Na zagrebačkom Prekršajnom sudu potvrđeno je kako je cijeli agresivni napad na nas građane, od zahtjeva policijske asistencije do hapšenja i podizanja optužbe, bio protuzakonit postupak.
Panarapska je organizacije naime još 2002. godine isto predložila Izraelu, a za uzvrat u ime svojih članica nudila potpisivanje mira, sigurnosne garancije i punu normalizaciju odnosa.
Ta je Arapska mirovna inicijativa, kako je tada nazvana, predviđala - potpuno povlačenje Izraela sa svih teritorija okupiranih u ratu 1967. godine; priznavanje suverene i nezavisne palestinske države koja će uključiti Zapadnu obalu i Gazu sa glavnim gradom u Istočnom Jeruzalemu; pravedno riješenje problema palestinskih izbjeglica protjeranih u prethodnim izaelsko-arapskim ratovima. Previđala je također i izraelsku evakuaciju sirijske Golanske visoravni. Izrael je to odbacio, iako je stvaranje dvije države - jedne za Palestince, a druge za židovske naseljenike - bilo predviđeno još rezolucijom br. 181 Generalne skupštine UN-a
daleke 1947. godine.
I sporazum iz Osla između Izraela i POO-a iz 1993. godine trebao je pregovorima između strana potpisnica voditi ka stvaranju nezavisne Palestine. POO je tada priznala izraelsku državu, a Izrael je priznao POO, kojem je omogućeno uspostaviti nominalnu palestinsku samoupravu nad teritorijem, kojega su Izraelci okupirali 1967., dakle nad Zapadnom Obalom i Gazom, dok je Istočni Jeruzalem nešto kasnije jednostrano amputitran, i proglašen dijelom"jedinstvene i vječne" izraelske prijestolnice.
Od 1993. do prošle godine dvije su strane sa kraćim ili duljim prekidima pregovarale pod dirigentskom palicom Washingtona. Za to je vrijeme Izrael širio svoja naselja po Zapadnoj obali. Podigao je i tzv. Zid razdvajanja s kojim je zašao duboko u tu palestinsku oblast. Sa svojim strateškim cestama i kontrolnim punktovima dodatno ju je isparcelizirao na nekih četrdeset međusobno nepovezanih jedinica. Pregovori su mu služili za pokriće uporne teritorijalne ekspanzije. Čak kada su Izraelci pred početak posljednje runde pregovora "djelimično zamrznuli" izgradnju, to se zamrzavanje nije odnosilo na Jeruzalem i na divlje naseljeničke naseobine. U rujnu Ultranacionalistička Netanyahuova vlada pokušava svim sredstvima onemogućiti palestinsko-arapski naum 2010. nisu obnovili tu djelimičnu mjeru i istovremeno su objavili planove za izgradnju novih naseljeničkih objekata. Tada je POO prekinula pantomimu besmislenih pregovora. Tražila je zamrzavanje tih planova. I Obamina je adminstracija tada pokušala obuzdati graditeljski žar Netanyahuove vlade, ali bez uspjeha. Zvanično SAD podržavaju princip Dvije države. Sam Obama je to naglasio kada se 2009-te, boraveći u Egiptu pred prepunim auditorijem Kairskog sveučilišta, izjavio da je bezdržavni status Palestine "nepodnošljiv", i podržao "legitimne težnje" Palestinaca za uspostavljanjem vlastite države u granicama iz 1967. Ponovio je to drugim riječima početkom ove godine pred Generalnom skupštinom UN-a. Turski je premijer Erdogan u istoj sveučilišnjoj dvorani u Kairu, govoreći o pravu palestinskog naroda na samoopredijeljenje, doživjeo ovacije. Prethodno je na sastanku Arapske lige pružio punu podršku Turske nastojanjima Palestinaca za stvaranjem nezavisne države.
No, ultranacionalistička Netanyahuova vlada pokušava svim sredstvima onemogućiti palestinsko-arapski naum. Kod kuće se sukobljava sa valom socijalnih protesta vlastitih građana, a u svom bliskoistočnom okruženju se osjeća sve više izoliranom. S Mubarakovim padom izgubila je egipatskog partnera. S Turskom je pokvarila odnose, a još uvijek ne zna tko će prevagnuti u susjednoj Siriji. Pod pritiskom američkog Kongresa, kojim dominiraju Republikanci, i uplašena padom Obamine popularnosti
pred slijedeće predsjedničke izbore, izraelskoj se protu-palestinskoj kampanji pridružila i njegova administracija. Izaslanici i diplomati dvije zemlje, njihovi saveznici, bliski im novinari i akademici, dokazuju širom svijeta kako je ta inicijativa kontraproduktivna, kako će štetiti palestinskoj stvari i kako će, ukoliko bude prihvaćena, onemogućiti postizanje riješenja za palestinsko pitanje. Izraelci osporavaju pravo Palestincima tražiti priznavanje njihove države, jer je to navodno suprotno Sporazumu iz Osla, kojega su potpisali sa POO. Njime je bio predviđen postupni pristup putem pregovora. Netanyahu prijeti "odlučnim i teškim posljedicama", ali nije jasno kojim. Optužuje Palestince da "jednostrano" istupaju (baš se našao - kao da okupacija palestinskih teritorija i izgradnja izraelskih naselja na njima nisu jednostrani!). Izjavio je kako se mir može postići samo direktnim pregovorima dvije strane, a ne nekakvim međunarodnim priznavanje palestinske državnosti (što nitko nije tvrdio)
Sam Abas je izložen strahovitom političkom pritisku. No, prije polijetanja za New York, u TV govoru iz Ramalaha potvrdio je da će - uprkos svemu predati generalnom sekretaru UN-a Ban ki-moonu zvaničan zahtijev za priznavanje "suverene i nezavisne palestinske države" - dakle za punopravnog člana svjetske organizacije, sa zahtijevom da ga stavi na dnevni red 15-članog Vijeća sigurnosti. Pošto je izvjesno da će SAD uložiti veto - znači da će se konfrontirati sa Amerikom, svojim najvažnijim Prema tvrdnjama Palestinaca - 126 članica svjetske organizacije je u proteklim godima bilateralno priznalo njihovu državu ili obećalo podržati sadašnji zahtijev POO-a financijerom. Veto bi mogla upotrijebiti i Velika Britanija. Francuska se još premišlja. Rusi i Kinezi će po svoj prilici podržati palestinski prijedlog. Dakle, bez obzira kako budu glasali nestalni članovi Vijeća - prijedlog će biti odbijen.
Tada Abasu, koji istupa u ime POO, čiji je predsjednik (POO ima u UN-u status nedržavnog promatrača), preostaje obraćanje sa istim zahtijevom Generalnoj skupštini UN-a. Prema tvrdnjama Palestinaca - 126 članica svjetske organizacije je u proteklim godima bilateralno priznalo njihovu državu ili obećalo podržati sadašnji zahtijev POO-a. Da bi dobili dvotrećinsku podršku Generalne skupštine, potrebno im je svega tri glasa (UN danas ima 193 članica). Sa dvotrećinskom rezolucijom priznanja - odluka postaje obvezatna za svjetsku organizaciju. Međutim, i u tom slučaju je mora ratificirati Vijeće sigurnosti. Dakle, procedura konačnog priznavanja se može odugovlačiti u nedogled. Rezolucija koja je prihvačena samo prostom većinom ima samo savjetodavni karakter.
Palestinsku će državu svojim glasovima podržati ogromna većina zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike. Dodatne glasove bi mogle osigurati neke europske zemlje. Norveška, koja je odigrala ključnu ulogu u izraelsko-palestinskim pregovorima, što su doveli 1993. do potpisivanja njihova sporazuma, je već potvrdila da će glasati Za. Italija, Nizozemska, Češka republika i Poljska se protive; zbog poznatih povijesnih opterećenja i Njemačka bi mogla isto postupiti. Većina članica EU se međutim još nije izjasnila i oklijeva. Više ih brine problem javnog pokazivanja njihova nejedinstva i moguća konfrontacija sa američkim saveznikom nego sam meritum glasanja.
Koliko sam mogao pratiti - i države slijednice SFRJ neće istovjetno glasati. Izraelski je ministar vanjskih poslova Lieberman u lipnju obišao Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru. Pamtim tadašnju izjavu njegovog hrvatskog kolege Jandrokovića iz koje proizilazi da RH neće priznati nezavisnu Palestinu. Uprkos tomu što se sama Hrvatska otcijepila od tadašnje zajedničke države referendumom o samoopredijeljenju. I, da podsjetim, RH je priznala nezavisnost Kosova. Srbija će vjerojatno baš zbog Kosova glasati zajedno sa nesvrstanim. Slovenija će se po svoj prilici pridružiti većinskoj struji u EU. Bosna i Hercegovina, koju je Abas obišao, će glasati Za. Za Crnu Goru i Makedoniju ne znam.
Ni jedno pitanje koje se našlo na dnevnom redu svjetske organizacije od kraja hladnoga rata do sada nije izazvalo takve političke polarizacije na međunarodnoj raznini.
Motajući se na relaciji izmedju Tel Aviva/Jeruzalema i Ramalaha, izaslanik bliskoistočnog Kvarteta (UN, EU, SAD i Rusija) Tony Blair (iako ovoga puta nije istupao u njegovo ime) istakao se tiradama o štetnosti palestinskog zahtijeva i gurao projekat obnavljanja direktnih pregovora. Katherine Ashton, koja predstavlja Europsku uniju u Kvartetu, je u Kairu pokušavala objasniti generalnom sekretaru Arapske lige Nabilu El-Arabiju i Mahmudu Abasu kako bi im bilo bolje da Palestinci ne traže punopravno članstvo u UN-u, već samo status države-promatrača. To bi toj državi omogućilo pristupanje izvjesnom broju međunarodnih organizacija, kao što su Ni jedno pitanje koje se našlo na dnevnom redu svjetske organizacije od kraja hladnoga rata do sada nije izazvalo takve političke polarizacije na medjunarodnoj raznini Međunarodni monetarni Frond i Međunarodni krivični sud. Američki izaslanici za Bliski istok su bili manje suptilni. Prijetili su Abasu obustavom financijske pomoći Palestinskoj upravi - uskraćivanjem 500 milijuna dolara godišnje. Plus, više je puta ponavljano - SAD će uložiti veto u Vijeću sigurnosti UN-a.
Upregnut je i Blairov Kvartet, koji zasijeda u New Yorku, gdje se vodi posljednja bitka za iznalaženje "kompromisnog" riješenja, koje bi Obaminu administraciju oslobodilo potrebe korišćenja vetoa u Vijeću sigurnosti. Blokiranje palestinske nezavisnosti američkim vetoom bi navukao Washingtonu odijum, ne samo Arapa i muslimana, već i dobrog dijela svjetske javnosti. Amerika bi izgubila posljednje mrvice kredibiliteta u tzv. posredovanju izmedju Palestinaca i Izraelaca. Eksponirala bi se kao otvoreni saveznik Izraela.
Abas je na muci. Mada je sam izjavio kako mu nije "ponuđena vjerodostojna alternativa" (riječ je o "komprisnom" riješenju). Dok ispisujem ove redove - još uvijek inzistira na svojoj prvobitnoj odluci - ići se prvo na Vijeće sigurnosti, a onda na Generalnu skupštinu. Tim odlučnim stavom pokušava povratiti nešto od svog teško narušenog legitimiteta. Priznavanje palestinske državnosti bila bi velika moralna pobijeda za Palestince, mada, ukoliko do toga dodje, neće se puno promijeniti
situaciju na okupiranim teritorijima. Palestinci će eventualno steći jaču poziciju u budućim pregovorima od kojih nisu odustali. Abasov je predsjednički mandat istekao, izgubio je Gazu koju kontrolira Hamas (ogradio se od Abasove inicijative), POO postoji još samo na papiru, raspustio je demokratski izabrano Palestinsko zakonodavno vijeće, i kompromitirao se suradnjom sa Izraelcima i Amerikamcima. Medjutim, koliko se može razabrati iz medija - većina Palestinaca sa Okupiranih palestinskih teritorija, uključujući i onih iz Gaze - podržava njegovu inicijativu. Poslije decenija poraza, etničkog čišćenja, žrtava, muka okupacije i beznadja treba im moralno ohrabrenje. No, Abasovi suradnici istovremeno daju do znanja da bi on mogao odustati od zajedničkog im nauma ukoliko im se ponudi "doista kredibilna alternativa".
Možda će Abas u posljednjem trenutku popustiti pred pritiscima i reterirati. Može, na primjer odlučiti preskočiti Vijeće sigurnosti kako ne bi antagonizirao Amerikance i doveo u neugodnu situaciju Europljane. Može se također dogoditi da palestinski prijedlog ne dobije dvotrećinsku većinu u Generalnoj skupštini. No, bez obzira na omjer glasova - Palestinci zaslužuju nezavisnu državu. To je njihovo neotuđivo pravo.
Američke vlasti najavile su da će, nakon deset godina rata u Afganistanu, pokrenuti direktne mirovne pregovore s talibanima, javlja BBC
Nakon tjedana nasilnih sukoba s policijom, Turci su pronašli novi način prosvjeda protiv vlasti - mirno stajanje nasred trga
Oko 100 000 Brazilaca prosvjedovalo je u većim brazilskim gradovima protiv podizanja cijena javnog prijevoza i troškova za organizaciju svjetskog nogometnog prvenstva iduće godine
Muhamed Jusić: Oni koji u pobjedi Rouhanija vide znak odustajanja od tekovina Islamske revolucije, vjerovatno će ostati razočarani.
Hasan Rouhani je na iranskim predsjedničkim izborima osvojio više od 18 milijuna glasova, a odaziv je bio izuzetno velik te je dosegao 72 posto
Na današnjim izborima u Iranu kao favoriti ističu se Said Džalili, glavni pregovarač za nuklearni program, Muhamed Bager Galibaf, gradonačelnik Teherana, i Hasan Rohani, jedini predstavnireformatorske struje
Jučer su u glavnom gradu Venezuele, Caracasu, ministri gospodarstva iz šest latinoameričkih zemalja osnovali su regionalnu razvojnu i investicijsku banku Latinske Amerike
Dodaj komentar 24 komentara
po kojem nam je podrška međunatoč tome što smo bili u istoj situaciji i što nam je i puko preživaljavanje ovisilo o međunarodnom priznanju govori sve o nama; ne o našoj vlasti, nego baš o nama.
Donekle se slažem s tobom, mada - čini mi se - s drugog kraja problema, koji nema veze s tim "koliko je nama značilo ... i koliko bi njima značilo".
Radi se o tome da je Josipović na pitanje "Kako će hrvatska glasati u UN, o Abasovu zahtjevu?", otprilike rekao (nakon pola sata frfljanja, koje nema direktne veze sa hrvatskim stavom):
"Mi ćemo glasati kao naši (budući) partneri u EU, a pritom ćemo uzeti u obzir i mišljenje Amerikanaca..."
Jadno, bijedno, užasno, očajno, sramotno,....!
Svodi li se demokracija, i kojekavo partnerstvo na to da VLASTITI STAV TRAŽIŠ KOD SVOJIH PARTNERA?
Hrvatska, Hrvatska - JESI LI IZGUBILA SAMO KOMPAS ILI I SVOJE DOSTOJANSTVO? Ili si ga naprosto - PRODALA?
"Hrvatska, Hrvatska - JESI LI IZGUBILA SAMO KOMPAS ILI I SVOJE DOSTOJANSTVO? Ili si ga naprosto - PRODALA?"
Mislim da je to opći moralni pad, i to u puku, nije ograničen na političare. Ne mislim da je riječ o prodaji, jer ne vidim da se pojavila nekakva protuvrijednost. Zašto je došlo do moralnog pada, ne znam.
Kako god bilo, mira NE MOŽE biti bez GARANTIRANOG izraelskog prava na opstanak. S bilo kim tko ne priznaje pravo te države na postojanje ne treba uopće raspravljati niti njegovo mišljenje uzimati za ozbiljno. Da bi se Izrael mogao braniti od realne i neposredne opasnosti, Palestina mora ostati demillitarizirana, a izraelska vojska mora zadržati kontrolu nad zračnim prostorom i strateškim točkama, kao što je objašnjeno ovdje:
http://www.youtube.com/watch?v=ytWmPqY8TE0
Osim toga, granice se mogu i MORAJU promijeniti u skladu s demografskim promjenama. One nisu pravno utemeljene kao u slučaju Hrvatske. Nikad nije postojala palestinska država koja je okupirana, postojao je teritorij koji je prije Izraela anektirao Jordan bez posebnog otpora. Povijest tog teritorija je jasno objašnjena ovdje:
http://www.youtube.com/watch?v=XGYxLWUKwWo&list=FLJlkWpnStk1hiz_JTBB2M2A&index=3
Palestina nije isto što i Libija ili Bosna ili Kosovo, i svatko tko misli da se jednostavno radi o 'zapadnjačkom' okupatoru i potlačenom trećesvjetskom narodu koji samo želi slobodnu i mirnu koegzistenciju, ili ne zna o čemu priča ili svjesno obmanjuje.
Palestinski suverenitet nije put prema miru dok god elementi palestinske vlasti i dobar dio populacije otvoreno želi uništenje Izraela neovisno o okupiranim teritorijima, dok god postoji genocidna namjera ograničena samo inferiornom vojnom silom, dok god 'borci za slobodu' ubijaju civile u autobusima, restoranima ili kućama, kao u ovom posebno barbarskom primjeru:
https://secure.wikimedia.org/wikipedia/en/wiki/Itamar_attack
Mislim da prejednostrano promatraš problem:
-Palestinska država možda nije postojala, ali NIJE postojala ni izraelska, odnosno JESTE - PRED cirka 2000 godina!
-Ako se to postojanje uzme za temelj priznanja legaliteta Izraela, onda se na sličan način - nema ni jednog logičkog razloga da ne bude tako - može uzeti zauzimanje za postojanje država koje su na ovom tlu postojale PRIJE Hrvatske. Od bivše Jugoslavije do proizvoljnog vremena UNATRAG.
-Daklem, to je očito, legalitet se ne može temeljiti na postojanju (pred tisućama godina) ili (sadašnjem) nepostojanju države. Država je samo FORMA - NAROD JE SUŠTINA.
-Svakako da postojanje Izraela - slijedom različitih povijesnih okolnosti - treba priznati. Ali treba priznati pravo i Palestincima na državu. Treba voditi računa i o tome da je nakon osnivanja Izraela poslije 2.svj. rata - gomila Palestinaca bila prisiljena napustiti terotorij koji sada zauzima Izrael.
-Svakako će Palestinci MORATI priznati postojanje Izraela, žele li vlastitu državu, no - DEMOKRATSKI ODNOSI MEĐU DRŽAVAMA zahtjevaju RAVNOPRAVNOST. Stoga unaprijed priznavati Izraelu neko posebno pravo na obranu od buduće Palestine, a ne priznati istoj vice versa ISTO PRAVO spram Izraela, neće dovesti do popuštanja napetosti na tom području. NE MOŽE SE, još bolje - NE SMIJE SE - Izraelu dati pravo da izigrava nekog MALOG REGIONALNOG POLICAJCA, analogno američkoj SAMONAMETNUTNOJ ULOZI kao SVJETSKOG POLICAJCA.
-Što se tiče GENOCIDA, mislim kako je savršeno jasno iz proteklih 50-tak godina da tu ulogu, nažalost, provodi narod (točnije, njegova država) i sam nekada podvrgnut zatiranji, spram Palestinaca, a ne obrnuto! Teroristički akti koje ekstremne palestinske organizacije u očajanju poduzimaju protiv Izraela - NISU GENOCID! Genocid i terorizam NIJE ISTO. Za žaliti je što država naroda koji je jedva preživio genocid, nije dosta naučila iz VLASTITE POVIJESTI.
-Sve ovo što govorim, potvrđuju i glasanja u međunarodnim organizacijama a posebno u UN, gdje većina država izglasava rezolucije u korist Palestinaca - rezolucije koje često blokiraju samo SAD i Izrael. Čak i zemlje EU, pa niti V.Britanija više ne daju bezrezervnu - kao glasačka mašina SADa - podršku Izraelu.
Zato mislim da je tvoj post jako jednostran. Nije dovoljno dati par linkova te temeljem njihova sadržaja donositi sud. Treba POZNAVATI povijest odnosa na tom teritoriju da bi se stvari ispravno sagledale.
Tesko da ces moci uprijet prstom i reci "vidi, protuvrijednost". Ona je izrazena kao podrska vladajucim strukturama u njihovoj pljacki naroda kojeg "zastupaju". Ona se skriva po na tajnim racunima regionalnih politickih i ekonomskih "lidera". Ona se ocituje kao pruzanje mjesta za zbjeg podobnima pred pravdom. itd. itd.
Doduse, razumljivo je kako uz sindrom "eyes wide shut" narod ne moze vidjeti protuvrijednost.
Juda je spram Josipovica i pripadajuce bande (HDZ, SDP, HNS, HSLS, ..., Todoric, Tedeschi, ... - "You name it, we have it.") bio teski amater.
30 srebrnjaka??? Kazu da je to u danasnjoj protuvrijednosti nekih 15000$ Za krepat od jada.
Juda vrati se, skuhali smo ti pastasutu!!!
Citas li ti pazljivo komentare koji te okruzuju?
Dozivljavam te kao vrsnog plivaca koji je odlucio preplivati ocean mediokriteta i zla. Ma mozemo se ti i ja sloziti, da je tvoja tehnika plivanja dovrsena, da jesi u snazi, ali ipak je to ocean.
Sto ces ti pricati svojim unucima, kome si ti na ovom forumu otvorio oci?
Ne ide to Balade. Podaj svoje znanje ili moral onima koji cijene te kategorije. Ovdje se ljudi pitaju zasto je doslo do pada morala? Mislim, da to nije prava publika.
Slažem se s tobom
Svijestan sam Majko svega što si rekla. Dajem ti za pravo, a sebi za opravdanje mogu jedino reći kako moja upornost da glavom idem na zid spada u moje (vjerojatno ne malobrojne) felere.
U SAD postoji tzv "Prvi amandman" na Ustav koji garantira slobodu štampe, što na žalost znači i iskorištavanje medija za širenje laži, neobjektivnih informacija, diskriminaciju pojedinh grupa, širenje rasizma, i srodnih - moralu suprotnih - djelatnosti. Stoga su neki tražili da se takva, prije nabrojena djelatnost sankcionira, odnosno - pod prijetnjom kazne zabrani. Ne sjećam se točno tko (a neda mi se tražiti) - čini mi se Ustavni sud - odbio je njihov zahtjev sa otprilike ovakvim obrazloženjem:
----------------------------------------
"Ako netko kroz medije širi neistinu, iznosi neargumentirane podatke i promovira mržnju među ljudima, onda smo uvjereni - a to su imali u vidu i tvorci našeg Ustava - da će se uvijek
NAĆI DOVOLJAN BROJ POŠTENIH I OBJEKTIVNIH LJUDI KOJI ĆE SE JAVNO - ARGUMENTIMA I ČINJENICAMA - SUPROSTAVITI TAKVOJ RABOTI I RASKRINKATI NJENE NOSITELJE KAO LAŽOVE!"
----------------------------------------
Nisam baš previše oduševljen onim što se većini ljudi "prodaje " kao uzorna američka demokracija, a oni to masovno "kupuju" kao na trgovačkim "akcijama", ali mi se čini da bi ta konstatacija trebala animirati ljude da se javno suprostavljaju neprihvatljivim idejama.
----------------------------------------
Ako "MI" ODUSTANEMO - prostor smo sasvim PREPUSTILI "NJIMA". A tko će nam onda biti kriv?
----------------------------------------
Ovako ti barem ostaje osjećaj da si, makar i bezuspješno, sve pokušao, a plus toga i bonus - ČISTA SAVJEST.
Znam, Majko, da je to idealistički pogled na stvari, ali rekoh ti, nažalost - to mi je greška!
Zahvaljujem na podršci (osim ako nisam krivo shvatio - teško je nekada shvatiti ironiju u pisanom obliku)!
Hvala gospodine Ivekoviću, još jednom svojom analizom, znajem i iskustvom donosite ovoj malograđanštini nove horizonte.
Kako je hrpa idiota, budala, retarda, šovena, fašistoida, neznalica,…, jednom riječju minornih tipova - jadnika koji samo formalno pripadaju ljudskoj vrsti, a sramili bi ih se i inteligentniji paleolitski preci čovječanstva - počela koristiti moj nick, to sam ponovno prisiljen uvesti AUTENTIFIKACIJU svojih postova.
Prethodno nabrojani otpad ljudskog roda, ne zahtjeva bolju autentifikaciju od one koju si sam stvara svojim postovima. Duboko sam uvjeren da će za koji milijun godina - postepenom evolucijom mozga - dostići intelektualni nivo koji će odgovarati njihovom trenutnom formalnom biološkom i socijalnom statusu, te izgledu.
U buduće, samo postovi s autentifikacijskim linkom koji omogućava provjeru njihove autentičnosti, pripadaju osobi sa pseudonimom Balad. Prebaci li vas link na isti tekst koji je sadržan u postu - post je autentičan. U protivnom, netko se nemoralno potpisuje mojim nickom.
Balad
autentifikacija: http://balad.tumblr.com/post/10530344896/Hrpa-budala
Šta je to, opet teorija zavjere po kojoj je narod dobrodušan i naivan, ali su ga neki zločesti, zločesti ljudi zajebali? Nisam zainteresiran.
Dobro si shvatio Balade.
To su samo životne činjenice i tekst ne nosi u sebi niti najmanju dozu ironije.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.