ytb-prtscytb-prtscNovosti o odredbi Kaznenog zakona koja ugrožava novinarske slobode: Vlada je Saboru uputila prijedlog njezine izmjene, županijski sud je ukinuo presudu protiv Slavice Lukić, a "H-Alter" otkriva nova imena tužitelja i optuženih. Je li novo rješenje za "sramoćenje" koje nudi Vlada bolje od ovoga koje je sada na snazi?

Za "H-Alter" govore odvjetnica Vesna Alaburić, profesor na Pravnom fakultetu Davor Derenčinović i predsjednik HND-a Zdenko Duka. 

Županijski sud u Zagrebu ukinuo je odluku suca Marka Benčića kojom je za kazneno djelo sramoćenja osudio novinarku Jutarnjeg lista Slavicu Lukić. Benčić je novinarku osudio na 26 tisuća kuna kazne jer nije pronašao javni interes u njezinom (istinitom) pisanju o poslovima privatne poliklinike Medikol s državom. Kao najspornija ocijenjena je tvrdnja da je Medikol, unatoč ogromnom prihodu javnog novca, nestabilna ustanova.. No, Županijski sud je takve argumente poništio i vratio slučaj na prvostupanjsku instancu, pod obrazloženjem kako je ovdje bila riječ o vrijednosnom sudu a ne činjeničnoj tvrdnji, te da zato nema uvjeta za kažnjavanje po odredbama o sramoćenju.

duka_ytb-prtsc.jpg duka_ytb-prtsc.jpg

Zdenko Duka: "Novinari i te kako imaju razloga za brigu i u suštini - malo će se toga ovim novim prijedlogom izmijeniti za nas nabolje. A to je onda opet neopravdana zaštita moćnih"

Prema pisanju Novog lista, sudski spis vraćen je sucu Benčiću koji je već i zakazao ponovno suđenje (!?). Ovom svježom odlukom dodatno je potvrđena teza brojnih stručnjaka koji su od početka uvođenja sramoćenja upozoravali kako je odredba, osim što je izrazito opasna za novinarske slobode, poprilično nejasna i  kako bi je zbog toga trebalo trajno odstraniti iz Kaznenog zakona. No, umjesto toga, aktualna vlada, baš povodom skandalozne Benčićeve presude, nedavno je prionula zakonskim izmjenama, ali odredbu o sramoćenju nije izbacila.

Pravni stručnjaci i predstavnici novinara s kojima smo razgovarali složni su u tome kako je riječ o određenom poboljšanju dosadašnjih odredbi, ali da se u cjelini i dalje radi o koraku natrag, koji ostavlja dovoljan prostor da se slučaj Lukić ponovi nekom drugom novinaru.

"H-Alter" je temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama od Općinskog suda u Osijeku dobio imena i prezimena stranaka u postupku, što je presedanski slučaj u Hrvatskoj kada je riječ o postupcima u vezi "sramoćenja"

U prijedlozima koji će se u saborskoj proceduri naći vjerojatno na jesen, vlada je tako odlučila da se ostane pri sustavu da postoje tri kaznena djela protiv časti i ugleda - uvreda, kleveta i sramoćenje. Kazneno djelo sramoćenja obuhvaća one slučajeve koji su nekad bili pod klevetom, a odnose se na postupke u kojima počinitelj nije znao da iznosi neistinitu. Sramoćenje se dodatno sužava, promijenjen je i naziv u teško sramoćenje, a sve kako bi se naglasilo da će samo najteža kršenja časti i ugleda dovesti do kaznene odgovornosti. Najvažnija novost je uvođenje članka o isključenju protupravnosti za kaznena djela uvrede i teškog sramoćenja, što znači da  više neće biti kaznenog djela ako je počinjeno u novinarskom poslu, u umjetničkim i znanstvenim djelima ili drugoj javnoj djelatnosti, pod uvjetom da je učinjeno u javnom interesu ili iz drugih opravdanih razloga. Najsporniji dio u kojem je teret dokaza istinitosti padao na okrivljenika, predloženim je izmjenama olakšan jer je smanjen broj okolnosti dokazivanja, poručuju iz Ministarstva pravosuđa.

Neizbacivanje sramoćenja iz KZ-a  resorni ministar pravosuđa Orsat Miljenić opravdao je time da Vlada smatra da je zaštita građana u vidu ovog kaznenog djela potrebna ako se radi o iznošenju neistine koja za cilj ima isključivo sramoćenje, bez javnog interesa.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka kazao nam je  kako se krovna cehovska organizacija, unatoč ovim promjenama, i dalje zalaže za potpuno ukidanje kaznenog djela sramoćenja. "Ne pristajemo ni na kakva 'popravljanja' članka o sramoćenju koje do primjene novog Kaznenog zakona 1. siječnja 2013. godine - nije postojalo u KZ-u. Istina, Ministarstvo pravosuđa je novim prijedlogom 'amnestiralo' novinare od kaznenog djela istinite tvrdnje ali opet - to da su tvrdnje istinite počinitelj treba tek dokazati, umjesto da je tužitelj osporava. Osim toga, niti istinitost opet nije amnestirana od kažnjavanja, ako se činjenice odnose na 'osobne ili obiteljske prilike'. Ali, javna osoba mora biti spremna i na iznošenje osobnih i obiteljskih prilika ako to novinar radi u javnom interesu", kaže Duka H-Alteru, upozoravajući kako će isključenje protupravnosti i dalje ovisiti o arbitrarnim tumačenjima sudaca. "Opet smo kod toga da će sudac procijenjivati što je javni interes, kojim se protupravnost isključuje, a vidjeli smo nažalost kako je taj javni interes u slučaju Lukić procijenio sudac Benčić. Dakle, novinari i te kako imaju razloga za brigu i u suštini - malo će se toga ovim novim prijedlogom izmijeniti za nas nabolje. A to je onda opet neopravdana zaštita moćnih", navodi Duka.

Trenutno je u postupku 90 tužbi za sramoćenje. Nije poznato koliko se ove brojke odnose na same novinare, a koliko na građane

Umjesto predloženih izmjena, HND se zalaže za posvemašnju dekriminalizaciju kaznenih djela protiv časti i ugleda, kao i sramoćenja i uvrede i klevete. To su, osim primjerice Velike Britanije, u zadnjih petnaestak godina učinile i susjedna BiH, Rumunjska, Crna Gora, Srbija te Makedonija. "Ako naše vlasti nikako to ne žele učiniti, neka onda barem dekriminaliziraju sramoćenje i uvredu, a za klevetu neka ostave odredbu iz starog KZ-a da tužitelj treba dokazati da okrivljenik ima izričitu namjeru da kleveće", kaže prvi čovjek novinarskog društva u Hrvatskoj.

Prema podacima iz Ministarstva pravosuđa, od uvođenja sramoćenja u Hrvatskoj podignuto je čak 150 tužbi. Dosad je rješeno 60 predmeta, od čega je 45 tužbi odbačeno, obustavljeno, ustupljeno drugim instancama zbog nenadležnosti itsl. Kad je, međutim, riječ o omjeru osuđujućih i oslobađajućih presuda, statistika je drastično na strani osude počinitelja. Tako je dosad doneseno 13 osuđujućih presuda (sedam pravomoćno, šest nepravomoćno) i tek dvije oslobađajuće! Trenutno je u postupku 90 tužbi za sramoćenje. Nije poznato koliko se ove brojke odnose na same novinare, a koliko na građane, budući da to ministarstvo, kako su nam kazali, nije bilo u mogućnosti iščitati iz spisa ovih predmeta. Kad je riječ o uvredi i kleveti, ta kaznena djela korištena su učestalije od sramoćenja. Za uvredu je podignuto 310 tužbi, od čega je 19 osuđujućih i 14 oslobađajućih, dok je za klevetu zaprimljeno uvjerljivo najviše, 470 tužbi koje su dosad u 17 slučajeva okončane osuđujućom i oslobađajućom presudom, dok je 311 slučajeva u tijeku.


Davor Derenčinović

davor-derencinovic_pravo.un.jpg davor-derencinovic_pravo.un.jpg

Davor Derenčinović: "Očigledno je da neki sudovi pitanje javnog interesa ne tumače na pravi način. U slučaju Medikol po meni je bilo jasno riječ o javnom interesu, ali sud je utvrdio da nije bilo javnog interesa"

H-Alter je temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama od Općinskog suda u Osijeku dobio imena i prezimena stranaka u postupku, što je presedanski slučaj u Hrvatskoj. Dosad su, naime, sudovi odbijali otkrivati njihov identitet, pod obrazloženjem da je riječ o privatnim parnicama. Na osječkom Općinskom sudu trenutno se vode četiri tužbe za sramoćenje, od kojih su dvije protiv novinara, odnosno urednika portala Dnevno.hr i Republika.eu, Tomislava Čizmadije i Martine Bušić-Kutija. Tužio ih je Saša Lamza, sanacijski upravitelj Kliničkog bolničkog centra Osijek, među ostalim i zbog toga što su mu predbacivali davnu osudu i predsjedničko pomilovanje, suprotno Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.

Profesor s pravnog fakulteta Davor Derenčinović smatra da su predložene izmjene Kaznenog zakona koje se tiču sramoćenja, uvrede i klevete pozitivne, ali je, poput HND-a, mišljenja da bi najbolje bilo u potpunosti izbrisati sramoćenje iz Kaznenog zakona. "Mislim da sramoćenje nije pravo rješenje, zbog čega će i dalje u praksi biti dosta problema. Umjesto sramoćenja, trebalo bi to rješiti odredbama donesenim još 1997., kojima je ovaj sadržaj bio pokriven kroz klevetu, iznošenje osobnih i obiteljskih prilika i predbacivanjem kaznenih djela. Sramoćenjem je ta zona znatno proširena. Ali, radilo se o vrlo neodređenoj i nejasnoj odredbi, što se potvrdilo nekim nepravomoćnim presudama donesenim na temelju sramoćenja. Te su presude pogrešne i mogu utjecati na slobodu novinarskog posla, autocenzuru i svega ostalog", kaže Derenčinović, dodajući kako je štetnost ove odredbe sada priznala i radna skupina koja je prije pledirala za unošenje tog kaznenog djela u naše zakonodavstvo, potvrdivši novim izmjenama da je prethodni tekst bio pogrešan.

Prema njegovu mišljenju, čak i u slučaju da se uvedu predložene izmjene, činjenica da vaganje javnog interesa ostaje na sudovima mogla bi uvjetovati neujednačene sudske prakse. Osim toga, drži kako je nejasan način na koji će sudovi utvrđivati postojanje javnog interesa za sporne napise, ali i kako će utvrditi što je svjesno izneseno kao neistina (kleveta) a što nesvjesno (sramoćenje).

alaburic_ytb-prtsc.jpg alaburic_ytb-prtsc.jpg

"Očigledno je da neki sudovi pitanje javnog interesa ne tumače na pravi način. U slučaju Medikol po meni je bilo jasno riječ o javnom interesu, ali sud je utvrdio da nije bilo javnog interesa. Ako napisi o trošenju proračunskog novca nisu javni interes, onda ne znam što jest. Norma je jako rastezljiva i dopušta različite interpretacije i mislim da je loše rješenje", poručuje profesor Derenčinović.

Vesna Alaburić: "Potpuno sam nezadovoljna ovom odredbom jer ona ne omogućuje da se na pravilan način valoriziraju različite osobne vrijednosti koje treba štititi na bitno drugačiji način"

Vesna Alaburić, odvjetnica  Slavice Lukić čija je žalba na presudu suca Benčića prije nekoliko dana uvažena na Županijskom sudu, podržala je negodovanje novinarske organizacije i izrazila nadanje da će amandmanima moći utjecati na konačni izgled ovih izmjena Kaznenog zakona. Ona, naime, također drži kako se sramoćenje moralo u potpunosti maknuti iz Kaznenog zakona. Ovim izmjenama, ističe, nismo dostigli razinu zaštite slobode izražavanja kakvu smo imali devedesetih godina, u vremenima koja smo smatrali iznimno pogubnima za slobodu medija. "Potpuno sam nezadovoljna ovom odredbom jer ona ne omogućuje da se na pravilan način valoriziraju različite osobne vrijednosti koje treba štititi na bitno drugačiji način, što se opet miješaju privatnost i neka druga zaštićena dobra, što se opet sudovi dovode u situaciju da nemaju vrlo jasne norme koje bi različite osobne vrijednosti štitile na različite načine i koje bi onda omogućile slobodnu javnu raspravu o svim temama koje nisu isključivo vezane uz nečiju privatnost", poručila je Alaburić za H-Alter. Ona je još u prošlotjednom razgovoru s nama bila sigurna u ukidanje Benčićeve presude.

"Presuda je bila zaista loša, jer je sadržavala niz elemenata zbog kojih nije mogla uspjeti. Nažalost, takvih presuda može još biti, ali vjerujem da će drugostupanjski sudovi ovaj i slične predmete presuđivati na način koji ćemo smatrati pravičnim i da nećemo morati ići tražiti pravdu u Strasbourgu. Činjenica da tamo gotovo i nema medijskih sporova dokazuje da su novinari i njihovi odvjetnici zadovoljni konačnim presudama" kaže Vesna Alaburić.

Prema njezinom mišljenju, nije problem u tome što će sudovi utvrđivati postoji li javni interes ili ne, koliko je važno da zakonodavac postavi takve kriterije da ćemo o temi javnog interesa raspravljati samo onda ako se ona odnosi na nečiji osobni i obiteljski život. "Zakonodavac mora utvrditi granice da sud ne bude uopće u poziciji da raspravlja o javnom interesu mimo tih kategorija. Čini mi se kako je tu najveća greška, i kako se tu kriju najveće opasnosti, dugotrajni postupci i nepravične presude, bez ikakve potrebe. Da se barem preuzelo rješenje kakvo je bilo po starom kaznenom zakonu to bi bilo puno bolje", kaže odvjetnica Alaburić.

Pritom smatra da je jedan od najvećih problema činjenica i da je radna skupina koja je pripremala zakon na koncu sudjelovala u njegovim promjenama. "Problem je zbog toga što je normalno da čovjek ne želi mijenjati normu koju je kreirao, ili naprosto ne poima potpunu potrebu mijenjanja te norme. Zato zakon treba mijenjati netko drugi. Ne može ista radna skupina mijenjati osnovni zakon i poslije na temelju kritika toga zakona raditi na njegovim izmjenama", ističe, izražavajući uvjerenost da je kaznena odredba sramoćenja od početka bila politički motivirana s ciljem da se novinarima suze granice slobode djelovanja. "Žao mi je što aktualna vlast predloženim izmjenama zapravo iskazuje političku volju za nastavkom sužavanja granice sloboda govora koje su osvojene u Hrvatskoj prije dvadesetak godina. Jer, upravo u odredbi sramoćenja se o tome radi", poručuje Alaburić.

"Ne može ista radna skupina mijenjati osnovni zakon i poslije na temelju kritika toga zakona raditi na njegovim izmjenama"

Profesor Derenčinović sudjelovao je pak u radnoj skupini koja je prethodila zakonskim izmjenama 2013. godine, kad je sporno sramoćenje uvedeno. U startu je, kaže, bio protiv sramoćenja, a otvorenih političkih pritisaka na radnu skupinu da se to kazneno djelo mora uvesti, nije bilo. "Prije bih rekao da je riječ o inicijativi koja je došla od članova same skupine, koja je potom naišla na potvrdu tadašnje vlasti, a što se nastavlja na sadašnju", zaključuje.

Ako je, dakle, suditi prema prvim reakcijama na nacrt izmjena Kaznenog zakona koje se tiču sramoćenja, Vlada ima itekakvih razloga za zadovoljstvo. Barem kad bi se rukovodila logikom kojom je ministar rada Mirando Mrsić nedavno komentirao novi Zakon o radu, otprilike kazavši sljedeće: Niti jedna zainteresirana strana se ne slaže sa izmjenama ZOR-a, što znači da je zakon dobro izbalansiran!


eu.png
<
Vezane vijesti