Sramim se svoga srpskog naroda i svoje hrvatske države, boga mi, ljuto se sramim zadnjih dana, a naročito se sramim nakon ove obljetnice Teslina rođenja. Stotinu i pedeset godina prošlo je od Teslina rođenja, a čovjeka i dalje tretiraju kao da je proizveo izmjenični nacionalni osjećaj, a ne izmjeničnu električnu struju. Kad bih ja organizirao proslavu Tesle, Srbe i Hrvate stavio bih na neko od zadnjih mjesta...

Sramim se svoga srpskog naroda i svoje hrvatske države, boga mi, ljuto se sramim zadnjih dana, a naročito se sramim nakon ove obljetnice Teslina rođenja. Da je dr. Maček živ, uputio bih mu pismo u kojem bih, za razliku od onog smiljanskog poštenjačine, govorio o sramu...

Stotinu i pedeset godina prošlo je od Teslina rođenja, a čovjeka i dalje tretiraju kao da je proizveo izmjenični nacionalni osjećaj, a ne izmjeničnu električnu struju.

U tih stotinu i pedeset godina Srbi i Hrvati proizveli su nekoliko vrlo temeljitih međusobnih pokolja, nekoliko su se puta ćerali, do istrage naše ili vaše, onda su se humano raseljavali i, kako nam govore razum i iskustvo, ćeraće se još.

Foto: Večernji list Foto: Večernji list

Tako markantna nacionalna sjena nad ovom Teslinom obljetnicom (iscrpljujuće zamoran ritam mantranja: Srbin - hrvatsko porijeklo, hrvatski izumitelj - srpska nacionalnost, ponosan na/ponosan na itd. ) naizgled emancipatorska, svjedoči zapravo da se ispod te nacionale sjene nikad izvući nećemo i da je sva ta rasvjeta, na neki način, iluminirala samo prostor.

Kada bih ja organizirao proslavu Tesle, Srbe i Hrvate stavio bih na neko od zadnjih mjesta.

Pričao bih o onome što je kod njega, iako je bio Natčovjek, bilo sveljudsko, zaobilazeći Opća Mjesta - jer je cijeli njegov rad, i još više, njegova egzistencija, cijeli njegov život, bila pobuna protiv Općeg Mjesta.

Govorio bih o bijeloj golubici koja mu je, zadnjih mjeseci života, dolazila svuda gdje bi se Tesla našao, koja ga je pronalazila nepogrešivo, gdje god bi nestao. Golubici koja je, barem u mojim očima, bila jasan znak Teslina anđeoskog poslanja, ideje da ga je poslala Providnost da nam svima olakša živote - čega je, čini se, i sam bio itekako svjestan. Ona mu je jednoga dana uputila dug pogled, kako je sam govorio - najveće svjetlo koje je ikad vidio - i on je znao, da je njegov zadatak ispunjen.

Govorio bih o njegovu Odricanju od zemaljskih poroka; o radu kojega ljudsko biće ne može izdržati ako ga ne inspirira neka viša zamisao - po dvadeset sati na dan, i tako od jednog nevnog sloma do drugog - bez obzira na to koliko je sam Tesla možda bio nesklon ideji Boga. O tomu kako je kao student pročitao sva 172 sveska Voltairea i, iscrpljen, rekao: Nikad više...

tesla_01.jpg

O tomu kako je od jednog novinara, pod kraj života, primio nekoliko dolara da bi mogao nahraniti golubove - a bez razmišljanja je poderao milijunski ugovor s Westighausom - i kako je više žalio što drugi nemaju svoje ideje nego što kradu njegove.

Sve je to bilo nadljudski, prokleto nadljudski - dok je ovo srpsko/hrvatsko ponošenje bilo ljudsko, prokleto ljudsko...

Bilo bi najljepše da smo te riječi zaobišli, jer bi to značilo da smo ih nadišli, ali ih nismo zaobišli jer ih nismo prerasli.

Hvala Bogu što nam ga je poslao. Samo on može znati zašto je to učinio baš nama, kada mi sami, ni nakon 150 godina, to nismo shvatili.

Ključne riječi: Nikola Tesla, Srbi u Hrvatskoj
<
Vezane vijesti