H-Alter
 Višnja Željeznjak, koordinatorica Inicijative za bezuvjetni temeljni dohodak Hrvatska: Naša država nije njena vlada, već mi, njeni građani. O nama i našem pritisku ovisi hoćemo li imati moderan, sveobuhvatan i nediskriminirajući sustav socijalne sigurnosti.

"Svjesna sam da stavovi dijela hrvatske javnosti još nisu dorasli zadatku koji je pred nama, no ne brine me vrijeme koje mora proteći do dana kad ćemo uvesti temeljni dohodak."

Nema obveze zapošljavanja, nema provjere koliko tko zarađuje, a država svakom djetetu i odrasloj osobi mjesečno uplaćuje bezuvjetni temeljni dohodak dostatan za dostojanstveni život. Zvuči kao utopija? Tako ne misli više od 85 000 građana Europske unije koji su do sada potpisali peticiju za bezuvjetni temeljni dohodak. Zagovornici ovog novog oblika potpune socijalne sigurnosti svih građana moraju prikupiti milijun potpisa u najmanje sedam država članica do 14. siječnja 2014, nakon čega će Europska komisija, zahvaljujući Europskoj građanskoj inicijativi, odnosno novom pravnom instrumentu, morati razmotriti njihov prijedlog. Svakoj članici određen je prag broja potpisa, a on u Hrvatskoj iznosi 7 000. Do sada je peticiju potpisalo gotovo 3 000 građana Hrvatske, a tim povodom razgovarali smo s Višnjom Željeznjak, koordinatoricom Inicijative za Hrvatsku. U razgovoru za H-Alter, Željeznjak govori o najčešćim mitovima koji se vežu za temeljni dohodak.

Smatrate li da će Europska komisija, ukoliko se sakupi dovoljan broj potpisa, uopće prihvatiti inicijativu, što zapravo i nije dužna, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu sama Europska unija kao zajednica funkcionira na principima karakterističnima za kapitalističke sustave?

temeljni_dohodak2.jpg temeljni_dohodak2.jpg

Smatram da će prihvatiti inicijativu, tim više što se u tekstu naše inicijative traži da Europska komisija potakne suradnju država članica u istraživanju temeljnog dohotka. Europska unija nema nadležnost nad politikama socijalne sigurnosti pojedinih zemalja članica, pa tako eventualna usmjerenja Unije kao primarno kapitalističke tvorevine neće negativno utjecati na stavove pojedinih zemalja Europe, koje ionako slove kao najsocijalnije države svijeta. Mišljenja sam da temeljni dohodak logičan sljedeći korak u evoluciji socijalne sigurnosti baš zato ima najviše šanse u Europi.

Mnogi ističu primjer Švicarske kao jedine zemlje koja je za sada uspjela sakupiti dovoljan broj potpisa dostatan za raspisivanje referenduma na državnoj razini. Istodobno, sve upućuje na to da će švicarska vlada ili parlament tražiti više vremena kako bi sastavili "umjereniji" prijedlog.

U Berlinu smo se sredinom rujna susreli s voditeljima švicarske građanske inicijative za temeljni dohodak. Rekli su nam da se referendum mora raspisati u roku od jedne do četiri godine. Produljenje roka za raspisivanje referenduma vjerojatno će više pogodovati samoj građanskoj inicijativi koja će tako imati više vremena da pridobije još više građana za sebe. Građanske inicijative, kažu Švicarci, neka su vrste nacionalnog sporta kod njih, ljudi su se navikli na potpisivanje na cesti i vrlo su angažirani i glasni kada zastupaju ideje za koje se bore. Vjerujemo da će pritisak građana pobijediti.

"Osamdeset posto svjetskog bogatstva u rukama je dvadeset posto ljudi", navodi se na stranicama vaše inicijative. Očekujete li njihov otpor?

Zapravo, ako je suditi po ovom videu o globalnoj nejednakosti u razdiobi bogatstva, situacija je još gora: dva posto najbogatijih ima u svojim rukama 54 posto cjelokupnog bogatstva koji iznosi 225 bilijardi dolara. Očekujemo njihov ogroman otpor jer temeljni dohodak traži redistribuciju sveg bogatstva od gore prema dolje, umjesto u suprotnom smjeru, kako je to bilo do sada. Neki najbogatiji već sada smatraju da bi se donji dio populacije, onih 99 posto, trebalo klanjati i zahvaljivati njima koji su na vrhu. No, prekomjerno bogati koji smatraju da su svoje bogatstvo zgrnuli potpuno sami i da ništa ne duguju, da citiram Isaaca Newtona, "stajanjem na ramenima velikana", trebaju dobro razmisliti o mogućem razvoju situacije u bližoj budućnosti. I 1789. godine jedna je slična dekadentna francuska elita na puk promatrala iz sigurne daljine dvorca Bastille, pa su svejedno letjele glave. Na kraju je ta ista revolucija pojela svoju vlastitu djecu. Par godina nakon toga ponovno su letjele glave, ovaj put one revolucionara. Moja poanta je da u određenom trenutku socijalna nejednakost i njene devastirajuće posljedice mogu preliti čašu na način da ćemo svi izgubiti. Baš danas čitam u medijima da se dogodilo samoubojstvo aktiviranjem ručno bombe zbog otkaza s HRT-a; znači, socijalna klima zaoštrava se i sveopći nemiri mogu izbiti nekontrolirano. "Mir je dobar za biznis" i pod svaku cijenu mi kao društvo, siromašni i bogati, moramo nastojati da do potpune socijalne sigurnosti svih građana dođemo mirnim putem.

Uzmemo li u obzir činjenicu da sve veći broj europskih država ima tehnokratske vlade, postoji  li opravdani strah da je inicijativa već unaprijed osuđena na propast?

Ako i izgubimo ovu bitku, pobjeda u ratu neupitna je. Morate znati da ideja temeljnog dohotka seže još u 16. stoljeće i da je do 2006. ostala zaboravljena u akademskim i znanstvenim krugovima. Iste godine dobivamo nove aktivističke alate - društvene mreže poput Facebooka i Twittera - koji amplificiraju sve što se događa u svijetu, i to u stvarnom vremenu, na globalnoj skali. Sama činjenica da danas čitate ovaj intervju posljedica je toga što se naš hrvatski stožer za temeljni dohodak aktivirao temeljem jednog jedinog, skoro pa slučajnog tweeta, a za postojanje ideje temeljnog dohotka uopće saznali smo putem Facebooka par mjeseci prije toga. Naša država nije njena vlada, nego smo država mi građani i o nama i našem pritisku ovisi hoćemo li imati moderan, sveobuhvatan i nediskriminirajući sustav socijalne sigurnosti. Svjesna sam da stavovi dijela hrvatske javnosti još nisu dorasli zadatku koji je pred nama, no ne brine me vrijeme koje mora proteći do dana kad ćemo uvesti temeljni dohodak. To će vrijeme ionako proći samo od sebe. Mi ćemo za to vrijeme raditi.

"Kraj tolikih tehnoloških postignuća nitko ne smije biti gladan, žedan, bez krova na glavom, bez sredstava za zadovoljenje najosnovnijih životnih potreba, bez nade i prepun straha za budućnost sebe i vlastite obitelji", navodi se na vašim stranicama. Istodobno navodite da je zbog istih tih tehnoloških dostignuća došlo do smanjenja broj radnih mjesta. Ukoliko se inicijativa sprovede u djelo, kako bi izgledao svijet rada?

Višnja Željeznjak: Morate znati da ideja temeljnog dohotka seže još u 16. stoljeće i da je do 2006. ostala zaboravljena u akademskim i znanstvenim krugovima. 

Smanjenje broja radnih mjesta željena je posljedica jer smatramo da je zadaća tehnologije da čovjeka 21. stoljeća oslobodi od rada - pogotovo onog besmislenog rada. Već danas tehnološka otkrića pojedinaca omogućuju korist milijunima ljudi, i nije potrebno da svi budu zaposleni da bi društvo lijepo funkcioniralo. U tom smjeru ionako idemo, recimo, jedna moderna tekstilna tvornica u SAD-u danas zapošljava 140 radnika, a u osamdesetima je za istu tu razinu produktivnosti bilo potrebno 2000 radnika. Budućnost rada jest robotizacija i automatizacija svih poslova koji se daju automatizirati. To su oni poslovi koji se danas najlošije plaćaju, ili su najzamorniji ili najbesmisleniji. Recimo, u sljedećih 20 godina nestat će poslovi vozača, dostavljača, blagajnica, većine radnika u proizvodnim pogonima. Nestat će i većina djelatnika službi za korisničku pomoć. Temeljni dohodak uzrokovat će povećanje broja poduzetnika, do sada neviđenih uslužnih kompanija, rast će usluge jedan na jedan i njihova personalizacija. Doći će do velike humanizacije poduzetništva, u smislu da će se kupovati proizvodi i usluge koje ljudi žele konzumirati iz ruku drugih ljudi, a ne iz ruku robota. Besmislene, opasne i teške poslove prepustit ćemo strojevima.

Prateći neke trendove u svijetu, osobno smatram da se moć odlučivanja i biranja seli iz organizacija u ruke pojedinaca, budućih samostalnih poduzetnika. Njih će kompanije privlačiti prema sebi, ne bi li oko sebe okupile najsposobnije i najučinkovitije ljude koji se više neće htjeti dati tretirati kao zaposlenike. Općenito, u budućnosti će posao u klasičnom smislu postojati samo ako i samo tamo gdje nije jeftinije ili mudrije uposliti robota. Razlikujmo posao od rada: posao je tržišna tvorevina, odnosno, ima vrijednost na tržištu, npr. posao poštara danas ima vrijednost, dok je rad svaka aktivnost čovjeka, čak i ako se ne može prodati, npr. briga za vlastitu djecu ili ostarjele roditelje vrlo je društveno koristan rad, ali beskoristan na tržištu rada. U budućnosti će se priznati svi oblici rada, a ne samo tržišni.

Neoliberalni mainstream mediji nezaposlene su već stigmatizirali kao lijene i nesposobne. Postoji li realna opasnost da bi uvođenjem inicijative nestao rad kao takav?

temeljni_dohodak_3.jpg temeljni_dohodak_3.jpg

Ne, nikada i nikako rad ne može nestati jer većina ljudi voli raditi, ali po svojim vlastitim uvjetima. Ne smijete vrednovati ribu po njenoj sposobnosti da se popne na drvo: mnogi su ljudi danas zaposleni na radnim mjestima koja im ne odgovaraju, ali koja su oni prisiljeni prihvatiti zato da bi prehranili sebe i obitelj. Nestat će besmisleni i teški poslovi i jedna je od tragedija modernog življenja to što se ljude koji ne žele biti prisiljeni na takve poslove smatraju lijenima i nesposobnima.

A što je s poslodavcima?

Poslodavci će prosperirati, nakon što shvate da imaju tri izbora: da besmislene i teške poslove bolje plate, da ih obave sami ili da ih automatiziraju. Većina poslova bit će automatizirana i nakon što prođe prvi val anti-tehnološkog negodovanja zbog promjena i novih investicija u automatizaciju i sofver, poduzetnici će se zaljubiti u njihove nove limene ljubimce - strojeve i robote. Ti će im strojevi donositi ogroman profit čak i nakon što plate sve poreze. No, ovaj put ostatak populacije neće više na njihov profit gledati kao što gleda danas, zato jer više ničija egzistencija neće biti ugrožena kao što je u današnjem neoliberalnom kapitalizmu i zato jer će svatko moći startati vlastiti profitabilni biznis koji može deset puta propasti bez većih posljedica.

Uvidom u hrvatski proračun izračunali ste da Hrvatskoj nedostaje još 49 milijarde kuna godišnje za uvođenje temeljnog dohotka. Kako namaknuti ta sredstva?

Temeljni dohodak od 250 eura po stanovniku koštao bi nas 97,2 milijarde kuna godišnje.

Da, primjerice temeljni dohodak od 250 eura po stanovniku koštao bi nas 97,2 milijarde kuna godišnje. Relevantan podatak jest da hrvatski proračun već sada troši oko 50 posto tog iznosa na socijalnu zaštitu. Preostalih 50 posto predstavlja veliki izazov, no pogledajmo neke predložene izvore financiranja koje spominju vodeći autori: reforma svih sustava socijalne sigurnosti i njihovo spajanje u jedno; reforma troškova državne uprave; porezna reforma s ciljem stvaranja pravednijih, socijalnijih i učinkovitijih poreza koje već poznajemo; redistribucija bogatstva s vrha prema dolje; novi porez isključivo za temeljni dohodak npr. iz oporezivanja financijskih transakcija - Financial Transaction Tax koji trenutno razmatra Europska komisija; investicijski fondovi po uzoru na Alaska Permanent Fund iz kojeg se aljaskim građanima isplaćuje bezuvjetni dohodak; smanjenje općih troškova života radi napretka tehnologije; porez na zemljište - i brojne druge ideje. Mnogi građani uplašit će se pomisli na nove poreze, no ne bi svi porezi bili namijenjeni građanima, niti su svi porezi loši pogledajte npr. Švedsku i druge nordijske zemlje koje imaju najviše poreze na svijetu, ali su i najimućnije i najuređenije zemlje svijeta. Hrvatska ima i svoje individualne financijske izazove koje neke druge države nemaju, primjerice vanjski i unutarnji dug, i s tim ćemo se problemom očito morati prvo pozabaviti prije nego što možemo uvesti temeljni dohodak. Za to je potrebna vizija, strategija i snažno vodstvo.

Jedna od ideja je da se uvedu trošarine na luksuzne proizvode. Ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da bi uvođenjem temeljnog dohotka nužno moralo doći i do promjene pojedinih društvenih vrijednosti, što bi se u takvom društvu uopće smatralo luksuzom?

Budućnost prijevoza jest javni prijevoz, i to ne u obliku u kakvom postoji danas. Zamislite autonomna, samovozna električna vozila u vlasništvu grada ili države koja prevoze građane od bilo koje kopnene točke A do bilo koje druge kopnene točke B, neovisno o granicama. Putem aplikacije na pametnom telefonu pozovete takvo vozilo da dvije osobe preveze iz Zagreba do Beča, da se nacrta pred vašim ulaznim vratima na taj i taj dan u točan sat. Kad dođete u Beč, samo izađete iz vozila i ne brinete brigu kako će to vozilo doći do stanice za punjenje ili do parkinga. S vašeg online računa automatski se skida unaprijed poznat iznos kao naknada za usluge prijevoza i ta sve te naknade zajedno godišnje niže su od ukupne godišnje cijene vlasništva nad vozilom.

U Americi je "ekonomija zajedničkog korištenja" već uzela maha, npr. ljudi razmjenjuju alate za rad umjesto da ih kupuju. 

Da, vlastiti automobil može jednog dana postati luksuz i ljudi će to prihvatiti, jednom kad vide brojke na papiru koje govore koliko ih doista košta vlastiti automobil. Neki će i dalje htjeti posjedovati automobil, i oni nek plaćaju trošarinu. Već sada možete osjetiti trendove u kojima je vlasništvo precijenjeno. U Americi je ta "ekonomija zajedničkog korištenja" već uzela maha, npr. ljudi razmjenjuju alate za rad umjesto da ih kupuju. "Renting is the new owning." Do sada nismo imali alate koji bi nam pomogli u organizaciji takvog zajedničkog korištenja, no s današnjim razvojem interneta dobivamo nove i bolje alate.

Također, na vašim stranicama se navodi i prijedlog za iskorištavanjem javnih dobara kao su, primjerice, vode i šume. "Možda su to naše šume kojima je pokriveno 50 posto Hrvatske, a koje bi neki htjeli sjeći", navodite. Ne dovodi li takva eksploatacija do ugrožavanja zajedničke budućnosti?

Sječa uz istovremeno kontrolirano pošumljavanje je uredu. Naša poanta je da ako nekome dozvolimo da siječe naše šume, da taj netko mora platiti cijenu novog pošumljavanja, i da sve to mora imati neke održive granice. Umjesto da rasprodamo sve te šume i prirodna bogatstva, ajmo radije na njih staviti visoku cijenu eksploatacije u komercijalne i bilo koje druge svrhe, uz nužno obnavljanje tih istih resursa. Smatramo da takvi prirodni resursi kao što je voda i šume moraju zauvijek ostati u vlasništvu građana i države kojoj smo outsourcali da se za te resurse brinu.

U Hrvatskoj još ne postoji službena podrška ni od jedne parlamentarne stranke za inicijativu. Vjerujete li da bi se to u skorijoj budućnosti moglo promijeniti?

Da, jer već sada imamo kontakte s jednom parlamentarnom strankom čiji nam se uvaženi predstavnik sam obratio putem e-maila i izrazio želju da njegova stranka pomogne u prikupljanju potpisa za inicijativu. Dok to i službeno ne dogovorimo, ne možemo još ništa reći i obavijestit ćemo javnost o tome na vrijeme.

temeljni_dohodak.jpg temeljni_dohodak.jpg

U posljednjih godinu dana svjedočili smo neuspjehu nekoliko referendumskih inicijativa s predznakom "zaštita zajedničkih dobara" zbog čega postoji realna opasnost da se stvorio zamor kod građana za takav tip borbe. Vjerujete li da je inicijativa kao što je vaša ipak prvi korak ka aktiviranju poprilično uspavanog društva?

Zamora biti neće jer svijetu neće ponestati zla. Društvo zapravo toliko nije uspavano koliko se čini. Društvo traži lidere i podržat će svojim vremenom, novcem i akcijama svakoga tko se pokaže takvim. Naša europska građanska inicijativa za temeljni dohodak pokazuje da određeni sloj društva, prvenstveno mlađi ljudi, itekako rade samoinicijativno. Lideri trebaju biti kreativni i stvoriti brojne načine da aktiviraju sve slojeve stanovništva i to tako da za svakoga od njih pronađu mjesto u svojoj aktivističkoj slagalici. Ako netko ne može stajati na cesti i skupljati potpise, može sjediti kod kuće u fotelji i dijeliti sličice po Facebooku. Ako netko nema vremena ni za cestu ni za Facebook, možda ima koju kunu za donacije. Nije društvo uspavano, nego treba vješto pripremiti i voditi svaku kampanju.

S druge strane, postoji veliki broj građana koji su se aktivirali oko štetne inicijative U ime obitelji. Kako objašnjavate taj fenomen?

Upravo tako kako sam prethodno spomenula: netko sposoban preuzeo je vodstvo, privukao kapital za oglašavanje, organizirao ljude na terenu koji su izdali direktivu da se potpisivati mora, i to je to. Kamoli sreće da se takva energija investirala u nešto što ne zaglupljuje društvo.

<
Vezane vijesti