Njemački pisac Günter Grass (Limeni bubanj) već je predvidio reakciju na svoju pjesmu u Süddeutsche Zeitungu. Nema razloga za iznenađenje, ali ima jako dobrih razloga za gnušanje. Čini se da su u Njemačkoj i elita i jedan sloj stanovništva riječju i djelom prihvatili sramotnu Goldhagenovu tezu po kojoj su svi Nijemci krivi za zločine Trećeg Reicha. Ta je teza sada proširena: svi Nijemci su zanavijek krivi za zločine Trećeg Reicha.

Iza ovakvog razmišljanja stoji cionistički i cionofilski argument da je zločin protiv Židova u Europi bio jedinstven u analima povijesti. To je točno što se tiče metode istrebljenja, ali nije ni u kojem drugom pogledu. Belgijanci su izmasakrirali preko 10 milijuna Kongoanaca, prema povjesničaru Adamu Hochschildu. Tijekom Prvog svjetskog rata došlo je do sustavnog ubijanja Armenaca, a mogli bismo nastaviti raspravom o bacanju nuklearne bombe na Hirošimu i Nagasaki, ali uspoređivanje jednog pokolja ili genocida s drugim uzaludno je. Raul Hilberg, najveći autoritet za judeocid među povjesničarima, bio je bijesan zbog načina na koji se taj zločin danas iskorištava.

Neki članovi ekstremno desničarske vlade koja danas upravlja Izraelom, osobito Lieberman, služili su se proto-fašističkim govorom protiv palestinskih Arapa. Zar nam nije dopušteno to istaknuti? Nije tajna da je izraelska vlada nagovarala Bushovu administraciju da krene u rat protiv Iraka. Nije tajna ni izjava izraelskog veleposlanika upućena SAD-u dan nakon pada Bagdada: "Nemojte stati. Krenite dalje na Damask i Teheran." Nije li nam dopušteno prekoriti ga? Gađanje i ubijanje mladih Palestinaca u Gazi i drugdje je u redu, je li?

Kritika Güntera Grassa bila je vrlo blaga. Koncentrirao se na izraelsku ratobornost prema Iranu. Mogao je reći puno više. Činjenica da je potrebna politička hrabrost da bi se u Njemačkoj ili Francuskoj reklo čak i to što je on rekao tužan je odraz političke kulture u objema zemljama. Što se tiče napada na Grassa zbog njegovih aktivnosti tijekom 2. Svjetskog rata, oni nisu ni prijezira vrijedni. Izraelci su bili oduševljeni kada je bivši talijanski ministar Gianfranco Fini, čija je stranka izravan nasljednik Mussolinija, došao u Izrael i hvalio njihov Zid. Oprostili su mu prošlost njegove stranke. Znači da prošlost važi samo ako je osoba kritična prema Izraelu. Bivši nacisti na raznim položajima u poslijeratnoj saveznoj republici koji su se zauzeli za reparacije i poduprli Izrael, ni oni nikada nisu bili kritizirani.

Njemački građani trebali bi razmisliti o sljedećem: nisu Palestinci bili odgovorni za ubojstva milijuna Židova u Drugom svjetskom ratu. A baš su oni, Palestinci, postali neizravne žrtve judeocida. Oni kojima se učinilo nažao čine nažao drugima. Zašto, dakle, nema suosjećanja prema Palestincima?