SAD bi uskoro mogle dosegnuti limit u zaduživanju, upozorava nekadašnji čovjek Federalnih rezervi, Alan Greenspan. Savezna administracija trenutno je opterećena kreditima za sljedeća tri desetljeća, koje u realnim okolnostima neće moći vratiti. Ozbiljnost krize i situacija sve sličnija Grčkoj zahtijevaju ozbiljan odgovor, napisao je Greenspan na internetskoj stranici časopisa Wall Street Journala. Taj problem SAD-a je, po njegovim riječima, posljednjih mjeseci bio u sjeni krize u eurozoni i to ne može više trajati. Tim riječima Greenspan je zapravo priznao, odnosno potvrdio da je prošle jeseni grčka kriza pokrenuta i zato da bi prikrila probleme SAD-a i padanje tečaja dolara, a također i pritiske da dolar više ne može biti rezervna svjetska valuta. Nedavno su u nekim časopisima objavljene informacije da sada Španjolskoj prijeti bankrot i da će po grčkom uzoru ubrzo morati zamoliti 250 milijardi eura pomoći.

Španjolska vlada i političari u EU te su nagovještaje, naravno, odmah odlučno zanijekali, kao što su prošle jeseni svi spremno zanijekali da je Grčka u škripcu. Uz to, ne smije se zaboraviti još jedna sličnost - isto kao prošle jesni i sada je SAD u krizi i treba preusmjeravanje pozornosti. Nedavno su guverner Bank of England Mervyn King i Međunarodni monetarni fond upozorili da će tečaj dolara ubrzo opet pasti. King je, recimo, upozorio da SAD kao najveće gospodarstvo na svijetu ima ogroman fiskalni deficit. A MMF je u nedavno objavljenom godišnjem izvještaju Cross Country Fiscal Monitor ocijenio da će zaduženost SAD-a u sljedećih pet godina dosegnuti 100 posto BDP-a, odnosno 100 posto onoga što Amerikanci stvore u godinu dana. Istodobno zaduženost SAD-a raste brže nego u drugim industrijskim državama, navodi još MMF. Ako to napišu u instituciji sa sjedištem u Washingtonu i pod jakim utjecajem SAD-a, mora stvarno biti gadno.

Alan Greenspan je sada, među ostalim, savjetnik društva Pacific Investment Managementa, koje ima najveći fond obveznica na svijetu. U toj instituciji bez sumnje znaju u kakvom su stanju javne financije u SAD-u, pa Greenspan ima informacije iz prve ruke. Upozorenja da SAD ide putem Grčke nije dakle napisao samo kao vanjski promatrač. Publicist F. William Egdahl piše da zaduženost nije jedini problem SAD-a. Rok za otplatu dugova SAD-a je puno kraći, nego u slučaju drugih država, što znači da se SAD svake godine moraju sve više zadužiti samo zato da bi refinancirale stare dugove. Njihova zaduženost će, dakle, rasti i ako ne budu uzimale nove kredite, već samo odgađale rok za otplatu starih.

Kritično je prije svega to što će bruto potrebe za zaduživanjem države ove godine doseći 32 posto BDP-a, što je više nego u Grčkoj. Taj udio će se u SAD-u barem još deset godina povećavati, navodi Engdahl. To znači da američka administracija mora uvjeriti investitore, posebno japansku i kinesku centralu banku, da kupuju američke obveznice u trenutku kad opet sumnjaju u stabilnost dolara. Posljednjih mjeseci je taj problem, naime, bio u sjeni krize u Grčkoj i posljedično pada tečaja eura u odnosu na dolar. MMF procjenjuje da SAD javne izdatke mora smanjiti za 1400 milijardi dolara da bi opet postigle fiskalnu stabilnost. Ako se to ne dogodi, slom dolara je neizbježan.

I dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Paul Krugman u svojoj kolumni u New York Timesu navodi da će dug SAD-a rasti brže od prihoda, iako će savezna administracija razinu ovogodišnjeg zaduživanja zadržati na 4 posto BDP-a. Ako administracija i uspije smanjiti dug do 2014., on će opet početi rasti zbog troškova zdravstvene reforme. To po Krugmanovim riječima znači da SAD imaju dugoročni problem s proračunom. Taj problem moći će se riješiti samo snižavanjem izdataka i podizanjem poreza na dodanu vrijednost koja je sada sa stopom od 5 posto među najnižima u razvijenom svijetu.

Ali Krugman kaže da sad još nije vrijeme za smanjivanje rashoda i dizanje poreza jer najprije treba osigurati gospodarski rast da poduzeća opet počnu zapošljavati.

Pred bankrotom je i američka savezna država Kalifornija koja je osmo najveće gospodarstvo na svijetu i ostvaruje 13 posto BDP-a SAD-a. Časopis Financial Times nedavno je izvijestio da će Kina, po procjeni američke savjetodavne kuće IHS Global Insight, 2011. istisnuti SAD s prvog mjesta ljestvice najvećih industrijskih država na svijetu. SAD je na vrhu te ljestvice 110 godina. Prošle godine je industrijska proizvodnja u SAD-u na svjetskoj razini dosegla 19,9 posto, a kineska 18,6 posto. Pritom nije nevažno da je kineska centralna banka - jedan od ključnih kupaca američkih obveznica - upravo odlučila da tečaj valute juan za dvije godine neće više vezati na dolar, već na košaricu različitih valuta. Time je zapravo nagovijestila da se smanjilo njeno povjerenje u dolar. Kina je skupa s Rusijom već prije dobrih godinu dana zahtijevala da košarica različitih valuta umjesto dolara postane rezervna svjetska valuta. Nakon objave tog zahtjeva tečaj dolara je počeo padati i zaustavi se tek ujesen, s početkom grčke krize.

Ako Amerikanci svoje probleme sada žele zamagliti Španjolskom, ulaze na puno opasniji teren, nego u slučaju Grčke. Ekonomist Nouriel Roubini je još krajem siječnja na gospodarskom forumu u Davosu upozorio da je Španjolska veća opasnost za Europu od Grčke. Španjolska je četvrto najveće gospodarstvo eurozone, ima veću nezaposlenost i slabije banke. Ako Grčka bankrotira, to za eurozonu znači probleme, ako bankrotira Španjolska - katastrofu. Roubini inače kaže da raspad eurozone unatoč tome ne treba očekivati ove ili sljedeće godine. Članica eurozone je, naravno, i Slovenija.

Španjolska je tri godine za redom imala proračunski višak, a nakon 2000. godine stvorila je 5 milijuna novih radnih mjesta, njen gospodarski rast bio je veći od prosjeka u EU. Tako je postala četvrto najveće gospodarstvo eurozone. Postala je europska Kalifornija, kako piše Spiegel. Onda je došla kriza. Od 2008. godine 2 milijuna ljudi izgubilo je posao, stopa nezaposlenosti je narasla s 8 na skoro 20 posto, a među mladima je dosegla čak 40 posto. Bogati Španjolci počeli su svoj novac prenositi u inozemstvo. "Moje španjolske stranke su u panici, boje se da će država ubrzo uvesti porez na imovinu ili čak zamrznuti račune", kaže jedan ženevski bankar. Španjolci ujedno svoje eure mijenjaju u dolare, švicarske franke i norveške krune. Krajem travnja je bonitetna agencija Standard & Poor's, koja naravno ima sjedište u Americi, snizila bonitetnu ocjenu za Španjolsku. Kad je vlada nedavno izdala nove obveznice, morala ih je prodati po kamatnoj stopi od 3,3 posto, što znači da se morala zadužiti za trećinu skuplje nego prije snižavanja bonitetne ocjene. Sa svakim povisivanjem kamatne stope, smanjuje se mogućnost otplate duga. Uz to treba napomenuti da je prošle jeseni tako započela i grčka kriza pa si investitori postavljaju isto pitanje: jesu li reforme koje je donijela vlada dovoljne da zaustave daljnji rast kamatne stope, što znači i smanjenu mogućnost da će Španjolska trebati istu pomoć kao Grčka. Vlada odlučno niječe da priprema bilo kakvu molbu, a i Europska komisija ustraje u tome da za Španjolsku ne priprema nikakav prijedlog. Ako Španjolska bude tu pomoć trebala, u skladu s mehanizmom koji su dogovorile članice EU, Europska komisija u proračunu EU na raspolaganju ima 60 milijardi eura, članice eurozone spremne su problematičnim članicama osigurati do 440 milijardi eura jamstava, a do 150 milijardi eura kredita spreman je doprinijeti i MMF.

Prema podacima Spiegela, Španjolska sada ima 550 milijardi eura duga, što je 2009. iznosilo 53 posto BDP-a, a to je ispod 60 posto BDP-a, što je granica koju određuje Pakt o stabilnosti i rastu. Znatno veći javni dug od Španjolske ima recimo Italija, gdje iznosi 115 posto BDP-a. Ali ekonomisti upozoravaju da španjolski dug može jako brzo narasti. Država je još 2007. imala proračunski višak, a u zadnje dvije godine se zadužila više nego u posljednjih 14 godina. Izvorni grijeh španjolskih problema proizlazi iz vremena uvođenja eura. Zajedničku europsku valutu ta je država prihvatila kad je njena pezeta imala nisku vrijednost. Cijene su zato nakon preuzimanja eura narasle. Centralna banka takva podizanja cijena obično uguši podizanjem kamatne stope. Europska centralna banka to nije napravila jer za cijelu eurozonu vrijedi ista kamatna stopa, a u Njemačkoj i Francuskoj cijene odmah po preuzimanju eura nisu znatnije narasle. To znači da su krediti u Španjolskoj bili takoreći badava, što je bila osnova za njen ubrzani gospodarski rast. Španjolci su počeli masovno podizati kredite i kupovati kuće, te se povećala potrošnja uopće. Godišnje su u državi gradili 800 tisuća stanova, što je više nego u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji skupa. Ubrzo su ljudi iz srednjeg sloja imali drugi ili treći stan na moru. Te nekretnine su za njih postale ulaganje. I država je ubrzano gradila infrastrukturu, kongresne centre, stadione. Kad je 2008. godine nastupila kriza i cijene nekretnina se strmoglavile, Španjolska nije imala drugih gospodarskih grana koje bi mogle nadomjestiti pad građevinskog sektora koji je u vrijeme rasta osiguravao čak 11 posto BDP-a, što je više nego dvostruko u odnosu na udio tog sektora u BDP-u u drugim zemljama. Najveći teret Španjolsku tek čeka jer, prema procjenama stručnjaka, čak trećina svih hipotekarnih kredita koje su banke i štedionice odobrile, su loši krediti. Ukupno su ti problematični krediti vrijedni 165 milijardi eura. Problematične su prije svega štedionice koje su već morali početi spašavati. Od 45 će ih, prema ocjeni centralne bake, preživjeti tek 20.

"Vrijeme dopinga je prošlo. Superzvijezda, koja se ulijenila, nužno mora na trening. Može biti sretna ako zbog godina razbojničkog gospodarenja ne doživi srčani udar", piše Spiegel.

Stefano Micossi, generalni direktor Institute Assonime i Jacopo Carmassi, ekonomist na institutu Assonime, u svojoj analizi upozoravaju da za krizu u eurozoni ne treba kriviti samo SAD i špekulante. Posljednjih mjeseci su i političari svojim prepirkama pošteno dolijevali ulje na vatru.