Foto: L.R.Foto: L.R.Radnice i radnici drvne tvrtke Lipovljani Lignum d.o.o. u štrajku su jer traže povećanje plaće i ograničavanje rada na određeno vrijeme na maksimalno razdoblje od jedne godine. Za sutra u 18 sati organiziran je skup podrške radnicima ispred tvornice na koji se pozivaju svi stanovnici Lipovljana i okolnih mjesta i gradova (pr. Kutina, Novska).

U utorak je započeo štrajk radnica i radnika drvne tvrtke Lipovljani Lignum d.o.o. iz Lipovljana, mjesta u Sisačko-moslavačkoj županiji. Štrajk je pokrenut u organizaciji Novog sindikata radi zahtjeva za povećanjem plaće i ograničavanjem rada na određeno vrijeme na maksimalno razdoblje od jedne godine. Od 200-tinjak radnika u proizvodnji, u štrajku trenutno sudjeluje njih 50-ak, a u tekstu ćemo vidjeti za što se ovi napredni i hrabri radnici bore, u kakvim uvjetima rade, i zašto je ovaj štrajk iznimno važan.

Za početak, kratki kronološki pregled nastanka i razvoja ove tvornice u potpunosti se uklapa u kobno razvlaštenje radnika i veliku pljačku društvenog vlasništva 1990-ih kada tvornice diljem Hrvatske preuzimaju privatnici. Pilana u Lipovljanima pokrenuta je 1974., a od 1977. djeluje u sklopu tvornice kuhinjskog namještaja Trokut iz Novske. Sindikalna povjerenica i članica štrajkaškog odbora Barica Badalić, koja u pilani radi od 1989. kada je bilo zaposleno oko 350 radnika, kaže da se proces pretvorbe i privatizacije odvijao uglavnom iza njihovih leđa. Plaća se spustila na minimalac, broj radnika pao je na stotinjak, a na vlasničke pozicije Trokuta otada sjedaju razni privatnici koji su se izmjenjivali i iza sebe ostavljali uglavnom pustoš i dugovanja. Nakon perioda vladavine domaćeg kapitala preko direktora Damira Perića i predsjednika Nadzornog odbora Ante Đereka, u pilanu 2006. ulazi strani kapital preko talijanske tvrtke Snaidero. Oni također ostavljaju rasulo te upravljanje 2012. prepuštaju drugoj talijanskoj firmi Florian Legno u čijem se vlasništvu pilana nalazi i danas, kao dio Florian grupe. Vlasnik Elvio Florian uspio je revitalizirati proizvodnju preko radnika na minimalnim plaćama, zaposlio je i nove radnike preko ugovora na određeno, ali se radnicima plaća zadnjih pet godina nije povećala ni za lipu unatoč sigurnom rastu proizvodnje i dobiti, posebice radi izvoza trupaca. To nas dovodi do današnje situacije.

Osim što ih se izrabljuje za minimalac, u tvornici ne postoji radničko vijeće pa radnici nemaju nikakav uvid u financijsko poslovanje i godišnje prihode, a ne znaju ni kolika je plaća direktorima i članovima uprave.

U poduzeću je trenutno zaposleno 260 ljudi, od čega je 200-tinjak proizvodnih radnika od kojih je pola zaposleno preko ugovora na određeno. Osim što ih se izrabljuje za minimalac, u tvornici ne postoji radničko vijeće pa radnici nemaju nikakav uvid u financijsko poslovanje i godišnje prihode, a ne znaju ni kolika je plaća direktorima i članovima uprave. Nasreću, u poduzeću već dugi niz godina djeluje Novi sindikat čije je članstvo zadnjih mjeseci poraslo na stotinjak ljudi, što je dovelo do buđenja klasne borbe. Krajem veljače pokrenut je postupak kolektivnih pregovora radi izmjene i dopune važećeg Kolektivnog ugovora kojim se tražilo povećanje plaća i utvrđivanje mehanizma zaštite zloporabe rada na određeno vrijeme. Uprava, na čijem čelu se nalazi Miroslav Čuljak, u travnju je sindikalne zahtjeve odbila uz obrazloženje kako bi povećanje plaća izazvalo strašan udar na financije i poslovanje, a sindikatu nisu htjeli dostaviti ni podatke o stanju i rezultatima poslovanja, kazavši kako se radi o poslovnoj tajni (ovdje dodajmo kako se na ovogodišnjem predstavljanju projekta izgradnje tvornice u Vukovaru Viktor Horvatinović iz Florian grupe hvalio kako je godišnji prihod tvrtke za 2016. iznosio čak 116 milijuna eura). Nadalje, poslodavac je predlagao povećanje plaće od 5 posto što je sindikat glatko odbio budući da bi takvim povećanjem iznos plaće nekim radnicima tek dosegao iznos minimalne plaće. Nakon završetka postupka mirenja u svibnju, sindikat je prekjučer krenuo u industrijsku akciju s dva temeljna zahtjeva: povećanjem plaće na 22,50 kuna po satu i ograničavanjem rada na određeno na maksimalno godinu dana budući da se ovaj oblik radnog odnosa koristi isključivo u svrhu ucjenjivanja i discipliniranja radništva.

Na radnike se i prije početka štrajka vršio pritisak putem prijetnji otkazima (naročito onima koji su zaposleni preko ugovora na određeno koji se produljuju svaki mjesec), a iste su prijetnje nastavljene i nakon stupanja u štrajk.

Od stupanja štrajka na snagu, uprava radnike nastoji uplašiti i slomiti njihov borbeni duh. Na radnike se i prije početka štrajka vršio pritisak putem prijetnji otkazima (naročito onima koji su zaposleni preko ugovora na određeno koji se produljuju svaki mjesec), a iste su prijetnje nastavljene i nakon stupanja u štrajk. Od predsjednika Novog sindikata i člana štrajkaškog odbora Marija Ivekovića saznajemo da je od danas štrajkačima ukinuto i plaćanje prijevoza, a uprava je po prvi puta s predstavnicima štrajkača sjela za stol, ali bez pomaka.

Kao i u svakom štrajku, uprava računa na egzistencijalni strah pod kojim mnogi radnici ionako žive. Osim što su mizerno plaćeni i neinformirani o prihodima, dobiti, iznosima državnih poticaja i plaća svojih nadređenih, od samih radnika saznajemo i o iznimno nepovoljnim uvjetima rada u tvorničkim pogonima.

Rad u pilani i inače je težak i opasan posao, a u ovom poduzeću se mnogo toga obavlja ručno što je fizički jedva podnošljivo.  Dobar dio radne snage čine žene koje nemaju izbora pa moraju raditi posao nakon kojeg nemaju vremena ni volje za svoje privatne potrebe i obaveze jer kući dolaze umorne, često i s trajnim tjelesnim oboljenjima. Jedna radnica s kojom smo razgovarali iza sebe ima tešku operaciju i po uputama liječnika ne smije dizati teže predmete, ali nadređeni za to ne mare pa ona svakodnevno mora dizati i gurati iznimno teške pakete budući da u njenom pogonu to ne obavlja viličar. Česti su slučajevi ozljeda na radu i hitnih posjeta bolnicama, pa tako saznajemo da je upravo danas jedna radnica ostala bez prsta.

Na sve to, uprava je zavela i diktaturu preko poslovođa koji brinu da se eksploatacija odvija po zadanom ritmu, a neki od njih prema radnicima se ponašaju iznimno bezobrazno. Na mnogim mjestima nedostaje radne snage pa se radnici moraju dodatno mučiti pod stalnim pritiskom nadređenih. Radnike koji pokazuju znakove umora ucjenjuje se klasičnim kapitalističkim receptom - prijetnjom rezervnom radnom snagom (''ako nećeš ti, ima na burzi ljudi koji će raditi''), iako je pitanje jesu li to prazne prijetnje budući da je iz kraja već iselilo jako puno ljudi, a i sama tvornica nije na dobrom glasu. Sličan se pritisak vrši i prema radnicima koji idu na bolovanje što upravi predstavlja nužno zlo.

Foto: Novi sindikat Foto: Novi sindikat

U obnovu i modernizaciju jednog dijela pogona se dosada ništa nije uložilo, pa se često radi na zastarjelim strojevima i neodržavanim pogonima; uz neravne i oštećene podove pune rupa, derutne wc-e bez sapuna, ručnika i pitke vode (u upravi se naravno pije flaširana voda), kao i bez ikakve ventilacije. Temperatura stoga u ponekim pogonima zna biti neizdrživa - ljeti se penje na blizu 40 stupnjeva, a zimi se zna spustiti jako nisko jer nakon 8 ujutro nema grijanja budući da se ono preusmjerava na prostorije uprave, a usto su i vrata otvorena pa ulazi hladan zrak. Budući da je riječ o pilani, zrakom cirkulira i stalna prašina koja ide u oči, a radne cipele su neudobne. Radno vrijeme se odvija u dvije smjene po osam sati, a subote su često radne uz direktive iz uprave odnosno komplicirane procedure za nedolazak. Radnici s kojima smo razgovarali kažu da po njihovim saznanjima inspekcija za rad nije dolazila, a ako i jest, promjena nema.

Osim radi pravovremenosti, ovaj štrajk je posebno važan i zbog borbe protiv prekarnog rada putem zahtjeva za skraćivanjem razdoblja rada preko ugovora na određeno na godinu dana.

Nakon svega navedenog, potpuno je jasno zašto su se radnice i radnici ove pilane odlučili na štrajk. Pod vodstvom Novog sindikata koji ima bogato iskustvo štrajkova i borbe za radničke interese (prošle su godine izborili pobjede u štrajku pirotehničara i radnika Studentskog centra), ovi hrabri radnici odlučili su krenuti u kolektivnu akciju čime pokazuju put kojim svaki radnik mora krenuti.

Osim radi pravovremenosti, ovaj štrajk je posebno važan i zbog borbe protiv prekarnog rada putem zahtjeva za skraćivanjem razdoblja rada preko ugovora na određeno na godinu dana. Po aktualnom Zakonu o radu, razdoblje dozvoljenog produživanja ugovora na određeno je tri godine što koristi ogroman broj poslodavaca u Hrvatskoj. Prihvaćanjem tog štrajkaškog zahtjeva, radnici Lipovljani Lignuma koji su primljeni za stalno pokazali su bratsku solidarnost prema svojim kolegama koji rade na određeno.

''Ovo je štrajk koji pokazuje visoku dimenziju radničke solidarnosti koja se očituje time što se radnici koji su jaki i imaju veću snagu bore za one koji to nemaju i žive u egzistencijalno ugroženom položaju, što poslodavac manipulativno koristi. Zakon o radu kaže da se ugovori na određeno sklapaju kao iznimka, međutim u Hrvatskoj oni su postali pravilo. Po mom saznanju, ovo je prvi štrajk u kojem se traži ovakav zahtjev, stoga želimo da se ova borba proširi i da nas podrže svi radnici koji imaju ovakve ugovore, da se javno oglase kako bi se kreirao i pritisak na Vladu da mijenja te odredbe Zakona o radu'', rekao je glavni tajnik Novog sindikata i član štrajkaškog odbora Tomislav Kiš.

Drvna tvornica Lipovljani Lignum pokazuje nam kako strane investicije izgledaju u praksi i kako samo zapošljavanje nije dovoljno samo po sebi, već se mora voditi računa i o uvjetima na radnom mjestu. Dok se političari hvale njihovim dovlačenjem, a njihovi ekonomski i medijski saveznici slijepo podupiru takvu politiku, strani investitori Hrvatsku doživljavaju kao zonu jeftine radne snage, te maksimalno izrabljuju naše radništvo kako bi isisavali profit iz zemlje. U Lipovljanima, oni od ljudi stvaraju invalide rada, a mnogim mlađim radnicima uništavaju i životnu perspektivu jer se uz takvu plaću ne može planirati samostalan ili obiteljski život. Radi toga je iz kraja već iselilo jako puno mladih obitelji, a nastavkom takve politike vjerojatno je da će se nastaviti i iseljavanje, stoga je poboljšanje uvjeta na radnom mjestu i demografski imperativ.

Budući da borbeni duh hrabrog radništva nije slomljen, i ostali radnici iz poduzeća trebali bi shvatiti kako se štrajkači ne bore za sebe, već za sve njih, te se i sami uključiti i dati svoj doprinos u borbi za direktne životne interese.

Osim Lipovljana, Florian grupa u Hrvatskoj ima još četiri tvornice, a Elvio Florian namjerava u Vukovaru otvoriti i šestu. Bivši načelnik općine Lipovljani Mario Ribar ujedno je i član Florian grupe, dok je novi načelnik Nikola Horvat jučer stao na stranu radnika i podržao štrajkaške zahtjeve. Od Ivekovića saznajemo da je Horvat danas zvao upravu, ali su mu oni spustili slušalicu jer je podržao štrajk. Također, za sutra u 18 sati organiziran je skup podrške radnicima ispred tvornice na koji se pozivaju svi stanovnici Lipovljana i okolnih mjesta i gradova (pr. Kutina, Novska).

Budući da borbeni duh hrabrog radništva nije slomljen, i ostali radnici iz poduzeća trebali bi shvatiti kako se štrajkači ne bore za sebe, već za sve njih, te se i sami uključiti i dati svoj doprinos u borbi za direktne životne interese. Kao što upravo radnici stvaraju višak vrijednosti i profit vlasničkim parazitima koji se bogate na njihovom radu, tako upravo oni imaju i moć zaustavljanja proizvodnje čime se zaustavlja i protok robe i kapitala. Pedesetak najodlučnijih radnika Lipovljani Lignuma svojim je odoljevanjem kapitalističkim pritiscima već zadalo udarac profitu vlasnika, a njihovo zajedništvo i solidarnost već sada ulaze u najplemenitije i najpoticajnije stranice suvremenog radničkog pokreta u Hrvatskoj.


Dragi čitatelji i čitateljice, H-Alterova budućnost je kontinuirano neizvjesna. Ako vam se sviđa ovo što čitate i želite podržati naš daljnji rad, možete nam pomoći svojom donacijom i/ili proširiti riječ među svojim prijateljima. Solidarno za slobodno novinarstvo i veliko hvala svima.
<
Vezane vijesti