reformirano i njime i dalje dominiraju stari kemalistički kadrovi. Osim toga, potpuno autonoman i odvojen sustav vojnih sudova je ostao netaknut.

Još jedna relikvija "vojnog ustava" iz 1982. je i Nacionalno vijeće sigurnosti, u kojem sada brojčano dominiraju ministri, dakle civili, ali koje prema Ustavu sve odluke donosi konsenzusom. Jedan glas protiv može tako blokirati svaku odluku. Do takve je blokade došlo prošloga kolovoza kada su predstavnici TSK-a došli na sjednicu s unaprijed pripremljenom listom vojnih dužnosnika koje je trebalo unaprijediti, premijestiti na nove položaje ili umiroviti. Na njoj su se nalazila imena više generala i admirala koji nisu bili po volji predsjedniku Gulu, koji je u svojstvu vrhovnog komandanta predsjedavao skupu, i premijeru Erdoganu. Među tim nepodobnim su bila i trojica osumnjičenih za sudjelovanje u zavjeri Bayloza. Sedam dana, a navodno i nekoliko neprospavanih noći je trajalo natezanje. Na kraju je čitava lista nekako prekrojena. Onoj trojici nepodobnih su uskraćena unapređenja i trebali su biti umirovljeni.  Došlo je i do promjena u personalnom sastavu združenog generalštaba. Upućeni tvrde kako su vojne glavešine popustile tek kada im je obećano da oficiri osumnjičeni za sudjelovanje u zavjeri Bayloza neće biti hapšeni. I stvarno, kako se upravo pokazalo na prvom ročištu pred istanbulskim Sudom, svi, minus nekoliko navodno bolesnih ili na puta, su se tamo pojavili kao slobodni građani i isto tako napustili sudnicu. E sad, mnogi od tih sada okrivljenih oficira su prethodno bili hapšeni, pa po nalozima drugih istanbulskih sudova oslobađani. Razni tužioci i sudovi su izdavali za redom kontradiktorne naloge. 

turska1.jpg

A ona trojica gore spomenutih nepoćudnih oficira nisu bili umirovljeni. To se nedavno saznalo kada je ministar unutrašnjih poslova suspendirao okrivljenog žandarmerijskog generala, a ministar obrane dvojicu ostalih. No odluka nije provedena, jer su se sva trojica žalila Vrhovnom vojnom administrativnom sudu, koji dok pišem ove redove još uvijek razmatra njihove pritužbe. U istanbulskom se tisku razvila učena pravna rasprava o tomu da li su ministri imali pravo suspendirati ovu trojku i kakve se nadležnosti vojnih sudova. Umiješao se i združeni generalštab s jednim zamršenim priopćenjem kojim zapravo osporava nadležnost resorsnih ministara.

Nešto se čudnoga dogodilo i s procesom pred X. Krivičnim sudom. Naime, dva dana prije prvoga ročišta, odlukom Vijeća sudija i tužilaca, koje djeluje kao inspektorat ministarstva pravde, zamijenjena su dvojica sudija koji su do sada vodili slučaj Bayloz. Bez ikakvog obrazloženja su raspoređeni na nove dužnosti, a na njihovo mjesto dovedeni novi. Novima je ostavljeno svega 48 sati da se upoznaju sa devesto stranica dugom optužnicom, a o dokaznom materijalu da i ne govorimo. Nikomu od brojnih komentatora nije jasno što bi to trebalo značiti za vođenje i krajnji ishod ovoga procesa.               

* * *

Naravno, ni ja nisam pametniji. No mislim kako bi ovo suđenje moglo biti prelomni događaj u međusobnoj konfrontaciji AKP-a i TSK-a. Ako zavjerenici, ili barem njihove kolovođe, budu osuđeni, to će blokirati dalje pokušaje tvrdolinijaškog krila TSK-a da nasilnim putem, mimo glasačkih kutija, ruši legalno izabranu civilnu vlast. U suprotnom će to isto krilo nastaviti rovariti i komplotirati. Međutim, već sama činjenica što se na optuženičkoj klupi pred civilnim sudom našla grupa prominentnih vojnih glavešina, govori da su vremena pučeva doista prevladana.

20/12/2010         

Ključne riječi: turska
<
Vezane vijesti